DUHOVNE
OBNOVE S MLADIMA
U DOMU
BL. S. ULRIKE
Slijedeći
zamisao svojih utemeljitelja, Milosrdne sestre sv. Križa od svojih
početaka do danas djeluju u pastoralu s djecom i mladima.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća, uz redoviti dugogodišnji
katehetski rad s djecom i mladima na župama, sestre uočavaju potrebu
organiziranja duhovnih obnova za djevojčice i djevojke kako bi
im pomogle steći veće iskustvo istinskog susreta s Bogom i sa
sobom, dublju kršćansku formaciju vjere te usvajanje općeljudskih
i kršćanskih i vrijednosti za zdrav vjernički i obiteljski život,
a nada sve, djevojkama koje u sebi osjećaju klicu duhovnog poziva
pomoći da u ozračju molitve, tišine te u susretu sa sestrama i
našim redovničkim pomlatkom steknu više hrabrosti i jasnoće za
ono na što ih Gospodin poziva.
Prvo što je bilo jasno jest to, da u našim pastoralnim ponudama
treba ići za stvaranjem odgovarajućih sadržaja i ambijenta, gdje
će mladi moći biti zajedno, gdje će lakše moći susresti sebe i
Boga. To je bio i razlog da smo 1987. godine pristupili izgradnji
potkrovlja naše kuće "Betanija", koje smo uredili i
osposobili za duhovne susrete. U tom prostoru, za koji mnogi rekoše
najljepše pohvale, svake godine imamo redovite jednodnevne ili
trodnevne duhovne obnove za djevojčice viših razreda osnovne škole,
djevojke srednjih škola i studentice.
Susreti traju preko cijele godine. Godišnje bude otprilike dvadeset
pet susreta. Na svakom susretu sudjeluje po trideset do četrdeset
pet mladih. Tako godišnje kroz «Betaniju» prođe oko osamsto djevojaka
i mladih.
Susreti se organiziraju prema različitim dobnim skupinama: za
djevojčice osmog razreda; za srednjoškolke, studente i radničku
mladež.
Trodnevni susreti su isključivo za djevojke osmog razreda, srednjoškolke,
studentice i djevojke sa završenom školom. Međutim, na trodnevnu
duhovnu obnovu za studentice posljednjih godina uključili smo
i mladiće sa teologije ili iz Frame. Isto tako na jednodnevnim
duhovnim obnovama uz djevojčice i djevojke mogu sudjeluju također
dječaci i mladići.
Duhovne obnove i susreti za djevojke zamišljeni su kao mjesto
i vrijeme osobnog susreta s Bogom i samim sobom te kao mjesto
istinskog zajedništva u radosti i ljubavi. Kroz razne sadržaje
nastojimo približiti prave vrijednosti života i ukazati na slobodu
izbora istinskih vrijednosti
U susretima ima mjesta za predavanja, liturgijsko-molitveni trenuci,
rekreacija, iskustvo rada u skupinama, međusobno druženje i druženje
sa sestrama i kandidaticama.
Što za mlade znače susreti u Betaniji najbolje govore sami mladi.
Izdvojili smo neke od njihovih dojmova:
21. 8. 1989.
Zahvaljujem Bogu, patru i sestrama na ovim duhovnim vježbama.
Koliko mi znače ove duhovne vježbe, znat ću tek kasnije po njihovim
plodovima.
Ali jedno je sigurno: sjeme je našlo mjesto u mom srcu. Posebno
sam doživjela ispovijed i ovom prilikom zahvaljujem vlč. Bernatoviću
za sve što mi je rekao, pomogao upoznati i shvatiti jedan dio
sebe. Hvala ti Bože na tom svećeniku. A sestrama želim i molim
mnogo uspjeha u njihovom apostolatu. (Biljana Hančić, Slavonski
Brod)
3.2. 1991.
Mislim da su ovi susreti jedna izvrsna zamisao i želim se
zahvaliti svima koji su pomogli da se ovo organizira i koji su
bili s nama u ovim sretnim satima. Pomogli su nam da spoznamo
neke istine i da saznamo više o Bogu i o sebi kako bi ga mogli
jače ljubiti.
20.3. 1993.
Ovo je pravo mjesto da upoznamo sebe, druge, Isusa i Boga. Bilo
bi lijepo da ima više ovakvih mjesta i da ima više vremena. (Ivana
Čališ, 7.c. «Sjever», Đakovo).
11.10. 1997.
Nakon ovoga čovjek se bolje osjeća. Napokon nešto dobro u mom
životu. Hvala ti Bože na svemu! ( Helena
Skender, Osijek)
24.4. 2005.
