U subotu, 21. travnja o.g. u 19 sati, kantautor ANTONIO TKALEC i gosti održat će Humanitarni koncert "Radujmo se zajedno", na terasi Centra AMADEA - Frankopanska 5c u Đakovu. 

Prihod je namijenjen Dnevnom boravku za starije osobe, a ulaz je 15 kn.

Na međunarodnom festivalu pijanizma u Srijemskoj Mitrovici od 15. do 18. ožujka, sudjelovala je s. Cecilija Tomkić sa svojih sedam učenika glazbene škole. Nastupilo je 136 učenika osnovnih i srednjih škola iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Rumunjske i Srbije. Učenici su bili podijeljeni po kategorijama, a ocjenjivao ih je stručni međunarodni žiri u čijem je sastavu bila i s. Cecilija. Od sedmero sudionika, koje je sestra pripremala za natjecanje, šestero je dobilo prvu a jedno drugu nagradu.

Na završnom koncertu prvonagrađeni učenici dobili su nagrade sponzora i diplome, koje su im uručili glavni organizatori ove manifestacije, gosp. Margarita Vujović i sestra Cecilija Tomkić.

 Aleksandra Marković, učenica četvrtog razreda srednje škole TO odjela, osvojila je 100 mogućih bodova. Na završnom koncertu koji  je održan u ,,Muzeju Srema,, proglašena je najuspješnijom sudionicom natjecanja za osam kategorija, i proglašena ,,Laureatom,,što je najveće odlikovanje koje se može dobiti.

Uručujući zahvalnicu i nagrade Aleksandri i sestri Ceciliji, ravnateljica škole gospođa Jovanka Ivanić, izrazila je svoje zadovoljstvo i radost što je jedan Laureat pripao njihovoj školi, te im zahvalila na velikom trudu i uspješnom radu. Aleksandra je nagrađena diplomom, statuom Laureata, poklonom zlatare ,,Radukić,, i novčanom nagradom. Sestra Cecilija je dobila poklon salona namještaja ,,Vitorog,, vaučer sponzora trgovine ,,Ledi“ te vrijednu novčanu nagradu. Svemu tome prethodila su dva zahtjevna klavirska natjecanja u Beogradu, na kojima su učenici i sestra postigli zapažene rezultate. To su dvije prve nagrade, dvije druge i jedna treća u glazbenoj školi „ Dušan Protić“, u različitim kategorijama, te jedna prva, jedna druga i jedna treća nagrada u školi  „Vatroslav Lisinski“. 

{gallery}cecilija{/gallery}

U suradnji Obiteljske i Misijske župne skupine župe Svih Svetih u Đakovu, pod vodstvom s. Ignacije Ribinski i gosp. Božene Kelava, bila je postavljena u velikoj župnoj dvorani uskrsna izložba na temu Uskrs i dijete.  Izloženi su različiti likovni i literarni radovi djece osnovnih škola i vrtića a uz to i mnogo ručnih radova suradnika misija, zatim živo cvijeće, uskrsne čestitke te pisanice i drugi prigodni ukrasi koji su se mogli kupiti. Kod otvorenja izložbe govorili su prečasni Tomislav Ćorluka, župnik i dekan, gosp. Božena Kelava, s. Ignacija i s. Adelina, Marijina sestra, domorotkinja iz Benina. Ona je uputila riječ zahvale svim dobročiniteljima misija za sve što čine za njezin narod. s. S.

{gallery}misijskau12{/gallery}

„Ima li nade za brak i obitelj?“, bila je tema duhovnih vježbi za žene i majke s djecom, u samostanskoj kući „Betanija“ u Đakovu, od 23. do 25. ožujka 2012. pod vodstvom Katarine Ralbovsky,

U subotu, 24. ožujka 2012., djeca iz vrtića Sunčev sjaj „Nazaret“ iz Đakova sa svojim odgojiteljicama sudjelovali su na 3. Dječjim sportskim igrama, zajedno s ostalim vrtićima Grada Đakova. Vodio ih je moto da je važno sudjelovati, a ne pobijediti. Natjecali su se u šest sportskih disciplina: štafetna utrka, skok u dalj, utrka autićima, košarka, pucanje penala na gol, i štafetna utrka s preprekama. U glazbenom programu djeca iz vrtića Sunčev sjaj „Nazaret“ sa svojim odgojiteljicama, nastupili su plesom „Zeko i lovac“. Djecu su sa tribina bodrile mame, tate, djedovi, bake i prijatelji. Dječje sportske igre održane su pod pokroviteljstvom Grada Đakova i gradonačelnika Zorana Vinkovića.

Uz prijateljsko i radosno raspoloženje natjecanje je bilo pod geslom ''Djeca Đakova djeci Đakova'', što znači da je sve bilo za humanitarne svrhe. Novac od ulaznica namijenjen je fondu ''Za dječji osmijeh''. s.R.

{gallery}dvolimp12{/gallery}

U subotu, 16. ožujka 2012. u našem samostanu na Vrhovcu, u Zagrebu, održana je duhovna obnova za krizmanike na temu "Ugrađujmo se kao živo kamenje u Dom Gospodnji", koju je vodila s. Meri Gotovac. Obnovi je prisustvovalo 39 učenika iz župe Sv. Franjo Ksaverski iz Vugrovca. Zadovoljni i pomalo iznenađeni danom prepunim sadržaja, od aktivnog rada, preko igre, plesa, učenja meditacije do molitve u kapeli mladi su se predvečer zajedno sa vjeroučiteljicom Ivanom Hojanić, koja ih je dovela zaputili kućama. Pratimo ih svojom molitvom da sakramentom potvrde za koji se pripremaju svoj život još istinskije ugrade u Dom svoje župne i crkvene zajednice. s. B.

{gallery}krizmanvr{/gallery}

16. ožujka počela je franjevačka trodnevna duhovna obnova mladih pod temom Čeznimo za Bogom i molimo srcem svetoga Franje.  Obnova se odvijala pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u kući Betanija, a okupilo se 130 mladih iz Iloka, Županje, Otoka,  Bošnjaka, Sikirevaca, Osijeka, Belišća, Slavonskog Broda, Požege i Đakova.

Sestra Gabrijela Tea Damjanović koncipirala je program, a u ostvarenju su joj pomogli i fra Ivan Utješinović iz Iloka te sestre Luca Dabić, Doroteja Krešić i sestra Marta Kovačić. Sestra Gabrijela Tea vodila je dva predavanja na temu važnosti molitve i čežnje ljudskog srca za Bogom, a pobrinula se i za jedno svjedočanstvo u nedjelju ujutro – naime, Ana Mlinarić iz Borova naselja, jedna od prvih hrvatskih framašica posjetila nas je i ispripovijedala nam svoju životnu priču vezanu uz njen framaški i duhovni život. 

Skupine za rad u grupama ove su godine bile raspoređene po uzrastu, što smo stvarno izvrsno prihvatili, jer nam je takav način rada omogućio da se upoznamo svatko sa svojim vršnjacima i izmijenimo iskustva i razmišljanja o najraznolikijim temama. Neizostavni su, dakako, bili i glasoviti framaški igrokazi koje mi popularno zovemo - „skečevi“, a oni su kod svih nas izazvali smijeh do suza, divljenje, a i veliki osjećaj zahvalnosti.

Kako smo naučili da je molitva najbolji odgovor na Božji poziv, sestra se pobrinula kako bismo ju što više živjeli te smo tako u petak navečer imali meditativno-glazbene trenutke, a u subotu navečer klanjanje u samostanu. Oba su iskustva bila posebna i pomogla su nam da postanemo svjesni koliko je Bog zapravo stalno prisutan uz nas, a posebno kad se okupljamo u Njegovo ime.

Vrhunac je ipak bio kad smo najiskrenije molitve svojih srca napisali na papire koje smo zatim privezali vrpcama za balone s kojima smo se u subotu uputili prema đakovačkoj katedrali, a zatim ih u 14 sati pustili. Neki su zapeli za granje, neki nestali u daljini, neki se sudarili s okolnim građevinama, ali možemo biti sigurni da su sve naše molitve stigle do Boga bez obzira na balone i, nadamo se, izmamile mu osmijeh na lice.

U suvremenom, ubrzanom svijetu i vrtoglavom tempu svakodnevice, često se žalimo na fizičku iscrpljenost i umor, ni ne misleći pritom da naš duh trpi još veću štetu u borbi sa svim problemima kroz koje svakodnevno prolazimo. Bog to razumije, i valjda je upravo to razlog što nam je pomogao da odaberemo zaustaviti se na ovoj duhovnoj obnovi u tom užurbanom životnom putu. Ono što je još više zadivljujuće je spoznaja da u svemu tome nismo sami i da, osim Boga, postoje na stotine ljudi koji nas mogu razumjeti i pomoći nam da u tom putu obnovimo vlastiti duh, jer svi smo mi slični, mladi, znatiželjni, vedri, i potpuno svjesni da nam je konačan cilj tog puta upravo - Bog.

Mislav Živković

Na hodočasnički dan bl. majke Marije Terezije Scherer, 16. ožujka, u prisutnosti samostanske zajednice i sestara koje su obavljale duhovne vježbe, započele su uz molitvu Povečerja, svoj novicijat tri postulantice: Marija Margarita Klobučar, koja je dobila ime s. Gita, Vesna Stojanović, koja će se zvati s. Vesna, i Manuela Jerković, koja je dobila ime s. Mirjam.
U kratkom obredu Uvoda u redovnički život, u kojemu su postulantice izrazile svoju želju za redovničkim životom u našoj Družbi, provincijalna poglavarica, s. Franciska Molnar, prihvatila je u ime zajednice njihovu molbu riječima podrške. Na kraju Povečerja Provincijalna poglavarica je predala novoj voditeljici novicijata, s. Valeriji Široki, odgovornost za odgoj i vođenje novakinja.
Svoju podršku i radost zbog ovog čina izrazio je mladim novakinjama i fra Robert Perišić, OFM svojom nazočnošću i molitvom. s. S.

{gallery}ulazunov{/gallery}

Svoje potrebe, organizirano po deveti putu za redom u korizmi, došli su povjeriti Majci Tereziji 16. ožujka ove godine članovi Mjesnih bratstava Franjevačkoga svjetovnog reda s Osječkoga područja, na kojem ima preko dvadeset kanonski utemeljenih zajednica Franjevačkoga svjetovnog reda.

Svetu misu je predslavio fra Robert Perišić, duhovni asistent Slavonskobrodskog bratstva zajedno s fra Flavijnom Šolcom, duhovnim asistentom Iločkoga bratstva.

U svojoj homiliji fra Robert je naglasio bitnost ulaženja i boravljenja u Božjoj blizini, kao i poniranja u otajstvo križa, po uzoru na sv. Franju i bl. M. M. Tereziju, a kada se jednom uđe onda je potrebno u njemu i ostati i ustrajno slijediti stope Gospodina Isusa. Sve prisutne hodočasnike je pozvao  ljubiti onu stvarnost kojom su išli Isus, sv. Franjo i bl. M. M. Terezija Scherer.

Poslije sveta mise u dvorani Florentini je uslijedio, za oko 150 franjevačkih svjetovnjaka, nastavak korizmene duhovne obnove. Susret je moderirala s. M. Karmela Dominković, duhovna asistentica Đakovačkoga bratstva. U temi Evangleizirani da bismo evangelizirali, s. Karmela je stavila naglasak na nekoliko ključnih naznaka za bolje razumijevanja govora o novoj evangelizaciji, oslanjajući se na Verbum Domini – Postsinodalnu apostolsku pobudnicu sv. Oca Benedikta XVI. biskupima, svećenicima, posvećenim osobama i vjernicima laicima u životu i poslanju Crkve, i na ulomke iz Pastoralne konstitucije II. vat. sabora Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu. Istaknula je kako novost evangelizacije izrasta iz novosti koja dolazi od novog i živog osobnog odnosa sa Isusom živim i uskrsnulim, koji se trajno događa, a pojedinci to iskustvo prepoznavaju i susreću u bilo kojoj životnoj dobi i gotovo uvijek neočekivano.

Susret je završio bratskim druženjem i osvježenjem./k

{gallery}16312{/gallery}

U subotu, 10. ožujka 2012., održan je redoviti mjesečni susret duhovnog odmora i obnove "Mir u Bogu" s temom „Problemi u komunikaciji“.

U Zagrebu, na Vrhovcu, održan je u petak 9.03. i u subotu 10.03. regionalni susret trajne formacije za sestre zagrebačke regije. Tema susreta bila je Siromaštvo a vodio ga je fra Mijo Džolan, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira. U petak je sudjelovalo 36 sestara a u subotu 25, iz Zagreba i okolnih zajednica.

Voditelj, koga je na početku prvoga dana pozdravila u ime provincijalnoga vodstva s. Finka Tomas, prov. savjetnica,  pristupio je ovoj temi na zanimljiv način, prikazavši najprije stanje siromaštva u svijetu, potom je istaknuo lik sv. Franje i njegovo vrednovanje siromaštva, a zatim pokušao prikazati gdje se mi kao Crkva i kao redovničke zajednice danas nalazimo i koja bi bila naša zadaća u odnosu na današnje siromahe. Sažeto je to izrazio kroz ove tri točke: informacija, inspiracija, aktualizacija.

U prijepodnevnom radu kroz oba dana, predavač je obrađivao prve dvije točke a u popodnevnom radu detaljnije se pozabavio pitanjem aktualizacije. Konstatirao je pojavu bešćutnosti i manjka solidarnosti, osobito generacijske, u našoj domovini, te potaknuo na zauzetost nas redovnika na tom polju. Razradi teme doprinio je i rad u skupinama, u kojemu su sestre na osnovu tekstova o siromaštvu oblikovale pitanja, koja su zatim u plenumu iznosile i kroz odgovore predavača zajedno produbljivale. U svrhu još konkretnije aktualizacije sadržaja i vrednota siromaštva, održala je u popodnevnim satima s. Finka Tomas izlaganje na temu „Siromaštvo Utemeljitelja, kao put darivanja sebe Bogu i bližnjemu“, i tako osvijetlila zauzetost i neumornost vlastitih Utemeljitelja Družbe da bi poboljšali život onima koji trpe, kao trajno nadahnuće članovima zajednice. Izlaganje je završila riječima Utemeljitelja, koje su ga zajedno sa Suutemeljiteljicom nosile u njihovim brojnim pothvatima u korist siromašnih i obespravljenih: Bog poziva čovjeka na suradnju i njegov je odgovor nenadomjestiv.

Sestre su se osvježene i obogaćene vratile na svoja radna mjesta, sa željom da se ovakvi susreti održavaju češće. s.T.

 {gallery}VRHOVACREG{/gallery}

U samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, od 2. – 4. ožujka 2012. održan je susret trajne formacije za skupinu sestara od 6. – 20. godina zavjeta. Tema susreta bila je „Siromaštvo kao izazov“, a voditelj fra Petar Cvekan OFM. Na susretu je sudjelovalo 19 sestara.

U predavanjima smo razmišljali i razgovarali što označava naš franjevački način života, koje su to vrijednosti koje su nam važne u životu i djelovanju. U radu po skupinama razgovarale smo kako su pojedinci, naše zajednice i društvo živjeli siromaštvo prije, kako žive danas, te što mi mlade generacije možemo doprinijeti u življenju ovoga zavjeta u budućnosti. Uočile smo i opasnosti koje prijete redovničkom životu s obzirom na ovaj zavjet. Neke od njih su individualizam, zatrpanost medijima, otuđenost… itd.  Zavjetom siromaštva svjedočimo da želimo biti sve sličnije Gospodinu Isusu, koji je sam živio siromašno. Taj zavjet nam pomaže da dođemo do tog cilja, koji je u konačnici sam Gospodin.

Obnovljene i osnažene svjedočanstvom i predavanjima fra Petra, te dijeljenjem vlastitih iskustava krenule smo novim žarom i otvorenošću prema Kristu i braći ljudima kojima smo poslane.  s. Doroteja Krešić

{gallery}trajnaml12{/gallery}

U subotu 25 veljače ove godine pod motom: Moj korizmeni vodić – RIJEČ BOŽJA NEISCRPNO VRELO ŽIVOTA, okupio je u dvorani Florentini u Đakovu, na cjelodnevni susret  tražiteljice i tražitelje istine otkrivane u riječima Pisma, kako bi  ponirući i osluškujući govor tišine i poruku dubine,  na svojem ovogodišnjem korizmenom hodu  još jednom dublje otkrili sebe u Bogu  i Boga u sebi.  Iako je broj sudionika ograničen u susretu je sudjelovalo 36 sudionika. Članovima Mjesnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda pridružili su se i štovatelji bl. M. M. Terezije Scherer iz Nize, Našičkog Brezika i Starih Perkovaca. Voditeljica ovih susreta je s. Karmela Dominković./k 

{gallery}dtsubota{/gallery}

Svoje potrebe došli su bl. M. M. Tereziji  već tradicionalno povjeriti mladići iz zajednice Cenacolo u Šarengradu, predvođeni svojim duhovnikom vlč. gosp. Ivanom Jurićem, župnikom župe Preslavnog Imena Marijina u Osijeku.  

Izričući svoja svjedočanstva u uvodnom dijelu sv. mise o svojem izlasku iz tame kocke, alkohola i droge u svjetlo istine, ovi mladići uvijek ponovno svjedoče da je Isus živ i da snagom svojega Duha i danas oživljuje, ozdravlja i povezuje u zajedništvo. Ovi iskreni tražitelji smisla ozdravljaju radeći nazaretske poslove, slaveći euharistiju, prebirući riječi Pisma u svojim srcima, moleći tri krunice dnevno i ponirući svakodnevno u euharistijskom klanjanju u otajstvo Ljubavi očitovane u Gospodinu Isusu, kao i u otajstvo istine svojega života.

Svaka riječ opisa ovoga susreta je preslaba da bi izrazila puninu doživljaja.

Poslije sv. mise za hodočasnike iz Šarengrada uslijedila je u samostanu prijateljska večera uz dijeljenje iskustva sa sestrama, a za sve ostale štovatelje bl. M. M. Terezije uslijedio je hodočasnički prijateljski susret u dvorani Florentini./ k  

{gallery}cenakolo12{/gallery}

U okviru redovitog programa Terezijina kruga, kao prilog obilježavanju Svjetskog dana bolesnika, u srijedu 15. veljače ove godine u Domu za starije osobe u Đakovu,
održan je deveti po redu susret na temu: Čovjek uvijek ozdravi kada gleda dalje i dublje. U susretu je sudjelovalo preko 40 korisnica i korisnika Doma, a izlaganje je održala s. Karmela Dominković, voditeljica Terezijina kruga. Susret je završio druženjem i osvježenjem./ k

{gallery}domzastarije{/gallery}

U samostanu u Đakovu, održane su 11. i 12. veljače 2012. god. Konferencije kućnih poglavarica na temu: „Siromašne među siromasima“. Bilo je prisutno 45 sudionica.

U subotu, 11. veljače, nakon što je provincijalna poglavarica s. Franciska Molnar pozdravila  skup, održao je fra Nikola Vukoja OFM predavanje pod nazivom: „Po evanđeoskom siromaštvu biti sva Božja i svojih sestara.“ Zatim je uslijedila diskusija a potom rad u skupinama.

U poslijepodnevnom radu sudionice su razmišljale na temu: „Naši Utemeljitelji pred izazovom siromaštva“, koju je osvijetlila s. Finka Tomas svojim predavanjem. Time je uvela sudionice u rad na Konstitucijama i njihovu konkretnu primjenu. Izazvane stanjem u svijetu i u najbližoj okolini, pitale su se: „Što možemo  kao zajednica konkretno učiniti za današnje siromahe?“

U nedjelju 12. veljače svaka kućna poglavarica izvijestila je o radu i djelovanju svoje zajednice pod vidom otvorenosti za potrebe vremena. Nakon podnesenih izviješća sudionicama je predstavljeno što je na planu Provincije u protekloj godini ostvareno kao i budući koraci na duhovnom i materijalnom planu.

Kroz međusobni rad i razmišljanje sudionice su na kraju dvodnevnog rada došle do konkretnih prijedloga, koje su u obliku pisma uputile svim zajednicama. Obogaćene međusobnim iskustvima i ohrabrene za nove korake vratile su se u svoje zajednice. s.F.

{gallery}konfkp12{/gallery}

Povodom Dana bolesnika mladi volonteri zajedno sa s. Meri Gotovac organizirali su 6. veljače 2012. god. u prostorima Centra Amadea, tribinu na temu: Kako pristupati starijim i osamljenim ljudima? U pripravi za Dan bolesnika volonteri su sudjelovali i u akciji pečenja kolača kako bi razveselili stare i osamljene ljude. Ta akcija najavljena je u emisiji „Efata“ radio Đakova. Na sam dan Gospe Lurdske zajedno sa s. Meri volonteri su obišli u prijepodnevnim satima dvadesetak starijih osoba u gradu, a poslije podne posjetili su korisnike Doma umirovljenika u Đakovu. Slike govore kako su se starci razveselili kolačićima dragih mladih posjetitelja. s. M.

{gallery}danboles12{/gallery}

U župnoj dvorani đakovačke župe Svih svetih, 11. veljače otvorena je misijska izložba uz Dan života koju je priredila Misijska i Obiteljska skupina župe. Izložba uz Dan života održava se već 15. godinu za redom, a uz župnika Tomislava Ćorluku, voditeljicu misijske skupine s. Ignaciju Ribinski, voditeljicu Obiteljske skupine Boženu Kelava, otvorenju je prisustvovao je i pomoćni biskup, mons. dr. Đuro Hranić te misionar, o. Vladimir Stuhli, koji već 25 godina djeluje na Madagaskaru. Posjetitelji izložbe, uz rukotvorine i predmete za prodaju, mogli su vidjeti literarne i likovne radove na temu „Dijete – osoba i dar“ djece đakovačkih dječjih vrtića i osnovnih škola. Prigodan program izveli su učenici 4.a razreda OŠ „Vladimir Nazor“ pod vodstvom učiteljice Franjke Erdeljić i vjeroučiteljice Marice Mandarić te mali zboraši OŠ „Ivana Gorana Kovačića“ pod vodstvom s. Jelene Kovačević.
Biskup Hranić istaknuo je kako su dječje recitacije s porukom „Ja sam osoba, ja sam dar“ duboko istinite. „U javnosti slušamo kako se probija duboka kršćanska istina da je svatko dijete, i svatko od nas koji smo i osoba i dar, bio embrij, i da je taj embrij također ljudska osoba. Promišljamo o ljudskom i prenatalnom životu te se ne možemo pogađati kada on započinje. Ova izložba želi u središte staviti tajnu ljudskog života koji je uistinu veliki dar i započinje začećem“, poručio je mons. Hranić. Prisjetio se i života s. Lukrecije Mamić, misionarke koja je stradala svjedočeći Kristovu ljubav braći i sestrama u Burundiju. „Misionari u siromaštvo i bijedu nose svijest o vrijednosti svakog ljudskog života. Nastoje ne samo govoriti, već to djelom i pokazati, a vi svojim darom pomažete njihovo djelo potpore životu“, rekao je biskup okupljenim Đakovčanima, zahvaljujući na darovima za misije kroz cijelu godinu.
Gostujućeg misionara pozdravila je jedna od mlađih suradnica misija đakovačke župe, Marta Šola. Svaki član dječje misijske skupine moli za jednoga misionara, a Marta moli za o. Vladimira te mu je poklonila deseticu krunice, kako bi se svakog dana u molitvi sjetio malih Đakovčana. O. Stuhli bio je iznenađen brojem djece koja su sudjelovala u programu izložbe. Opisao je kako je Madagaskar 12 puta veći od Hrvatske te uvijek ima toplo vrijeme. Od 25 milijuna stanovnika, čak 50% je mlađe od 15 godina, a 25% katoličke je vjere. Uz službu u crkvi, svi misionari na Madagaskaru, a uz o. Vladimira tamo je i Hrvatica s. Marica Jelić, rade i u školama. „Učimo mlade različitim zanatima i tako im osiguravamo budućnost - jer bez nauke nema budućnosti“, istaknuo je o. Stuhli.
Misijska izložba bila je prigoda i za darivanje malih suradnika misija - Pjevača betlehemske zvijezde, koji su posjećivali domove Đakovčana, te gostovali u Donjem Miholjcu, Gašincima, Đakovačkoj Satnici i Đakovačkim Selcima prikupljajući novčana sredstva za prijatelje u misijskim zemljama. Biskup Hranić za trud i zauzetost u misijskom djelovanju, uz poruku da se ne umore, darivao je Ivana Carevića, Helenu, Željku i Josipu Bunarkić; Tamaru Kajtar, Valentinu Majdančić, Saru Samardžić te Benjamina, Ivu, Josipu i Martu Šola. Članovi dječje misijske skupine nisu zaboravili ni na potrebe u Madagaskaru, pa su o. Vladimiru uručili novčani prilog za školovanje djece i jednoga bogoslova. M. Kuveždanin

Stručno razvojni centar pri Dječjem vrtiću Sunčev sjaj – Nazaret, organizirao je šesti u nizu modul odgojno-obrazovnog programa Kateheze Dobroga Pastira, 10. i 11. veljače 2012. koji je održan u dječjem vrtiću Sunčev sjaj – Nazaret, u Đakovu.

Predavanja o sakramentu euharistije održali su: mons. dr. Đuro Hranić, predsjednik vijeća za katehizaciju pri HBK i s. Jelica Đuzel, dipl. kateheta specijalist. Praktični rad tj. prikaze gesta svete mise imale su s. Zrinka Hržić, odgojiteljica u vjeri Kateheze Dobroga Pastira, i s. Jelica Đuzel, voditeljica cjelokupnoga programa. s.F.

{gallery}kdp6mod{/gallery}

Već nekoliko godina obilježava naša redovnička zajednica Dan posvećenog života „Danom otvorenih vrata samostana“. Ove godine, koja je prozvana „Europskom godinom međugeneracijske solidarnosti i aktivnog starenja,“ održani su ti dani u Centru Amadea.   Kroz dva tjedna, djeca viših razreda osnovne škole pohađali su prostore Centra, gdje je za njih bila organizirana prigodna kateheza o odnosu djece i starih ljudi. Vodila ju je i organizirala s. Meri Gotovac sa četiri mlade volonterke. Tom prilikom djeca su potaknuta da se uključe u župnu katehezu, koja ove godine na poseban način ima za cilj, kroz kreativne radionice, razvijati osjećaj solidarnosti i ljubavi prema starima i osamljenim osobama. s. M. 

{gallery}katehezaua{/gallery}

U subotu, 4. veljače 2012., usprkos sniježnom nevremenu, okupilo se u dvorani „Florentini“ 40-tak sudionika mjesečnog susreta „Mir u Bogu“, uglavnom iz Vinkovaca, koji su došli svojim autobusom. Budući da se ove godine obrađuju teme s područja komunikacije, ovaj puta u središtu pozornosti bila komunikacija u grupi.

U uvodnom dijelu bila je meditacija o vjeri u Boga, Stvoritelja neba i zemlje, čime je oživljena i nahranjena potreba istinske komunikacije s Bogom. Nakon toga uslijedilo je predavanje o Božjoj Riječi koju na poseban način doživljavamo u zajedništvu u euharistijskoj Službi Riječi, što je uz prezentaciju iznijela s. Augustina Dominković. Nakon pauze i druženja s. Rastislava Ralbovsky govorila je o komunikaciji u grupi s psihološko-duhovnog aspekta, ističući na poseban način značenje povratne informacije u međusobnoj komunikaciji. U malim grupama moglo se iskustveno doživjeti ono što je u teoriji bilo rečeno. U plenumu je bila prigoda međusobnog obogaćivanja. Cijelo vrijeme je bila također mogućnost ispovjedi. Završni dio susreta i ovaj puta je bio snažan doživljaj klanjanja pred Presvetim, koje je animirala s. Jacinta Mandura. 

Tako susret ima svoju cjelinu: komunikacija nije samo informacija, nego se događa između predavača i sudionika, zatim u grupi između samih sudionika, a Klanjanje omogućava  komunikaciju u vjeri s prisutnim Gospodinom. Upravo zbog ove višedimenzionalnosti susreta, sudionici odlaze svojim kućama zadovoljni i obogaćeni. s.R.

