Pater
IVAN CEBULSKI SVD
PROSLAVIO SVOJ ZLATNI SVEĆENIČKI JUBILEJ
U
nedjelju, 31. siječnja 2010. na sv. misi u 9,00 sati u Samostanu
Milosrdnih sestara sv. Križa u Zagrebu, Vrhovec 43, p. Ivan
Cebulski, SVD, član Družbe Božje Riječi iz Poljske, proslavio
je svoj zlatni jubilej: 50. godina svećeništva. Istog se dana
ujedno navršilo i 25 godina njegova neprekinutoga djelovanja
u Hrvatskoj, odnosno u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa
na Vrhovcu u Zagrebu, i u zajednici sestara Klanjateljica Krvi
Kristove na Tuškancu u Zagrebu.
Uz patra Ivana zlatni jubilej svećeništva slavio je i pater
Robert Kollek, SVD koji je u Zagrebu također djelovao tri
godine.
U svečanom misnom slavlju koje je predvodio jubilarac pater
Ivan koncelebrirali su, još i pater Franz Pilz,
provincijal, pater Ladislav Nemet, biskup u Zrenjaninu,
i pater Piotr Palomski, superior subraće u Hrvatskoj.
Pater Ivan je cijeli život kao misionar bio predan
naviještanju Božje Riječi, bilo kao profesor na teologiji, bilo
u misijama, bilo u upravi svoje Družbe. U posljednjih 25 godina
zadužio je u mnogočemu naš hrvatski narod svojim nadahnutim
propovijedanjem, kako na sv. misama tako i u radijskim emisijama,
te pisanom riječi.
Gospodin mu bio nagrada za sve učinjeno, kao i za mnogo toga
čime će ovaj Božji čovjek još proslaviti Božju Riječ ovdje na
zemlji.
s. Branimira Bedeničić
KRIŽ
SV. FRANJE
U NAŠOJ KAPELI NA VRHOVCU U ZAGREBU od 25.
– 28. ožujka 2009. god
ŠTO JE OVO DANAS?
Taj
upit ponavljamo u liturgijskom ozračju velike subote, ali tako
dobro možemo tim riječima početi ovaj događaj Unutar našeg liturgijskog
prostora: Što je ovo danas?
Pokušat ću odgovoriti na svoje i možda i vaše pitanje.
Pred
nama je poznati KRIŽ iz crkvice sv. Damjana u Asizu čiji je
lik prekrio gotovo cijeli svijet. Zašto? Jer je pred tim Križem
klečao mladi čovjek koji je svojom vjerom, ljubavlju i molitvom
– mogli bismo reći - nagnao ovaj Križ da mu progovori!
Iz svoga je nemira i traženja puta koji mu je zacrtao Stvoritelj
vapio mladi Franjo Bernardone pred ovom slikom Krista: «Svevišnji…
Bože rasvijetli tamu moga srca, … daj mi vjeru, nadu i ljubav:
…da izvršim Tvoju volju.“
Idi, … popravi moju kuću – progovorio mu je KRIŽ i
on je otišao odmah popravljati kapelicu sv. Damjana u kojoj
je to čuo. – živeći uz nju i za nju. Ubrzo su mu se pridružili
još neki - «Bog mi je dao braću», – ponavljao je Franjo u čudu.
Ovo je Raspelo svim sljedbenicima sv. Franje jednostavno sveto.
Ono je početak Franjina i našega puta za Isusom.
Franjo je zatim s braćom ispisao nekoliko citata iz Evanđelja
te otišao u Rim pred Papu da Crkva – Papa blagoslovi njihovu
odluku da zajedno doslovno žive Evanđelje Isusovo.
Bilo je to 1209. godine pred papom Inocentom III. No Papa i
Crkva se čude – Kako netko može tako doslovno živjeti Evanđelje?
Ali se ni Papa nije usudio to zanijekati i odbiti ga, nego mu
daje zato blagoslov. Tako je Franjo primio potvrdu od Crkve
da je njegov poziv dar Duha Svetoga Crkvi = karizma. Taj je
događaj značajan za cijelu franjevačku obitelj.
Franjevački hod kroz povijest razgranao se u mnogo ogranaka
tako da danas u svijetu ima oko 556000 osoba koje u svojem opredjeljenju
za život po Evanđelju nose oznaku „franjevački“. Svi su se oni
ove godine željeli prisjetiti 800. rođendana franjevačke karizme,
kada je Duh u Crkvi zapalio žar ljubavi, poveo i poslao Franju
i njegovu družinu na pohod ljubavi sve do nas danas.
