Pomozi nam, o Gospodine,
proniknuti tajnu djeteta, da ga shvatimo,
volimo
i da mu možemo služiti
primjereno tvojim zakonima pravednosti
slijedeći tvoju božansku volju.

(M. Montessori)

O religioznome životu Marije Montessori možemo zaključivati na temelju biografskih podataka, te čitajući njezina djela. Iz njih nam progovara duboko religiozna osoba, kršćanka, katolkinja širokih pogleda koja u svakoj kulturi i religiji otkriva i poštuje ono bitno.
Njezino opredjeljenje za duhovno i religiozno potvrđuje i sama činjenica da odabire datum za otvorenje prve Dječje kuće (Case dei bambini) baš 6. siječnja, tj. na blagdan Bogojavljenja. Prigodom otvorenja, u svome pozdravnom govoru, ona citira biblijski tekst iz knjige proroka Izaije (Iz 60) i završava rečenicom: Ova Dječja kuća početak je 'novoga Jeruzalema' koji će mnogim narodima donijeti svjetlo u odgoju.

U predgovoru knjige Sofije Cavalletti Il potenziale religioso tra i sei e i dodici anni, Mauro Laeng piše da je Maria Montessori poštivala i vrednovala nauk i razmišljanja indijskoga svijeta, ali zaključuje da je njezino poimanje religioznoga uvijek ostalo u okviru kršćansko-katoličke tradicije.

U jednome od njezinih djela nalazimo puno tekstova koji to potvrđuju, među njima i ovaj: I napokon jednoga dana, s velikim uzbuđenjem i rukom na srcu, kako bih ga ohrabrila i pobudila da oživi moju vjeru, mišljah s velikim poštovanjem na tu djecu, te se zapitah: Tko ste vi, dakle? Možda sam srela malene koje je Krist uzeo u naručje i koji su ga nadahnuli da izgovori božanske riječi: 'Tko primi jedno ovako dijete u moje ime, mene prima'; 'Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko'. Ovi redci iz Novoga zavjeta, kao i drugi biblijski tekstovi, neprestano se pojavljuju kao leit motiv u svim njezinim spisima.
Napisala je i objavila nekoliko knjiga s područja religioznog odgoja: La vita in Cristo, La Santa Messa spiegata ai bambini, Il libro aperto, Manuale per la preparazione di un Messale per i bambini.

U knjizi I bambini viventi nella Chiesa M. Montessori opisuje svoje religiozno iskustvo s djecom u Barcelloni.

Na početku ove knjige piše o misionaru, svećeniku Casullierasu koji je primijetio da je Montessori metoda u svojoj biti katolička, iako tada još nije znao da je M. Montessori katolkinja.
Osobito su ga se dojmila sljedeća obilježja odnosno pedagoška načela:

- poniznost i strpljivost učiteljice,

- vrednovanje djela više nego riječi,

- poštivanje nutarnjega života koji je dar,

- senzoričko okruženje kao početak psihičkoga života,

- tišina i sabranost koju mala djeca mogu postići,

- sloboda usavršavanja,

- kontrola grješaka sadržana u didaktičkim sredstvima.

Nakon osobnoga upoznavanja p. Casullieras i M. Montessori razgovarali su o važnosti primjene njezinih principa direktno na religiozni odgoj.

Uslijedila je priprema prostora: nabavili su male stolce i klecala, slike koje su mijenjali već prema dijelu liturgijske godine, uveli su djecu u pripremanje cvijeća za crkvu, povlačenje zastora, paljenje svijeća. Sva njezina pedagogija je išla za tim da uvede djecu u Crkvu, zajednicu vjernika.

Iz knjiga i njenih objavljenih članaka zaključujemo da je religioznost, odnosno vjera bila uvijek u središtu njezine pedagogije.