{gallery}mub212{/gallery}

U sklopu svoje turneje po zemljama jugoistočne Europe, na koji je pošla zahvaljujući svojim prijateljima iz Hrvatske, poznata bečka pjevačica i skladateljica Betty Quast, održala je još jedan u nizu svojih uspješnih koncerata u Đakovu. U samostanskoj Crkvi Presvetog Srca Isusova nastupila je u 17. sati pred mnogobrojnom publikom iz Đakova i okolice te redovnicama, Milosrdnim sestrama sv. Križa. Uz pratnju gitare na kojoj je Betty vješto svirala, pjesme su zvučale izvrsno, što je i publika potvrđivala gromoglasnim aplauzima. Neke od pjesama pjevala je uz pratnju Thomasa Moritza, kolege iz Austrije, koji je pjevao drugi glas. Bečka pjevačica otpjevala je 12 pjesama sa svog novog albuma „Laurins Garten“ kao i neke najnovije, koje su sve njezina skladba. Pjesme su lirske balade u stilu tradicionalne narodne glazbe, karakteristične za alpsko područje južnoga Tirola. U njima se pod utjecajem srednjevjekovne glazbe govori o starim pripovijetkama iz davnina (Alpensagen) i događajima iz života ljudi koji ondje žive (Alpenvolk), te su mnogi iznenađeni kad doznaju da su pjesme pisane u ovo naše vrijeme. Betty je rođena kao kćerka istočnog Nijemca i Austrijanke u Münchenu, a odrasla u Germeringu, Gornjoj Bavarskoj. Studirala je engleski jezik i književnost te glazbenu pedagogiju. Trenutno živi i radi u Beču kao učiteljica. Sa svojom sestrom Katarinom pokrenula je početkom devedesetih Glazbeni kabare, kritizirajući društvena zbivanja i njegujući svoj osobni glazbeni stil. Za svoj je rad više puta nagrađivana. Godine 2008. opet se vraća glazbi i piše pjesme o južnome Tirolu.  Kao rezultat njezina rada nastaje prvi nosač zvuka pod nazivom „Laurins Garten“, a potom slijede nastupi na mnogobrojnim koncertima u zemlji i inozemstvu. Novi CD sadrži tekstove pjesama i slike Južnoga Tirola i Alpa u boji na 8 stranica. Naslov nosača zvuka je „Laurins Garten“ nastao je prema jednoj južno tirolskoj bajci koja govori o kralju patuljaka Laurinu. Njegovo carstvo bijaše podzemni dvorac izgrađen od planinskih kristala na čijem se ulazu nalazio vrt s mirisnim alpskim ružama, ograđen zlatnom vrpcom. Čuvar te začarane doline koja je na kraju uništena, bio je kralj. Svi oni koji su željeli doživjeti pravu čaroliju prirode, posjetili su ovo mjesto i tvrde da se ta čarolija još i danas osjeća osobito u smiraj dana kada sunce zađe iza horizonta i svoju okolinu oboji crveno, te se čini kao da se još uvijek vidi odsjaj čarobnih crvenih ruža. Teodor Horvat

{gallery}koncertds{/gallery}

U samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu, u subotu, 21. siječnja gostovao je gospel sastav The Messingers iz župe Blažene Djevice Marije u zagrebačkom naselju Špansko. Ovo je njihovo treće gostovanje u Đakovu, a uz izvrsne acapella izvedbe gospel i negro spiritual glazbe Đakovčane su iznenadili i promocijom prvog cd-a "Good News" koji se mogao kupiti po promotivnoj cijeni.
Pojasnivši kako naziv njihova sastava u prijevodu znači "Glasnici", a naslov cd-a "Dobra vijest" jasno je kako su samostanskom crkvom tijekom sat
vremena odzvanjali predivni zvuci evanđeoske, dobre vijesti koju The Messingersi pronose već devet godina. Glazbeni doživljaj upotpunila je opuštenost i spontanost glazbenika, napose voditelja Matije Škvorca, koji je na sudjelovanje potaknuo i publiku.
S nekoliko pjesama predstavio se i zbor mladih Coronata iz Kuševca pod vodstvom Darija Balekića, zaslužnog što su The Messingersi stalni gosti u Slavoniji. U ime zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa mlade glazbenike pozdravila je s. Svjetlana Paljušević. Sljedećeg dana zagrebački gospel sastav animirao je misno slavlje u Kuševcu i Ivanovcima Gorjanskim, a nakon mise održali su i kratak koncert. M. Kuveždanin

{gallery}Messingers{/gallery}

Pod motom „Samo jedno je potrebno“ (Lk 10,42) održane su biblijske duhovne vježbe za žene od 12. do 15. siječnja 2012. u Đakovu, u „Betaniji“, kući za duhovne obnove.

Uoči svetkovine Bogojavljenja - Sv. tri kralja, naši su mladi župljani (učenici od 1. do 8. razreda osnovne škole) u crkvi Presvetog Srca Isusova u đakovačkom Samostanu prikazali svoj kratki program. Ovaj program su od Božića do Bogojavljenja upriličili mnogim našim sugrađanima u njihovim domovima kao Pjevači betlehemske zvijezde, a svoj pohod su započeli posjetom Nadbiskupskog doma i našega nadbiskupa, mons. dr. Marina Srakića.
Osim u domovima naših sugrađana, mladi su Pjevači betlehemske zvijezde u sastavu: Helena, Željka i Josipa Bunarkić; Tamara Kajtar, Valentina Majdančić, Sara Samardžić te Benjamin, Iva, Josipa i Marta Šola, zajedno sa svojom voditeljicom s. Ignacijom Ribinski, gostovali u Donjem Miholjcu, Gašincima i Đakovačkoj Satnici te kod jedne obitelji u Đakovačkim Selcima.
Program Pjevača betlehemske zvijezde započinje ulaznom pjesmom "Tri kralja jahahu", a potom ulaze djeca obučena u tri kralja, sluge, anđele i kralja Heroda. Uz prigodne riječi kraljevi se pred jaslicama poklone novorođenom Isusu i slijedi pjesma "Radujte se narodi". Anđeli potom predstavljaju Pjevače betlehemske zvijezde i mole za dragovoljni prilog za djecu u misijama. Dragovoljni prilog se stavlja kraljevima u škrinjicu, a njegov iznos ovisi o mogućnostima darovatelja - svaki, pa i najmanji prilog je doborodošao.
Svi prikupljeni prilozi bit će uplaćeni u poseban fond u Rimu za akciju "Djeca pomažu djeci", kojom su i djeca naše Župe pomogla gladnoj i siromašnoj djeci u misijama. Ovu akciju je prvi puta u Hrvatskoj započela upravo s. Ignacija u našoj Župi, po uzoru na slične akcije u Sloveniji i Njemačkoj, a kasnije je akcija proširena i na područje Zagreba i Hrvatskoga zagorja. Prošle godine je akcija prvi puta održana i u Šibeniku, a potrebne kostime za djecu-pjevače i detaljne upute je mjesnom župniku, na njegovu zamolbu, poslala s. Ignacija. Radosni smo što se ovaj pokret djece sve više širi i u našoj domovini i nadamo se da će iduće godine Pjevače betlehemske zvijezde mnogi poželjeti vidjeti u svojem domu, posebno maloga Benjamina Šolu kako ozbiljno glumi velikoga kralja.
S. Rogoz-Šola

{gallery}pjevacibz11{/gallery}

„Božić s Certissom“ naziv je prvog glazbenog recitala novoosnovane đakovačke ženske klape Certissa, koji je 28. prosinca održan u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu. Uz nastup Certisse pod vodstvom Ivana Rakonce, predstavili su se i gosti: Tomislav Kruljac na klaviru, Krešimir Punda na trombonu, Mia Mandić na flauti, Coronata – komorni orkestar i zbor župe Kuševac te Puhački orkestar DVD-a Đakovo. Božićni glazbeni recital započeo je varijacijom na temu Stille Nacht za orgulje i flautu, a potom su članice Certisse izvele skladbu „Zdravo Djevice“ (CO, obr. F. Dugan) te „Raduj se o Betleme feat Dudaš“ (P. Ivanišić – Crnkovački).

Uslijedio je „Concerto“ za klavir i trombon, I. Allegro (Rimski - Korsakov) te „Variations sur un Noel“ za orgulje i flautu (K. Schoonenbeek). Coronata je izvela autorske skladbe „San - Ivanu Pavlu II.“, „Božić dolazi“ te obradu „Greensleaves“ u aranžmanu Darija Balekića. 

Ženska klapa program je obogatila izvedbama tradicionalnih pjesama „Zazivam vas svekolike“, „O, slavna betlemska ti si štalica“, ukrajinskom „Nova radist stala“, višeglasnim skladbama „Gaudete“ za četiri ženska glasa i orkestar (Anon., 14. st.), i „Gloria in excelsis Deo“ za 2 ženska glasa i orkestar (Francuska, 17. st). Recital je zaključen s „Christmas song“ (Božićni potpouri) te prigodnom „Sretan Božić svakome in style Certissa“.

Brojna publika đakovačku samostansku crkvu ispunila je do posljednjeg mjesta, a odličnu izvedbu i inicijativu osnivanja ženske klape u Đakovu, nagradila je velikim pljeskom. Certissa Đakovo s radom je započela krajem 2010. godine. Čini je osam ženskih glasova, soprana, mezzosoprana i altova - Anica Banović, Mirela Fekete, Branka Hrga, Manuela Jerković, Ivanka Jozipović, Renata Kratofil, Marija Plleli i Kaja Štroliga. Tijekom božićnog recitala predstavljen je segment njihova sakralnog repertoara, no đakovačka ženska klapa izvodi i svjetovnu glazbu.

Zahvalu publici, gostima, podupirateljima i sponzorima izrekla je predsjednica Certisse, Manuela Jerković, a dobrodošlicu u ime zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa poželjela je s. Finka Tomas. Prisutni Đakovčani i mještani Đakovštine, zadovoljni ugodno provedenom božićnom večeri, svoje dojmove opisali su rekavši kako je to bio „đakovački Božić u ´Ciboni´“. M. Kuveždanin

{gallery}certisabk{/gallery}

Grupa djece iz Sl. Broda, predvođena s. Elom Vukalović, sv. Križa, pohodila je župu BOSANSKI BROD i proslavila s vjernicima polnoćku.

„Dođite, sestro, da unesemo malo nade u ovo opustošenje“, glasio je poziv župnika iz Bosanskog Broda, vlč. Ante Perića, sestri Eli Vukalović, koja živi i djeluje u Sl. Brodu.

Od 4000 vjernika, koliko je bilo prije ovog rata, ostalo je u Bos. Brodu  tek 65.

Za te vjernike su djeca obitelji Ćato - Darka i Snježane - koji žive u Sl. Brodu, pripreremila božićni igrokaz i na polnočki zajedno s roditeljima i sestrom Elom obradovali malu zajednicu vjernika. Sestra Ela  se od nedugo počela ovdje pastoralno angažirati. Po završetku mise i druženja s vjernicima osjetili su da je mali Isus po njima ulio u srca ovih ljudi više nade i božićne radosti:

POĐITE Njemu u svakoj boli,
srce mu dajte koje ga voli.

On će vam mir i snagu dati,
jer i Njegovo srce u vašem pati.

Rođen je zbog nas i želi nam reći,
da nas kroz patnju vodi vječnoj sreći.

Završne kitice dječje recitacije koju je oblikovala s. Ela i nadahnuta propovijed župnika, vlč. Ante Perića zaista su unijeli više svjetla i smisla u stvarnost ovih ljudi koja nije ni malo lagana, ali može i želi biti sve više prožeta nadom. S. V.E.

Radost Božića na poseban način znaju doživjeti osobe s posebnim potrebama. To je bilo očito na božićnom susretu koji je održan 17. prosinca 2011.g. u dvorani „Florentini“ u organizaciji Doma duhovne pomoći i župe Svih Svetih u Đakovu. Na susret se odazvao velik broj djece s poteškoćama u razvoju, njihovih roditelja i prijatelja, ukupno oko 180 osoba. Došli su i iz drugih mjesta: Kuševca, Semeljaca, Vukovara, Ivankova...

Kao i svake godine, susret je započeo svečanim Misnim slavljem, koje je predvodio kapelan župe Svih Svetih, vlč. Ivica Tušek, u koncelebraciji s vlč. Alojzom Kovačekom, nadbiskupijskim povjerenikom za osobe s invaliditetom. Nakon što smo se kroz prezentaciju prisjetili svih događanja i rada Radionice sv. Josipa od prošlog Božića do sada, uslijedila je već uobičajeno dobro prihvaćena božićna predstava u kojoj je sudjelovalo mnoštvo glumaca, počevši od Marije i Josipa, anđela, pastira, pa sve do kraljeva. Za svako dijete bio je dodijeljen prigodan božićni poklon. Hrana, piće i ples, ili jednom riječju cjelokupno zajedništvo, bilo je obogaćeno smijehom, radošću, i prije svega, Božjim blagoslovom. Tome su pridonijele i tamburice koje stvaraju osobit božićni ugođaj. Glavnu brigu o ovom božićnom susretu preuzele su Sestre sv. Križa uz pomoć mnogih drugih vrijednih ruku sa strane. (Josipa Jurić)

{gallery}Bozic11{/gallery}

U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, na polnoćnoj sv. Misi, pjevanje Božićnih pjesama pratile su sestre na tamburicama i nekoliko mladih svirača iz Đakova, pod vodstvom s. Svjetlane Paljušević. Prije polnoćke, koju je predvodio vlč. Zdenko Ilić, zbor sestara i kandidatica otpjevao je nekoliko pjesama i tako brojne prisutne dublje uveo u božićno otajstvo.

{gallery}polnoc11{/gallery}

U četvrtak, 22. prosinca 2011. djeca i odgojiteljice Dječjeg vrtića Sunčev sjaj – Nazaret, Đakovo božićnom priredbom u dvorani Florentini uveli su nazočne roditelje, bake, djedove i sve goste u radosno ozračje proslave ovogodišnjeg Božića. Oslanjajući se na evanđeosko izviješće djeca su prikazala Svetu obitelj u štali i pastire koji se klanjaju malom Isusu. Božićnim pjesmama, plesom, sviranjem i recitiranjem prigodnih tekstova predstavila su nešto od onoga što su tijekom došašća vježbala i sve su nas razveselila svojom neposrednošću i vedrinom. Zahvaljujemo roditeljima - gospodinu Klasanu, gospodinu Ilakovcu i gospođi Pišl, te bivšoj polaznici vrtića Mariji Beljan, što su svojim sviranjem podržali djecu u njihovu nastupu.

…ali Radujte se narodi pjevamo svi

Djecu veseli kad dobiju darove, ali je važan aspekt odgoja učiti djecu da i ona budu darežljiva. Darivanje donosi veću radost nego primanje. Tijekom mjeseca prosinca organizirali smo zajedno s roditeljima i vrtićkom djecom akciju „Blaženije je davati nego primati“. Prikupljali smo igračke, slikovnice, slatkiše i odjeću. Svaki roditelj je uz poklon s djecom mogao napisati i pisamce ili izraditi čestitku. Prikupljenim poklonima obdarili smo djecu u župi Bosanski Šamac, čiji župnik vlč. Josip Janjić zahvaljuje svim roditeljima i djeci na darežljivosti i velikodušnosti. s. Rahela

Klapa "Slavonica" održala je tradicionalni božićni koncert 18. prosinca 2011. g. u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu.

O tom glazbenom dogadjaju u Glasu slavonije čitamo:

U ovom adventskom vremenu pozvani smo slijediti Djevicu Mariju na putu prema betlehemskoj štalici. Put je to obećan i prorečen od davnina. To je put kojim svaka kršćanska duša hodi svome Stvoritelju, tako nevinom, ranjivom, a opet najvećem - rečeno je to u nedjelju navečer, na samom početku jedinstvenog glazbenog događaja, Adventsko-božićnog koncerta klape Slavonica u Samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova. Taj četvrti božićni koncert Slavonice bio je poklon sugrađanima, ali i prigoda za predstavljanje njihovog prvog samostalnog nosača zvuka “Vesel'mo se ov' čas”, na kojem se nalazi 12 tradicionalnih božićnih pjesama.
Jedanaest je, doznajemo od organizacijskog voditelja klape, Zorana Uškovića, vokalnih, a jedna je instrumentalna. Zanimljivo je da je CD sniman upravo u crkvi u kojoj je preksinoć održan i koncert.
- Klapa je nastala prije tri godine, a od svoga osnutka redovito održavano predbožićne koncerte, kao i onaj godišnji. Naš prvi samostalno nosač zvuka snimili smo u ovom, klapi iznimno dragom prostoru samostanske crkve, te svoju zahvalu izražavamo sestrama Svetog Križa, a posebno provincijalnoj poglavarici, sestri Franciski Molnar - kazao je Ušković.
Brojna publika uživala je u pjesmama poput one Veseli se, Majko Božja, O pastiri, vjerni čuvari, Narodi nam se... Poseban ugođaj dala je i pratnja četvero gajdaša, inače članova Udruge glazbene starine, s kojima je nastupio i Gorjanac Ivan Lović. Njegove gajde mogu se čuti i na CD-u, u pratnji pjesme O slavna betlemska. Na kraju koncerta, klapa je zahvalila svima koji su na bilo koji način pridonijeli da CD s božićnim pjesmama ugleda svjetlo dana.
Maja MUŠKIĆ

U četvrtu nedjelju došašća 18. prosinca, petnaestak minuta prije večernje sv. mise članovi Mjesnoga bratstva bl. M. M. Terezije adventski poticaj krasnoslovili su i simboličnim gestama uprizorili, u zajedništvu sa sestrama redovnicama dijelove evanđeoske poruke dotične nedjelje, kao i tekstove iz bogate ostavštine Majke Amadeje Pavlović, uzete iz pisma sestrama u dane došašća davne 1951. godine, a odnose se upravo na evanđeoski izvještaj 4. nedjelje došašća.

Uprizorenje je završilo dojmljivim ispisom Imena Isusova sa gorućim svjećicama.
Uslijedila je sveta misa koju je predslavio preč. gosp. Tomislav Ćorluka, župnik đakovački i dekan đakovačkoga dekanata./k

{gallery}4adventa{/gallery}

TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA 

U programu priprave za Božić na treću nedjelju došašća, nedjelju radosti, (gaudete) nastupili su u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, predstavnici starijih i osamljenih osoba te volonteri Dnevnog boravka za starije osobe u Đakovu – Centra Amadea, upalivši treću adventsku svijeću. Kroz program koji je bio upravljen na poruku nedjelje, vodila je s. Natalija Fadiga, voditeljica Centra Amadea, a gosp. Marija Mihaljević je lagano i izražajno čitala tekst iz knjige Proroka Izaije, u kojem prorok svjedoči da njegova radost dolazi iz uvjerenja kako ga Bog nije zaboravio, nego ga spašava. Tu radost tako prenosi cijelom narodu.
Potom je o svom radu u Centru Amadea, koji ju čini radosnom, posvjedočila gospođa Ljilja Beljan, dugogodišnja volonterka, te između ostalog istaknula: Rad sa starijim osobama me ispunjava. Želim im posvjedočiti da ih Bog ljubi, te kroz razgovor s njima, druženje i pjesmu budem i sama ispunjena radošću i ljubavlju, zbog dragovoljno uloženog vremena za njih. Također je i s. Antica Tomić, za koju korisnici Centra Amadea kažu, da toplim riječima utjehe i neizostavnim šalama uljepšava njihove živote, progovorila o svom životnom putu kroz djetinjstvo. Zaista je bilo teško kada je otac prerano umro a ona s majkom i pet sestara kao izbjeglica u Drugom svjetskom ratu došla u slavonske krajeve. Istaknula je kako ih u svemu tome radost nije napuštala, jer ih je majka stavila pod zaštitu Marije i poticala na veliko pouzdanje u Boga. Ispričala je i zgodu kada je jednom sa sestricom pjevušila na zemljanom podu u siromašnoj kući, kako im je jedan njemački vojnik, dobacio kroz prozor pregršt slatkiša, prisjetivši se tako svoje djece u dalekoj Njemačkoj, koje možda više nikada nije vidio. Nakon svjedočanstava upalio je gosp. Todor Horvat, volonter i zauzeti vjernik, treću adventsku svijeću, svijeću radosti, što je bilo popraćeno pjesmom svih nazočnih vjernika. Potom je pročitano još nekoliko misli iz života Majke Amadeje, koja je upravo u teškim vremenima rata budila u svima nadu i radost, pouzdajući se u svemu u Božje vodstvo. Nakon programa uslijedila je sv. Misa koju je predvodio vlč. Ivica Tušek, kapelan župe Svih svetih u Đakovu.
Teodor Horvat

{gallery}amadvent{/gallery}

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

U adventskom hodu SVJETLOSTI I DOBROTE krizmanici su  nas druge nedjelje uveli u značenje druge adventske svijeće. Nakon pojavljivanja proroka Izaije koji dovikuje: „Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Pripravite put Gospodnji u pustinji…“ tri krizmanice su dijalogom objasnile kako pripraviti put Gospodinu. Središnja misao bila je da djelatnom ljubavlju i opraštanjem možemo kao pojedinci i zajednica pripraviti put Gospodinu. Dajući prednost potrebama drugih iznad naših potreba, gledajući u drugima lice Kristovo – pripravljamo put Gospodinu koji dolazi. Zapravo, to je bio uvod da se naglasi kako je toga tjedna, 5. 12. Svjetski dan volontera, dan dragovoljnosti, dan samaritanske milosrdne ljubavi i da nas druga adventska svijeća svojom toplom svjetlošću  potakne da se milosrdna ljubav i dobrota poput zaraze prošire našim gradom. s.M.

{gallery}2adventa{/gallery}

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

Na prvu nedjelju Došašća u našoj samostanskoj crkvi započeli smo mali adventski hod SVJETLOSTI I DOBROTE.

Na taj način želimo se pripremiti na dolazak Isusov, te kao vjernici paliti svojom dobrotom mala svjetla svuda oko sebe. Današnji 15 minutni susret prije sv. mise bio je predstavljen kroz tri dijela.

U prvom dijelu djeca iz radionice Rastem, stvaram, otkrivam, pod vodstvom s. Ivane Topić uvela su sve prisutne u značenje adventskog hoda i priprave za Božić. Dramatizacijom priče o jednom grozdu od Brune Ferrera pokazala su što je dobrota i kako se ona širi među ljudima.

U drugom dijelu s. Marta Kovačić nam je predstavila lik naše pokojne majke Amadeje Pavlović, čije smo se 40-te obljetnice smrti ovih dana spomenuli.

U trećem dijelu djeca su uvela u paljenje prve adventske svijeće, a potom je jedna djevojčica zapalila prvu svijeću BUDNOSTI uz prigodnu pjesmu:

Zapali svjetlo svojom svojim životom,
nadolij ulja svojom dobrotom,
zapali mnogo i drugih svijeća,
po cijelom svijetu nek' cvate sreća.

Liturgijsko slavlje, sviranjem, pjevanjem i čitanjem, obogatila su djeca iz malog dječjeg katedralnog zbora, pod vodstvom naše s. Jelene Kovačević. S. I. 

{gallery}Advent11{/gallery}

Misijska skupina đakovačke župe Svih svetih pod vodstvom animatorice za župne misijske skupine Đakovačko-osječke nadbiskupije, s. Ignacije Ribinski organizirala je u župnoj dvorani 14. predbožićnu misijsku izložbu, koja je otvorena u subotu, 17. prosinca. Izložbu je otvorio župnik preč. Tomislav Ćorluka, a u recitalu i igrokazu sudjelovali su Pjevači betlehemske zvijezde te  4.a razred OŠ Vladimira Nazora iz Đakova s učiteljicom Brankom Erdeljić. Izložba je bila prodajnog karaktera, a sav prihod namijenjen je potrebama djece u Beninu.

Pjevači betlehemske zvijezde mali su suradnici misija, članovi Svjetskog misijskog pokreta katoličke djece u svijetu, koja pomažu svoje siromašne, bolesne, napuštene i gladne vršnjake u misijskim zemljama. Prisutnim Đakovčanima u svom recitalu poručili su: "Nastojimo svojom molitvom, radom i odricanjem pomoći koliko možemo, a u ovo božićno vrijeme, dok su naši domovi puni topline i radosti, želimo zamoliti da nam darujete skroman prilog za našu braću i sestre koji ni ovoga Božića neće imati na stolu ni kruha, a kamoli kolača." Okupljene Đakovčane obavijestili su kako će tijekom božićnog vremena sredstva za misije prikupljati posjećujući domove svih onih koji ih pozovu, kako bi posvjedočili da se Bog rodio na radost cijeloga svijeta i da nijedan čovjek za njega nije nevažan.

Pozivu malih suradnika misija, Pjevača betlehemske zvijezde, pridružila se i s. Ignacija rekavši kako nitko ne traži velike darove, već samo znakove sudjelovanja u općem misijskom poslanju Crkve. Gledajući roditelje kako otvaraju vrata svoga doma i pomažu misije i djeca će naučiti pomagati drugima, rekla je s. Ignacija i zaključila: "Radujem se uvijek kada vidim ljude koji se zanimaju ne samo za svoje osobne interese, nego i za interese drugih. Pozivam da se ovoga Božića zajedno radujemo što smijemo biti malo siromašniji nego inače, jer govori se o krizi. Ali u Đakovu nema krize ljubavi i to je ono najljepše na čemu vam ovoga Božića mogu čestitati."

„Božić je obiteljski blagdan, blagdan zajedništva, pomirenja i praštanja, ali i blagdan darivanja. Bog nas je obdario darom sebe, te nas je pozvao da jedni drugima budemo dar.  Ne treba blagdane koji su pred nama svesti samo na darove,  oni mogu biti pomoć u zbližavanju, a potom neka ih nadiđe ljubav, razumijevanje i slavlje Isusova rođenja u zajedništvu“, rekao je župnik Ćorluka i potaknuo prisutne da na misijskoj izložbi potraže sitne darove za svoje najmilije, te će tako pomoći onima koji  Božić ne mogu slaviti svečano.

Zahvaljujući darovima Đakovčana u školu ide dvjestotinjak djece u misijskim zemljama, dvadeset bogoslova nastavlja svoj studij jer se našlo hrabrih donatora koji godišnje za njih odvajaju 600 eura, a studij nastavljaju i dva studenta medicine čije školovanje također financiraju Đakovčani. Na misijskoj izložbi bile su izložene i slike Željka Ptičara, slikara koji prodajući svoja djela prikuplja novac za liječenje i kupnju medicinskih pomagala potrebnih njegovu bolesnom sinu Zvonimiru. M. Kuveždanin 

{gallery}misizl1211{/gallery}

Svetu misu je predvodio preč. gosp. Antun Čečatka neumorni ispovjednik štovatelja bl. M. Majke Terezije. U svojoj, svjedočki nadahnutoj homiliji oslonjenoj na evanđeosku poruku dana, osvijetlio je Gospodina Isusa kao Put, Istinu, Život i neprolaznu Svijetlost svijeta, Ivana Krstitelja kao glas koji viče u pustinji, te svijetli lik bl. M. M.Terezije Scherer, koju su njezini životopisci nazvali sunčano dijete iz Meggena.
Učešće u liturgijskom slavlju i ovoga prosinačkog Hodočasničkog dana uzeli su članovi Mjesnoga bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda bl. M. M. Terezije.
Od samoga početka u minulom desetljeću članovi našega Bratstva između 16. i 23. prosinca, kao najizvrsniji i najbrojniji sudionici akcije Među nama – siromah siromahu, razilaze se na kućne adrese potrebitih, starijih i osamljenih sugrađana. Potrebnici su složeni u tri kategorije:
1. Nemoćni i osamljeni koji teško uspijevaju vezati kraj s krajem
2. Korisnici Doma za starije osobe u Đakovu i
3. Obitelji u teškom imovinskom stanju i s većim brojem djece.
Akcija je obuhvatila oko 180 potrebnika./k

{gallery}161211{/gallery}

U Domu za starije osobe u Đakovu, na spomendan sv. Lucije 13. prosinca ove godine održan je predbožićni susret za korisnike Doma. Susret je u suradnji s upravom Doma osmislila s. Karmela Dominković, voditeljica Terezijina kruga. Nakon osobnih i srdačnih kontakata uslijedio je tematski dio programa u kojem su korisnici između ostaloga na dojmljiv načini izricali svoja sjećanja na minula došašća i Božiće. Susret je završen druženjem i osvježenjem, a u cijelosti je obuhvatio osamdesetak korisnika Doma./k

{gallery}advsdom{/gallery}

Početkom Došašća, 5. prosinca, u svijetu se slavi međunarodni dan volontera, dan dragovoljnog darivanja sebe, svoga vremena i svojih darova onima koji su potrebni naše pažnje, ljubavi, pomoći i blizine. Ove godine u našem gradu Dan volontera obilježavamo usmjeravajući se na stare i osamljene. Putem župnih obavijesti pozvali smo sve koji imaju u svojoj obitelji, u svome susjedstvu ili poznaju nekoga od starih i osamljenih, da ih danas dovezu na druženje i prigodni program posvećen sv. Nikoli  u 10 i u 15 sati u zgradi  dnevnog boravka za starije i osamljene, tj. u  Centar "Aamadea. Tako su djeca 4. razreda Nazorove škole sa svojim učiteljicom gospođom Frankom Erdeljić i prof. engleskog, gđom Ivanom Mandarić pripremili prigodni program u čast sv. Nikole. Druženje je potrajalo nešto duže na obostrano zadovoljstvo i radost. s. M.