Mi smo zadnjih godina tragali za karizmom sestara sv. Križa
– i našli smo se na franjevačkom izvoru. Naš o. Teodozije i
majka M. Terezija prepoznali su u Pravilu Samostanskih trećoredaca
sv. Franje duh koji vodi Milosrdne sestre sv. Križa u uključili
nas u veliku franjevačku obitelj koja crpi svoju snagu iz Evanđelja
Isusa Krista imajući pred očima uzor – Franju iz Asiza.
Pa i ovaj križ kao da nas želi sve skupiti u svoju blizinu,
povezati nas Isusovim duhom i uključiti u mnoštvo sljedbenika
ili bolje učesnika na Franjinoj karizmi od njegovih dana do
danas. Ovo je križ Franjina poziva i našeg poziva – zato veliki
je jubilej početka Franjine karizme i naš jubilej.
U obilježavanje dakle 800. obljetnice rođenja franjevačke karizme
u Crkvi željeli su se uključiti franjevci i franjevke u hrvatskom
narodu i okupljeni preko svojih provincijala i provincijalki
u VFZ-a utvrditi i obnoviti svoj poziv ovdje i sada
te iznova otkriti Franju i u njemu svoju karizmu na izvoru kao
Dar Duha Crkvi 21. st. i nama osobno.
Uz taj su veliki jubilej 2009. uputili svi generalni poglavari
i poglavarice poticajne riječi – pismo uz pod naslovom „Milost
početaka“ svim franjevcima i franjevkama samostanskih i svjetovnih
zajednica sa željom da svi uzmu učešća činu zahvalnosti
za dar što ga je Bog učinio nama i cijeloj Crkvi pozivajući
kršćane da po Franjinu uzoru prihvate cjelinu Evanđelja Isusova
i započnu novi život. Taj zov odzvanja već 800 godina i dopire
sve do danas. toliki se odazvaše i donesoše plodove svetosti,
mudrosti, znanosti, blizine siromasima, služenja svoje do prolijevanja
vlastite krvi, ali i u činu kajanja
o obraćenja valja se otvoriti novosti Evanđelja koju nudi današnjem
naraštaju prema onom Franjinom: Braćo, još nismo ništa učinili
(na samrti) počnimo danas!
Poslušni toj želji VFZ-a u HR i BiH predvidjelo je obilježavanje
800. rođendana naše karizme prije svega kao prigodu da se vratimo
na izvor i da se napijemo na njemu. Pa ovo što se okupljamo
oko ovog Križa naš je odgovor na poziv gen. poglavara preko
VFZ-a, da se svi osjetimo jedno pred novim stoljećem, slušajući
Franju: „Ja sam svoje učinio, a što je vaše neka vas pouči Isus
Krist“.
Počeli smo pripremu na Trsatu tri godine. Da bismo jedinstvo
mnogolike franjevačke obitelji i želju za izvorom što bolje
posvjedočili, odlučilo se umjesto da svi krenemo na izvor do
crkvice sv. Damjana i križa Franjina poziva, taj Križ je krenuo
k nama u ovoj godini jubileja s prve postaje – iz crkve Gospe
Lurdske na I. n. došašća. Rekoh da je taj križ krenuo ali ne
na križni put nego na svojevrsno hodočašće (=hod prema
svetom, sveti hod) da nas posveti i dade nam prigodu susreta
sa svetim. Ovdje i sada je k nama «uhodočastio» Križ Franjina
poziva nakon što je zaredao franjevačkim zajednicama u našoj
nadbiskupiji. Svi su oni pred njim molili i tako se uključili
u rijeku molitelja pred ovim križem od Franje do danas.
Sada je ovdje došao k nama da se i mi uključimo u tu rijeku,
da ne presuši u našoj zajednici molitva i ljubav pred Isusom
koji čuo Franjin vapaj i progovorio njegovu srcu; došao je k
nama posvećenima da se pred njim u duhu vratimo 800 godina unatrag
i prepoznamo tu do njegovih nogu Franju, jednog od najvećih
svetaca Crkve, gdje kleči i moli – „Rasvijetli tamu mojega srca…
ili u duhu vidjeti kako u ovaj križ zaljubljeno gleda, pita
i plače – „Ljubav nije ljubljena“!
Iako je ova slika Raspetoga pobjednička, Isus ne trpi, Franjo
naime, nije mogao ni s jednog Raspela odmisliti Isusa Patnika
koji mu je vazda pred očima.
