U SAMOSTAN DOLAZI MNOGO LJUDI
Na molbu gvardijana
brodskoga samostana, o. Tomislava Andrašeca, došle su prve tri
sestre, s. Darija Kapov, s. Milada Gardijaš i s. Tarzicija Živković,
15. svibnja 1961. godine, i preuzele sljedeće dužnosti: s. Darija
kuhinju, s. Milada crkveno pjevanje i s. Tarzicija sakristiju.
Vrlo brzo se vidjelo da njih tri ne će moći svladati sve poslove
pa im je za tri mjeseca došla u pomoć jedna kandidatica. Otada
do danas na istim poslovima izmijenila se 31 sestra, pet novakinja,
koje su svoju novicijatsku praksu obavile ovdje, i nekoliko
kandidatica.
Tri sestre koje su danas ovdje u službi trude se svim silama
zadovoljiti zahtjeve koji nisu maleni. U samostan, u svako doba,
dolazi mnogo ljudi s različitim potrebama i obraćaju se ne samo
ocima franjevcima, kojih je u samostanu šest, nego i sestrama.
Često im je potrebno samo uho i srce koje će ih razumjeti. Nekima
treba pružiti komadić kruha. Svi oni znaju da su sestre ovdje
za njih i da će u svim životnim problemima za njih moliti. To
je ono što svi jako cijene i veoma su zahvalni za susrete i
pomoć.
U ovoj zajednici sestre imaju bezbroj prilika vježbati poniznost,
živjeti u pozadini i obavljati poslove jedne Marte. U 46 godina
rada sestre su učinile puno za ljepotu crkvenoga prostora i
Božjega svetišta, jer kroz ovu kuću i crkvu prođe godišnje više
tisuća ljudi. Kada se uzme u obzir da su crkva i samostan na
samoj obali rijeke Save i da su u ratu bili jako oštećeni, da
se neprestano odvijaju građevinski i restauratorski radovi,
može se dobiti mali uvid u situacije u kojima sestre žive.
Danas u samostanu djeluju s. Deodata Kočonda i s. Roza Briševac,
a pripadaju zajednici sestara u Starčevićevoj. Sestre su radosne,
ponosne i sretne što dio svoga života ugrađuju u ovaj Franjevački
samostan i crkvu posvećenu Presvetomu Trojstvu. Lurdskoj Djevici,
koja se ovdje posebno časti, povjeravaju budućnost i nadaju
se da će ono dobro, koje je kroz sve godine posijano, jednoga
dana niknuti i donijeti ploda.
s. Marija Klara Klarić
LJUDIMA
JE DANAS ČESTO POTREBNO
SAMO UHO I SRCE KOJE ĆE RAZUMJETI!