Prvom nedjeljom došašća započinju pripreme za Božić, pali se prva adventska svijeća i počinju se održavati svete mise zornice. Upravo u ovome vremenu iščekivanja, koje u sebi posjeduje neku posebnu draž, te ga svi vjernici osjećaju i rado prihvaćaju, otvorena je samostalna izložba slika, velečasnog Slavka Vranjkovića. On je nuštarski župnik, slikar i književnik, koji, uz svoj svećenički rad, piše pripovijetke, pjesme, recitale i drame te surađuje u mnogobrojnim časopisima. Ali on je, kao što sam kaže, u prvom redu svećenik, a zatim sve ostalo što ga ispunjava.

Izložba slika pod naslovom „Nebo u očima“, otvorena je u sklopu manifestacije Svome gradu za blagdane, a njenom svečanom otvorenju u Centru Amadea, 28. studenoga, prisustvovale su, uz provincijalnu poglavaricu s. Francisku Molnar, sestre sv. Križa, kao i velik broj posjetitelja. Tom je prilikom s. Natalija, voditeljica Centra, pozdravila sve prisutne, a prečasni mr. Luka Marijanović, profesor na KBF-u u Đakovu, predstavio je autora, rekavši da su njegove slike iz domene religiozne umjetnosti. Govoreći o njegovom životopisu, kao i njegovim izuzetnim, Bogom danim kvalitetama, usporedio ga je s Jankom Tomborom (1825-1911) i istaknuo da se osobe s takvim talentima rađaju jedanput u sto godina. G. Emerik Pišl, izaslanik gradonačelnika grada Đakova, zahvalio je na pozivu i pohvalio Centar Amadea kao mjesto koje uljepšava kulturnu ponudu našega grada.

Na kraju je i sam autor govorio o sebi te pročitao svoju pjesmu „Kako nastaje slika“, koju je napisao posebno za ovu priliku. Rekavši da svoj umjetnički rad, koji je nesumnjivo dar Božji, želi podijeliti s drugima kako bi im život učinio ljepšim i ugodnijim. Obavljajući službu duhovnika u Domu za psihički bolesne starije osobe u Nuštru, susreće se s mnogim običnim, malim, prognanim i poniženim, gladnim i nemoćnim ljudima, te bolesnim i napuštenim starcima iz čijih života crpi inspiraciju.

Baveći se vječnim pitanjem odnosa čovjeka i patnje, prikazuje je na svojim slikama. Slika lica ljudi izobličena od boli, o čemu govore i njegovi stihovi koje stavlja uz slike:On ima lice čovjeka patnika. Moje i tvoje lice ima. Mi to ne vidimo. Nevjerom skamenjeni. Oni svojom sudbinom i vjerom doživljavaju preobražaj postajući križonošama i svjetlonošama.

Na njegovim slikama su najupečatljivije oči. Krupne, tužne oči, čiji nas pogled, kako se čini, slijedi svuda uokolo. „To su oči moje majke“- kaže on, i dodaje: „oči su ogledalo duše“. O njima govore i njegovi stihovi: U njima se ogleda nebo, zemlja, čovjek i nedogled. Ponekad se, crtajući sigurnim i majstorskim pokretima anđele, lijepo zaobljenog dječjeg lica, vraća u bezbrižno djetinjstvo. Kao što i pjesnik u svojim pjesmama oživljava svoj svijet, melodiju svojih osjećaja pretvara u riječi, bilježi ih i prostire nam ih, tako i slikar vještim potezima kista prikazuje svoje najskrivenije osjećaje i otvara nam svoju umjetničku dušu.

Stihovi vlč. Vranjkovića ukoričeni su u zbirku pod nazivom Ecce homo (Evo čovjeka), a na prijedlog Društva za promicanje duhovnih poziva, čiji je član, ta je zbirka poklonjena Papi Benediktu XVI za njegovog posjeta Hrvatskoj.

Teodor Horvat

{gallery}izlozbavr{/gallery}

Seminar posta, molitve i šutnje kao uvod u vrijeme došašća održan je u Đakovu, u „Betaniji“, od 22. do 27. studenog 2011. pod vodstvom s. Ljilje Pehar, franjevke iz Mostara. Seminar je svojim razmatranjima obogatio i vlč. Marin Knežević, duhovnih Pokreta Božanskog milosrđa iz Ovčare. Sudjelovalo je između 20 do 30 sudionika iz Đakova, Kuševca, St. Mikanovaca, Ladimirevaca, Jaruga, Bizovca, Sl. Broda, Požege i Zagreba, od toga 6 naših sestara.

Seminar je započeo uvođenjem u smisao i način kršćanskog posta, koji nije gladovanje, nego život s kruhom, što ima za cilja dovesti do Isusa, prisutnog u euharistijskom Kruhu. Uz pravilo „kruh piti i vodu jesti“ postilo se u ozračju šutnje i molitve. Dan je započinjao molitvom Božanskog Časoslova i meditacijom Božje Riječi iz dnevne liturgije. Nastavljao se izmjenom razmatranja i molitvenog čitanja Božje Riječi (Lectio divina) s izmjenom iskustva. Svakodnevno se slavila sv. Misa koju su predvodili razni svećenici, što je bilo također obogaćenje. Obroci su trajali po pola sata uz glazbu i blagovanje kruha. Domaće pripravljen kruh dao je napose doživjeti kako je Gospodin izabrao da bude najboljim kruhom za našu duhovnu glad i naš vječni život. Program je trajao cijelih 24 sata, jer je nakon večernjeg klanjanja Presvetom slijedilo klanjanje pojedinaca kroz cijelu noć, što je za sudionike bilo posebno duboko iskustvo. Seminar je završio obnovom krsnog saveza pojedinaca, pri čemu se sudionici povezuju u tzv. duhovnom kumstvu, što omogućava međusobnu podršku i praćenje na daljnjem životnom putu.

U osvrtu na seminar dolazi do izražaja radost i nada kao plod ovako provedenih dana. Većina sudionika ima iskustvo kako je život s kruhom kroz ovaj seminar moguć i ne predstavlja problem, nego omogućava dublje ulaženje u sebe i reviziju svog života, a daje novu povezanost s Kristom koji postaje izvor snage za daljnje življenje. Tako se vjera živi ne samo na duhovni način, nego u svim dimenzijama, jer je i tijelo uključeno kroz post koji predstavlja molitvu tijela. Povezan s molitvom i šutnjom kroz sakramente post donosi mir. To blago sudionici su ponijeli svojim kućama.

Evo svjedočanstva nekih sudionika:

„Post, molitva, šutnja, prisutnost Isusa u Euharistiji i Pokaznici, te vrijeme meditacije, meditativne glazbe, Časoslov – to su ovdje samo nabacane riječi, a to je sve ovaj seminar. Da bi čovjek pronašao sebe mora se izdvojiti iz svakodnevice, u sabranosti slušati i čitati Božju Riječ, da bi o njoj mogao razmišljati i čuti što ona upravo njemu govori.

Prisutnost Isusa kroz 24-satno klanjanje, obraćanje Njemu, i obraćanje više svećenika, te raznolikost tema bili su poticaj, kako dublje živjeti Božju Riječ, kako sebe promijeniti u svakodnevici i postati bolji.

Posvijestiti si da je Marija Majka uvijek prisutna i da ju trebamo nositi u svoj dom. Isus nam je darovao Mariju u zadnjim trenucima ljudskog života.

Kruh koji se blaguje ima okus djetinjstva, a potiče me da budem i ja „kao kruh“.

Ispovjijed nakon temeljnog ulaska u nutrinu je posebna, napravila me je novom za ovo vrijem došašća, omogućila je da budem spremnija za novorođenog Gospodina.

Tolike reklame, informacije dođu do nas i privlače nas. - Bdijte, ti bdij, odvoji vrijeme osluškuj sebe, dođi k Isusu u oazu molitve, iskusi ovu ponudu! Potrebna ti je.“

„Predivan seminar, radi se jednostavno, lagano i iskreno, bez napora; čovjek se susreće sa istinom o sebi i odluči raditi na sebi. Voditelj seminara i organizator i sudionici – svi su jedno. Post, molitva i šutnja nisu ciljevi koje ostvarujemo, nego je ljubav ta koja se ostvaruje i živi. Kad sam vidio obavijest o seminaru, rekao sam: To je prava stvar, to mi treba.“
(s. R.R.)

{gallery}sempm11{/gallery}

U okviru redovitog programa Terezijina kruga, uz uočnicu prve nedjelje Došašća u subotu 26. studenoga ove godine održan je Deseti dan tišine – kontemplativna subota u dvorani Florentini u Đakovu, pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa.

Sudionici su na ovom cjelodnevnom susretu imali mogućnost u samostanskoj oazi osluškujući govor tišine  pronalaziti sebe u sebi, sebe u Bogu i Boga u sebi.

Nakon uvodnog dijela susreta, uslijedilo je izlaganje na temu Prolaziš zemljom da bi se očistio, a potom promišljanje u tišini od čega i kako nam se čistiti da bismo bili slobodni za duboku povezanost s Bogom koji je zanesen ljepotom svojega stvorenja. Središnja točka susreta bili su biblijski tekstovi  uzeti iz liturgijske čitanke četiriju nedjelja Došašća. Susret je završio Molitvenim čitanjem Božje Riječi ( lectio divina ), dijeljenjem vjere i kratkim druženjem.

                                                                                    s. Karmela Dominković

{gallery}dantis11{/gallery}

U nedjelju, na dan Krista Kralja, u 19. sati u prometnoj nesreći smrtno je stradala s. Simona, Kade Nikollbibaj, članica družbe Milosrdnih sestara sv. Križa.
Te iste večeri tijelo pokojnice bilo je izloženo u franjevačkoj crkvi u Đakovici. Od tada do dana pokopa, u utorak 22. studenoga, rodbina, svećenici, redovnici, redovnice, župljani i građani Đakovice i drugih mjesta, dolazili su dati počast pokojnici.
U prijepodnevnim satima bolnica Đakovica, u kojoj je s. Simona radila, organizirala je komemorativni skup, na kojem je uz osoblje bolnice, prisustvovala s. Smilja Micakaj, regionalna poglavarica, nekoliko sestara i članovi obitelji pokojnice. Komemorativni skup je otvorio i održao govor glavni direktor bolnice dr. Valdet Spahia, potom glavni medicinski tehničar Skender Ndrecaj, te direktor fakulteta “Biomedica”, kojeg je s. Simona pohađala u Prištini. Izrekli su najljepše riječi o životu i djelu s. Simone kao redovnice, medincinske sestre i studentice. Istakli su njezinu požrtvovnost u služenju svima potrebnima, napose bolesnicima, bez razlike na vjersku ili nacionalnu pripadnost.

Sv. Misu zadušnicu, s početkom u 13 sati predvodio je mons. Dodë Gjergji, kosovski biskup, uz supresjedanje dvaju biskupa: mons. Hila Kabashi, biskupa južne Albanije, mons. Lucjana Avgustini, biskupa Sape (sjeverna Albanija) te više od 40 svećenika.
Uz brojnu rodbinu, redovnike i redovnice na sprovodnim obredima sudjelovale su sestre iz Hrvatske, provincijalno vodstvo na čelu s provincijalnom poglavaricom, s. Franciskom Molnar, i nekoliko sestara koje su ranije djelovale u Đakovici. Zapaženo je veliko mnoštvo vjernika sa svih strana Kosova, Albanije i Crne Gore.

Pročitani Nekrolog osvijetlio je prisutnima još više lik s. Simone. Pored njene nesebičnosti u služenju bolesnima, svima nam je poznato, da je rado svojim glasom slavila Gospodina u zajednici, među djecom i mladima u župi. 

U propovijedi biskup Dodë Gjergji pozvao je sve prisutne da prihvate u vjeri taj teški događaj. Nije vrijeme za plač, rekao je propovjednik, jer po vjeri, njezina se duša sada veseli kod Isusa, uživa u Njegovu kraljevstvu, gdje pleše pred Njim pjevajući novu pjesmu.
Nakon sv. Mise sprovodni obred predvodio je mons. Hil Kabashi, raniji župnik i gvardijan u Đakovici. Na kraju obreda sestre su otpjevale himnu Družbe: Pjevaj Bogu zavjet svet na hrvatskom jeziku, te se zajedno s brojnim vjernicima uputile prema groblju u Vogovu. Oproštajni govor nad grobom izrekao je fra Anton Nua, župnik i gvardijan župe Đakovica, obrativši se provincijalnoj poglavarici, s. Franciski Molnar i na hrvatskom jeziku a preko nje i svim Milosrdnim sestrama sv. Križa, izrazivši svoje suosjećanje i zahvalnost. Potom je delegat glavnog tehničara bolnice izrekao riječi oproštaja od s. Simone, odavši joj počast u ime cijele bolnice, kao i glavna sestra operacione sale, koja se u ime cijelog kolektiva oprostila od njihove drage, ne samo kolegice, već i prave sestre, s riječima: “Doviđenja Simi”. Dok se njezin grobni počinak pokrivao mnoštvom vijenaca, cvijeća i svijeća, njezine su se susestre bliže okupile oko groba pjevajući hvalospjev Veliča duša moja Gospodina.

Poslije sprovoda rodbina, svećenici i redovnice bili su pozvani na objed u restoran. Pater Anton, gvardijan iz Đakovice je sa svojom subraćom franjevcima, od samog tragičnog trenutka do zadnjeg ispraćaja pokojnice preuzeo organizacijski i financijski dio te nas hrabrio i podržavao svojom bratskom suosjećajnošću. Želimo im se ovim putem toplo zahvaliti na svemu. Posebnu zahvalu upućujemo također ocima biskupima, svećenicima, a napose don Lushu Sopi, župniku u Novom Selu i don Dominiku Qerimi, salezianacu i ravnatelju centra “don Bosco” u Gnjilanimad., te svim sestrama različitih družbi, napose Franjevkama Bezgrešnog Začeća cetinjske provincije, koje su animirale liturgiju, okitile crkvu i bile nam na usluzi u svemu.

                                                                                                        Sestre iz Prištine 

{gallery}Simona{/gallery}

Uz Svjetski humanitarni dan 23. studenoga ove godine  u gradskoj knjižnici grada Iloka održan je 17. seminar za geronto domaćice odnosno  djelatnice koje ostvaruju Program u kući za starije osobe. Istovremeno je to bio drugi po redu seminar na međužupanijskoj razini.

U radu seminara sudjelovalo je pedesetak geronto domaćica, gotovo s cijelog područja Vukovarsko srijemske i Osječko baranjske županije sa svojim  voditeljicama, a radu se pridružio i gospodin Darko Prskalo, dogradonačelnik grada Iloka.

Okvirna tema susreta je bila Opće bolesna duhovna stanja karakteristična za svakoga čovjeka.

Voditeljica ovih seminara je s.M. Karmela Dominković u suradnji s gosp. Blaženkom Gazafi, voditeljicom Iločkoga tima./ k

{gallery}iloksem{/gallery}

Mjesečni susret duhovnog odmora i obnove s motom „Mir u Bogu“, održan 12. studenog 2011. od 15-19 sati u dvorani Florentini, nastavlja obrađivati temu Komunikacija. Okupilo se oko 90 žena i muškaraca iz Đakova i okolnih mjesta, s dominantnom grupom iz Vinkovaca.

Susret je započeo molitvom biblijske krunice za pokojne, nakon čega je s. Rastislava Ralbovsky prikazala temu s psihološko duhovnog vidika govoreći o mišljenju i riječi kao sredstvima komunikacije, a s. Augustina Dominković obradila je snagu Božje Riječi.  U radionicama sudionici su na osnovu biblijskih tekstova preispitivali svoja ponašanja i stavove s obzirom na zadanu temu. Prigoda za Ispovjed pomogla je sudionicima kroz ovaj sakramenat unijeti novu dimenziju u svoje odnose s drugima. U Klanjaju pred Presvetim kroz tišinu, molitvu i pjesmu prisutni su mogli iskusiti kako ovaj susret  uistinu odmara i obnavlja duhovne snage za daljnji život.

s.R.R.

{gallery}mub1111{/gallery}

U subotu navečer, 12. studenoga 2011. godine, održan je u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu, u 19. sati svečani koncert komornog mješovitog zbora Collegium Musicum Catholikum, iz Subotice. Isaknuti sudionici bili su: Kornelije Vizin-orgulje, Melani Utaši-sopran, Sanela Šukić-timpani, Stanko Petarčić-udaraljke, te veći broj mladih pjevača. Zborom je dirigirao Miroslav Stantić. Za svoj ustrajni i marljivi rad, zbor i dirigent su 2004. godine nagrađeni „Antušovom nagradom“ koja se dodjeljuje za osobit doprinos na očuvanju nacionalne kulturne baštine među Hrvatima u Vojvodini. Sadašnji umjetnički voditelj i dirigent Miroslav Stantić i stalni orguljaš Collegiuma, Kornelije Vizin, svojim zalaganjem doprinose na posebnom odabiru repertoara i njegovom uspješnom izvođenju. Osim nastupa u Vojvodini i Srbiji, zbor je nastupao i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te u Mađarskoj i Italiji. Nakon srdačnog pozdravnog govora i predstavljanja zbora Maestra Vinka Sitarića, orguljaša, zborovođe i dirigenta (regens chori) đakovačke katedrale, te profesora crkvene glazbe na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, gosti su mješoviti zbor je pred malobrojnim posjetiteljima iz Đakova i bliže okolice, te brojnim domaćim sestrama sv. Križa iz samostana, izveo niz vrlo zahtjevnih glazbenih djela, poznatih domaćih autora, počevši od akademika Anđelka Klobučara (1931.-), orguljaša, skladatelja i glazbenog pedagoga. Zbor je izveo dvije njegove skladbe, i to : „Slavu iz Papinske mise“ i „Bože moj“. Na repertoaru su zatim bile skladbe Mate Leščana (1936.-1991.), dugogodišnjeg orguljaša frankfurtske katedrale, skladatelja djela za orgulje, zbor i liturgijsko pjevanje: „Okreni lice“ i „O čovječanska hrano“. Od Stanislava Prepreka (1900.-1982.), istaknutog cecilijanca i vrsnog crkvenog skladatelja, publika je imala prilike čuti: «Suitu za orgulje», zatim «Canzonu» i «Pastoralu». Na kraju su gosti izveli još jednu skladbu „Collage“ od Anđelka Klobučara a potom „Kyrie litanije“ od Anđelka Igrec, što je ujedno bio i vrhunac koncerta, čime su izvođači izazvali burno odobravanje publike i gromoglasni aplauz. Zbor djeluje već punih 17 godina u okviru Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“. Započeo je  1994. godine u subotičkoj župi Isusova Uskrsnuća na poticaj s. Bernardice Đukić, dugogodišnje ravnateljice zbora, sa željom da mladi razvijaju i njeguju sakralnu glazbu. Komorni ansambl se sastoji iz mješovitog zbora i komornog sastava kao spoja amaterizma i profesionalizma, čime se postiže svojevrsna sinteza u prezentiranju sakralne glazbe. Na repertoaru zbora nalaze se skladbe Gregorijanskog korala preko skladbi iz svih epoha i stilova do suvremenih skladatelja našeg doba. Posebno treba istaknuti da zbor njeguje dijela hrvatskih skladatelja s osobitim naglaskom na skladbe  zavičajnog skladatelja Albe Vidakovića (1914.-1964.), hrvatskog svećenika, skladatelja i muzikologa, rodom iz Bačke. Na kraju ovog izuzetnog koncerta i gromoglasnog aplauza  oduševljena publika je napustila ugodnu atmosferu i pošla svojim kućama, ponijevši sa sobom pregršt  dojmova i ugodnih emocija: doživljaj ljepote zvuka koji omogućuje da riječ i poruka prodru do srca ljudi.

Teodor Horvat

{gallery}suboticak{/gallery}

U Zagrebu, na Rebru, održan je od 28.-30.10. 2011. juniorski susret na kojem je sudjelovalo šest sestara juniorki: s. Anđela Sudar, s. Samuela Župarić, s. Marija Pia Tadijanov, s. Luca Dabić, s. Marta Kovačić i s. Dijana Lončarek. Zajedno s voditeljicom juniorata, s. Finkom Tomas, razmišljale su o liku bl. s. Zdenke Schelingove, na kojem su se nadahnjivale meditirajući njezine duhovne spise. Doživjele su radikalnost njezina predanja kao novi izazov za njih i danas. Sestre koje su sudjelovale na europskom juniorskom susretu u Slovačkoj, prenijele su tom prigodom svoje doživljaje i iskustva ostalima, kroz osobno pripravljene prezentacije.

Drugoga dana rada, pohodile su u večernjim satima grob oca Ante Antića u crkvi Gospe Lurdske i sudjelovale na euharistijskom slavlju. Na kraju su posjetile i bolnicu Rebro, razgledale pojedine odjele, gdje sestre i danas djeluju, s molitvom da i one poput bl. sestre Zdenke sa sve većom ljubavlju i zauzetošću za bolesnu braću, svakodnevno idu ''od oltara Gospodnjeg k oltaru dužnosti.''   s. D.

{gallery}junsus11{/gallery}

U četvrtak 27. listopada, s početkom u 19,30 sati, u Samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, održana je meditativno molitvena večer, odnosno molitva za mir u duhu Asiza u znaku obilježavanja 25. obljetnice od kada je bl. papa Ivan Pavao drugi u Asizu 1986. godine okupio predstavnike različitih svjetskih religija na molitvu - za mir u svijetu.

U Đakovu je ovo već tradicionalni skup na kojem su ove godine posebno aktivno sudjelovali članovi Mjesnoga bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda bl. M. M. Terezije Scherer i članovi Mjesnoga bratstva Franjevačke mladeži zajedno s redovničkom zajednicom./k

{gallery}duhas{/gallery}

Duhovni kapitul Osječkog područnog bratstva franjevačke mladeži.

U gradu Iloku, od 14. do 16. listopada 2011., boravilo je 150 framaša iz različitih bratstava Frame Osječkog područja. Cilj i svrha njihovog okupljanja zajednički je susret sa svom braćom i sestrama Osječkog područja, te želja da svoju vjeru prodube i djelotvornije žive po primjeru sv. Franje iz Asiza. Živjeti srcem Duh Asiza bilo je geslo susreta. Susret sv. Franje i sultana bio je presudan u povijesti, općoj i crkvenoj. I mi danas želimo nasljedovati Isusa po uzoru našeg oca Franje i biti mironosci. Želimo svjedočiti sveopće bratstvo sa svim ljudima, bez obzira na boju kože, vjersku opredijeljenost, nacionalnost. To nije samo želja, nego i molitva, tako su mladi pjevali i molili:

"Živjeti srcem duh Asiza grada,
želja je naša i odluka sada.
Slijediti Krista i njegove stope,
sijati radost, darivati osmijeh."

                                                                                                                       s. Doroteja Krešić

„Sluge i apostoli Isusa Krista“ bila je tema 14. izložbe Misijske skupine đakovačke župe Svih svetih uoči Svjetskog dana misija i misijske nedjelje, koja je otvorena 22. listopada u velikoj župnoj dvorani navedene župe. Izložbu prodajnog karaktera, otvorio je misionar na Salomonskim otocima, p. Ivica Gregurec i pomoćni đakovačko-osječki biskup, mons. dr. Đuro Hranić. Sve prisutne pozdravio je domaći župni vikar, vlč. Ivica Tušek, a izložbu je osmislila i organizirala animatorica misijskih skupina Đakovačko-osječke nadbiskupije, s. Ignacija Ribinski. Čin otvorenja uveličali su najmlađi suradnici misija đakovačke župe iskazujući srdačnu dobrodošlicom prisutnom misionaru, te djeca 4. razreda Osnovne škole „Vladimir Nazor“ u Đakovu, koja su izvela zanimljiv i šarolik igrokaz.

„Kao što mene posla Otac i ja šaljem Vas“ naslov je poruke pape Benedikta XVI. za Svjetski misijski dan i Misijsku nedjelju o kojoj je prisutnima progovorio biskup Hranić.  Papa na prvom mjestu poručuje  - Crkva je po svojoj naravi misionarska, istaknuo je biskup i pojasnio važnost  zauzimanja da se svima donese navještaj evanđelja s istim oduševljenjem koje je bilo vlastito prvim kršćanima. Posebnost ovogodišnjeg Papina pisma, ističe pomoćni biskup, jest paralelno ispreplitanje misionarskog poziva i poslanja Crkve u zemljama i narodima koji još nisu upoznali Isusa Krista s naglašavanjem važnosti evangelizacije na starom kontinentu, među narodima koji su bili kristijanizirani, ali gdje se počinje živjeti kao da Boga nema, te kršćanstvo sve manje oblikuje osobni život i kulturu.

Misijski dan nije izdvojeni trenutak u godini već dragocjena prigoda da se zaustavimo u razmišljanju odgovaramo li, i kako odgovaramo na svoj misijski poziv, rekao je mons. Hranić te na temelju Papine poruke zaključio:  „Crkva ne može ostati zatvorena sama u sebe jer onaj koji je upoznao Isusa Krista ima potrebu, poslan je i pozvan bogatstvo i iskustvo spašenosti i radost koju je otkrio nužno prenijeti i drugima.“ Misionarsko djelovanje nije povremeno i neredovito, već treba biti stalni oblik kršćanskoga života, a solidarnosti koju misijska nedjelja njeguje podupire institucije Crkve u misijskim zemljama, ali utječe i na poboljšanje uvjeta života u područjima najvećeg siromaštva i neishranjenost, rekao je biskup i zahvalio misijskoj skupini đakovačke župe koja je primjer trajnog življenja misijskog poslanja te ostvaruje važnu ulogu - potiče i budi misijsku svijest svih  župljana.

Kada govorimo o misijama u središtu je Isus Kristi, rekao je misionar Gregurec te istaknuo da ono što kao svećenik na Otocima čini jest poslanje Crkve da se Isusa Krista navijesti svakom čovjeku. „Gdje god se nalazimo dajemo ono malo, mali kamenčić u prekrasnoj velikoj slici poslanja koju nam je Krist ostavio, pa stoga gdje god činimo, činimo istu stvar ako Krista stavljamo na prvo mjesto i nastojimo ga svjedočiti svojim

bližnjima“, rekao je i opisao: „Možemo propovijedati, ali ako je netko praznog želuca i misli o tome kako mu je teško u trbuhu, neće čuti propovijed“, pa misionar nužno mora brinuti za dobrobit tijela i duha povjerenog mu naroda.

Opisujući život na Salomonskim otocima, smještenim nedaleko Australije, gdje ljudi žive bez vode i struje, u vrlo jednostavnim uvjetima, na selima koja su raštrkana diljem otoka, p. Gregurec želio je sa Đakovčanima podijeliti novost i veselje te mlade Crkve. Katolička Crkva na Otocima prisutna je od 1898. godine, karakterizira ju jednostavnost i ljepota ljudi, a male zajednice koje često nemaju svećenika žive vjeru snagom i veseljem koje je zarazno. „Djelo koje moja zajednica tamo nastoji činiti u odgoju svećenički zvanja jest da Salomonci postupno preuzmu odgovornost za svoju Crkvu. Mi smo im pomoć, savjetnici kako Crkvu izgrađivati kao zajednicu vjernika koja svakodnevno radosno svjedoči za evanđelje Isusa Krista“, rekao je p. Gregurec.

Posebno je zahvalio đakovačkim suradnicima misija u ime Victora, Othmana, Josepha i Serin, prijatelja sa Salomonskih otoka s kojima su dugo u kontaktu, u ime svih bogoslova i odgojitelja Bogoslovnog sjemeništa Imena Marijina gdje djeluje više od 7 godina, te svih misionara kojima je pomoć i potpora dobrih ljudi veliko ohrabrenje.

Mali suradnik misija đakovačke župe, Ivan, molitvom prati djelovanje baš p. Ivice, te je imao čast iskazati mu dobrodošlicu i upoznati ga. Ivan je p. Ivici darovao narukvicu u obliku krunice kako bi i na Salomonskim otocima molio za djelo malih suradnika misija, koji se trude dobro uvježbati svoju misijsku zadaću, pa ako ih Gospodin kad porastu izabere za svoju službu, da budu ne samo spremni, nego i oduševljeni poći kamo ih pozove, rekao je mali Đakovčanin. P. Gregurec primio je novčani iznos za školovanje dvojice bogoslova te krunicu za svakoga od njih. A krunica je poslana i djeci na Salomonske otoke kako bi se uspostavila još čvršća molitvena veza malih Đakovčana i Salomonaca.

Đakovčani trenutno školuju 150 djece i 15 bogoslova u misijskim zemljama, izvijestila je nadbiskupijska animatorica, s. Ignacija, a kada se pridoda financijska pomoć iz ostalih dijelova Nadbiskupije, pomaže se školovanje 200 djece i 20 bogoslova. Misijska izložba može se posjetiti i na samu misijsku nedjelju, a sva novčana sredstva, kao i milostinja prikupljena na misnim slavljima, bit će upućena  misijskim zemljama. M. Kuveždanin

U izdanju Glasa Koncila objavljen je »Moj mali EKO katolički kalendar« za 2012. godinu, koji je priredila s. Karmela, Eva Dominković.