Zato ovaj hod Križa želi da se i mi zaustavimo, zagledamo u
taj Križ i da osluhnemo što nama ovaj križ danas, u našoj kući
želi reći. I nas ovaj znak križa nosi u one svete trenutke kad
je Isus krenuo na put Križa i dovršio svoju žrtvu u Uskrsu pa
Crkva na Vel. petak poziva sve vjernike „evo drvo Križa… da
odaju počast Križu – dodirom, poklekom, poljubcem ili nekim
osobnim činom štovanja….
Križ nama sestrama sv. Križa u ovim korizmenim danima tako svet
i blizak spomen, da ćemo se danas i sutra spremnije približiti
njemu pred ovim Franjinim Križem, piti na tom izvoru svoje karizme
sve dotle dok nam srce ne zatitra poput Franjina u molitvi:
Klanjamo Ti se presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim
tvojim crkvama koje su po cijelom svijetu i blagoslivljamo te
jer si svojim svetim Križem otkupio svijet“. Osluškivat ćemo
srcem, možda će i u nama provreti do tad nečuvena Franjina molitva:
„Gospodine moj, molim Te da osjetim onu bol što si je podnio
na križu… ( i bio uslišan na La Verni) …i onu ljubav koja te
nagnala na križ“.
Franjo je svu duhovnost Evanđelja shvatio pred Križem. On je
bio obilježen iznutra i izvana križem, kažu njegovi najbliži.
Tako se suobličio Kristu. Krist=Križ. Franjo postade Križ pa
su ga nazivali „drugi Krist“, ja bih rekla odmah iza Krista,
jer Krist je Jedan, jedinstven i neponovljiv, ali Franjin životopisac
T. Celano kaže: Isusa je nosio u srcu, Isusa u ustima, Isusa
u ušima, Isusa u očima, Isusa u rukama u svim dijelovima tijela
Isusa je uvijek nosio… dodala bih: a bio je čovjek kao
i mi, ali je u razgovoru s Isusom mislio ozbiljno… pravi brat
svetoga Križa ili osjećamo to - naš Brat. I mi danas u ovoj
prilici susreta s Franjinim križem želimo misliti ozbiljno te
uz Franju i Klaru kleknuti, moliti i slušati - a Ti Gospodine,
progovori i nama! s. M. Blaženka Perković
NB. VFZ- je nastalo o 800. obljetnici rođenja
sv. Franje.
RADUJTE
SE S NAMA!
Danas 18. listopada 2008. godine okupili smo se ponovno nakon
dvije godine u našoj kapelici
Presvetoga Srca Isusova na Vrhovcu 43 u Zagrebu
Kapelica
je temeljito obnovljena: postavljena je nova rasvjeta, ozvučenje,
zidovi su oličeni i postavljen potpuno novi interijer u svetištu.Vratili
smo u kapelicu prvotnu sliku Presvetoga Srca Isusova koja je
restaurirana. Sliku je, za novoizgrađenu kapelicu na Vrhovcu
još davne 1929. godine izradila sestra Vjekoslava Marija Donaj,
školska sestra franjevka, profesorica crtanja iz Maribora, a
za kapelicu su je darovale tada naše sestre iz Ljubljane.
Novi oltar i obnovljenu kapelicu je blagoslovio mons. Valentin
Pozaić, pomoćni biskup zagrebački.
S njim su u svečanoj Euharistiji koncelebrirali: mons. dr. Aldo
Starić, kućni duhovnik, fra Đuro Hontić, provincijal ofm conv,
fra Željko Železnjak, provincijal ofm, fra Martin Jaković, župnik
župe Sv. Duh, vlč. Tomislav Markić, fra Venancije Mihaljević
i brat Zdravko iz zajednice na Kaptolu.
Svečanosti blagoslova nazočile su naše poglavarice
iz Đakova: s. Franciska Molnar, provincijalna poglavarica, s.
Finka Tomas, prov. savjetnica, s. Lovorka Jukić, prov. ekonoma,
zatim s. Ela Vukalović, s. Augustina Dominković, s. Tihoslava
Košec i s. Celina Hlupić, sestre iz zajednice na Rebru i Šalati.
Na ovu euharistiju pozvali smo sve projektante i izvođače radova.
Radovali su se s nama da je i njihovom zaslugom ovaj dom Božji
tako skladno uređen, da djeluje sakralno i poziva na sabranost
i molitvu.
Nama, sestrama na Vrhovcu, ostaje zahvalnost dragom Bogu, poglavarima
i svim sestrama, jer su žrtve svih u to ugrađene.
Svi nazočni okupili su se još jednom na domjenak i ugodno druženje.
s. Blaženka Perković
