Milosrdne sestre svetoga Križa

Radost zbog poziva i poslanja

Nacionaliziranjem vukovarske bolnice, 26. travnja 1948. godine, sestre su bile prisiljene napustiti tu ustanovu koja im je pripadala, ali nisu napustile i grad Vukovar. Na molbu fra Stanka Banića, gvardijana Franjevačkoga samostana, 15. listopada 1948. utemeljena je nova zajednica od šest sestara. Sestre su preuzele crkveno pjevanje, sakristiju, kuhinju i cijelo domaćinstvo. Tada je Franjevački samostan u Vukovaru ujedno bio i mjesto novicijata. Sestre su stanovale u maloj, staroj kući na kraju vrta. Kuća je bila stara i vlažna, s tri prostorije. Sestre su bile zauzete po cijeli dan poslom u samostanu, pa im je kuća bila samo prenoćište. Nakon osam godina i vizitacije tadašnjega provincijala fra Damjana Damjanovića, gvardijan fra Antun Ament uredio je sestrama stan iznad kuhinje.
U ovoj se zajednici izmijenilo puno sestara. Jer su okolnosti često nadilazile njihove fizičke mogućnosti. Svaki čovjek koji trpi nevolju naš je bližnji. Bila njegova nevolja mala ili velika, ona je poziv milosrdnoj sestri. (Konst. čl. 62) Sestre su ovaj dio Konstitucija duboko proživjele, zajedno sa svojim sugrađanima, kada ih je Domovinski rat nagnao u hladnoću i mrak skloništa, od 14. rujna do 19. studenoga 1991. godine. U podrumu Franjevačkoga samostana proživljavale su neizvjesnost, ali i pouzdanje u Božju providnost. Nakon pada grada, 17. studenoga, proživjele su izgnanstvo iz grada i Domovine. Zanimljivo je pročitati sjećanja s. Marije Ana Gašparovsky iz katakombi 20. stoljeća, u vrijeme napada na grad:
«Dok sam živjela u neizvjesnosti, tri mjeseca i tri dana sa sestrama i patrima, u boli i jadu, u dubini duše bila sam sretna što svoj mladi život mogu žrtvovati za mir u Hrvatskoj. Dani u podrumu bili su teški, ali zato bogati žrtvama i vjerujem da će one biti novi temelj za jaču vjeru i za izgradnju Crkve. U podrumu je bilo šest patara, pet sestara i roditelji jednoga patra. Čak su i drugi ljudi dolazili k nama ili po hranu ili na svetu misu. Ni jedna sveta misa nije bila, a da ne bi netko došao od vjernika, barem jedan, najhrabriji jer je morao dolaziti pod kišom granata, ali snagu je nalazio u Euharistiji i ničega se nije bojao. Ja sam kuhala i slala hranu djeci po podrumima. No, najvažnije je bilo naše svjedočenje i naša prisutnost među ljudima. Žarka molitva i tiho trpljenje bilo je za njih ohrabrenje kada su čuli da su njihovi svećenici i sestre ostali među njima. Patri su nekoliko puta išli u velika skloništa služiti svetu misu. Svaka je misa bila posebno dirljiva.»
Nakon Domovinskoga rata, 28. rujna 1998. godine, vraćaju se sestre u našu kuću u Vukovar i počinju raditi u bolnici. Ubrzo, 1999. godine, pridružuje im se još jedna sestra, voditeljica liturgijskoga pjevanja, sakristanka i katehistica, koja djeluje u župi svetoga Filipa i Jakova. U kolovozu 2003. godine dolaze u Vukovar tri sestre, koje su određene za zajednicu u Franjevačkom samostanu. Samostan tada još uvijek nije bio dovoljno uređen za stanovanje, pa je ova zajednica određeno vrijeme boravila u našoj kući koja se nalazi u ulici 204. vukovarske brigade. Zajednica sestara u Franjevačkom samostanu ponovno je zaživjela 30. kolovoza 2004. godine. Sestre su preuzele drugačiji oblik rada nego što je to bilo prije rata. Danas u Franjevačkom samostanu i u župi svetoga Filipa i Jakova žive i djeluju s. Mirjana Kesić, kućna poglavarica, orguljašica i voditeljica dječjega i mješovitoga zbora, odraslih. Sestra Mirjana vodi i župsku katehezu, voditeljica je misijske skupine i molitvene zajednice. Sestra Eliza Lajčak živjela je i radila u samostanu prije rata, a i za vrijeme rata hrabro je svjedočila svoju vjeru u Boga i suosjećala s Vukovarcima u tami podruma. Danas je sakristanka i djelomično vodi domaćinstvo. Sestra Gabrijela Tea Damjanović radi u školi kao vjeroučiteljica, vodi Framu, animira zbor mladih i poučava u sviranju gitare.
Zahvaljujemo Bogu za dugogodišnje djelovanje naših sestara na ovomu svetom i mučeničkom tlu. Sretne smo što svoj poziv i poslanje možemo živjeti u Vukovaru i pridonositi obnovi ovoga napaćenog grada i našega hrvatskog naroda.
s. Gabrijela Tea Damjanović

Milosrdne sestre svetoga Križa

Brochure-Design.com