Sadrži katolički kalendar sa svakodnevnom porukom u kalendariju, svjetske ekološke dane te brojne poticajne misli.
U dodatku donosi niz suradničkih učeničkih priloga te raznih, sa svih strana pomno sabranih ekoloških zanimljivosti, uz pregršt neizostavnih šala iz kojih možete mnogo naučiti i dobro se zabaviti.
Protkan katoličkim stavom o ekologiji i prirodi osjetljivo uvodi u kulturu srca i higijenu duha, potičući na zalaganje oko oblikovanja zdravog i cjelovitog odnosa prema sebi, drugomu, Bogu i cjelokupnom stvorenju. I u ovogodišnjem, trinaestom godištu, želi biti pomoć i poticaj da Bog, koji uistinu svakoga od nas obasjava svednevice svojim neugasivim svjetlom, bude od svakoga priznat kao Stvoritelj i Svedržitelj svekolikog stvorenja – vidljiva i nevidljiva.
Obogaćen mnoštvom ilustracija i crteža svih godišnjih doba, malog formata, praktičan, zanimljiv i poučan džepni kalendar za uspješnije učenje, planiranje, ali i zabavu. (gk)

»Moj mali EKO katolički kalendar« za 2012. godinu može se po cijeni od 10 kuna naručiti putem interneta, telefonom na broj 01/4874 315, nabaviti u Glasu Koncila na Kaptolu 8 u Zagrebu ili u bolje opskrbljenim knjižarama.

Skupina prosvjetnih djelatnika Župe sv. Josipa Radnika u Osijeku održala je u srijedu, 19. listopada 2011. g., u 19 sati tribinu „O značenju sv. mise“. Voditeljica tribine, s. Marija Stela Filipović, pozdravila je prisutne vjernike, župljane i posjetitelje, okupljene u velikom broju, rekavši da se ovom tribinom Skupina prosvjetnih djelatnika ove Župe uključuje u proslavu njezina zlatnog jubileja, 50. obljetnice Župe.

Predavanje o značenju sv. mise održano je prema knjizi poznatoga njemačkog teologa i liturgičara Theodora i Schnitzlera koji u svojim djelima uspijeva približiti nauk o liturgiji širem čitateljstvu, laicima. Sadržaj tribine raspoređen je prema nacrtu sv. mise i prema poglavljima u knjizi. Tako su o Uvodnom obredu i Liturgiji riječi govorile Sandra Brajnović i Biserka Sorić, o Euharistijskoj službi Vesna Podhorski, Blaženka Budimčić i Nada Knežević, a o Završnom  obredu govorila je s. Marija Stela.

Zanimljiva su bila pitanja koja su prisutni postavljali na kraju tribine. Većina se odnosila na potrebu šutnje i tišine na sv. misi, posebice nakon evanđelja i sv. pričesti. Vlč. Florijan Kvetek, župnik, zahvalio je zatim svim prisutnima, napose Skupini prosvjetnih djelatnika Župe, te je najavio sljedeću tribinu koju će voditi Biblijska skupina.

Tribina je uspjela ostvariti ono što je na početku najavljeno: Dođite, agnoscite, quod agitis! Upoznajte što činite!

s. Marija Stela Filipović

Uz Hodočasnički dan bl. Majke Marije Terezije, u nedjelju 16. listopada 2011. godine, pedesetak vjernika župe Krista Kralja u Brodskom Varošu, s filijalom Gromačnik, hodočastilo je u samostansku crkvu  Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Večernje misno slavlje predslavio je župnik župe Krista Kralja, vlč. Ante Pavlović u zajedništvu s vlč. Ivanom Ćurićem, rektorom đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa.

Župnik Pavlović je, spominjući obilježavanje zlatnoga jubileja 50. obljetnice osnutka župe u Brodskom Varošu, izrazio zahvalnost svim sestrama sv. Križa koje su od osnutka župe do 1995. godine pune 34 godine blagoslovno djelovale u župi. U svojoj homiliji posebno se osvrnuo na evanđeoske riječi koje su i danas aktualne: «Podajte caru carevo, a Bogu Božje». «Prošla su vremena kada je državna politika određivala što se smije, a što ne, nastojeći Crkvu držati u sakristijama. Takvu krajnost proživio je bl. Alojzije Stepinac ostavši, pod cijenu života, vjeran katoličkoj Crkvi. S druge strane, Crkva želi, i ima pravo, utjecati na javno mnijenje istinito propovijedajući što je Isus naučavao», rekao je župnik te dodao: «Neka po zagovoru bl. Majke Marije Terezije Bog usliša nakane vjernika koje se upisuju iz mjeseca u mjesec u Knjigu prošnji i zahvala». Slavlje je skladnim pjevanjem uveličao crkveni zbor istoimene župe pod ravnanjem gospođe Ruže Polančec.

Nakon svete mise, za hodočasnike je uslijedio radostan susret s časnim sestrama i kratko druženje u dvorani Florentini. Sestra Karmela Dominković, opisujući lik bl. Majke M. Terezije,  između ostaloga je istaknula da je blaženica u 19. st. bila popularna jedanko kao Majka Terezija iz Kalkute u 20. stoljeću, te da je, kao prva vrhovna poglavarica i suutemeljiteljica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, na molbu đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, poslala 7. lipnja 1868. godine prvih deset sestara koje su već bile određene za polazak u Ameriku. Blaženica je za života radila s ljudima u svim potrebama, a 4 puta je boravila  u Đakovu i utemeljila Hrvatsku provinciju Milosrdnih sestara sv. Križa, pomno prateći  njezin razvoj kroz punih 20 godina.

Prije svete mise, hodočasnici su posjetili i Bogoslovno sjemenište gdje ih je vlč. Ivan Ćurić, prijašnji varoški župnik, a sada rektor Bogoslovnoga sjemeništa, proveo kroz sjemenišnu zgradu. U sjemenišnoj kapeli Bezgrješne Djevice Marije upoznali su se s poviješću Sjemeništa, ustanovljenoga 1806. godine. Danas se u njemu na svećeničku službu pripravlja 50-tak bogoslova. Kako je u neposrednoj blizini Sjemeništa i Svećenički dom, u kojem su  umirovljeni svećenici, varoški župljani srdačno su se pozdravili s još jednim svojim nekadašnjim župnikom, vlč. Vjekoslavom Jurčićem.

Dejan Jurić

{gallery}hod1610{/gallery}

Nakon ljetne pauze, 15.10.2011. održan je susret «Mir u Bogu», prvi u nizu susreta predviđenih za školsku godinu 2011./12., na temu Komunikacija, u organizaciji Doma duhovne pomoći, pod vodstvom s. Rastislave Ralbovsky.

Okupilo se oko 80 zainteresiranih žena i muškaraca iz raznih mjesta: Đakova, Slav. Broda, Vukovara, Nuštra, Vinkovaca, Ivankova, Privlake i Županje. Vinkovčani su, predvođeni s. Ružicom Mlikota, pokazali najveći interes i grupno došli autobusom i osobnim automobilima.

Susret je započeo molitvom krunice pred likom Gospe od milosti, postavljenom na Ljetnoj terasi Centra Amadea. Zatim je u dvorani Florentini nastavljen program promišljanja  na temu: Temelji komunikacije: Čovjek kao biće u odnosu.

Predavanjem Objava Boga – Bog prvi prilazi čovjeku, s. Augustina Dominković je, koristeći svetopisamske tekstove, slušateljima približila sliku Boga čovjekoljupca i njegovu čežnju za uspostavljanjem dobrih odnosa s čovjekom, krunom svih stvorenja.

Nakon pauze i ugodnog druženja, s. Rastislava je s psihološke strane govorila o čovjeku koji je usmjeren na drugoga, o čovjeku koji je «biće u odnosu» i dotaknula uobičajena pitanja iz konkretnog života.

Vrhunac susreta dosegnut je u klanjanju pred Presvetim, koje je animirala s. Jacinta Mandura.

Prvi plodovi susreta mogli su se zapaziti već na izrazima lica sudionika, koji su se duhovno okrijepljeni vraćali svojim kućama.

s. M. J.

Pod geslom «Oproštenje – put duhovnoga sazrijevanja» održan je, od petka 7. do nedjelje 9. listopada, godišnji seminar i duhovna obnova za časne sestre zaposlene u zdravstvenim ustanovama, u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. Na seminaru je u organizaciji Povjerenstva za medicinske sestre pri Hrvatskoj uniji viših redovničkih poglavarica (HUVRP) sudjelovalo pedesetak redovnica iz različitih krajeva Hrvatske te Bosne i Hercegovine, a seminar je vodio karmelićanin o. Dario Tokić. Na samom početku voditelja i okupljene sestre pozdravila je voditeljica povjerenstva za medicinske sestre pri HUVRP – u s. Valerija Široki, a u ime predsjednice unije s. Marije – Ane Kusture, obratila se skupu prigodnim riječima, s. Felicita Špehar, članica predsjedništva HUVRP – a.
U trodnevnim izlaganjima o. Tokić je približio i posvijestio sudionicama seminara važnost opraštanja, te progovorio o njegovim razlozima. Također je pojasnio što opraštanje nije, naglasivši pritom da je oproštenje proces koji zahtijeva vrijeme i traži zalaganje cijeloga čovjeka. Govoreći o koracima na putu praštanja, predavač je istaknuo da je važno ponajprije ne osvetiti se i ostati svoj, zatim priznati povrijeđenost, podijeliti svoju patnju s drugima te doživjeti prihvaćenost u svojoj muci, zatim dobro identificirati štetu, prepoznati i prihvatiti osjećaj srdžbe, oprostiti samome sebi i naposljetku pokušati razumjeti svoga uvreditelja. U nastavku je ustvrdio da se treba tražiti smisao povrijeđenosti koja može pomoći u rastu i sazrijevanju. Oproštenje je rezultat slobodne odluke, ali nije isto što i pomirenje. Iako je poželjno da nakon oproštenja dođe do pomirenja, ono ipak nije uvijek moguće, ali ima smisla i onda kad se pomirenje ne ostvari, poručio je o. Tokić. U ugodnom ozračju, redovnice su kroz rad u parovima izmjenjivale svoja iskustva praštanja, razmišljajući o tome je li nužno i kako nakon opraštanja doći do pomirenja. Vratile su se obogaćene ponuđenim sadržajima a također podijeljenim iskustvima i zajedničkim razmišljanjem. ( sv)

 {gallery}lovran{/gallery}

U ponedjeljak, 3. listopada 2011. godine, „Centar Amadea“ – Dnevni boravak za starije osobe, proslavio je prvu godinu svoga djelovanja. Ujedno je obilježen „Međunarodni dan djeteta“ i „Međunarodni dan starijih osoba“, koji se slave u cijelom svijetu a proglasila  ih je Skupština Ujedinjenih naroda. Dan starijih osoba proglasila je s namjerom da se istakne  važnost osiguravanja životne sredine starijim osobama, koju se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće životne dobi. Cilj ovoga obilježavanja u Dnevnom boravku „Amadea“, je promocija skrbi o starijim osobama, jer boravak svojim raznovrsnim programima i djelovanjem promiče aktivno uključivanje i sudjelovanje starijih osoba u društvu i društvenim zbivanjima. To je ujedno i  promocija suradnje i solidarnosti različitih dobnih skupina.

„Međunarodni Dan djeteta“, koji se u Hrvatskoj slavi prvog dana u mjesecu listopadu, upotpunio je ovu svečanost nizom priredbi, igrokaza i recitacija. Izvodila su ih predškolska djeca, Dječjeg vrtića „Sunčev sjaj – Nazaret“ i djeca s poteškoćama u razvoju. Njima su se pridružila školska djeca nižih razreda osnovne škole, okupljena u sunčanoj kućici- Sunčica, pri Centru Amadea, čiji se program odvija kroz radionice i pruža pomoć djeci u učenju i pisanju domaćih zadaća. Tako predstavlja veliku pomoć roditeljima. Dolaskom predškolske djece „Dječjeg vrtića Đakovo“, iz ulica Luke Botića 2, u pratnji svojih odgajateljica odnosno „teta“ kako ih oni nazivaju, veselje je doseglo svoj vrhunac. To nas je posjetilo na onu točku iz „Konvencije o pravima djeteta“ koja kaže da djeca i mladi imaju pravo na slobodno vrijeme, na odmor, igru i sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim aktivnostima. Na kraju su nas druženje i igra djece, koja su naše najveće blago, podsjetila na predivne stihove pjesme Phila Bosmansa: „Poželi si srce djeteta koje veselo vrišteći trči zabranjenim travnjakom …“ Teodor Horvat

{gallery}daniov{/gallery}

Djeca, sestre i odgojiteljice u našem vrtiću slavili su ovih dana Dane kruha – dane zahvalnosti za plodove zemlje. Obilježili su ih uz pjesmu, molitvu, blagoslov i blagovanje krušnih proizvoda, zahvaljujući Bogu za sve plodove i darove koje od Njega primamo. 

... i na kraju je slijedilo blagovanje onog što smo pripremili.

Klementina i Adela

Na blagdan Sv. Terezije od Djeteta Isusa, zaštitnice misionara, 1. listopada u Sinodskoj dvorani Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu održan je 10. seminar za animatore župnih misijskih skupina u župama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Tema seminara bila je „Uloga katehista u životu misijske Crkve“, a uz 110 animatora prisutna su bila i djeca, mali suradnici misija đakovačke župe Svih svetih, koja su na početku programa pozdravila i darivala gosta, don Danka Litrića, misionara u Ruandi s tridesetogodišnjim misionarskim iskustvom. Uz don Litrića, izlaganje je održao misionar Družbe Duha Svetoga, o. Josaphat Ngimonyl Mosha, rodom iz Tanzanije, a trenutno na službi u Podvinju, i o. Zdravko Knežević, isusovac na službi u Osijeku.

Prisutne animatore misijskih skupina pozdravio je preč. Luka Strgar, ravnatelj Papinskih misijskih djela za ovu nadbiskupiju te je izrazio zahvalnost za sve što se čini za misije i u ovim teškim vremenima. O temi seminara prva je govorila s. Ignacija Ribinski, povjerenica za župne misijske skupine, u izlaganju „Katehist – potreba Crkve“.

Opisujući veliku važnost i nužnost postojanja katehista u misijskim zemljama, te nabrajajući njihove obveze: održavanje sprovoda, krštenja, organiziranje bogoslužja riječi, podjeljivanje pričesti i poučavanje vjeronauka ukoliko je svećenik zauzet, s. Ignacija je naglasila kako oni vrijeme, sposobnosti, pa i svoj život i obitelj stavljaju u službu navještaja evanđelja. To ne bi bilo ništa posebno, kod nas slično djeluju vjeroučitelji, ali: „Naši su vjeroučitelji za svoj posao plaćeni, a katehisti u misijskim zemljama mogu samo čekati plaću iz ´nebeske blagajne´ te se o njihovim potrebama i problemima rijetko govori, a za njih znaju najviše oni sami i misionari kojima su desna ruka“, zaključuje s. Ignacija. „Mislim da bismo trebali svojim misionarima pomoći da suradnike katehiste mogu i financijski više pomagati“, naglasila je animatorica župnih misijskih skupina i predložila osnivanje fonda za pomoć katehistima, poput onoga za školovanje djece i bogoslova, kojim bi se pokazala naša svijest o odgovornosti za naviještaj evanđelja.

Osobno iskustvo rasta u vjeri uz katehista u rodnoj Tanzaniji, te iskustvo suradnje s katehistima u mjestu Pokot u Keniji, iznio je o. Mosha, naglašavajući kako su katehisti bili prvi starosjedilački evangelizatori te velika pomoć misionarima zbog poznavanja jezika, kulture i običaja. Katehist iz djetinjstva o. Moshe u crkvu je dolazio ujutro, a odlazio navečer. Za sakramente je pripremao djecu i odrasle, obavljao je sprovode, po župi putovao biciklom, a kod kuće ga je čekala žena i sedmero djece. „Puno je radio, čak više od nekih svećenika, ali nije primao plaću. Sjećam se da smo svake zadnje nedjelje u mjesecu sakupljali novac za katehista. U Africi su prilozi vrlo mali. U nekim mjestima ljudi u crkvu kao darove nose piliće, koze, jaja, i slično jer nemaju novca, a za katehista su se prilozi davali tek u drugom sakupljanju, jer se prvo sakupljalo za crkvu i svećenika“, opisao je.

Govorio je i o misijskom iskustvu u Keniji, gdje uz sav svoj trud, rad i zalaganje ništa nije mogao postići bez domaćeg katehista, jer misionari nisu uspijevali naučiti zahtjevan jezik mjesta Pokot. „Jedina privilegija koju su katehisti u Pokotu dobili za svoj rad bila je da mogu prvi birati kada se siromašnima dijelila odjeća i hrana“, istaknuo je Mosha i zaključio: „Katehisti su u Africi kralježnica evangelizacije i cjelokupnog misionarskog rada, doprinose životu Crkve, a u toj istoj Crkvi žive poput prosjaka jer nisu plaćeni za svoj rad, a uz posao u župi ne stižu raditi druge poslove.“

Iskustvo rada s katehistima u Ruandi iznio je don Litrić. Na prvoj župi imao je 12 katehista, muškaraca i žena uzornoga života, ljudi prave vjere koji su bili zaduženi za održavanje vjeronauka u školama. Za svoj rad imali su jednu mjesečnu plaću, manju od učitelja ostalih predmeta, iako su nakon škole djelovali  i u župi te bili nositelji različitih katoličkih akcija i pokreta. Na drugoj župi postojao je samo jedan plaćeni katehist, a oko sebe je okupio dobrovoljce koji su vikendom odražavali katehezu na župi. Jednom tjedno dobrovoljci su se sastajali s katehistom kako bi osmislili plan rada, plaću nisu primali, već su povremeno bili nagrađeni hranom, odjećom ili sredstvima za čišćenje.

Don Litrić trenutno ima službu provincijalnog ekonoma, više nije na župama, već osniva i upravlja zanatskim školama, na kojima vjeronauk predaju časne sestre. Župe koje imaju katehiste na filijalama rad ne plaćaju, ističe i pojašnjava kako su sada župnici svih župa u Ruandi plod domaćih svećeničkih zvanja, kojih ima sve više, a misionari djeluju u školama i uredima.

Seminar je završen predavanjem isusovca Kneževića, vicepostulatora kauze za proglašenje blaženim o. Ante Gabrića, misionara u Indiji. O. Knežević predstavio je život i misijsko djelovanje o. Gabrića iznoseći njegov životopis, misli i pouke, ali i svjedočanstva o brojim ozdravljenjima po zagovoru ovoga misionara, kako katolika, tako i pripadnika ostalih religija i vjerskih zajednica. M. Kuveždanin

{gallery}MISIJESE11{/gallery}

Pod geslom Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda (Sir 3,18), na blagdan Male Terezije od Djeteta Isusa, 1. listopada, u Karmelu sv. Josipa u Đakovačkog Breznici održan je nadbiskupijski susret osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije. Susretu je nazočio i pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, uz sudjelovanje nekoliko svećenika i redovnika te dvjestotinjak redovnica. Nadbiskupijska povjerenica za posvećeni život, s. Ksenija Majstorović, moderirala je susret koji je započeo euharistijskim klanjanjem. U ime domaćina, nazočne je pozdravila časna majka s. Josipa, zahvalivši svima koji su se založili da se ovogodišnji susret održi u njihovom Karmelu te tako i njih uključili u ljepotu zajedništva pripadnosti Crkvi.

Uslijedilo je predavanje o. Vjenceslava Miheteca, karmelićanina, na temu „Poniznost u životu Bogu posvećene osobe te u životu redovničke zajednice“. Potaknut primjerom s. Benedikte od Križa koja je, na nagovor da ne ulazi u karmel jer je doktorica znanosti te da će svijetu više dati ako ostane „vani“, rekla: Svijet se ne spašava karijerom, nego mukom i smrću Isusa Krista i ja u tome želim sudjelovati., predavač je istaknuo: „To je poniznost. Skriti se u Isusu Kristu, sudjelovati u njegovom spasiteljskom djelu. Što nam drugo može biti motiv i poticaj nego upravo to?“  Naglasio je kako ponizan čovjek ne zanemaruje i ne poništava sebe, nego se ugrađuje u spasonosno djelo Isusa Krista te rekao: „Poništiti sebe, odreći se, znači krenuti za njim. Ne misliti na sebe, nego na njega. A to može iskreno ponizna osoba. Pogledajte koliko nas je! Ako svatko od nas ima plan Isusa Krista u duši i u njega se ugrađuje, ako mu svaki dan istinski pomažemo da bude Spasitelj i Otkupitelj - ovaj svijet ne može propasti!“

Nazočne je pozvao da ne budu poput žice koja provodi struju s jedne strane na drugu, ali se sama ne mijenja, posvijestivši kako osoba koja pronosi Božju riječ daje svjedočanstvo prisutnoga i djelatnog Isusa, ne ostaje ista, mijenja se u onoga kojeg naviješta, svjedoči i pronosi svijetom. „Osoba koja drži neizmjerno do sebe – ne, taj se ne mijenja; može ostati sredstvo, ali se ne mijenja. Zato nas i poziva da silno vodimo računa o sebi, da ne zanemarimo sebe. Dok naviještamo drugima, prvo naviještamo sebi i prvo Isus želi mene promijeniti u sebi, a onda od mene dati“, rekao je o. Mihetec.

Podsjetivši na riječi Terezije Avilske, koja je rekla kako je poniznost mana (hrana) na putu, predavač je podsjetio kako je ta hrana Židovima omrzla te upozorio: „To se događa i nama, da nam poniznost postaje fraza i malj kojim lupamo jedni druge, ali ona je hrana na putu bez koje se izdržati ne može.“ Naglasio je kako se do iskrene poniznosti, između ostaloga, dolazi spoznajom kako smo bogati uz saznanje da smo siromašni, nasljedovanjem Isusa, živeći uboštvo (život s Bogom), čime se svijetu pokazuje i svjedoči da je jedino suživot s Bogom život, znajući šutjeti pred Bogom, te nastojanjem da se uništi svako samoljublje koje siječe korijene poniznosti, a predstavlja opasnu stvarnost.

Nakon žive rasprave i kratkih osobnih svjedočanstava triju redovnica, uslijedilo je misno slavlje, koje je predvodio biskup Đuro Hranić. Uputivši pozdrave nazočnima, biskup se osvrnuo na temu susreta, naglasivši kako je poniznost plod dioništva u Isusovim osjećajima i u Isusovu odnosu prema Ocu, u darivanju do kraja, u prihvaćanju njegove volje te u podlaganju njegovoj božanskoj namisli. „Tako i svojom životnom praksom ostvarujemo ono što smo postali po daru nestvorene milosti stvaranja te po stvorenoj krsnoj milosti: slika Kristova. Duh Sveti nas danas okupljene na nadbiskupijskom susretu ujedinjuje s Kristom i međusobno, i čini nas njegovim otajstvenim tijelom. Ujedinjuje nas s Kristom“, rekao je biskup Hranić.

U nadahnutoj propovijedi o. Mihetec pozvao je osobe posvećena života na hrabrost jer su potrebni i Crkvi i Bogu koji ih je izabrao da, poput njega, budu u tom svijetu, a ne od svijeta, da vole taj svijet jer ga je On stvorio i da ga pretvaraju u Nebo. „Nisu to fraze, nego istina čije ostvarenje očekujemo preko nas. Osjećajmo se zbog toga ponosni - Božje izabranje naš je ponos. To je ono što će svijet cijeniti u nama“, rekao je, među ostalim, propovjednik.

Na samom kraju euharistijskog slavlja, koje su pjesmom animirale sestre karmelićanke, biskup Hranić blagoslovio je ruže, simbol blagdana Male Terezije, koje su nazočni po povratku ponijeli u svoje zajednice. Anica Banović

{gallery}susretopz{/gallery}

Na ljetnoj terasi Centra Amadee, u nedjelju 25. rujna 2011. za dan župe Kuševac – Kraljice svete krunice - održan je koncert župnog zbora mladih "Coronata" iz Kuševca. Pred brojnom publikom, predvođene župnikom Ivicom Martićem, mlade zanosne pjevačice su uz glazbenu pratnju članova zbora predvođenih dr. Dariem Bakikić, otpjevale nekoliko svojih pjesama a nešto i drugih skladbi. Gosti koncerta bili su Antonio Tkalec i tamburaški sastav Slavonski san. Antonio,  29- godišnji pjevač, skladatelj i kantautor moderne duhovne glazbe, iz Varaždina, sam je otpjevao i odsvirao na klaviru nekoliko vlastitih pjesama, te svojim izuzetnim glasom i glazbenim umijećem napose oduševio publiku. Tamburaški sastav Slavonski san, izveo je  također nekoliko svojih biranih duhovnih pjesama. Neke od njih izvedene su u suradnji s djevojkama iz „Coronate“: Kristinom Buljan (r. Radoš) i Tihanom Zorić.

Autor brojnih pjesama koje izvodi zbor „Coronata“ od godine 2006. od kada je počeo djelovati, je gosp. Dario Balekić, doktor stomatolog.  U organizaciji koncerta kao i u razvoju samoga zbora od samih početaka, sudjelovala je i sudjeluje s. Natanaela Palić, voditeljica crkvenog pjevanja u župi Kuševac. Zajedno s dr. Darijem Balekić ona vodi župski zbor  „Coronata“ s.F.

{gallery}coronata{/gallery}

Hodočašće osoba s posebnim potrebama iz Đakova u Međugorje, našoj Kraljici mira, postalo je već tradicionalno. Djeca, roditelji i prijatelji s duhovnom pratnjom s. Rastislave, s. Marije Klare i s. Kriste, boravili su u Međugorju 17. i 18. rujna ove godine. Na hodočašću su sudjelovali članovi terapijske Radionice sv. Josipa za hendikepirane iz Đakova, a uključili su se i osobe s  invaliditetom iz Vukovara i Osijeka.

U subotu do podne svi koji su mogli hrabro su se penjali na Križevac pomažući jedni drugima. Poslije podne, u Majčinu selu, održan je susret za osobe s poteškoćama u razvoju na koji smo pozvali i djecu i roditelje iz Međugorja i okoline. Susret je započeo u 14 sati u Vrtu sv. Franje, gdje smo se, uživajući u ljepoti vrta, međusobno upoznavali. Drago nam je bilo što su se uključila djeca iz Majčinog sela i što se ovaj put odazvao veći broj  osoba s posebim potrebama, napose iz udruge „Susret“ iz Čitluka, pod vodstvom gđe. Jasne Vasilj, kao i udruge „Afriel“ koja okuplja mlade volontere za rad s ovakvom djecom. Nakon toga u dvorani Majčinog sela imali smo Euharistijsko slavlje, koje je predslavio vlč. Tomislav Radišić. Misa je bila praćena pjesmama uz geste, a prikazni darovi izrazili su snagu vjere i  ljubavi u životu s osobama s invaliditetom. Slijedila je zatim priredba s pjesmama i dramatizacijom nedjeljnog evanđeoskog izvještaja o radnicima poslljednjeg sata, koju su spontano i zorno izvela djeca Radionice sv. Josipa iz Đakova, uključivši i ostalu prisutnu djecu. Rekreativni dio i zakuska bili su ispunjeni pjesmama i plesom, u koji su se uključivali i zdravi i bolesni, mladi i stariji. Radosnom raspoloženju doprinio je g. Željko Zmaić sviranjem harmonike. Susret je završio sa željom, da se na godinu opet nađemo zajedno kod naše Majke,  i da se pokuša organizirati zajednički termnin za sve hodočasničke grupe koje dovode ovamo osobe s posebnim potrebama. To bi sigurno bio lijep i snažan doživljaj.

U nedjelju, nakon jutarnje sv. Mise, uslijedio je najljepši dio našeg hodočašća: penjanje na Podbrdo. To su uvijek posebni doživljaji Gospine blizine i ljubavi u vjeri da su joj ovi „najmanji“ posebno na srcu. Svjedočanstva na povratku kući govore o tome, kako je ovo hodočašće izvor radosti za djecu, a roditelji, uživajući u radosti svoje djece, dobivaju nove snage, ljubavi i milosti za svakodnevno mukotrpno služenje ovoj svojoj djeci.

s. Rastislava Ralbovsky

{gallery}medjhod11{/gallery}

U sklopu novog projekta Vrt nade za stare i mlade održala je u Centru Amadeja, doc. dr. sc. Snježana Tolić, prof. prvo predavanje pod naslovom Eko vrt nas povezuje, 15. rujna 2011. Tom prilikom, predstavila je s. Natalija V. Fadiga cjelokupan projekt, koji će obuhvatiti više radionica i stručnih predavanja, a ona će se provoditi u suradnji sa prof. Tolić - stručnom osobom Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Na prvoj Konferenciji sudjelovalo je ukupno 50- tak osoba, djece i odraslih.

