Milosrdne sestre svetoga Križa

To je naša kuća u Portu na otoku Krku. Ovdje su naše sestre od 1949. godine. Poslije ratnih godina, kada je puno sestara bilo bez posla, selo Porat bilo je vrlo malo, sa samo 27 obitelji, koje su živjele siromašno od ribolova i stočarstva.
Franjevački samostan otaca Trećoredaca ovdje je preko 600 godina. Crkvica je posvećena sv. Mariji Magdaleni.
Naše sestre su svojim dolaskom prihvatile uređenje crkvice i dio samostanskoga prostora izvan klauzure. To isto čine i danas. Sestre su stanovale u franjevačkoj kući preko puta crkvice. Ta je kuća nekada bila talijanska štala, koju su oci Franjevci koristili za smještaj svoje stoke.
Među prvim sestrama stigla je s. Josipa Črnila koja je vršila i službu prve kućne poglavarice, s. Andronika je imala brigu za gospodarstvo, s. Vilka Badurina za kuhinju, a domaće sestre, s. Velimira i s. Tugomira, za ručni rad.
To je bio početak. Vlast ipak nije prihvatila sestre, nego ih je prognala u Rijeku. Sestre su se žarko utekle majci M. Tereziji, a časna majka Amadeja i s. Klementina vlastima u Zagreb. Tako su se sestre, nakon nekoliko dana, ipak smjele vratiti. Iz zahvalnosti prema majci M. Tereziji, kuća je nazvana "Samostan majke M. Terezije".
Sestre su bile sretne, također i oci Franjevci. Te su se dvije zajednice uvijek međusobno potpomagale. Fratri su tada imali veliki vrt i dosta blaga, a naše sestre su im u svim poslovima pomagale, pričaju s. Petromila i s Dobroslava. Oci Franjevci sestrama su činili usluge prevozeći potrebno iz Malinske i u Malinsku. Ovdje je tada bila velika oskudica, pa su sestre sa Sušaka brodicom iz Rijeke do Malinske slale hranu, a oci Franjevci su, pošiljku, svojim kaićem prebacivali do Porta.
No, kako su tekle godine, mijenjale su se i sestre, i situacija. Ovdje nije bilo ni liječnika ni ambulante. Sestre su uvidjele potrebu vremena i rado su prihvatile brigu za bolesne mještane. Mještani pripovijedaju da su im sestre liječile i stoku. Tu posebno ističu sestru Evodiju koja je imala veliko srce za sve, kao i nezaboravnu sestru Andreju za koju još uvijek pitaju.
Godine 1962. naše su sestre poglavarice kupile kuću od Franjevaca. Tada je došla za kućnu poglavaricu s. Evodija. U to vrijeme dograđuje se još jedan kat s pet sobica i toaletnim prostorijama. Sestre, koje su već i prije dolazile zbog liječenja, i za to vrijeme stanovale u franjevačkomu samostanu, mogle su od tada boraviti u našoj kući.
Kasnije je kuća još dva puta dograđivana i proširivana. U posljednjem zahvatu dograđen je još jedan kat na velikoj terasi, sa 6 sobica, sakristijom i kapelicom, te iznad njih još 5 sobica ispod krova. U svojem trogodišnjem mandatu kućne poglavarice s. Ela uložila je u to puno truda, umijeća i ljubavi.
Zahvalne smo sestrama poglavaricama za proširenje ove lijepe kuće, a posebno za kućnu kapelicu u kojoj stanuje naš najdraži Gost.
Kuća je na samoj morskoj obali. Sestre, koje još nisu bile, neka dođu i vide kako nam je dragi Bog dobar. Kuća je predviđena za odmor sestara kao i za korištenje mora i sunca i zraka u lječilišne svrhe. Kuća se može koristiti ne samo ljeti, kada je žarka vrućina, nego je preporučljivo i proljeće i jesen, kada je vrlo lijepo, a po zimi je dobro za ljubitelje tišine i mira. U ovoj kući sestre mogu naći svoj mir s Bogom, sa sobom i s drugima.
Najdulje vrijeme kućne poglavarice vršila je s. Timoteja. Bila je prava samaritanka, obilazila je bolesne, a vrt i dvorište bili su ogledalo njezine marljivosti. Trenutno u našoj zajednici živi 6 sestara, sve u trećoj životnoj dobi.
Iako smo sve starije, mi se ne damo. Tri puta godišnje ugošćujemo i svoje mještane, kako je to od početka uhodano. Za Božić, Novu Godinu i Uskrs dolaze k nama gotovo svi iz Porta. Tada ih malo počastimo i s njima razgovaramo. To je prilika da se međusobno dublje upoznamo.
Bolesnih je u mjestu sada nešto manje, a već godinama imaju i stalnoga liječnika u Malinskoj. Organizirana je i patronažna služba. Stoga se, u slučaju bolesti, mještani malo obraćaju na sestre.
Ovdje je sada potreba vremena baviti se s djecom koja dolaze u ovu crkvicu. Rado dolaze na nedjeljnu svetu misu i ostale pobožnosti. Svi žele ministrirati. Prostor je oko oltara malen, pa smo se s ocem gvardijanom dogovorile da jedni imaju službu ministriranja, a drugi službu pjevanja. Tako smo si preuzele, kao svoj apostolat, jednom tjedno imati s njima pjevanje i molitvu. Djevojčice revno dolaze pjevati, njih 8. U pomoć nekada pozovemo i našu s. Kristijanu iz Krka, da nam pomogne i neke pjesme malo provježba.
Nedavno smo u našoj kući ugostile zajednicu Vjera i svjetlo iz Krka. Tu zajednicu, koja okuplja osobe s različitim vrstama invaliditeta, vodi naša s. Kristijana. Na svojemu proljetnom izletu htjeli su zajedno moliti Križni put na Križevcu u šumi iznad Porta. Svi su htjeli nositi križ. Mala je Doris primijetila: ,,Isus je sam nosio križ, a mi se svi redamo." Poslije toga su slavili svetu misu u crkvici u Franjevačkomu samostanu, a potom su se sastali na domjenak i druženje na našoj terasi. Djeca, ministranti i pjevači iz Porta, priključila su se domjenku, i svojim su pjevanjem obradovala sve pripadnike zajednice Vjera i svjetlo. Njihove oči su se žarile od radosti. Bilo je dirljivo to doživjeti i biti dionikom njihove raspoloživosti i radosti.
Mi, sestre, smo se također pridružile, s njima razgovarale i pjevale.
Drage naše sestre, javite se i dođite! Čekamo vas!
Vaše sestre iz Porta