Milosrdne sestre svetoga Križa

ŽIVJETI U SRCU BISKUPIJE

Prije dvije godine naša je zajednica obilježila 100. godišnjicu djelovanja sestara u središtu Biskupije (1905. - 2005.). Tako se prije 102 godine ostvarila želja biskupa Josipa Jurja Strossmayera za djelovanjem sestara u Bogoslovnom sjemeništu. O tome je bilo opširnih izvještaja u našem glasilu.
U sadašnjem djelokrugu naša zajednica ima četrnaest sestara. Tako se ubrajamo među veće zajednice naše Provincije. Ako iznesemo svoja radna mjesta apostolata, tada se „broj smanjio“, ali mi smo svjesne da ne smijemo oslabiti „pod teretom dana“.
Kućna poglavarica, sestra Miroslava, obilazi, objedinjuje i brine se za našu zajednicu. U Bogoslovnom sjemeništu, s. Leopoldina, vrsna kuharica radosno i neumorno, uz pomoć civilnih suradnica, planira i priprema obroke za redovne stanovnike: poglavare i profesore, bogoslove, umirovljene svećenike i sestre, ukupno za oko 120 osoba. U izvanrednim prilikama i taj je broj povećan. S. Celina vedro i požrtvovno poslužuje u svećeničkoj i bogoslovskoj blagovaonici. S. Maristela obilazi cijelu kuću i brine se za dnevne kućne potrebe, i sobe, prilikom ministrantskih susreta iz svih dekanata Biskupije. S. Elza odijeva u reverende i nastoji da na svima stoje kao „salivene“.
U Svećeničkom domu ima dvadesetak svećenika, većinom umirovljenih, zdravijih i bolesnijih. S. Ivanka i s. Marinka, uz pomoć civilnih osoba, tamo su uz njih dan i noć, nastojeći im uljepšati umirovljenički život. Uz to su na uslugu brojnim uglednim gostima koji imaju smještaj u Svećeničkom domu, gdje se nađe još koja slobodna soba prilikom njihovih posjeta. Uskoro će biti promjena u zajednici, pa će umjesto s. Gracijele doći s. Marinka.
U Biskupskom domu, u ekonomatu, rade dvije sestre: s. Rozalija Rimac i s. Nada. Tako je u „godini nade“ došla u našu zajednicu „nada koja se vidi“, a ne samo ona koja se očekuje. A s. Rozalija neumorno, po suncu i kiši, snijegu i ledu (ako ga ima), svakoga dana, odnosi i donosi poštu za središnje ustanove, i obavlja ostale ekonomatske poslove u gradu i u ekonomatu. S. Marinela na službi je u Biskupskom ordinarijatu, gdje se puno piše, i šalje širom Đakovačke i Srijemske biskupije. Sestra Heliana i s. Dražena brinu oko posluživanja u Biskupskom domu naših biskupa, svećenika, kao i gostiju, i trajnih pastoralnih susreta nakon završene 2. biskupijske sinode.
Došle smo i do katedrale-bazilike. Koliko proslava, slavlja, od siječnja do prosinca, vidimo i mi, a što tek to znači za s. Otiliju i s. Žarku, koje su u njoj od jutra do mraka. Katedrala uvijek blista, uredna i čista, bez prašine. Ukrašeni su svi oltari cvijećem, s ljubavlju i molitvom uz svaki korak, od jutra do večeri. Svetkovine, svećenička ređenja, ostali prigodni susreti, prve pričesti i krizme. Uz to brojne grupe hodočasnika i posjetitelja dolaze cijele godine.
To bi ukratko bilo opisano djelovanje. Međutim, mi nismo ovdje samo zato da radimo. Želimo biti ovdje kao sestre svetoga Križa i svjedočiti karizmu koja nam je darovana i na koju smo pozvane. Nastojimo biti „znak nade“ svima uz koje i za koje ovdje živimo i radimo. Molitvom pratimo sve te osobe. Gledajući djecu i mlade na misi u našoj katedrali, vapaj i želju izlijevamo pred Gospodina da se u nekom od njih probudi duhovno zvanje. Znamo više puta čuti primjedbe „kako to da se smanjuje broj i zatvaraju kuće“. Znale smo nekima reći: ,,Kad bi iz svake pete župe došla jedna kandidatica, naš se broj ne bi smanjivao." Vjerujmo da Gospodin zove. Nadamo se i molimo hrabrost odaziva, kako bi došle one koje će nastaviti svoju molitvu i službu u srcu Biskupije, na radost Đakova i cijele naše Provincije.
s. Marinela Herceg