Projekt provodi Udruga Amadea, s ciljem informiranja i razvijanja interesa kod građana za sudjelovanje u projektnim aktivnostima eko vrtlarenja koje će se provoditi kroz tri mjeseca, od početka rujna do konca studenog 2011. godine. Druga  radionica na temu:. kompostiranje održat će 28. rujna, treća radionica praktično kreativna, početkom  listopada radom u eko vrtu; četvrta radionica odnosno Izložba kreativnih radova djece na temu Od bio otpada do zdrave hrane; i u studenome slijedi Tribina otvorenog tipa kada će biti predstavljanje aktivnosti svih održanih radionica putem videozapisa, izložbe slika i kratkih izvještaja.

Projekt se provodi kao potpora radno-okupacijskom programu za stare osobe i edukacijsko-animacijskom programu za djecu. Korisnici Centra Amadea, stare osamljene osobe i djeca mlađe školske dobi imat će priliku da kroz zajedničke kreativne radionice i praktični rad steknu nova znanja i vještine za rad u eko vrtu, usvajajući osnovna znanja o proizvodnji zdrave hrane, očuvanju okoliša i pravilnom i odgovornom zbrinjavanju bio-otpada. Ujedno, program ove građanske inicijative treba doprinijeti jačanju društvene svijesti o ekološkim pitanjima.

"Ova građanska inicijativa provodi se zahvaljujući financijskoj potpori Zaklade za razvoj lokalne zajednice “Slagalica” iz Osijeka u sklopu decentraliziranog modela financiranja Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva".

Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže sudjelovanjem u vrlo zanimljivim i korisnim radionicama. Točni datumi bit će objavljeni naknadno. N.F.

{gallery}vrtnade{/gallery}

Program Sunčica okuplja djecu od 1. – 4. r. u radionicama od ponedjeljka do petka, u vremenu između 9.00 i 16.00 sati. Voditeljica je s. Marta Kovačić.

Za sve dodatne informacije možete se obratiti na adresu:

E-mail : s.martakovacic@gmail.com

PROGRAM + (PLUS) namijenjen je svoj školskoj djeci a održava se subotom od 15.00 do 16.00 sati. Radionica na temu: rastem, stvaram, otkrivam održana je već dva puta,  a voditeljica je s. Ivana Topić. Sva djeca su dobro došla, i nije potrebna prijava!

KONTAKT: ivana@sestre-sv-kriza.hr ili telefon 031/ 801 -256.

  PROGRAM 

{gallery}suncicapl{/gallery}

Kontemplativna subota

U subotu 17. rujna u dvorani Florentina na blagdan Rana sv. Franje održan je deveti po redu Dan tišine.

Daleko od dnevne užurbanosti i gradske vreve sudionici su ponirali u otajstvo Riječi osluškujući govor tišine i otkrivajući istinu o sebi i istinu o Bogu. Središnja tema susreta bila je: DUHOVNI ŽIVOT ODVOJEN OD KONKRETNOG NE MOŽE ŽIVJETI./ k

{gallery}dt911{/gallery}

Kako je uobičajeno i ovaj puta sveta misa koju je predslavio preč. gosp. Jozo Duspara, dekan i župnik stare,  ugledne i veoma životne župe Uznesenja BDM u Zemunu, je prikazana na nakane štovatelja bl. M. M. Terezije Scherer.
U svoj homiliji preč. Duspara je osobitu pozornost svratio na važnost života po Evanđelju. Svojim skladnim pjevanjem euharistijsko slavlje je obogatio crkveni zbor istoimene župe predvođen profesoricom Kristinom Vučić i gosp. Ivicom Figl. Po završetku misnog slavlja štovatelji bl. M. M. Terezije u  znak sjećanja na ovaj radosni susret  dobrotom Zemunskog župnika obdareni su prospektima i razlgednicama Zemunske Gospe. U znak zahvalnosti i poštovanja gosp. Jurišić predala je preč. Duspari zlatovezom izrađen motiv križa, a po tom je u prostoru samostana uslijedila okrijepa za hodočasnike iz Zemuna./ k

{gallery}hodocd911{/gallery}

Od 4. do 9. rujna 2011. godine u Trzebiniji, Poljska, održana je Europska konferencija redovnica protiv trgovanja ljudima, pod naslovom Kad čujemo vapaj…. Konferenciju je organizirala RENATE – Religious in Europe Networking against Trafficking and Exploitation, što znači Redovnice u Europi networking protiv trgovanja i iskorištavanja. Na Konferenciji je sudjelovalo 73 redovnice iz 19 europskih zemalja. Cilj je bio međusobno se upoznati, čvršće se povezati, te izmijeniti materijale za preventivno djelovanje i osvješćivanje društva o fenomenu trgovanja ljudima, izmijeniti također dosadašnja iskustva u području sprječavanja trafikinga, kao i pomaganja žrtvama trgovanja ljudima. Nadalje, razgovaralo se o daljnjem radu udruge RENATE s ciljem da se uz redovnice zapadne Europe podjednako uključe i redovnice srednje i istočne Europe. U ime redovnica u Hrvatskoj na Konferenciji je sudjelovala s. Viktorija Šimić, članica hrvatske Provincije Milosrdnih sestara svetoga Križa.  Opširnije...

{gallery}VIKTORIJA{/gallery}

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna 2011. dan nakon blagoslova Gospina kipa i ljetne terase Centra Amadee, stigli su prvi hodočasnici: starije sestre sa bolesničkog odjela,  korisnici Dnevnog boravka Centra Amadee, djeca našega vrtića u pratnji odgajateljica i školska djeca u pratnji sestre vjeroučiteljice.

{gallery}hodoc{/gallery}

U predvečerje blagdana Rođenja BDM tj. Male Gospe, blagoslovljen je Gospin kip postavljen na novosagrađenoj ljetnoj terasi Centra Amadee. Kip je izradio i darovao samostanu gosp. Bernard Pešorda, akademski kipar iz Zagreba, kako bi resio prostranu terasu i bio u centru svih onih koji će se ovdje okupljati: od djece do najstarijih. Kip je je izrađen od armiranog gipsa, visok 2,10 metara a težak 150 kilograma. Radi se o modelu po kojem je izgrađen brončani kip Gospe od Utočišta u Aljmašu.

Novosagrađena ljetna terasa, koja proširuje prostore Centra Amadee, namijenjena je za održavanje kreativno-rekreativnih programa i radionica u ljetnom periodu a i tokom godine prema mogućnostima. Tom prigodom prov. poglavarica Milosrdnih sestara sv. Križa, s. Franciska Molnar, obraćajući se svima nazočnima, zahvalila je izvođačima radova: arhitekti inženjeru Predragu Rechneru, i njegovom suradniku inženjeru Bruni Rechneru, koji su projektirali terasu i njezin okoliš, te građevinskom poduzeću „Akropola“ pod vodstvom gosp. Nike Grbeša, te voditelju radova inženjeru Željku Barišiću, koji su doveli do kraja gradnju ljetne terase. Cjelokupnu organizaciju radova oko izgradnje objekta i uređenja okoliša, kao i samog Centra Amadea, vodila je s. Lovorka Jukić, provincijalna ekonoma.

Blagoslov kipa i prostora obavio je preč. Tomislav Ćorluka, župnik župe Svih Svetih u Đakovu, u sklopu meditativno glazbene večeri, koja je bila obilježena čitanjem molitvenih tekstova i pjevanjem samostanskog zbora, pod vodstvom s. Svjetlane Paljušević. Ispred kipa Majke Milosti izrecitirale su pjesmu s. Zorke Kojaković Majci Živih, sestra Blaženka Perković i s. Suzana Babić, a potom su se nakon čitanja u molitvu vjernika, sastavljenu za tu prigodu, uključili članovi Bratstva Majke Terezije Scherer, Framaši i sestre.

{gallery}terasa{/gallery}

Na europskom susretu sestara juniorki ove su godine od 20. do 27. kolovoza sudjelovale sestre juniorke i njihove voditeljice iz Matične provincije Švicarske i provincija Srednje Europe, Baden-Würtemberga, Češke, Slovačke i Hrvatske. Susret je održan u Slovačkoj u organizaciji Provincijalnog vodstva i Tima za formaciju Provincije Slovačke, a njegov naslov Stopama blažene sestre Zdenke kao i moto sadržan u izrijeci naše najnovije blaženice Moj put je samo ljubav i pouzdanje u Boga daju naslutiti da smo imale povlasticu neposredno doživjeti najvažnija mjesta vezana uz život i smrt blažene sestre Zdenke. Na susretu je  sudjelovala trideset i jedna sestra; iz naše Provincije to su s. Anđela, s. M. Pia, s. Dijana, s. Marta, s. Hana te s. Dragica, kao zastupnica voditeljice juniorata, s. Finke.

Naše hodočašće započelo je i završilo u Trnavi gdje su nas primile i udomile gostoljubive sestre Slovakinje. Provincijalna poglavarica, sestra Benjamina, u svom pozdravnom govoru potaknula nas je na unutarnju povezanost s Crkvom čija se mladost tih dana očitovala na svjetskom susretu mladih u Madridu. Također je predstavila Trnavu kao grad u kojem se čuva sjećanje na činjenicu da se u njemu dogodio početak i kraj Bogu posvećenog života blažene sestre Zdenke. Ondje je kao kandidatica živjela dvije godine na mjestu gdje su sestre imale dječji vrtić. Ondje je kao sestra nakon povratka iz zatvora proživjela tri posljednja mjeseca prije nego što je u obližnjoj bolnici predala svoju plemenitu dušu Bogu. S. Benjamina je još istaknula kako se štovanje blažene sestre Zdenke sve više širi ne samo u Trnavi nego i u Slovačkoj i u inozemstvu te poželjela da sestra Zdenka bude zagovornica i bliska suputnica svakoj sudionici susreta.

Slijedeći stope blažene sestre Zdenke kroz tjedan dana vozile smo se posebnim autobusom od Podunajskih Biskupica, preko Cerove, Donjeg Smokovca, Spišske Podhradie, Krive, Bratislave i natrag do Podunajskih Biskupica i Trnave. Bilo je to obogaćujuće i radosno putovanje na kojem se moglo opaziti kako duhovnost blažene sestre Zdenke čiji se tipični izričaj utisnuo u njezino mlado lice u obliku radosna smiješka s lakoćom osvaja srca mladih sestara. Ne samo u radosnom druženju nego i u lijepo oblikovanim zajedničkim molitvama Časoslova dolazila je do izražaja njihova mladenačka kreativnost koja im je omogućavala da unatoč različitosti jezika i kultura iz jednoga srca slave Boga molitvom, pjesmom i glazbom bilo u kapelicama, u autobusu ili u prirodi. Svaki dan našeg susreta imao je svoj vrhunac u svetoj misi. Tu smo doživjele kako internacionalnost naše Družbe može biti mjesto i način proslave Boga, mjesto na kojem se Crkva očituje kao jedna i katolička. Svećenici koji su slavili svetu misu nisu propustili istaknuti svoje oduševljenje duhovnošću blažene sestre Zdenke, njezinom ljubavlju i poniznošću.

Članice Tima za formaciju Provincije Slovačke svojim su nas predavanjima koja su se održavala na različitim postajama našeg puta upoznavale s likom sestre Zdenke, s njezinim korijenima, s temeljnim pokretačima njezina duhovnog razvitka i s okolnostima u kojima se odvijao. 'Moj put je ljubav i pouzdanje u Boga.' Zašto sestra Zdenka nije dala prednost milosrđu,  žrtvi ili jednostavnosti? Zašto baš ljubav i pouzdanje? To su neka od pitanja koja su obrađena u predavanjima i na koja postoji odgovor: Sva je  tajna njezina života u  predanju Bogu i ljudima. Na temelju ovih predavanja i mi smo osobno i zajednički bile stavljene pred pitanja o korijenima i razvitku svoga osobnog predanja Bogu, tražile svoj osobni odgovor te nešto od toga međusobno podijelile. Sestre su nas potaknule na povjerenje i pouzdanje u Božje vodstvo, u prisutnost Oca koji nas ljubi te na radost što u blaženoj sestri Zdenki imamo pravi primjer takvog pouzdanja.

Mjesta koja smo posjetile slijedeći stope sestre Zdenke ostavila su dubok trag u našim srcima. Naslutile smo nešto od težine vremena u kojem
je živjela i nešto od žara ljubavi i pouzdanja u Boga kojim je gorjela. Osim ove dragocjene dimenzije našeg susreta sestre su nas upoznale i s mnogim vrijednim spomenicima religiozne, kulturne i povijesne baštine svoga naroda. Posjetile smo mnoge crkve, povijesne utvrde, jedan etno-muzej na otvorenom, Slovački Betlehem, Nacionalni park Visoke Tatre itd. Sve nas ovo ispunja dubokom zahvalnošću prema sestrama iz Slovačke. Posvuda su nas lijepo ugostile i brinule se za sve što nam je trebalo. Svjesne smo da je organizacija jednog ovakvog susreta zahtijevala velik trud i zahvalne smo im za sve što su nam pripremile. Vjerujem da zastupam doživljaj svih sudionica ako napišem da su nadmašile sva naša očekivanja.

U subotu, 27.08. 2011., u sklopu redovitog održavanja glazbene večeri, zaključen je program rada s turistima u kući Betanija, u Velom Lošinju. Program koji se odvijao kroz srpanj i kolovoz,  bio je organiziran za odrasle i djecu i zabilježeno je više od 1.000 posjeta.

Na zadnjoj glazbenoj večeri nastupila je s. Svjetlana Paljušević na orguljama i Josipa Jakić, kandidatica, na bisernici. Kao solo pjevač nastupio je gost iz Engleske, gosp. Collin Williams, koji je otpjevao nekoliko pjesama na engleskom i na hrvatskom, uz orguljsku pratnju s. Svjetlane. Gosp. Williams se nalazi na Lošinju na godišnjem odmoru i rado se uključio, kroz dvije subote, u program glazbene večeri.

Nakon njegove točke slijedila je dramatizacija pjesme: Kad naš brod plovi, plovi, koju su izvela djeca uz pomoć i pripremu s. Rastislave i kandidatica, Kristine i Josipe, koja je pjesmu pratila na bisernici. Potom su slijedile pjesme i meditativni plesovi, u koje su se malo po malo uključili svi sudionici večeri. Pjesma i zajedničko druženje produžilo se na terasi kuće nešto duže a potom je slijedio kraći molitveni završetak uz blagoslov, koji je nazočnima podijelio župnik Velog Lošinja, vlč. Krunoslav Boras.

Nekoliko dana prije završetka rada s turistima, pohodila je zajednicu i radni tim sestara i kandidatica, prov. poglavarica, s. Franciska Molnar, u pratnji prov. ekonome, s. Lovorke Jukić. Sudjelovale su na večernjim programima te se mogle izbližega upoznati s radom sestara. U petak, 26.08. posjetila je zajednicu u Velom Lošinju i generalna poglavarica s. Marija Brizar, koja se upravo nalazila u Hrvatskoj, a dopratila ju je s. M. Suzana Babić, prov. savjetnica. U radnom zajedništvu poglavarice su provele oko dva dana na Lošinju i uključile se u večernje programe. Na taj način su imale mogućnost susresti se sa posjetiteljima programa i osluhnuti njihova iskustva i želje.

Na kraju su poglavarice izrazile zadovoljstvo zbog zauzetosti radne ekipe sestara te programa kojim se nastojalo odgovoriti na prijedloge i želje turista u vrijeme godišnjeg odmora.

Oprostile smo se od naših poglavarica u subotu ujutro a od posjetitelja našeg programa navečer, s obećanjem da ćemo se na godinu opet naći u kući Betanija, koja je ove godine zaista dokazala da „ponovno živi“.  s. F.

{gallery}losinjzavr{/gallery}

Predhoni članci:

KORACI KOJI OHRABRUJU

NAPREDUJE DUHOVNI TURIZAM U VELOM LOŠINJU

U petak navečer 26. kolovoza ove godine s početkom u 20,00 sati veliki broj Đakovčana popratio je  otvaranje prve đakovačke samostalne izložbe  Marije Adrić, studentice IV. godine slikarstva na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Izložba je postavljena u Muzeju Đakovštine, a svojim naslovom Izazov tradicionalnom očekivanju obuhvaća portrete časnih sestara koje su, međutim, prikazane u neuobičajenom izdanju, stoga je izložba pobudila znatiželju i različit doživljaj okupljenih..

Ravnatelj muzeja  Borislav Bijelić   citirajući Marijina profesora Igora Rončevića, istaknuo je da su njezine slike izazov motivima i klišejima kojima se u našoj svakodnevnici operira, odnosno trguje slikom žene i njezinom ljepotom. Naglasio je i njezinu ambicioznost i talentiranost. Zatim je autorica najavila nastavak svog autorskog izričaja.

Izložbu je otvorila s. Karmela Dominković, a svoj iskaz zaključila riječima: U nadi da sam donekle odgovorila na provrela tako stara, a opet nova  pitanja mlade umjetnice čestitam na dosadašnjim ostvarenjima sa željom da otvori još mnogo,  na sebi svojstven način -  životnih pitanja - i pronađe kvalitetne odgovore nadisane mudrošću i istinom, po svemu sudeći u blistavoj karijeri, jer po jutru se dan poznaje./ E

Riječi s. Karmela Dominković u cijelosti:

Mir i dobro! Dobra večer – dobri ljudi!

Dozvolite mi da vas pozdravim drevnim hrvatskim pozdravom koji još živi na ulicama naših gradova i sela: HVALJEN ISUS  I MARIJA!

Iako nisam po struci  likovni kritičar, tema izložbe Izazov tradicionalnomočekivanju, mlade likovne  umjetnice Marije Adrić odredila je večeras pri otvaranju izložbe, uključivanje jedne  od časnih sestara.

Zahvaljujem na pozivu!

Bitno je odmah na početku reći kako je inspiraciju kao slikovni portret - časne sestre - autorica našla u neuspjeloj produkciji jedne od španjolskih sapunica.

Važno je to s toga što autorica na toj podlozi propituje svoj odnos prema pozivu redovnice otvarajući vječno pitanje, pa je s toga i tradicionalno - koliko redovnice gube svoju ženstvenost oblačeći redovničko odijelo i koliko imaju pravo na svoj ženski ritual u smislu modnih trendova? Autorica izložbe prvenstveno misli  na - visoke potpetice i primjenu kozmetike ....

Osim što umjetnica potiče na razmišljanje postavom ove izložbe imenujući svoj opus kao izazov, posjetiteljima želi svratiti pozornost na potrebu provjere često s predrasudama opterećenog dojma, kako redovnica prolazi jednim nerealnim svijetom, usmjerena pogleda u jednom pravcu, sama i jedina kao da nema zajedništva s tijekom modernih gibanja, s naglaskom na podređenom i neravnopravnom stavu suprotnoga spola, napose nekih kako kaže, modno osviještenih svećenika ....

Drugi vatikanski sabor je sasvim jasno naglasio potrebu promicanja dostojanstva žene općenito, a napose redovnice.

Papa Ivan Pavo II. je tom pitanju posvetio nekoliko dokumenata i između ostaloga kaže kako je: Ženski genij danas pozvan učiniti jedan kulturni zaokret i pomiriti ljude sa životom, jer je žena po svojoj prirodi sposobna svjedočiti autentičnu ljubav, kako udata tako i neudata.....

Osobno mi je strana misao o drugorazrednosti žene i moj stav o položaju žene u Crkvi i društvu istovjetan je stavu Katoličke Crkve.

Ako bismo otajstvo žene pokušali razotkriti s polazišta Objave i Biblije važno je i večeras imati na umu da Biblija već na svojim prvim stranicama potvrđuje temljnu jednakost obaju spolova.

Iako su biblijski portret žene naslikali muškarci, nisu i ženomrsci i upravo oni svjedoče o komplementarnom odnosu muškarca i žene. I nigdje nema u Bibliji  ni spomena o drugorazrednosti žene...

Međutim tradicionalna isključenost žena i redovnica iz crkvene hijerahije u kojoj muškarci, odnosno kler imaju glavnu riječ premise su koje danas ipak više ne mogu navesti na zaključak da Crkva polovici Božjeg naroda daje drugorazredni položaj.

Štoviše, baš nitko više nebi smio poricati doprinos, sveprisutnu i vjekovnu humanost tolikih redovnica u svijetu, kao i tolikih Hrvatskih redovnica. Tako je Đakovo na primjer nezamislivo bez Samostana Milosrndih ss. sv. Križa. Vrata našega samostana svakoga dana su otvorena u jutro od 5,00 do 21,00 sat, a naši telefoni gotovo neprastano zovu u pomoć!

U svakodnevnoj dinamici života, rada i suradnje moguće su napetosti i nesuglasice, ali to su gotovo uvijek stvari subjektivne prirode.

Međutim drugorazrednost je u općem odnosu na ženu, pa tako i na redovnicu duboko ukorijenjena u našem mentalitetu, a predodžbe opterećene predrasudama, neznanjem i neshvaćanjem. Ako i ima žena koje se osjećaju drugorezrednima – uzroci tome leže u njihovoj osobnoj neostvarenosti, što onda i proiciraju u svojem životnom smještaju.

Usudila bih se ustvrditi da se život niti u Crkvi, niti u društvu ne iscrpljuje hijerarhijskim službama, jer su i muškarac i žena kao osobe vrijedniji od svake uloge. Naše vrijeme vapi za autentičnim osobnostima, bez obzira na spol i stalež u kojem jesmo, kao i za zdravim međuljudskim odnosima.

Biti redovnica nije samo izazov, nego je i dar! Dar od Boga dan onima koji to mogu shvatiti i prihvatiti. Toga ne shvaćaju svi, nego samo oni kojima je dano!

Ne samo za sebe osobno, nego i za sve redovnice smatram da ispunjavaju svoje poslanje žene u suvremenom svijetu cjelokupnošću slobodno izabranoga stila života i rada, u smislu svjedočenja trajnih ljudskih i eminentnih kršćanskih vrijednosti.

Nositi jednostavno i skromno redvničko odijelo željelo bi prolazniku biti znak, poruka i potsjetnik da postoje trajne i neprolazne vrijednosti koje hrđa ne rastače niti moljac nagriza. Pri tome mislim na ostvarivanje egzistencijalnog poziva baš svake osobe, bez obzira na izbor životnoga poziva koji je: Otkriti sebe u sebi, Boga u sebi i sebe u Bogu.

Osobno mi je drago da je zapaženo kako su časne sestre osobe zagledane u jednom pravcu. S toga je to što svaka od njih živi okrenuta pogleda za Isusom iz Nazareta... Ako ih ne upitate kamo idu i u koga  su se zagledale proći će najvjerojatnije šuteći, s osmjehom na licu  skromno odjevene, idući dalje svojim putem ponajčešće do ljudi u potrebi ...

Prva asocijajicaja na likovni izričaj naslovnice - kataloga izložbe - na kojoj dominira oko časne sestre bila mi je: Časna sestra je osoba koja mnogo šta  vidi dublje i dalje. Njezin pogled seže do onostranosti, što je moguće dohvatiti i bez visokih potpetica i šminke .... jer ljepota dolazi iznutra, a život je zapravo u dubini s toga je i odraz nastojanja za ostvarivanjem života u punini, života u istini - bez maski i maskiranja ...

Kada je biskup Štrossmayer pozvao sestre sv. Križa iz Švicarske u Đakovo, odmah je naznačio i označio ne samo svrhu djelovanja , nego ukratko obrazložio i smisao redovničkoga poziva, zapisavši u spomenici: Neka budu majke i učiteljice narodu mome, a na darovanu kuću u ulici Kralja Tomislava 27 stavio je natpis: In gloriam Dei salutem animarum – Na slavu Božju i spasenje duša ....

U nadi da sam donekle odgovrila na provrela tako stara, a opet nova pitanja mlade umjetnice čestitam na dosadašnjim ostvarenjima sa željom da otvori još mnogo,  na sebi svojstven način - životnih pitanja - i pronađe kvalitetne odgovore nadisane mudrošću i istinom, po svemu sudeći u blistavoj karijeri, jer po jutru se dan poznaje.

I hvala na pozornosti.

PROGLAŠAVAM IZLOŽBU OTVORENOM!

{gallery}izlozbask{/gallery}

Nadbiskupijski misijski ured u našem samostanu u Đakovu, 19. kolovoza 2011. posjetile su tri sestre Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medalje: s. Kleofina Lekić,provincijalna poglavarica hrvatske provincije sa sjedištem u Osijeku, s. Natalija Bešlić, misionarka u Beninu i s. Julielle Agossa, beninka koja studira u Rimu, a trenutno je na ljetnim praznicima u Hrvatskoj.

Posjet je bio srdačan i zanimljiv po mnogo čemu, već zbog sestre Beninke. Sestra Natalija, misionarka je od srca zahvalila s. Franciski Molnar provincijalnoj poglavarici Milosrdnih sestara sv. Križa za sve što se u našoj zajednici čini za misije posebno za njih u Beninu. "Mi ne bi mogli mnogo učiniti bez vaše pomoći", rekla je s. Natalija.

Na ovogodišnji Franjevački hod Slavonske regije (od 25. srpnja do 5. kolovoza) uz brojne Framaše pošle su i neke naše sestre bilo u svojstvu duhovne pratnje ili u svojstvu medicinske pomoći. Staza pješačenja pošla je iz Kneževih Vinograda te vodila kroz Čeminac, Baranjsko Petrovo Selo, Valpovo, Petrijevce i završava u Brođancima. Autobusama idu dalje do Asiza. Pratimo ih na ovom hodu i molimo da se u njihovim srcima, po zagovoru sv. Franje, dogodi susret sa živim Bogom.

29. srpnja 2011.
Mons. Srakić predvodio misno slavlje u sklopu Franjevačkog hoda "Putovima srca"

VALPOVO (TU) - Središte Valpova 28. srpnja odzvanjalo je veselom pjesmom stotinjak članova Franjevačke mladeži Osječkog područnog bratstva koji od 25. srpnja do 5. kolovoza sudjeluju u tradicionalnom Franjevačkom hodu, ove godine pod geslom "Putovima srca".

U organizaciji Osječkog područnog bratstva hod je započeo u Kneževim Vinogradima, dan kasnije framaši su boravili u Čemincu, 27. srpnja u Baranjskom Petrovom Selu odakle su krenuli prema Belišću, a nakon kraćeg odmora u četvrtak 28. srpnja stigli su u Valpovo gdje su ih ugostili župnik Josip Matanović i članovi Župskog ekonomskog vijeća župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije Valpovo. Za trajanja hoda mladi dnevno propješače između 10 i 20 km, a nakon pješačenja organiziran je i duhovni program čiji su nositelji duhovni asistenti Franjevačke mladeži. Vrhunac trećeg dana franjevačkog hoda bilo je misno slavlje koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić.

"Bog se objavio kao Stvoritelj i nije prepustio čovjeka njemu samome, već ga stalno prati na njegovu putu. On sklapa s njime saveze, On je odlučio stalno biti s čovjekom, On se ukazao kao Emanuel – Bog s nama. Ako ta poruka više ne dolazi do čovjeka, ako ga ne može protresti, to je zato što je čovjek izgubio osjećaj za dar. Vijest da se Bog stvorio među nama, za mnoge ljude je puka poruka, ne zanima ih bit i pitamo se zašto tolika apatija. Mnogima je stalo da budu u blizini nekih poznatih ljudi, a Bog se nastanio u nama i mi ga ne primjećujemo. Današnji čovjek je postao neosjetljiv na tu činjenicu, pa čak želi i izbaciti tog sustanara. To najbolje pokazuje Povelja EU iz koje je Krist izbačen. Reagirali su i pokojni i sadašnji papa, reagirali su biskupi, reagirali su vjernici, no ništa se nije promijenilo", rekao je u svojoj propovjedi nadbiskup Srakić.

Istaknuvši da je Franjevački hod značajan trenutak da shvatimo kako nikad nismo sami, nadbiskup Srakić podsjetio je da Božji Sin - Emanuel nije došao k nama u posjet, već se trajno nastanio među nama.

"On koji je za sebe rekao Tko vjeruje u mene, živjet će vječno, je to i dokazao, ali ništa se nije dogodilo. On je za sebe rekao da je naš mir, ali i dalje ima onih koji ne žele prihvatiti taj mir. I mi se danas s pravom možemo pitati, što da radimo, da šutimo o Njemu, da ga vratimo na križ. Draga mladeži, doista je vrijeme da ta pitanja postavimo i samima sebi. Ovaj vaš hod organiziran je nekoliko mjeseci nakon posjete Svetog oca Hrvatskoj. Mladi koji su bili na susretu sa Svetim ocem pokazali su svoju vjeru, pokazali su da znaju da je On među nama. Pokušajmo tako živjeti i imajmo stalno na umu da je Bog s nama i onda kad prolazimo kroz trnje, pustinju i mrak ovog života. Budimo svjesni da nas Bog nikada ne napušta, rekao je nadbiskup Srakić.