Ovdje je uvijek dobro. Nemam riječi. Ne zato što je loše već zato
što se ne može opisati riječima ono što možeš ovdje postići i
doživjeti ali i spoznati nešto novo o životu.
Ovo je nešto što me stvarno oduševljava i ovako nešto vrijedi
doživjeti. Bilo mi je jako zanimljivo, tema je bila interesantna.
Uglavnom bilo je super! Nema ništa ljepše od Boga!
5.3. 2006.
Sa sobom nosimo kući puno ljubavi, prijateljstva i razmišljanja.(Gundinčanke)
9.3. 2007.
« Bilo je lijepo kao i uvijek. Osjećala sam se kao kod kuće. Hvala
Vam na svemu! Hvala Vam što nam pružate priliku da se skupimo
u ovakvoj atmosferi:"
( Dragana Čengić iz Vinkovaca, 3. god. tološkog
fakulteta u Đakovu.)
Iz ovih nekoliko ispisanih dojmova može se vidjeti da su mladi
zadovoljni ovakvim oblikom rada, što se najbolje očituje kroz
potrebu da se ponovo vraćaju i dolaze na duhovnu obnovu. Upravo
to nas neprestano potiče i nuka da tražimo nove sadržaje i oblike
rada kako bismo odgovorili na duhovne potrebe mladih. Iz njihovih
dojmova lako je primijetiti, da mladi koliko god ih smatrali nezainteresiranima
za vjeru ipak nose u sebi potrebu za mirom, za Bogom, za duhovnim
vrijednostima i za smislom života.
Uz susrete koji se organiziraju u Betaniji, sestre, na poziv župnika
i vjeroučitelja rado odlaze na pojedine župe i zajedno s njima
organiziraju duhovne obnove za djevojke i mlade. Zadnjih godina
osim u župnim prostorijama, sestre kao stručni suradnici odlaze
u osnovne i srednje škole, gdje kroz prigodnu katehezu upoznaju
djecu i mlade s načinom i smislom redovničkog života
Razmišljam
što bih mogao napisati, ali ne pronalazim prve riječi koje bi
mogle stvoriti sliku onoga što sam doživio. Mir, tišina, dom ispunjen
ljubavlju koji je stvoren s jednim ciljem - okupiti nas mlade
i upoznati ih s velikim srcem Gospodina koje kuca za sve nas.
Veliko HVALA Gospodinu što je izabrao baš nas na ovome putu, putu
koji ćemo uvijek pamtiti i put na koji ćemo se uvijek poželjeti
vratiti. Svi oni koji su se odazvali na Njegov poziv, i koji su
otvorili svoja srca mogli su doživjeti susret Boga i čovjeka -
licem u lice. U ruke Njegove smo mogli predati naše molitve i
naše zahvale znajući da će ih on uslišati i da će nas odvesti
u jedan sasvim drugi svijet. Na trenutak sam mogao osjetiti Njegovu
prisutnost i osjećao sam se ispunjeno - jednostavno nisam znao
otići. Želio sam ostati - slušati tišinu, zaklopiti oči i baciti
se u Njegovo naručje. Nikada nisam bio toliko blizu Bogu. Nikada
nisam osjetio toliko toplinu, ljubav koja je zračila ovim prostorijama.
Nikada nisam bio toliko sretan jer sam mogao s drugima graditi
jedan zid povjerenja, ljubavi koji nitko nikada neće moći srušiti.
Imam osjećaj da smo svi mi koji smo bili u ovome domu, na jedan
poseban način ostali povezani - molitvama i najljepšim sjećanjima.
Nikada neću zaboraviti i uvijek ću se poželjeti vratiti. Uvijek
iznova ću željeti graditi dalje i svaki kamen koji stavim imat
će svoje značenje i veliku želju da i drugi prepoznaju vrijednost
svega ovoga, te da i oni jednoga dana nastave graditi ono što
smo mi započeli.
Hvala sestrama, jer su pokazale veliku ljubav i jer su se trudile
da se u ovome domu osjećamo onako koje je to Krist zamislio. Hvala
svima koji su ovaj susret upotpunili svojom prisutnošću i djelovanjem.
Hvala svima koji su otvorili svoje srce nama i čitavoj ovoj zajednici.
Neka vas Bog blagoslovi i čuva. Uvijek ćete živjeti u mojim molitvama.
02. ožujka 2008.
Žućo, Goran iz Borova Naselja
S vama su:
s. Meri Gotovac
s. Gabrijela Lamešić
s. Klara Klarić
Vaše drage kandidatice, novakinje i sve sestre