|
S
VAMA U:
Našim
izdanjima
Znaku
križa
Dječjim
vrtićima
Radu
s mladima
Domu
duhovne pomoći
Terezijinom krugu
Liturgiji
Župnoj
katehezi
Školama
Bolnicama
Domovima starih
Misijama
FRAMA
FSR
Nekrologiju
Najava
Vijesti
Arhiv
Početna
Karta
Hrvatske provincije
Karta
Družbe
Prisutni
u svijetu:linkovi
|
Sveta
Klara Asiška (Assisi, 1194. – 1253.)
Uz izvanredan lik sv. Franje Asiškoga stoji sv. Klara koju je
Bog po svjedočenju sv. Franje osvojio i pridobio za ideal evanđeoskoga
siromaštva. Klara se rodila 1194. godine kao kći plemića Favoronea
di Offreduccia i majke Ortolane. Protiv želje obitelji koja
je htjela da se uda, Klara je primljena u Franjevački red.
U noći nedjelje Cvjetnice godine 1211., Klara je pobjegla u
Porciunkulu gdje ju je čekao sv. Franjo sa svojom prvom subraćom.
Među njima su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i Silvestar.
Tu je obukla smeđu pokorničku haljinu i odrezala kosu kao znak
zavjeta Bogu. Nakon toga su ju braća otpratila u samostan sestara
benediktinki. Godine 1212. Franjo je Klaru, zajedno s djevojkama
koje su joj se u međuvremenu pridružile, smjestio u crkvu svetog
Damjana u Asizu. Od njih je potekla ženska grana franjevačkoga
reda, po Klari kasnije nazvana klarise, koje su tu,
uz crkvu sv. Damjana kao u svojoj kući matici, ostale do današnjega
dana.
Klara je godine 1215. bila imenovana opaticom siromašnih
gospođa od svetog Damjana - kako su se prve klarise tada
nazivale. Često ju nazivaju "biljčicom sv. Franje",
što je zaista i bila.
Klara je od Crkve dobila potvrdu svoga vlastitog Pravila
života koje je sama svojom rukom pisala. Povelju priznanja
je potpisao papa Inocent IV. (1243.-1254.) na dan 09. kolovoza
1253. godine. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te
je činila oštre vanjske pokore na tijelu noseći kostrijet, spavajući
na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio
da se mora poslužiti slamnjačom. I u hrani je prema sebi bila
veoma stroga, te često i dugo strogo postila.
Klara je, po Božjoj milosti i prema zacrtanom pravilu, svoju
zajednicu vodila pune 42 godine. Njezin je život bio neprestana
propovijed sestrama i sjajno ogledalo za nasljedovanje. Kad
su jednom Saraceni opsjedali Asiz, te htjeli osvojiti samostan
sv. Klare, ona je, premda bolesna, uzevši sa sobom posudu u
kojoj se nalazilo Svetootajstvo, dopustila da je odnesu na samostanska
vrata. Saraceni su, kao nekim čudom, odustali od napada i mirno
se povukli.
Klara je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253.
s. Luca Dabić
|
|