Župniku Matanoviću i župljanima valpovačke župe na gostoprimstvu se zahvalio fra Ivica Jagodić, župnik vukovarske župe Sv. Filipa i Jakova. koji predvodi ovogodišnji Franjevački hod. Nakon zajedničke večere u Katehetskom centru, mladi su do kasno u noć pjevali i svirali duhovne pjesme, prenoćili su u sportskoj dvorani, a već sljedećeg dana nastavili su hod prema Petrijevcima, Emausu te Brođancima, gdje će stići 31. srpnja i završiti prvi dio hoda. Potom će 1. kolovoza krenuti će za Italiju, u Asizu će na blagdan Gospe od Anđela primiti porcijunkulski oprost, što je i središnji smisao ovog franjevačkog hodočašća mladih. Franjevački hod završava 5. kolovoza kada će se mladi vratiti u Slavoniju. Valentina Mandić

{gallery}hod11{/gallery}

Uz geslo «Za sav svijet radnički pred Bogom moli ti, u domu našem Krist da se nastani», u Osijeku su proslavljeni zlatni jubileji - pedeset godina Župe sv. Josipa Radnika i 50. obljetnica prisutnosti zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa u Industrijskoj četvrti. Središnje misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Marin Srakić. U koncelebraciji bili su mons. Nikola Kerčov, prvi župnik, i sadašnji župnik, vlč. Florijan Kvetek, uz brojne svećenike, redovnike, predstavnice redovnica grada Osijeka, mnoge naše sestre koje su živjele i djelovale u Župi te brojne vjernike.

«Proslava pedeset godina župe, želi nas, kao župnu zajednicu, usmjeriti na događaj kada se sam Bog utjelovio unutar nove zajednice, obitelji braće i sestara koja je dobila milosnog zaštitnika i zagovornika sv. Josipa Radnika, zaručnika BDM, koji je samoga Krista nosio u svom naručju. Rođenje nove župe izmijenilo je sliku grada Osijeka na pojavnoj i duhovnoj razini. Osijek i Crkva u Osijeku uvelike su obogaćeni ljeta 1961. godine, a biskupija Đakovačka i Srijemska proširuje i obogaćuje svoje evangelizacijsko poslanje», izgovorio je vlč. Kvetek u svom govoru prije početka sv. mise i nastavio: »Radosno zahvaljujemo nebeskom Ocu za prvoga župnika, mons. Nikolu Kerčova, koji je 46 godina brižno s ljubavlju u Kristu vodio župnu zajednicu, unatoč nevoljama tadašnjega vremena, oblikujući novo lice Crkve, produhovljujući Industrijsku četvrt, zajedno s kapelanima i časnim sestrama koje su obogaćivale župu i život vjernika.»

Slijedio je govor s. Marije Stele Filipović, kućne poglavarice Milosrdnih sestara sv. Križa u Osijeku:
«U listopadu 1961. godine kupljena je u Industrijskoj četvrti jedna obična obiteljska kuća u Moravskoj ulici br. 36. Ta je kuća preuređena za kapelicu. Tu će biti ujedno prvi stan sestara.“ Ovim jednostavnim riječima, koje čitamo u Kronici naše zajednice, započinje djelovanje sestara u Industrijskoj četvrti. No, u tim je riječima sažeto i poslanje nas, Milosrdnih sestara sv. Križa. «Kupljena je jedna obična obiteljska kuća», i u tu se jednu običnu obiteljsku kuću sada useljava jedna druga obitelj, obitelj sestara, koje kuću odmah preuređuju za kapelicu. Spominjanje kapelice u jednom dahu s početkom zajednice, u «jednoj običnoj obiteljskoj kući», pokazuje koliku je važnost kapelica imala za tu «novu obitelj». Kapelica je bila srce sestarske zajednice, ovdje, u Industrijskoj četvrti. U njoj se započinjao, bio prožiman i završavao sav apostolat sestara, od rada u župi i bolnici, do tihog i nesebičnog služenja, prema potrebama vremena.

I ako bismo se pitali što su sestre donijele u ovu mirnu osječku četvrt, mogli bismo odmah reći: kapelicu. Donijele su kapelicu, donijele su Boga u tada sumorno i bezbožno komunističko ozračje koje je vladalo u Osijeku i u cijeloj Hrvatskoj. To je bilo vrijeme kada se nisu smjele graditi crkve i kapelice, kada se mrzilo i zabranjivalo sve ono što usmjerava na vertikalu, na Boga. Čovjek je mislio da će se spasiti bez Boga, gradnjom babilonskih kula, bezličnih silosa i industrijskih postrojenja. Ta bezličnost, koja je dominirala komunističkim građevinama, kao da je izricala opće stanje duha u komunističkom režimu. Jer, život bez Boga bezličan je. Ono najbitnije u ljudskom životu ne može se proizvesti i napraviti, ono se može samo primiti i od njega živjeti, a to je Bog i njegova ljubav. Sestarska zajednica i kapelica u njoj bila je najbolji način kritike postojećega sustava koji je gušio čovjekovu slobodu, okivajući ju u jedan bezbožan ljudski režim. Kapelica je bila mjesto istinske slobode za sestre, slobode u Bogu. Svjedočanstvom svojega života davale su lice bezličnosti ondašnjega društva.

No, ni danas situacija nije bolja. Naizgled slobodan, moderni je čovjek neslobodan, ropski je podređen potrebama koje mu stvara interesni svijet kapitala. Stoga i današnja kapelica u Krbavskoj, oko koje su opet okupljene milosrdne sestre sv. Križa, treba sjati Božjom slobodom i spoznajom da je čovjek istinski slobodan samo ako se pronađe u drugoj slobodi, bez interesa i koristi.

50. obljetnica za našu zajednicu jest novi izazov i poticaj da mi, milosrdne sestre sv. Križa, zračimo Božjom slobodom, da se na našim licima, u našim riječima i djelima, ocrtava Božja sloboda, da svojim životom „pokušavamo očitovati nešto od ne ludosti ljubavi koja je Kristu donijela smrt na Križu, a čovječanstvu spasenje“ (Konstitucije, 7. član).

Kristov križ bio je i jest nada i radost naše sestarske zajednice, kako opet lijepo opisuje sestra u Kronici: „Na blagdan Uzvišenja svetoga Križa naša zajednica je na poseban način bila radosna i zahvalna Bogu. Naše drvo križa u kapelici dobilo je korpus izrađen od drveta. Posvetio ga je o. biskup Ćiril Kos predvodeći misno slavlje. Tu radost dijelile su s nama i naše susestre iz drugih naših zajednica.“ (Kronika I., 14. IX. 1984., str. 127.)

Zlatovez toga križa želimo pokloniti sada, preuzvišeni, Vama, kao uspomenu na današnju proslavu i u znak zahvalnosti što se došli uzveličati ovo naše skromno slavlje.“

Slijedila je svečana, pjevana sv. misa. U homiliji Nadbiskup je istaknuo značenje zahvaljivanja u čovjekovu životu. Spomenuo je vrijeme nastanka Župe: „Župa je simbol i znak situacije u kojoj se nalazila crkvena zajednica 1961. godine, kada se nisu mogle dobiti lokacije za crkvu. Tko se ne bi sjetio truda i vašega nastojanja oko uređenja prostora u kojima djeluje i zbor, danas poznat izvan granica Osijeka. S prvim sam župnikom bio povezan od bogoslovskih dana i često sam dolazio ovamo prateći događanja. Nikada nisam došao nedjeljom popodne da nije bilo župnika, ili u kući ili ovdje u crkvi.“ Iako nije liturgijski, Nadbiskup je pri svakom spomenu imena vlč. Kerčova bio prekidan dugim pljeskom.

Poslije sv. mise slijedila je podjela priznanja zaslužnim obiteljima i pojedincima, koji su tijekom pedeset godina ugrađivali svoje talente u duhovni rast župe. Među njima priznanje i medalju od Nadbiskupa primila je i naša s. Mirta Andreković, prva kućna poglavarica tada osnovane zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa u Industrijskoj četvrti.

Nakon sv. mise nastavilo se druženje pred župnom crkvom. Sestre su sve prisutne počastile našom, trnavačkom rakijom, a pripremile smo i dvadeset kutija sitnih kolača za sve prisutne. Članovi karitativne skupine Župe pripremili su slana peciva. Slijedio je svečani objed u dvorani. Tom prigodom govor je, uz ostale, održala i s. Franciska Molnar, provincijalna poglavarica:
„U ovoj današnjoj prigodi na srcu su mi Isusove riječi kojima on želi i moli svojima: '…da život imaju, u izobilju da ga imaju'. Nije li proteklo vrijeme i za župsku zajednicu i za zajednicu sestara bilo vrijeme u kojem je Gospodin budio život, davao da on raste i razvija se, uz poteškoće i zaprjeke onoga vremena, ali i vremena naših dana? Čestitam svima, svakom svećeniku, svakoj sestri i svakom vjerniku koji su po Božjoj volji tijekom pedeset godina bili ugrađeni, kao i oni koji sada ugrađuju svoje živote za život ove župske zajednice. Čestitam svima koji su svojom otvorenošću pridonosili da On, koji je životvorac, živi i djeluje, i tako svakodnevno obnavlja lice Industrijske četvrti. I, na kraju, hvala svima vama, dragi gosti, što ste svojom prisutnošću uzveličali današnje slavlje i slavlje naše sestarske zajednice.“

S. Marija Stela zatim je predala darove mons. Kerčovu i vlč. Florijanu, zlatovezom izrađenu sliku prema križu u kućnoj kapelici u Krbavskoj.

Program za milosrdne sestre nastavljen je u zajednici u Krbavskoj. Prvo je otpjevana pjesma, sastavljena za ovu prigodu, koju smo prozvali himnom.

1. Godina je došla pedeseta, / godina je jubileja – sveta./Mnogi dani prođoše, / mnoga ljeta minuše, / al' u srcu trajno ostaše.
2. U početku crkve nije bilo, / branila se gradnja župe ove, / ali tko da zabrani / srcu koje zaželi / provesti u djelo svoje snove.
3. Radilo se tiho i s predanjem, / tkale su se Duha Svetog niti. / Župnik, sestre, župljani / Josipa su dozvali / svojom vjerom, srcem ustrajnim.
4. Tko god njegov zagovor prizove, / naš se vjerni Radnik odazove. / Blagoslov nam donosi / u godini obitelji, / zamoljene daje milosti.
5. Crkva nam je danas pjesme puna, / djeca su nam kao cvijeće živo. / Anđeoski glasovi, / sjaj u čistim očima, trag nam neba svakom donosi.
6. Vrijedne žene i muževi mnogi, / svaki dan se pred oltarom mole. / K svetoj misi dolaze / zahvalni za darove, / moleći za svoje najdraže.
7. Zajednica – sestre svetog Križa, / žive za njih i za ljude mnoge. / Molitvom i ljubavlju / Isusa im dozivlju / da u njima trajno ostane.
8. Godina je, evo, pedeseta, / godina je jubileja – sveta. / Srce svako nek' slavi, / Sveto Trojstvo nek' hvali / sada i u vijeke vjekova.

Slijedio je recital „Četiri godišnja doba i četiri svijeće“ u kojemu su sestre ukratko prikazale povijest svoje zajednice, od početka, koji su nazvale proljećem, do kupovine kuće u Krbavskoj (ljeto), širenja djelovanja i apostolata (jesen) od sadašnjega (zima) tihog i požrtvovnoga rada deset sestara koje u ovom trenutku tu žive i djeluju: s. Agata, s. Margarita, s. M. Katarina, s. Mara, s. M. Branka, s. Ana, s. Marija Stela, s. Franjica, s. Iva i s. Doroteja. Sve se odigravalo u svjetlu četiriju svijeća: mira, ljubavi, vjere i nade.

Slijedila je podjela darova. S. Franciski, prov. poglavarici, zajednica je poklonila zlatovez križa prema križu u kućnoj kapelici, a svaka sestra dobila je sliku istoga križa na drvenoj podlozi koju su izradili momci zajednice Cenacolo iz Šarengrada. Time su i njihova žrtva, molitva i rad, kao i naš doprinos njihovoj zajednici, ugrađeni u taj dar.

Proslava je završila pjesmom, okrjepom, zahvalom, druženjem. Na samom kraju otpjevana je pjesma, popraćenom plesom.

Gdje su sad, kad prošlo je tih zlatnih pedeset godina već?
Prošle su one kao jedan tren, u svoj mozaik utkale su one sve.

Zato smo mi danas tu, da Bogu hvalu izrazimo svu,
Isus nas zove da mu damo sve: ljubav, radost, strah i brige te.

Stog se radujmo, veselimo, zahvaljujmo i slavimo
Bogu kličimo na daru tom – Jubilej zlatni proslavljamo svoj!

Počela je sestra Mirta sve, Stela na jubilej pozvala nas je,
Sredinu svi smo ispunili mi, sretni smo i plješćemo sad svi.

Tamo gdje je rekreacija, i sestre smiju se na bezbroj načina.
Tamo gdje su sestre male, a da to i nisu znale
Još pedeset proslavit će tu.

Dok Bogu zahvaljujemo, molimo za snagu da nas i dalje „goni“ milosrdna ljubav Božja koja se u Isusu Kristu oplijenila do smrti na križu (usp. Fil 2, 7-8). Ona neka nam pomogne da je učinimo vidljivom u našem vremenu i u ovomu svijetu.

Priredila: s. Marija Stela Filipović

{gallery}osslavlje{/gallery}

Samostanska crkva Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu posvećena je Presvetom Srcu Isusovu te je prigodom crkvenog goda, 1. srpnja, svečanu jutarnju Euharistiju predvodio mons. dr. Marin Srakić nadbiskup đakovačko-osječki uz suslavitelje, rektora samostanske crkve, dr. Ivu Džinića, i M° Ivu Andrića.

U pozdravu zajednici sestara i okupljenim vjernicima osvrnuo se nadbiskup na povijesnost slavljenja ove svetkovine kao vrhunca Božje ljubavi prema čovjeku.

U propovijedi se osvrnuo na evanđeoski tekst koji nam govori kako Bog svoju mudrosti ne objavljuje velikima i moćnima nego malenima i neznatnima, kao što je to bio i Izraelski narod, neznatni čuvara magarica Šaul, skromni pastir Davida i skromna djevojka iz puka, Marija koja je postala majka Sina Božjega.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor sestara.

U samostanskoj crkvi Presvetog srca Isusova u Đakovu, 25. lipnja tijekom svečane euharistije 16 sestara: s. Celina Hlupić, s. Angelina Samardžija, s. Cvijeta Brumerček, s. Kapistrana Kuzman, s. Rozelina Ribinski, s. Stanka Kalinić, s. Hozana Vranjković, s. Tarzicija Živković, s. Helma Lenić, s. Ivana Ch. Alšić, s. Damira Biškup, s. Fides Sabljić, s. Agneska Žuman, s. Malvina Ivanović, s. Zora Balažić i s. Ferdinanda Kelava, okružene svojim susestrama zajednice Milosrdnih sestra sv. Križa, rodbinom i prijateljima proslavile su zlatni jubilej, 50 godina redovničkih zavjeta. Svečano misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić uz koncelebraciju brojnih svećenika.

Čestitajući jubilarkama koje su darovale svoj život i kroz dugi niz godina služile Bogu na slavu i na dobro kršćanske zajednice, a nakon misnih čitanja koje su same izrekle, đakovačko-osječki nadbiskup u svojoj homiliji istaknuo je kako je proslava zlatnih jubileja vrijeme posvećeno razmišljanju o Božjem pozivu, vrijeme zahvale za taj Božji dar i molitva za budućnost. Ne može se zaboraviti prošlost Božjega poziva, rekao je propovjednik, tako svaka jubilarka pamti vrijeme razmišljanja, prve korake u samostanu te prve zavjete koje je 1961. godine položilo 19 sestara.

„Sin Božji ima inicijativu, on prvi izabire, te je izabrao Vas, odgajao vas, posvećivao, slao, a razlog zašto baš vas, ostaje sakrit u otajstvu vjere velikodušnog, tajanstvenog, nepredvidivog i velikog Boga. Isus je pogledao na vas, zavolio vas i izabrao među ljudima. Izabrao Vas je ovakve kakve jeste, s vašom naravi, karakterom, temperamentom, sposobnošću da ispunite Božji plan. Nije vas zamijenio ni s kim drugim. To je Božji izbor. A Bog ima svoja mjerila izbora koja se razlikuju od naših ljudskih mjerila. Vas je izabrao, ne anonimne, bezimene, nego konkretne s imenom i prezimenom, stoga nemojte gledati oko sebe nego u sebe. Pred Bogom u izboru vi ste imale prednost, pa je ovaj jubilej izuzetna prigoda da zahvalite Gospodinu i zajedno s Gospom kažete: Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo“, naglasio je u svojoj homiliji mons. Srakić.

Jubilarkama je poručio kako ih Bog i u trenutku obilježavanja 50. obljetnice poziva i pozivat će ih i dalje jer nijedan poziv, a pogotovo redovnički, nije lijepa uspomena iz djetinjstva koje se sjeća s radošću, nego nešto što se neprestano zbiva između Boga i pozvane. Istaknuo je i teškoće redovničkog života: osjećaj samoće, napuštenosti, nesigurnosti, Božju šutnju, odluku ostaviti sve te poći nepoznatim putem zbog Krista što iziskuje snažnu vjeru, no nakon pristanka na poziv Isus postaje središte i sažetak cijeloga života.

„Ljubavlju prema Kristu vi ostvarujete svoj život hvale i klanjanja Ocu, nastavljate otajstvo ljubavi i spasenja Sina za sve ljude u ljubavi Duha. A Krist u vama ostvaruje svoje otajstveno sjedinjenje ljubavi s Ocem i Duhom ucjepljujući vas u svoje stvarateljsko i otkupiteljsko djelo. Kao redovnice težite prema duhovnoj savršenosti, a duhovni se život ne sastoji u hladnom, stoičkom vježbanju kreposti nego ostvarivanju, utjelovljivanju u sebi Kristovih stavova i osjećaja kako biste donosile rod koji ostaje. Nakon pedeset godina možemo obaviti privremenu žetvu i ubrati rod koji ste iz ljubavi donijele djelujući u vašoj zajednici“, rekao je mons. Srakić.

Kroz ljubav prema zajednici, prema sestrama s kojima živite, prema braći i sestrama s kojima djelujete i dalje donosite plodove, pozvao je nadbiskup rekavši: „Donosite rod sudjelujući u bogatstvu djelovanja i neprestano se duhovno pomlađujte u poniznom služenju današnjem svijetu kojemu je potrebna pomoć“, sve do cilja, do nagrade Višnjega jer završetak redovničkog poziva i zalaganja nije razočaranje, već Isus Krist.

Čestitku i zahvalu za slavlje jubileja 16 sestara primila je i časna majka, provincijalna poglavarica s. Franciska Molnar, pred kojom su jubilarke uz upaljene svijeće obnovile svoje zavjete, a radost proslave preporučena je kao zalog novih zvanja u Crkvi.
M. Kuveždanin

{gallery}zlatni11{/gallery}

„Pokaži što znaš“ - to je bilo geslo okupljanja učenika i učenica osnovnih škola grada Osijeka u trgovačkom centru „Portanova“, 18. lipnja 2011. od 16:00 – 19:00 sati. Svi osnovnoškolci imali su priliku pokazati što znaju. Našu školu predstavile su učenice 4.a razreda pjesmom Silan Bog i plesnom koreografijom koju su same osmislile. Marija Lucija Grgić, Sara Bogdanović, Lucija Balatinac, Maja Korman i Neva Kanižaj na satu vjeronauka, dok su učile pjevati navedenu pjesmu, dosjetile su se da bi uz pjesmu odlično išli i plesni koraci – tako je sve počelo. Njihov rad i trud pratila je s. Doroteja Krešić, vjeroučiteljica. Uz prekrasan i kreativan program, izvođači su dobili i nagrade.
s. Doroteja Krešić

{gallery}portan{/gallery}

U četvrtak 16. lipnja i ove godine, na blagdan bl. M. M. Terezije Scherer, članovi đakovačkog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda u samostanskoj crkvi Milosrdnih ss. sv. Križa povjerili su još jednom sebe i svoje obitelji ovoj blaženici, koja je i sama bila trećoredica, obnavljajući svoja krsna obećanja te u nazočnosti okupljene zajednice izrekli svoje opredjeljenje za život po Evanđelju, sukladno Pravilu i konstitucijama Franjevačkoga svjetovnog reda. Zvjete na godinu dana položilo je četevro, njih šestero je dalo trajne zavjete, a četvero ih je započelo formaciju godinom novicijata.

Prije početka misnog slavlja s. Karmela Dominković, duhovna asistentica Mjesnog bratstva, pročitala je nekoliko isječaka iz Knjige prošnji i zahvala te pozdravila sve nazočne. Misno slavlje, prikazano je kako je uobičajeno svakoga 16. u na nakane svih štovatelja. Svetu misu je predslavio dekan Đakovačkog dekanata i župnik đakovačke župe Svih svetih, preč. Tomislav Ćorluka, u zajedništvu s preč. Ivanom Lukačevićem, župnikom i dekanom Sikeravačkog dekanata te vlč. Željkom Strnakom, župnikom župe Gaj u Požeškoj biskupiji. Osim domaćih vjernika i časnih sestara, misnom slavlju nazočilo je preko 80 štovatelja bl. M. M. Terezije iz Lipika, Pakraca, Gaja, Dobrovca i Donjeg Čaglića (Požeška biskupija), predvođenih s. Mirelom Štraub te članovi Franjevačke mladeži Đakovačkog i Sikirevačkog bratstva. Liturgijsko pjevanje predvodili su gosti - Župni zbor iz Lipika, pod vodstvom s. Mirele.

U svojoj homiliji preč. Ćorluka naglasio koliko je važno priskakati svakom nevoljniku, ne gledajući na svoju slavu, pomoći svima u potrebi, jer su vjernici na to pozvani. „Pred Kristom će se sabrati sav narod, sve narodnosti, i žrtve i tirani, a Gospodin neće pitati već tko si, odakle si, imaš li ili nemaš titule već će pitati koliko si živio ljubav na koju si pozvan i koliko si je u životu svjedočio“, rekao je propovjednik, čestitajući članovima FSR-a na njihovim obećanjima, koji su posebno pozvani činiti djela milosrđa po uzoru na bl. M. M. Tereziju Scherer.

Po završetku misnog slavlja svi okupljeni prešli su u dvoranu Florentini, gdje im se obratio Ivo Andrić, predsjednik Mjesnog bratstva, čestitajući svima koji su dali svoja prva i trajna obećanja, zahvalan za sve koji su obnovili svoja, ranije dana, trajna obećanja. Riječi zahvale uputio je s. Karmeli te s. Suzani Babić, provincijalnoj savjetnici kao i cijeloj redovničkoj zajednici koja im je uvijek podrška. Nakon pozdrava gostiju iz Požeške biskupije druženje je nastavljeno uz osvježenje za zajedničkim stolom.

Mjesno bratstvo FSR-a ove je godine pomlađeno za 14 članova i trenutno broji preko 60 zavjetovanih članova koji dolaze iz župa: Đakovo 1, Đakovo 2, Kuševac, Punitovci i Sikirevci. Okupljaju se ponedjeljkom i ističu kako su otvoreni prijemu novih članova, kao i za suradnju sa svima zainteresiranima. Anica Banović

{gallery}fsrzavjeti11{/gallery}

U organizaciji Zajednica žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ Osječko baranjske županije i uz suradnju Centra Amadea - Udruge za psihosocijalne potrebe, održana je 11. lipnja 2011. godine Tribina o zdravlju na temu „Visoki krvni tlak i bolesti krvožilnog sustava“. Tribina je održana prigodom „Svjetskog dana borbe protiv akutnog moždanog udara“ i „Svjetskog dana dragovoljnih darivatelja krvi“, koji se obilježava 14. lipnja.

Nakon pozdravnog govora predsjednice povjerenstva „Katarine Zrinski“ za Đakovo Sanje Rogoz-Šola i Dopredsjednice Središnjeg odbora „Katarine Zrinski“ za Osječko baranjsku županiju, Nevenke Majdenić u dvorani na katu Centra Amadea koji je posebno uređen za ovakva i slična predavanja, govorila je ispred više od 40 slušatelja, korisnika centra, redovnica i ostalih posjetitelja dr. med. Slavica Vrtarić, specijalista obiteljske medicine. Govoreći o razvoju bolesti povišenog krvnog tlaka ili hipertenziji. Koja se još naziva i „Tihi ubojica“ jer godinama ne uzrokuje nikakve tegobe, a oštećuje vitalne organe i njihovu funkciju (mozak, srce, bubrege). Istaknuvši da se krvni tlak prirodno mijenja u raznim razdobljima života jedne osobe i tijekom dana. Djeca i adolescenti imaju znatno niži tlak od odraslih osoba. Vrijednosti krvnog tlaka i fiziološki variraju tijekom dana. Najviši je ujutro a najniži noću za vrijeme spavanja. Tlak se povećava u velikim arterijama koje tijekom života gube svoju elastičnost i postaju krute. Ovaj uzrok povišenog krvnog tlaka najčešće je prisutan kod starijih osoba. One imaju ukrućene i uslijed ateroskleroze promijenjene krvne žile, čija je unutrašnjost sužena. Krv se potiskuje kroz suženi prostor što neminovno dovodi do porasta krvnog tlaka. Dok su aterosklerotske promjene na krvnim žilama učestale kod pretilih ljudi, pušača, dijabetičara i osoba s povišenim kolesterolom. Kao i kod ljudi izloženih stresnim situacijama, koje su doduše u naše vrijeme neminovne ali ih treba izbjegavati. Najčešći je uzrok povišenog krvnog tlaka nepoznat u 95% slučajeva i tada govorimo o primarnoj ili esencijalnoj hipertenziji. U preostalih 5 % slučajeva radi se o sekundarnoj hipertenziji tj. povišeni krvni tlak je posljedica nekih drugih bolesti kao npr. Tumora nadbubrežne žlijezde, bolesti bubrega, nekontrolirano uzimanje nekih lijekova itd. Neliječeni povišeni arterijski krvni tlak, najčešće bez simptoma povećava rizik nastanka zatajenja srca, srčanog udara (infarkta srca), moždanog udara (cerebrovaskularnog inzulta), aneurizmi (patološkog proširenja arterija), oštećenja bubrega i očne pozadine (krvnih žila mrežnice oka).
Nakon iscrpnog i nadasve stručnog predavanja, dr. Slavica Vrtarić je odgovarala na postavljena joj pitanja u vezi povišenog krvnog tlaka i bolesti koja nastaju kao posljedica njegovog neliječenja. Zatim se gospođa Nada Majbaum, dugogodišnja dobrovoljna darovateljica krvi nadovezala na ovu temu i govorila o važnosti darivanja krvi – neophodno potrebne i dragocjene tekućine koja život znači.

Teodor Horvat

{gallery}zdravljetrib{/gallery}

U ponedjeljak 18. travnja ove godine već tradicionalno po deveti puta započele su osmotjedne Duhovne vježbe u svakodnevici na temu: Kruh razlomljen za život svijeta, kao priprema za blagdan bl. M. M. Terezije Scherer 16. lipnja i na slavlje Obećanja evanđeoskog života članova Mjesnoga bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda M. M. Terezije pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Voditeljica duhovnih vježbi je bila s. Karmela Dominković, duhovna asistentica. I ove godine duhovne vježbe je obavilo sedamdesetak sudionika. Ako je suditi po iskazima sudionika, ovaj stil duhovnih vježbi sam za sebe svjedoči svoju izvrsnost na putu do Boga i obnove krsnih obećanja.

Iako je zadnji susret - sedmi po redu - bio je u ponedjeljak 30. svibnja, ovogodišnji Dan zajedničkog života u nedjelju 05. lipnja sudinici duhovnih vježbi će zasigrno čuvati u svojim srcima kao istinski dar punog zajedništva življen: Zajedno u Kristu s papom Bendiktom. ( K)

{gallery}dvs11{/gallery}

Nekoliko svjedočnstava:

-  Otkrivam ljepotu vjere. Saznajem puno toga što nisam znala, a zanimam me.

-  Osjećam Božju prisutnost i to mi daje snagu u mojim poteškoćama.

-  Ja sam jednostavno sretna što sam ovdje. Radosna sam jer sve to doživljavam u svojem životu prvi puta.

-  Ne znam što bi bilo sa mnom da se nisam našao ovdje... Osjećam veliko ispunjenje i puno dublje sudjelujem u sv. Misi.

