Milosrdne sestre svetoga Križa

BLAŽENA SESTRA ZDENKA SCHELINGOVA

Osmijeh se s njezina lica nije izgubio do kraja života, jer joj je životno geslo bilo:
„Smiješi se uvijek“

S osmjehom beri ružice trpljenja,
s osmjehom poklanjaj riječi…
S osmjehom pomaži,
s osmijehom primaj nepravde,
s osmjehom podnosi neistinu o sebi!
S osmjehom primaj kada ti lažu.
S osmjehom prekrivaj sve što te boli,
s osmjehom koračaj i kada si u duši jako tužna.
S osmjehom koračaj prema Golgoti,
tamo ćeš naći onoga, koji je svu laž,
zlobu, licemjerje i prijevaru ljudi
upoznao prije tebe.
On te ostavlja koračati po već utrtom putu.
Kako bi bila nezahvalna, kada se svemu ne bi
nasmiješila!

Sestra Zdenka (Cecilija) Schelingova, iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, rodila se u mjestu Kriva, Orava, u Slovačkoj, 24. prosinca 1916. godine. U Družbu Milosrdnih sestara sv. Križa stupila je 06. srpnja 1931. g. u Podunajskim Biskupicama. Tu je 30. siječnja 1937. g. položila prve, a 1943. g. doživotne redovničke zavjete.
Od 1937. do 1940. g. radila je na internom odjeljenju Državne klinike u Bratislavi, u ulici Miczkiewicza, i to kao asistentica u rendgenu. Od 1942. g. sve do uhićenja, 29. veljače 1952. g., radila je kao asistentica u rendgenu i laborantica kod prof. Mikulaša Ondreičke.
Nakon što je Komunistička partija 1948. god. preuzela vlast u Čehoslovačkoj, situacija Katoličke crkve sve se više pogoršavala. Ateistička država bila je odlučna u namjeri da uništi katoličku hijerarhiju i strukture Katoličke crkve, kako bi u društvu iskorijenila vjeru u Boga.
Sestra Zdenka bila je čvrstoga stajališta da želi braniti katoličku vjeru i Crkvu svim sredstvima, pa ako ustreba i posve izvanrednim zahvatima. Svoj protest protiv nepravedne vlasti ostvarila je dosljedno i hrabro, prema svojem uvidu, snazi i mogućnostima. Između ostaloga, sudjelovala je u dva navrata u pripremama za oslobođenje uhićenih katoličkih svećenika. Ujutro, 29. veljače 1952. godine, nakon što je otkriven noćni bijeg jednoga svećenika iz bolnice u kojoj je ona bila na službi, uhitila je policija nju i sve koji su sudjelovali u toj akciji.
Sestra Zdenka je najprije bila u istražnom pritvoru u Palači pravde u Bratislavi gdje je bila podvrgnuta preslušavanjima i mučenjima. Dana 17. lipnja 1952. godine osuđena je zbog veleizdaje na 12 godina zatvora. Uz to su joj i oduzeta sva građanskih prava za vrijeme od 10 godina. Sudac koji ju je osudio se nekoliko godina kasnije obratio, te je bio zbog toga i sam bio proganjan od komunista.
Nakon objavljivanja kaznene presude sestra Zdenka je dopremljena u zatvor u Rimavsku Subotu u Slovackoj. Odatle je bila premještena u zatvor u Pardubicama u Češkoj, a nakon toga, već jako oslabljena, smještena je u zatvorsku bolnicu tada najtežega zatvora u "Pankracu" u Pragu. U Pankracu je susrela gđu Helenu Wildeovu-Kordovu, suzatvorenicu, kojoj je povjerila pojedinosti svoga trpljenja, napose mučenja u istražnome zatvoru.
Svjedočanstvo gde Helene Wildeove-Kordove, koja trenutno živi u Engleskoj, objavljeno je tek nakon 40 godina, za vrijeme njezina posjeta Slovačkoj 1994. god. Zbog loše društvene situacije u Čehoslovačkoj godinama nije bilo moguće otvoreno govoriti o sudbini sestre Zdenke i uopće o zlodjelima iz prošlosti, koje je počinio komunistički režim. Tek od tzv. "nenasilne revolucije", 1989. godine, postalo je to moguće.
Sestra Zdenka otpuštena je, već na smrt bolesna, 16. travnja 1955. godine, iz praškoga zatvora Pankrac. Vlasti nisu željele mučenike. Nakon kraćega boravka u jednoj privatnoj kući primljena je u bolnicu u Trnavi na liječenje. Tamo su njezine tjelesne patnje mogle biti tek ublažene. Za ozdravljenje nije postojala više nikakva nada. Umrla je opremljena svetim sakramentima 31. srpnja 1955. godine, u 7.45 sati, na onkološkom odjeljenju bolnice u Trnavi. Imala je 39 godina. Sahranjena je na starome groblju u Trnavi, 02. kolovoza 1955. g.
Okružni sud u Bratislavi, pod predsjedanjem dr. iur. Juliusa Matecnyja, oslobodio je s. Zdenku, Ceciliju Schelingovu, 06. travnja 1970. godine, od optužbe veleizdaje. Dana 18. studenoga 1970. godine Vrhovni sud Slovačke socijalističke republike poništio je presudu i u potpunosti rehabilitirao s. Zdenku, Ceciliju Schelingovu.
Sestra Zdenka je nasljedovala Isusa na posve osobit način; kroz podnošenje trpljenja zbog vjere, zbog pripadnosti Katoličkoj crkvi i zbog Bogu posvećenoga života u redovničkom staležu.
Nadbiskup Bratislave -Trnave, mons. Jan Sokol, otvorio je 18. rujna 2000. godine dijecezanski proces za prikupljanje materijala za proglašenje blaženom. Taj proces završen je 12. siječnja 2003. godine.
Dana 14. rujna 2003. godine, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, na svetkovinu Milosrdnih sestara sv. Križa, papa Ivan Pavao II proglašava s. Zdenku Schelingovu blaženom. Tako Slovačka dobiva svoju prvu blaženicu, jednu redovnicu.