-  Kad uđemo u samostan osjetim kako na sve nas djeluje tišina. I svi smo nekako drugačiji.

-   S duhovnim vježbama sam više nego zadovoljan. Ulazak u bratsvo mi je otvorio mnogo puteva. Meni je to jedna velika radost i neočekivani dar. Imam priliku biti među normalnim ljudima. Korz Oratorij sv. Križa i napose kroz duhovne vježbe otvaraju se teme o kojima možemo svakdonevno razmišljati, taman da više ništa ne čujemo do idućih ...

Za ovaj program je potreban samo zdrav duh, nije presudna razina obrazovanja, jer život pokazuje da i obrazovan čovjek može živjeti i djelovati inficirano.

Zato Franjo Asiški i jeste na neki način bio suzdražan u odnosu na stjecanje znanja, jer ako znanje čovjek ne kritički usvaja u njemu raste u stvari oholost jer počinje misliti da je zbog stečenog znanja vrijedniji od drugih, a ne shvaća da mu je stečeno znanje dar Božji – darovan da pomogne drugima.

Problem je u tome što se ne znamo nositi sa stečenim znanjima i što ono što znamo ne uspjevamo pretakati u svakodnevni život.

Mislio sam da sam svojoj djeci prenio prave vrijednosti. Učio sam ih dobroti i poštivanju, ali to nije sada vidim bilo dosta, jer u tome svemu nije bilo Boga. Nije bilo zajedništva i tako nije moglo biti niti ljubavi.

Ovo je tragična istina svih nas, samo što to ljudi neće priznati jer je to njihov vlastiti neuspjeh. Bježe od sebe i kriju to, kao zmija noge. I ja sam to godinama znao i sam sam tako bježao.

Ali tu nema drugog puta za izlazak nego se suočiti sam sa sobom i razotkriti se sam sebi i susresti se s Isusom. Ako bi to razgoličenje napravio svaki član obitelji bila bi to u stvari velika obiteljska katarza - jedno pročišćavanje - i jedan veliki novi početak života u istini i ljubavi.

Isus je rekao: Istina će vas osloboditi. A što god je Isus rekao su zapravo jednostavne stvari, koje mi iskomliciramo i tako ih učinimo sebi neprihvatljivima.

U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, održan je 31.svibnja 2011 koncert pučkih marijanskih pjesama pod nazivom Ružo otajstvena, moli za nas!

Koncert je započeo procesijskim ulazom svih izvođača do svetišta crkve, nakon čega su pred mnoštvom posjetitelja i samostanskom zajednicom sestara nastupile različite pjevačke skupine: Ženski vokalni ansambl „Zwizde“ iz Zagreba; Muška pjevačka skupina Udruge „Šokadija“, Zagreb; Ženski folklorni zbor „Klencarice“, KUD-a „Horvati“; ŽPS „Druge“, KUD-a „Šokadija“, Strizivojna“; Ženka pjevačka skupina KUD-a „Ivan Filipović“, Velika Kopanica.

Svojim skladim pjevanjem tradicionalnih pučkih marijanskih pjesama, kao i narodnom nošnjom, izvođači su živo uprisutnili porijeklo pjesama pojedinih krajeva: Slavonije, Baranje, Turopolja i Posavine. Na kraju koncerta izvođači i posjetitelji ujedinili su se u pjesmi Zdravo Djevo, koju su oduševljeno pjevali. Druženje se nastavilo uz domjenak i pjesmu u samostanskom vrtu. s.F.

{gallery}markoncert{/gallery}

U Zagrebu 22. svibnja 2011. Frama Vrhovec slavila je svoja obećanja. Svečanu svetu misu predvodili su fra Milan Krišto i fra Ivan Penava. Uz velik broj framaša iz zagrebačkog područnog bratstva frame i Milosrdnih sestara svetoga Križa, svoja obećanja su obnovili: Ivana Galojlić, Petra Kmet, Tomislav Kovačević, Martina Novosel i Marija Vučković, a Karlo Juršić je po prvi puta obećao živjeti Evanđelje u bratstvu franjevačke mladeži kroz godinu dana.

Hvala svima koji su ih pratili molitvom, a oni će, po uzoru na svetog oca Franju, biti spremni odazvati se na svaki poziv dobra i nastojati biti veseli navjestitelji Božjeg kraljevstva.

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga!
Zahvaljujte njemu, služite njemu
Svi u poniznosti velikoj!

s. Branimira

U župi Bezgrešnog Srca Marijina, u Sl. Brodu, na Budainki, predstavljen je 20. svibnja 2011. uskrsni časoslov. Devet sestara iz Đakova pretpjevalo je svečano Večernje hvale u zajedništvu s nazočnim vjernicima, napose Zajednicom Časoslova, na čelu sa župnikom velečasnim gospodinom Andrijom Đakovićem, pastoralnim suradnikom velečasnim Vinkom Brezovarom i s. Ankicom Tomas, orguljašicom i vjeroučiteljicom u toj župi. Nakon otpjevane Večenje zajedno su slavili sv. misu, a potom se nastavilo druženje uz domjenak kojeg je pripremila Zajednica Časoslova. Susret je završio večerom koju je za sestre pripremio župnik. s. Suzana

U crkvi sv. Josipa Radnika u Osijeku predstavljen je 22. svibnja 2011. uskrsni časoslov - Jutarnje i Večernje hvale. Sestre iz Đakova, zajedno sa sestrama iz zajednice u Krbavskoj, sudjelovale su u oblikovanju liturgijskoga pjevanja na sv. misi koju je predvodio vlč. Robert Kicrhofer, župni vikar. Nakon sv. mise kratki nagovor o moljenju Božanskoga časoslova održala je s. Marija Stela Filipović, kućna poglavarica zajednice u Krbavskoj.

O moljenju Božanskoga časoslova
Govoriti u ovoj zajednici vjernika o Božanskom časoslovu nije teško jer je ovo zajednica koja Časoslov moli svake subote.

Poznato je da je Časoslov molitva naroda Božjega. Liturgijom časova posvećuje se dan. Bitnu sastavnicu Časoslova čine psalmi. U njima je sadržana sva ljudska egzistencija. Sve dolazi do izražaja: radost, tuga, bijes, nevolja, traganje žudnja, ljubav... Netko se može pitati zašto psalmi govore o srdžbi, bijesu... Ali sve se to stavlja pred Boga, tako da ono radosno postaje još radosnije, a ono tužno i teško zacjeljuje... Kršćanin tako moleći psalme sebe samoga stavlja pred Boga, njegov život biva promijenjen prema onomu što moli.

Sveti Benedikt u svom Pravilu kaže: „Mens nostra concordet voci nostrae.“ – „Naš duh mora biti u suglasju s našim glasom.“ Papa Benedikt XVI. na tu temu nastavlja: „Redovito misao prethodi riječi, traži i oblikuje riječ. No, u molitvi psalama, u liturgijskoj molitvi općenito, posve je obrnuto. Riječ, glas nas pretječe i naš se duh mora prilagoditi ovomu glasu. Jer mi, ljudi, sami ne znamo 'što da molimo, kako valja' (Rim 8,26) – predaleko smo od Boga, on je za nas odveć tajanstven i velik. Stoga nam je Bog pritekao u pomoć: on sam nam predlaže riječi molitve koje od njega dolaze.“ (Isus iz Nazareta I., 143.-144.)

No, drugi najvažniji razlog za molitvu psalama jest Isus Krist. Evanđelje nam govori da je Isus molio psalme. „Otpjevavši hvalospjeve zaputiše se prema Maslinskoj gori“ (Mt 26,30; Mk 14,26). I tu nas papa Benedikt XVI. poučava: „Isus sa svojim učenicima moli Izraelove psalme: to je s jedne strane temeljni događaj za razumijevanje Isusova lika, ali s druge strane i za razumijevanje samih psalama koji u njemu (…) dobivaju nov način prisutnosti i istodobno proširenje Izraela prema univerzalnosti.“ (…) „U kanonskom psaltiru Davida se smatra glavnim sastavljačem psalama. On se tako pojavljuje kao Izraelov predmolitelj, koji sažima sve patnje i nade Izraela, nosi ih u sebi i preobražava se u molitvi. (…) U Crkvi, koja je nastajala, Isusa se ubrzo počelo promatrati kao novoga, istinskoga Davida, i tako se psalme moglo bez prekida, ali ipak nanovo, moliti kao molitvu u zajedništvu s Isusom.“ (Isus iz Nazareta, Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnuća, str. 144.)

Stoga, kako veli sv. Augustin, u psalmima uvijek govori Krist – jednom kao glava, jednom kao tijelo, a to je Crkva. Dakle, onaj tko moli psalme, pjeva ih, razmatra nad njima, suobličuje se s Kristom i njegovim Tijelom, Crkvom....

Poslušajmo sada Hvalospjev iz Knjige Otkrivenja koji nosi naziv „Svadba Jaganjčeva“. Središte toga hvalospjeva predstavlja redak: „Jer dođe svadba Jaganjčeva! Opremila se Zaručnica njegova!“ Radost, svadba. Bog želi slaviti i radovati se nama. Mi smo njegova Zaručnica... I sami znamo kakva je radost biti na svadbi. Tako će biti, i još radosnije, u vječnosti. Mi, redovnice, želimo to na poseban način posvijestiti Crkvi...

„Krist i Crkva, Jaganjac i Zaručnica, u dubokom su zajedništvu ljubavi.“ Sveti Efrem, veliki otac sirske Crkve, koji je živio u 4. stoljeću, pokazao je sjaj ovoga mističnog zaručništva poetskim izričajem:

„Skupa s gostima svojim zahvalit ću, jer si prosudio da sam dostojna pozvati ga:
Njega – nebeskog Zaručnika, koji je sašao i pozvao sve,
a i ja sam pozvana ući na čistu njegovu svadbu.
Pred narodima priznat ću ga Zaručnikom, nema drugih poput njega.
Njegova je ložnica pripravljena odvijeka,
njegova je ložnica pripravljena bogatstvima i ništa joj ne nedostaje.
(…)
Duša je zaručnica tvoja, tijelo je ložnica njena,
uzvanici su ti sjetila i misli.
A gdje je samo jedno tijelo, tu je tvoja svadba,
Crkva sva tvoja je svadbena gozba.“

(Psalmi Večernje, Večernja molitva s Crkvom, KS, Zagreb, 200., 44.-45)

Nakon nagovora, slijedilo je pjevanje Hvalospjeva s antifonom, zatim Cantate Domino i na kraju svečani Jubilate Deo. Sestrama je u ime cijele župne zajednice zahvalio vlč. Robert, a u ime sestara župnoj zajednice i sestrama zahvalila je s. Finka Tomas, provincijalna savjetnica, čestitajući jubilej 50. obljetnice Župe i zajednice sestara u Krbavskoj.

Posebno srdačno pozdravljena je s. Mirta Andreković, prva kućna poglavarica zajednice u Krbavskoj. Dirljiv je bio susret s. Mirte sa župljanima koji su je prepoznali. Neki i po instrukcijama iz matematike, a većina kao voditeljicu crkvenoga zbora. Bio je ovo radostan uvod u bližu pripravu proslave zlatnoga jubileja Župe i zajednice sestara u Krbavskoj.
 s. Marija Stela Filipović

{gallery}osijekpUC{/gallery}

Samostanska crkva Srca Isusova u Đakovu bila je u subotu, 21. svibnja, ispunjena mladim framašima Osječkog područnog bratstva, koji su se okupili na svečanom obredu primanja i obećanja članova Frame Đakovo, koja je ovom prigodom proslavila 10. obljetnicu svoga postojanja. Misnom slavlju koje je predslavio fra Ivica Jagodić, duhovni asistent Osječkog područnog bratstva, nazočili su brojni roditelji i rodbina mladih framaša, Milosrdne sestre sv. Križa te framaši iz Bošnjaka, Požege, Slavonskog Broda, Belišća, Našica, Osijeka (Tvrđa i Jug 2), Otoka, Vukovara, Borovog naselja, Županje i Sikirevaca. 

„Ako sa strane pogledamo svijet u kojemu živimo, čut ćemo puno glasova i vidjeti puno putova, osjetiti puno toga što nas odvlači od Isusa. A on nas želi spasiti, dovesti do pravoga mjesta“, rekao je u svojoj homiliji fra Jagodić, poručivši mladima da u središtu svog života uvijek zadrže onoga kojeg žele slijediti, koji im govori da je upravo on Put, Istina i Život, onaj u kojemu mogu prepoznati svu Božju ljubav i milosrđe. Nakon homilije uslijedio je svečani obred primanja i obećanja, kada je 15-ero mladih primljeno u mjesno bratstvo Frame, 17-ero dalo prva obećanja, a osmero ih obnovilo, potvrdivši da će slijediti Krista po primjeru sv. Franje, što vjernije živeći svoje kršćanstvo u bratstvu Franjevačke mladeži.

Nakon mise, koju su đakovački framaši animirali pjevanjem uz pratnju sedam gitara i bongose, druženje i slavlje nastavilo se u dvorani Florentini. Nazočnima se obratio Mario Zrakić, predsjednik Frame Đakovo, pozdravljajući na početku sve nazočne, zahvalivši Milosrdnim sestrama sv. Križa, njihovoj poglavarici s. Franciski Molnar, Područnom bratstvu FSR-a i njihovoj duhovnoj asistentici s. Karmeli Dominković, fra Ivici Jagodiću, duhovnoj asistentici s. Gabrijeli Tei, svim sadašnjim i bivšim framašima, kao i roditeljima koji ih prate i podržavaju u njihovim nastojanjima. Za svoje goste đakovački framaši pripremili su zanimljiv scenski program, nakon kojega je premijerno izvedena i himna Frame Đakovo, za koju je skladbu i riječi napisao framaš Josip Matezović. Uslijedilo je zajedničko druženje uz glazbu i ples, u kojemu su nastupili brojni izvođači – framaši, časne sestre, djeca iz Montessori dječjeg vrtića „Sunčev sjaj Nazaret“ i ostali.

Mjesno bratstvo Frame Đakovo tijekom proteklih godinu dana doživjelo je pravi procvat. Naime, broj članova povećao se na 50-ak mladih ljudi, koji se svakog ponedjeljka u 20 sati okupljaju u Betaniji, kući za duhovne obnove Milosrdnih sestara sv. Križa, gdje pod paskom duhovne asistentice s. Gabrijele Tee produbljuju svoju vjeru i rastu u bratskom okruženju kroz molitvu, pjesmu, radost i prijateljstvo. Osim redovitih susreta ponedjeljkom, na inicijativu mladeži organizirane su i dodatne aktivnosti. Tako se srijedom održavaju kreativne radionice, a četvrtkom se provodi tečaj sviranja gitare i talijanskog jezika. U kreativnim radionicama mladi proizvode razne predmete (krunice, book-markere, torbice, nakit) čijom prodajom pomažu siromašne i prikupljaju sredstva za zajedničke aktivnosti (Franjevački hod, ljetovanje).

Od 13. do 15. svibnja đakovački framaši sudjelovali su na Nacionalnom susretu Franjevačke mladeži u Imotskom, a trenutno se pripremaju za zajedničko putovanje na susret sa Svetim Ocem u Zagrebu. Anica Banović

{gallery}FRAMADJAK{/gallery}

U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, održana je 21.05.2011. Zlatna harfa đakovačke regije, na kojoj je sudjelovalo pet dječjih zborova iz slijedećih župa: dječji zbor župe Našašća sv. Križa-Trnava, predvođen sestrom Slavomirom Cindrić, župe sv. Matije Evanđeliste-Gundinci, s voditeljicom gosp. Verom Markotić, župe Gospe Snježne - Đakovački Selci na čelu s gosp. Slavicom Mikloš, dječji zbor župe Kraljice sv. Krunice-Kuševac, predvođen s. Natanaelom Palić i zbor djece župe Svih Svetih- Đakovo na čelu sa s Jelenom Kovačević. Sv. Misu s prigodnom propovijedi predvodio je vlč. gosp. Ivica Martić, župnik župe Kuševac. Nakon sv. Mise nastupili su zborovi djece sa po dvije pjesme na temu „Zdravo službenice Božja“ (sv. Klara). Nakon što su djeca završila svoj program, s. Meri Gotovac ih je obogatila lijepom prezentacijom o sv. Klari Asiškoj i tako im posvijestila veliki jubilej, tj. 800 -tu obljetnicu Reda sv. Klare. Zlatna harfa mladih pjevača završila je radosnim druženjem djece sa sestrama u samostanskom vrtu. s.Finka

{gallery}zh{/gallery}

16. svibnja 2011. na hodočasnički dan bl. M. M. Tereziji Scherer okupile su se osobe s invaliditetom, njihovi roditelji i prijatelji iz slavonske regije.

U subotu 14. svibnja ove godine, na blagdan sv. Matije apostola, nakon stečenog iskustva tijekom uvođenja u redovnički život, u samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, četiri mlade redovnice: s. Dijana Lončarek iz Gornje Pačetine, župa sv. Križ – Začretje i s. Marta Kovačić iz Tomašanaca, župa Gorjani, položile su u nazočnosti cijele redovničke zajednice, roditelja, rodbine, prijatelja i uzvanika svoje Prve redovničke zavjete, a svoje doživotno predanje Bogu obećale su iz Regije Kosovo: s. Leona Gjini iz Kusara, župa Pjetrošan i s. Hana Nikollaj, iz mjesta Gramačel – Dečani, župa Novo Selo.

Zavjetovanjem su se ucijepile u ovu redovničku obitelj s obećanjem da će slijediti Krista Raspetoga prema pravilu Trećega samostanskoga reda sv. Franje i vlastitim Konstitucijama.

Zavjetni obrazac primila je s. Franciska Molnar, provincijalna poglavarica. Svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu s mons. dr. Đurom Hranić, pomoćnim biskupom đakovačko osječkim i voditeljem duhovnih vježbi fra Vukom Buljan, slavilo je još 15 svećenika.  

Obraćajući se zavjetovanicama i okupljenoj zajednici u svojoj homiliji biskup je između ostaloga rekao:

Draga braćo i sestre, nisu li ove četiri djevojke snažan proročki glas?! Može li se pred njima, pred njihovim izborom i zavjetima poslušnosti, čistoće i siromaštva ostati ravnodušan?! ...

Spasenje koje Vam Isus nudi, dalje je nastavio biskup, nije spasenje "od" ovoga svijeta i njegovih slabosti i zala, nego naprotiv spasenje "za" ovaj svijet i za njegove potrebe, za liječenje njegovih rana i za služenje ovome svijetu, za svjedočanstvo zdrave kršćanske alternative. To nije spasenje za strogo obdržavanje redovničkog dnevnog reda (čiju važnost ne treba omalovažiti), nego je to sloboda za velikodušno i nesebično služenje, za kreposti i vrednote koje je Isus unio u ovaj svijet, za programe karitativne ljubavi koji ozdravljaju patnje i bolesti ovoga svijeta i društva te za pastoralni rad koji diže i prožima ovaj svijet i ovo društvo Isusovom dobrotom i ljubavlju.

Isus veli: „Postavih Vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane, te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.“...

Redovnički život je poziv na ono polagano i mukotrpno suočavanje sa svim onim što je nedostojno čovjeka, što je u njemu slabo, poziv na prožimanje svijeta i društva vrednotama kraljevstva Božjega. To je poziv na pretvaranje ljudske povijesti u povijest spasenja, ludo vjerujući da se isplati živjeti kao Krist i onda kada se drugi podsmjehuju i kada se stari čovjek buni u nama. To je poziv na: „Biti u svijetu a ne biti od svijeta“, nego od Boga – to je poziv: „biti Božji“.

Obred zavjetovanja i misno slavlje skladnim pjevanjem pratio je samostanski zbor, a poslije su za slavljenice i sudionike uslijedili radosni trenuci čestitanja, međusobnog dijeljenja života i vjere za zajedničkim svečarskim stolom u dvorani Florentini.

s. Karmela Dominković

{gallery}prvizavjeti{/gallery}

U ponedjeljak 9. svibnja 2011. godine, održana je pod stručnim vodstvom docentice dr. sc. Snježane Tolić s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku - Katedre za agroekonomiku i uz organizaciju Udruge za psiho socijalne potrebe Amadea, stručno edukacijska radionica na temu „Eko vrt u službi poticanja društveno-gospodarskih aktivnosti u lokalnoj zajednici“.

Ovo je, prema riječima docentice, već druga edukacijsko-animacijska radionica za populariziranje eko-vrtova kao pokretača ekološke i socijalne modernizacije u lokalnoj zajednici, održana u Centru Amadea. Za vrijeme iscrpnog i nadasve korisnog predavanja, docentica Tolić je upoznala sve prisutne, njih oko 40, s novim metodama uzgoja povrća, voća i cvijeća iz organske proizvodnje. U toj proizvodnji osnovni supstrat s kojim se radi je kompost a njega se dobiva od bio otpada, koje svako domaćinstvo producira. Ovdje se radi o tehnologiji koja intenzivno povećava proizvodnju po jedinici površine, a to znači da jedan kvadratni metar zamjenjuje 20 kvadrata otvorene površine. Ono što se na otvorenoj površini ne može postići, može se kontinuitetom zelene proizvodnje tijekom cijele godine. Zanimljivo je što u ovoj tehnologiji nema motike. Radi se o sustavima „podignutih gredica“ ili sustavima „mini plastenika“ koji su podignuti na visinu radne površine, gdje primjenom malih alata kojima se djeca obično igraju u pijesku, možemo održavati svoje vrtove. S druge strane možemo sačuvati zdravlje svoje kralježnice koja se ne izlaže nepotrebnom dodatnom naporu saginjanja. Osim toga i sistem zalijevanja je puno kvalitetniji nego na otvorenoj površini jer zalijevamo samo ciljanu površinu. Ukoliko se želimo u potpunosti racionalno ponašati, za zalijevanje možemo koristiti kišnicu. Teodor Horvat

{gallery}radionicaeko{/gallery}

Prigodom obilježavanja Dana Grada Đakova uručena su pojedinim istaknutim pojedincima i skupinama nagrade tj. gradska priznanja. Među nagrađenima je i naša s. Natalija Fadiga, koja je prepoznata i nagrađena za iskazanu humanost u pružanju pomoći potrebitima.

Obilježavanje Dana Grada Đakova, koji slavi svoj 772. rođendan, započelo je ujutro 06. svibnja 2011. godine, polaganjem vijenaca i odavanjem počasti poginulim braniteljima, kod spomenika na vijencu kardinala Alojzija Stepinca. Nakon toga potpisan je Sporazum o partnerstvu i suradnji između Grada Đakova i Grada Sinja, u Maloj gradskoj vijećnici. Potom je u holu Hrvatskog doma postavljena 3. Otvorena izložba fotografija pod nazivom „Volim Đakovo“. Organizator izložbe je Foto kino klub, a izložba je posvećena Nadi Varšavi, dugogodišnjoj članici kluba. Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, upriličenoj povodom Dana Grada, osim nadbiskupa dr. Marina Srakića, dožupana Željka Kraljička, koji je posebno upozorio na sudbinu radnika propale Đakovštine, govorio je i gradonačelnik gosp. Zoran Vinković, izjavivši da „Đakovo izlazi iz krize“. U sklopu programa svečane akademije, u kojem su sudjelovali polaznici Dječjeg vrtića, đakovačkih škola, te članovi folklornih i pjevačkih skupina, uručena su i gradska priznanja. Ovogodišnji lauerati, tj. dobitnici „godišnje nagrade Grada Đakova“ su: Stolarski obrt „Strnad“, Urarski obrt „Bošnjak“, sestra Natalija Fadiga, voditeljica Udruge Amadea i Dnevnog boravka za osobe treće životne dobi, Đakovoprojekt, Crnov-commerce i Mlaco. „Povelja zahvalnosti“ uručena je Osnovnoj školi Ivan Goran Kovačić; Osnovnoj školi Josipa Antuna Čolnića, Dječjem vrtiću Đakovo, 122. brigadi Hrvatske vojske, Spomen muzeju biskupa Strossmayera, Foto-kino klubu, Karate klubu, Udruzi žena u borbi protiv raka „Roseta“, Tamburaškom sastavu „Slavonski dukati“, velečasnom Ivici Rebiću, Franji Džakuli, te dugogodišnjim darovateljima krvi, Pavi Gurdonu i Ivanu Grizaku.

Poznato je da se Đakovo po prvi put spominje u pisanim dokumentima iz 1239. godine u darovnici hrvatskog kneza Kolomana, kojom se bosanskom biskupu Ponsi daruje Đakovo i Đakovština. No, to ne znači da povijest Đakova nije i starija. Na rimskom putu od antičke Siscie (Siska), središtu panonske provincije Savije i sjedištu carskih ureda za ubiranje poreza, na raskrižju između Marsonie (Sl. Broda) i Cibalije (Vinkovaca) nalazila se Certissa (Đakovo). Na oranicama južno od središta grada Đakova, nalazi se lokalitet Štrbinci. To je jedno od najznačajnijih kasnoantičkih nalazišta u Slavoniji, koje je osobito postalo zanimljivo nakon otkrića ranokršćanske grobne freske. Godine 1993. provedena su manja zaštitna istraživanja, koja su pokazala da je riječ o jednoslojnoj, intaktnoj nekropoli iz 4. stoljeća. Među ostalim nalazima svakako je najdragocjenije dno staklene plitice s umetnutom zlatnom folijom na kojoj je prikazan mlađi kršćanski bračni par s dvoje djece i polukružnim natpisom „Vivatis felicis in Deo“ (Živite sretno u Bogu).

Teodor Horvat

Po završetku duh.vježbi 30. travnja u samostanskoj kapeli naših bolesnih sestara proslavljen je jubilej: 60, 70 i 80 godina zavjeta. Euharistijskom slavlju predsjedao je voditelj duh. vj. O. Alfred Schneider DI. Sestrama Jubilarkama od srca čestitamo!

Slavljenice 60 god. Zavjeta su: s. Silverija Sadorski, s. Bonimira Kovač, s. Eulogija Pavin, s. Almira Bošnjak, s. Tješislava Bukovac i s. Dobroslava Marinić.

Slavljenica 70 godina zavjeta je s. Spasenka Valečić a naša stogodišnjakinja s. Florencija Veršić, proslavila je 80 godina zavjeta. s.A.

{gallery}dijjubilej{/gallery}

Izložba anđela od keramike umjetnice Ivane Hadžija pod nazivom „Nebeski orkestar“ otvorena je 29. travnja u Centru Amadea Milosrdnih sestara sv. Križa u  Đakovu.  Sve prisutne pozdravila je te otvorenje izložbe moderirala s. Natalija Fadiga, voditeljica Centra Amadea. Umjetnicu je predstavio i posjetitelje u izložbu uveo književnik Mirko Ćurić, a za otvorenje je, u ime gradonačelnika Zorana Vinkovića, bila zadužena Zdenka Papac. Prisutna je bila i provincijalna poglavarica s. Franciska Molnar, časne sestre te korisnici Dnevnog boravka za starije osobe. Otvorenje izložbe glazbenim programom obogatila je  s. Svjetlana Paljušević i Marija Radonić.

Anđeli su česta umjetnička tema koja u povijesti umjetnosti ima svoj slikarsko simbolistički razvoj povezan sa razvojem umjetničkih stilova i religijskog viđenja, rekao je Ćurić i istaknuo kako Ivana Hadžija uspijeva temi anđela pristupiti na primjeren i svjež način, a opet prepoznatljiv i iznimno dopadljiv. Umjetnica se đakovačkoj likovnoj publici predstavila najnovijim ciklusom Nebeski orkestar koji sadrži 12 dimenzijama malih skulptura i 12 keramoploča te se okrenula bjelini, najnježnijoj caklini koja sugerira anđeosku prozračnost, bezgrešnost i čistoću.

Anđeli umjetnice Hadžija „prihvaćeni su kao svjetlosne emanacije“ koje naše oko „prijateljski i s pouzdanjem prepoznavanja susreće: bijele kose, bijelih obličja, s bijelim togama, bijelih ruku, u kojima drže glazbene instrumente, ili tek položajem prstiju, sugeriraju svoje odabrano glazbalo“, citirao je Ćurić osvrt Božice Jelušić iz kataloga ove izložbe već održane u Đurđevcu, rodnom mjestu umjetnice Hadžija. Jelušić ističe kako će svaki posjetitelj lako „pronaći svog pratitelja, ljupkog anđelka koji bi svirao samo njemu, jer anđeli su bića koja ne podliježu ukusima i modama te pripadaju nepromjenjivoj, blaženoj vječnosti kamo smjeraju i naše, tek dodirom umjetnosti i ljubavi osokoljene duše“. Stoga, ova izložba nije mogla biti priređena u prikladnijem gradu, rekao je Ćurić, istaknuvši kako je Đakovo grad glazbe, napose crkvene, te zaključio kako će većina posjetitelja sa sobom ili u sebi ponijeti nekoga od anđela s izložbe.

Umjetnica Ivana Hadžija rođena je u Virovitici, a živi i radi u Đurđevcu i Zagrebu. Od 2003. godine vlasnica je obrta „TERRA“ te se bavi proizvodnjom ukrasnih i uporabnih predmeta od gline. Uz keramiku živi cijelo desetljeće te ističe kako je prvog anđela, ali ne iz ovog ciklusa, napravila prije petnaest godina. Većinu svojih radova izrađuje u teracoti i bijeloj glini, a radi i u staroj japanskoj tehnici rakua. Njezini radovi nalaze se u mnogim krajevima Hrvatske, Europe, pa sve do Japana te je sudionica mnogih likovnih kolonija i humanitarnih akcija. Nakon otvorenja posjetitelji su uz instrumentalnu glazbu mogli razgledati keramičke anđele koji čine "Nebeski orkestar" izložen u Đakovu. M. Kuveždanin

{gallery}nebeskior{/gallery}

U samostanskoj crkvi Srca Isusova u Đakovu, u četvrtak, 28. travnja, održana je molitveno-glazbena večer i predstavljanje nosača zvuka s uskrsnim Jutarnjim i Večernjim hvalama Božanskog časoslova u izvedbi Milosrdnih sestara sv. Križa. Prvi dio programa, molitvena večer, doista je bio u ozračju velikog blagdana Uskrsnuća Gospodnjega – slavljenički i zahvalan te upotpunjen glazbenom pratnjom VIS-a „Matheus“ iz Bizovca. Ovom večeri ujedno je zaključen i Molitveni hod s obiteljima, koji je započeo u četvrtak, 10. ožujka, i održavao se tijekom šest korizmenih četvrtaka, kada su se u samostanskoj crkvi okupljali brojni vjernici te sa sestrama, svećenicima, bogoslovima i raznim pjevačkim skupinama molili za hrvatske katoličke obitelji. Sestre su iskoristile ovu prigodu zahvaliti svima koji su se redovito okupljali na ove molitvene susrete, obećavši da će i nadalje ustrajati u zajedničkim molitvama.

U drugom dijelu večeri sestre su predstavile nosač zvuka s uskrsnim Jutarnjim i Večernjim hvalama Božanskog časoslova, koje je uglazbila s. Svjetlana Paljušević, dugogodišnja voditeljica liturgijskog pjevanja u samostanskoj crkvi. Uvodno izlaganje održao je prof. dr. Antun Čečatka, koji je okupljenim vjernicima ukratko predstavio Božanski časoslov, njegovu povijest i sastavnice, posebice istaknuvši psaltir - knjigu psalama, nakon čega je Zbor Milosrdnih sestara sv. Križa, pod vodstvom s. Svjetlane Paljušević, izveo dvije skladbe. Uz nosač zvuka izdana je i popratna knjižice s namjerom da se i drugim vjernicima koji dolaze u samostansku crkvu ponudi obogaćena liturgija Časoslova te se tako, u molitvi i pjevanju psalama, svi još više ujedine oko najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa. A. Banović

{gallery}mgvcd{/gallery}

U srijedu, 21. travnja zajednica Milosrdnih sestara sv. Križa označila je blagdan Uskrsa sa svojim suradnicima i namještenicima. Nakon srdačnih riječi čestitanja prov. poglavarice s. Franciske Molnar okupljenima, uslijedilo je zajedničko druženje uz kolače i kavu te dijeljenje skromnih prigodnih darova s ukrasnim vrećicama koje su sestre za tu prigodu izradile. Osjetilo se i opet da podijeljeno zajedništvo spaja i obogaćuje. S. F.

Dnevni boravak za starije i osamljene osobe u Đakovu, Frankopanska 5c, ugostio je dana 20. 4. 2011. god. predškolce Gradskog Dječjeg vrtića sa svojom odgojiteljicom gospođom Katarinom Zetović. Pored igre, plesa i pjesme izveli su igrokaz Priča o uskrsnom zecu. Njih devetnaestero, prigodno kostimirani oduševili su korisnike Dnevnog boravka kao i sve prisutne. Na kraju je uslijedilo zajedničko druženje i čašćenje slatkišima na obostranu radost. s. N.

{gallery}pricazec{/gallery}

Učenici 3a. razreda Osnovne škole Vladimir Nazor - Đakovo, posjetili su u ponedjeljak prijepodne 18. travnja 2011. godine Dnevni boravak za starije osobe u Centru Amadea. Došli su u pratnji svojih nastavnica: Franke Erdeljić, učiteljice razredne nastave i Marice Mandarić vjeroučiteljice, koja je ujedno i osmislila igrokaz kao i recitacije na temu Uskrs.  Poučnu predstavu pod nazivom: „Put do uskrsnuća“ kao i mnogobrojne recitacije izvodila su djeca, bez imalo treme i zamuckivanja, na čemu bi im mogli pozavidjeti i mnogo stariji i iskusniji izvođači. Privodeći  priredbu kraju, s oduševljenjem su ih slušali i gledali vremešni korisnici centra Amadea i časne sestre. Ne skrivajući svoje oduševljenje predstavom  suze radosnice su same potekle. Na kraju su burnim pljeskom pozdravili svu djecu koja su prema riječima njihove učiteljice veoma aktivna i vesela te vole pjevati. Dok su se častili slatkišima i voćnim sokovima  obećali su opet doći jer vole svoju radost podijeliti s drugima. Požurili su se zatim još u posjet Domu za starije i nemoćne osobe.Teodor Horvat

{gallery}amaduspos{/gallery}

U samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara sv. Križa održan je 14. travnja šesti molitveni susret pod nazivom: Molitveni hod s obiteljima. U prisutnosti velikog broja vjernika molitvu klanjanja vodila je s. Gabrijela Tea Damjanović a glazbeno je popratili mladi Framaši iz Đakova, koji su aktivno sudjelovali i u oblikovanju samog klanjanja.

{gallery}sestisusret{/gallery}

7. travnja obilježen je u svim redovničkim zajednicama u Hrvatskoj kao poseban dan molitve za obitelji u duhu pripreme za dolazak sv. Oca i prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji.

Na „Međunarodnom festivalu pijanizma“ koji je održan u Srijemskoj Mitrovici od 17. do 20. ožujka 2011. sudjelovala je i naša s. Cecilija Tomkić sa svojim učenicima.

U samostanu, u crkvi Presvetoga Srca Isusova, održan je 31.3. četvrti molitveni susret u nizu Molitvenog hoda s obiteljima. U molitvi je sudjelovala redovnička zajednica, veća grupa sestara koje su upravo obavljale svoje duh.vježbe, predvođene patrom Miroslavom Bustrucom OFM, te vjernici laici. Molitva je bila posebno upravljena za roditelje prvopričesnika naše župe kao i za same prvopričesnike a pripremila ju je i vodila s. Augustina Dominković.

{gallery}IVhod{/gallery}

Pjesmom, odijevanjem i slikama zaustavljenih trenutaka iz nekadašnjeg seoskog života u nedjelju, 27. ožujka u samostanskoj crkvi Srca Isusova u Đakovu nakratko je oživjelo četrdesetdnevno duhovno razdoblje posta i molitve. Riječ je o programu „Četrdesetnica u Slavoniji“, koji je dio korizmenog programa pripremljenog zajedničkom suradnjom Đakovačko-osječke nadbiskupije i Udruge Pasionska baština, koja punih 20 godina umjetničkim događanjima prati i obilježava korizmene dane.

Program „Četrdesetnica u Slavoniji“ donijeli su brojni izvođači iz Brodsko-posavske, Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije: Zbor Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova te kulturno-umjetnička društva i crkveni zborovi iz Donjih Andrijevaca, Perkovaca, Rokovaca, Andrijaševaca, Brođanaca, Habjanovaca i Tenje. Svojim izvedbama posjetitelje su upoznali s tradicijom pjevanja pučkih popjevaka, prisjetili ih nekih davnih liturgijskih obreda i blagoslova, a za scenografiju su se pobrinuli izvođači obučeni u narodno ruho – i to ono koje se nosilo u određene dane i određeno vrijeme – na Pepelnicu, prvu korizmenu nedjelju, Glušnicu, Cvjetnicu, Veliki petak, na posvetu jela i na Uskrs.

Korizmene pjesme u izvornim izvedbama duboko su dirnule sve nazočne posjetitelje, a prikaze nekadašnjih običaja kao što su kićenje bunara, udaranje šibama po crkvenom podu koje dočarava Kristovo bičevanje te uređivanje i stražarenje kod Božjeg groba na Veliku subotu, neki su posjetitelji, pogotovo oni mlađi, vidjeli po prvi put, dok je cijeli program dočarao duboku povezanost i neodvojivost svakodnevnog života slavonskog čovjeka i vjere. Program je završio uskršnjim običajem blagoslova jela, nakon čega su izvođači blagoslovljeno jelo podijelili posjetiteljima.

Za ideju, odabir i scenarij ovog programa zaslužan je prof. mr. art. Josip Jerković – dirigent, glazbeni pedagog i pisac te umirovljeni profesor na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Isti program biti će izveden i u Otoku, u crkvi Sv. Antuna Padovanskog u nedjelju, 3. travnja.

Osim „Četrdesetnice u Slavoniji“ ovaj korizmeni program obuhvaća još dva događaja. To su program „Sedam posljednjih riječi Isusa Krista na križu“ (J. Haydn), kojega će 1. travnja u Pastoralnim centru „Bl. A. Stepinac“ u Županji izvesti klavirski duo Konstilija Nikolić Markota i Vesna Šepat Kutnar te program pod nazivom „O Isuse, daj mi suze“. Riječ je o korizmenim napjevima Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke koje će 10. travnja u đakovačkoj katedrali pod pokroviteljstvom Grada Đakova izvesti Ansambl narodnih plesova i pjesama „Lado“. Anica Banović

{gallery}cetrdeset{/gallery}

Na svetkovinu Navještenja Gospodinova, 25. ožujka 2011. godine, naša je Provincija obogaćena s četiti postulantice: Manuela Jerković, Rafaela Jozić, Vesna Stojanović i Marija – Margarita Klobučar. Postulantice su okružene svojom zajednicom i članicama provincijalnog vodstva, u molitvenom okruženju izrazile svoju molbu provincijalnoj poglavarici, s. Franciski Molnar, da budu primljene u postulat zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa kako bi dublje shvatile i prihvatile svoje zvanje, te se upoznavajući redovnički način života, intenzivnije pripremile za služenje Bogu i bližnjemu. Mi kao zajednica pratimo ih na njihovom putu svojom molitvom, kako bi, im Marijin: „Neka mi bude...“ bio trajno nadahnuće. Josipa

{gallery}postulat{/gallery}

24. ožujka u samostanskoj crkvi u Đakovu, održan je treći susret Molitvenog hoda s obiteljima i za obitelj. Molitvu pred Presvetim u crkvi ispunjenoj brojnim vjernicima, predvodio vlč. Ivica Martić, župnik iz Kuševca, zajedno sa članovima Mjesnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda Bl. majke Marije Terezije Scherer. Klanjanje je organizirala i kroz molitvu vodila s. M. Karmela Dominković. s. F.

{gallery}korhod3{/gallery}

Mladi Frame Kaptol, njih 45 Framašica i Framaša, sa svojim duhovnim asistentom fra Milanom Krištom i nas dvije sestre, s. Melitom Tabaček i s. Anđelom Sudar krenuli su u petak, u 15 sati na svoje tradicionalno korizmeno hodočašće u Međugorje. U molitvenom i raspjevanom ozračju putovalo se i stiglo na cilj kasno u noć. Odmah ujutro, prema našem programu, zajedno smo se uputili na Križevac, i penjući se hodočasnički molili križni put. Dojmljivo iskustvo bilo je da smo se neprestano mimoilazili s mnoštvom drugih hodočasnika, koji su svaki na svoj način, na svom jeziku slavili Boga. Stigavši na vrh brda ostali smo pod Križem jedno vrijeme zahvaljujući Bogu u šutnji, a potom se u ozračju zahvaljivanja vratili do crkve. Nakon kratkog odmora i okrepe krenuli smo na brdo ukazanja, gdje smo razmatrajući zajedno izmolili krunicu. Večer toga dana proveli smo u osobnoj molitvi, slavljenju sv. Mise i Klanjanju pred Presvetim s mnoštvom ostalih hodočasnika. Kroz to smo na još intenzivniji način doživjeli jedinstvo Crkve u različitosti pjesama, kultura, jezika...

U nedjeljno jutro oprostili smo se od Gospina svetišta, te moleći zajednički jutarnju molitvu autobusom se uputili prema Mostaru. Ubrzo smo ugledali grad u kotlini, okružen brdima, u čijem se središtu isticala bijela ljepotica, Franjevačka crkva sv. Petra i Pavla. U Mostaru nas je dočekala grupa domaćih Framaša, i povela nas u razgledanje grada i znamenitosti. Osobito nas se dojmio ljepotom i znakovitošću stari kameni most.

U 11 sati zajedno smo slavili svetu misu u Franjevačkoj crkvi. Obogaćeni bratskim zajedništvom i srdačnim dočekom, nakon okrepe smo krenuli na put prema Zagrebu. Vraćajući se natrag obogaćivali smo jedni druge molitvom i pjesmom te iskustvima osobno doživljenog kroz te dane, što se izmjenjivalo sve do večeri, dok nismo stigli na cilj: pred katedralu u Zagreb. Osjetili smo da nas je ovo hodočašće ojačalo, osvježilo i ohrabrilo da s više predanosti i odlučnosti nastavimo naš Korizmeno-uskrsni hod u svagdašnjici. s. Anđela

{gallery}framamedj{/gallery}

SEMINAR POSTA, MOLITVE I ŠUTNJE, Đakovo, 13.do 19. ožujka 2011.

Seminarom posta, molitve i šutnje grupa sudionika započela je svoj korizmeni hod u „Betaniji“, u Đakovu. Kroz seminar je, u cijelosti ili djelomično, prošlo je 42 sudionika, od toga 13 redovnica i 3 novakinje. Dnevno je u prosjeku sudjelovalo 22 sudionika. Dolazili su iz Karlovca, Požege, Sl. Broda, Osijeka, Đakova i okolnih mjesta, pa do Sr. Mitrovice i Zemuna.

Seminar su vodili fra Ljubo Kurtović, OFM, iz Zagreba i s. Ljilja Pehar, franjevka iz Mostara. Oni su na osnovu svog dugogodišnjeg iskustva vođenja ovakvih seminara uvodili sudionike u smisao i način kršćanskog posta, koji naglasak stavlja na život s kruhom kao približavanje euharistijskom Kruhu. Tako se od stola u blagovaonici prelazilo u kapelu k stolu Božje Riječi i Euharistijske žrtve, a danonoćno se ostajalo u Klanjanju pred Kruhom života. Ulazak u ta otajstva vjere omogućavala je trajna šutnja, razmatranja, molitveno čitanje Božje Riječi (Lectio divina) kao i molitva Božanskog Časoslova.

Tako provedeni dani pomogli su sudionicima doći do duhovnog i tjelesnog čišćenja i rasterećenja, što je rezultiralo doživljajem duboke radosti i novog zamaha na duhovnom putu. Svjedočanstva sudionika na kraju seminara i ovaj put su pokazali, koliko se isplati pronaći ovaj „dragocjeni biser“, tj. otkriti vrijednost ove drevne prakse posta u Crkvi. Dok u svijetu raste interes za tzv. terapijske postove, Crkva postom, molitvom i šutnjom, može nuditi mnogo snažnija sredstva, jer ona zahvaćaju cjelokupnog čovjeka, a ne samo njegovu tjelesnu dimenziju.

s. Rastislava Ralbovsky

{gallery}Seminarposta{/gallery}

U četvrtak, 17. ožujka, održan je drugi susret Molitvenog hoda u samostanskoj crkvi u Đakovu. U molitvi klanjanja sudjelovala je samostanska zajednica, svećenici, bogoslovi i brojne vjerničke obitelji. Nakon što je župnik preč. Tomislav Čorluka izložio Presveto, molitvu klanjanja predvodila je s. Ivana Topić. Pjevanje je animirala grupa Novo srce iz Slavonskog Broda. s. M.

{gallery}molithodII{/gallery}

O desetoj obljetnici Terezijina kruga u samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, u srijedu, 16. ožujka, održano je 8. korizmeno hodočašće Područnih mjesnih bratstava Franjevačkoga svjetovnog reda. Misno slavlje predvodio je gvardijan fra Gordan Propadalo, uz koncelebraciju fra Flavijana Šolca, preč. Ivana Lukačevića i vlč. Ivice Martića, a veliki broj vjernika, štovatelja Majke Marije Terezije Scherer, dupkom je ispunio samostansku crkvu Srca Isusova.

Gvardijan Propadalo u homiliji je potaknuo vjernike da promisle o mjestu koje u njihovu životu zauzima Božja Riječ. „Stječe se dojam da nikada kao danas nije bilo toliko Božje Riječi, a da se manje živjela. Isus je rekao da čovjek živi od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta, i svaka nosi duh i život, što znači da bez Božje Riječi nema života. Upravo zato je trebamo cijeniti. Trebali bi se zamisliti i usplahiriti kada razmišljamo o Božjoj Riječi koja pada mimo nas i oko nas, ali nas ne dotiče, u nama ne djeluje“, rekao je, između ostaloga, propovjednik. Podsjetio je da mnogi danas bježe od razgovora s Bogom kroz njegovu Riječ te je preporučio Molitveno čitanje Božje Riječi. „Ljubimo Božju Riječ jer bez nje nema života. U ovom korizmenom vremenu, kada do nas dolaze lažne riječi, glasovi lažnih proroka koji svo veselje imaju u tom da u nama razore ono dobro i plemenito, Bog istovremeno strepi u svojoj očinskoj ljubavi prema svakom od nas. Ugledajmo se, stoga, prvenstveno u Blaženu Djevicu Mariju, koja je svaku tu Riječ pohranila u svojoj duši, o njoj razmatrala i iz nje crpila snagu, kao i u sve svece koji su prigrlili tu Riječ koja ih je suobličila Isusu Kristu“, potaknuo je nazočne vjernike fra Propadalo.

Nakon mise u dvorani Florentini održano je predstavljanje Pravilnika o životu i djelovanju Mjesnog bratstva FSR-a bl. M. M. Terezije Scherer. Nazočnima se obratio Ivan Andrić, služitelj Bratstva, pozdravljajući sve časne sestre, duhovne asistente, svećenike, članove Područnog vijeća, članove Franjevačke mladeži, a napose područnog i nacionalnog služitelja Vida Matu Batorovića koji je zajedno sa voditeljicom Terezijinog kruga i duhovnom asistenticom Mjesnog bratstva č. s. Karmelom Dominković, budno pratio utemeljenje i razvoj đakovačkog Bratstva.

S. Karmela u svom je govoru zahvalila svim zaslužnim osobama te, među ostalim, istaknula kako se Terezijin krug, osim Mjesnoga bratstva FSR-a, kao vrhunca, krune i srca Terezijna kruga, kroz različite inicijative i aktivnosti proširio diljem nadbiskupije; od Iloka preko Tordinaca, Lovasa i Vukovara do Belišća, Valpova i Donjeg Miholjca. Spomenula je važnost skupine liturgijskih pjevača u Našičkom Breziku, a napose četiriju molitvenih zajednica Terezijina kruga u Đakovu, Osijeku, Starim Perkovcima i Nizi, naglasivši kako je u osnivanju i peta, u župi Kuševac. Iznijela je podatke kako program Terezijina kruga u ovom trenutku poslužuje sedam timova geronto domaćica s 80-ak članica, pet molitvenih skupina s oko 100 molitelja i jedno kanonski utemeljeno i društveno registrirano Mjesno bratstvo FSR-a pri Samostanu, sa preko 60 zavjetovanih članova koji dolaze iz pet župnih zajednica: dvije đakovačke, Kuševac, Punitovci, odnosno Josipovac i Sikerevci. Spomenula je i djelovanje milosrdne sestre Mirele Štraub, koja se zauzima za promicanje gotovo istovjetnog programa u lipičkom kraju.

Nešto više o prvim koracima Terezijina kruga u Đakovu u svom je obraćanju izrekla s. Estera Radičević, koja je obnašala službu provincijalne poglavarice prije 10 godina, nakon čega je gosp. Mato Batorović predstavio Pravilnik. Naglasio je kako su Pravilo FSR-a, Generalna konstitucija i Statut Nacionalnog bratstva osnovni i glavni dokumenti života i djelovanja svjetovnih franjevaca, koji uz zakonodavnu vrijednost puni su poticaja za duhovnu izgradnju. Upravo prilagođavanjem i razradom članaka o organizacijskom ustroju, životu i djelovanju Bratstva iz tih dokumenata nastao je Pravilnik Mjesnog bratstva bl. M. Marije Terezije Scherer, koji će olakšati djelovanje svih članova Bratstva, utoliko što će, korak po korak, dati odgovore što raditi i kako djelovati, kako naći sebe u Bratstvu i kako se dati Bratstvu.

Na samom kraju druženja nazočnima se obratila provincijalna poglavarica s. Franciska Molnar, potaknuvši na daljnji koristan i konstruktivan rad. Susret je završio zajedničkom zakuskom uz glazbenu kulisu za koju su se pobrinuli đakovački framaši. Anica Banović

{gallery}terkkrug10{/gallery}

U subotu, 12. ožujka o.g., uoči prve korizmene nedjelje u dvorani Florentini održan je Osmi dan tišine koji je okupio četrdesetak sudionica i sudionika. Donosimo nekoliko kratkih svjedočanstava:

-  Obećajem da ću od danas pronalaziti vrijeme za dublje poniranje u molitvu i da ću dugo pamtiti molitvenu šutnju pred Bogom kojom smo započeli susret.
-  Više i dublje ću nastojati istinski se klanjati Bogu i njemu jedinome služiti. Pamtit ću mir današanjega dana.
-  Nastojati ću više drugima biti na usluzi.
-  Više ću čitati Božju Riječ i osluškivati je.
-  Više ću moliti. Zahvalna sam za smirenost u dubini bića koju sam danas osjetila u šutnji pred Bogom. Dugo ću pamtiti današnji susret.
-  Svim ću srcem uznastojati od danas biti bolja osoba i ovo što smo činili danas željela bih činiti svaki dan.
-  Dugo ću pamtiti radost tišine i druženja.
-  Nastojati ću biti strpljivi i moliti ću za darove Duha Svetoga da se rasplamsaju u meni.
-  Nastojati ću još više služiti Bogu kroz život po Evanđelju.
-  Obećajem da ću moliti i prakticirati kontemplativnu molitvenu vježbu i tako odolijevati zamkama sotone.Još ću više od dana promišljati o sebi i svojem odnosu prema Isusu.
-  Ova tišini nam je potrebna da uzmognemo raščistiti sami sa sobom...
-  Zahvaljujem dragom Bogu za ovu milost.
-  Dugo ću misliti na današnji dan iskrenog bogotraženja svih prisutnih
-  Pohvale za iscrpno predavanje i vođenje, kao i za pojašnjavanje pojmova.

Zanimaju nas teme

-  Još više o kontemplativnoj molitvi
-  O prijelazu iz ovog života u Vječnost
-  O snazi euharistije
-  Problemi i život obitelji današnjega čovjeka kroz izazove društva
-  Tumačenje Deset Božjih zapovijedi
-  Što znači vršiti volju Božju i to pojasniti kroz primjere

{gallery}kontsubota{/gallery}

U „Betaniji“, kući za duhovne obnove Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, okupili su se mladi glazbenici, članovi tri benda iz tri biskupije, koji izvode duhovnu glazbu, kako bi od 11. do 13. ožujka sudjelovali na duhovnoj obnovi koju je predvodio p. Antun Volenik, DI.

Tako su iz Mađareva kraj Novog Marofa (Varaždinska biskupija) došli mladi Katoličke glazbene skupine „Apostoli mira“, iz Subotice su došli članovi VIS-a „Proroci“ (Subotička biskupija), a svojevrsni domaćini bili su članovi VIS-a „Matheus“ iz Bizovca (Đakovačko-osječka nadbiskupija). Inicijativa je potekla od samih mladih glazbenika te od gospođe Ksenije Abramović iz „Laudata“, tvrtke koja svojim radom pomaže hrvatsku sakralnu baštinu i pomaže umjetnost i umjetnike, posebice mlade koji su na duhovnoj sceni. 

Vođeni paterom Volenikom, mladi su tijekom tri dana razmišljali na temu „Biti u vezi“, gdje su uvidjeli i posvijestili si međusobno isprepletene i neraskidive veze: biti u vezi s Bogom, s drugim i sam sa sobom. „Ovo je bio jedan mali susret mladih u koji je bilo uključeno puno pjesme, jer je upravo pjesma ono što njih vodi. Oni se poznaju i od prije, susreću se na raznim festivalima, ali to im nije dovoljno. Ovi duhovni bendovi trebaju se i duhovno hraniti, što na festivalima ne mogu. Ovo neka bude i podstrek drugim glazbenim zajednicama da se okupljaju na duhovnim obnovama, ciljanim samo za njih“, rekao je pater Volenik.

Mlade je došao pozdraviti i pomoćni biskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, koji ih je ohrabrio i pohvalio njihova nastojanja, a oni su mu otpjevali „Mrežu ribara“, pjesmu snimljenu povodom Papina dolaska u Hrvatsku. Obnova je završila zajedničkim misnim slavljem u „Betaniji“, gdje su mladi još jednom pokazali raskoš svojih glasova. 

„Tijekom ovih dana pater Volenik ponovno nam je vratio sjeme vjere u ovoj korizmi. Vjerujem da se domovima vraćamo oplemenjeni za jedno posebno iskustvo koje smo preko njega dobili, kako po Božjoj riječi, tako i po pjesmi i radosti koju smo ovdje zatekli“, istaknula je gospođa Abramović, zahvaljujući sestrama sv. Križa što su im otvorile ne samo svoju kuću, već i svoja srca. 

„Sretni smo zbog ove obnove, veseli i radosni iako je korizma, vrijeme kada moramo preispitati i pripremati svoja srca. Vjerujemo da smo to i uspjeli, jer smo Riječ Božju prihvaćali onako kako nam je pater prenosio – jednostavno, iskreno i istinito“, istaknuli su mladi na kraju trodnevnog druženja. Anica Banović

{gallery}dopjevaci{/gallery}

U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, započeo je u četvrtak 10. ožujka molitveni hod s obiteljima i za obitelj. Redovnička zajednica, bogoslovi, koji su sviranjem uzveličali molitvu klanjanja, svećenici kao i brojne vjerničke obitelji iz Đakova i okolice, pjevali su zanosno moleći Božji blagoslov za svoj život i za budućnost svoga naroda. Kroz program molitve nazočne je vodila s. M. Ksenija Majstorović, dugogodišnja katehistica. s. F

U nedjelju 20. veljače u Vukovarskoj crkvi sv. Filipa i Jakova, u zajedništvu s mladima  na snimanju spota za pjesmu "Mreža ribara", sudjelovale su i naše sestre novakinje s. Marta Kovačić, i s. Dijana Lončarek te s. Luca Dabić. Pjesma je prvi puta izvedena na kraju misnog slavlja, kojeg je predvodio tajnik Odbora zagrebačke nadbiskupije za pripremu susreta s Papom, mr. Robert Šreter. Sama pjesma je nastala zajedničkim radom i željom mladih iz Slavonije i Subotice kao priprema za dolazak Svetoga Oca u Hrvatsku. Na snimanju pjesme s članovima mladih iz Vis Matheusa iz Bizovca, Vis Proroka iz Subotice, Vis Damjana iz Vukovara, te Zvonimira Kalića iz St. Mikanovaca sudjelovala je i naša s. Luca Dabić. Mladi će pjesmu pjevati na jednom od susreta sa Svetim Ocem, te smo radosni da to zajedničko iskustvo ljepote zajedništva možemo dijeliti s mladima koji su radost svake obitelji i svake zajednice. s.M.

{gallery}spot{/gallery}

U subotu, 26. veljače 2011. godine, u Đakovu u Stručno-razvojnom centru pri Dječjem vrtiću Sunčev sjaj – Nazaret, treća generacija odgojitelja u vjeri uspješno je završila jednogodišnji program stručnog teološko-katehetskog osposobljavanja za vjerski odgoj djece predškolske dobi prema odgojnim načelima Montessori pedagogije Kateheze Dobroga Pastira. Dvadeset i dvoje polaznika primilo je diplomu i time steklo jedan od uvjeta za dobivanje mandata za odgajanje u vjeri predškolske djece i verifikaciju godišnjeg plana i programa rada od strane Ministarstva znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Skup su pozdravile s. Rahela Lacković, ravnateljica Dječjeg vrtića Sunčev sjaj-Nazaret u Đakovu i s. Franciska Molnar, provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara sv. Križa. Sestra Jelica Đuzel, voditeljica Stručno-razvojnog centra, predstavila je skupu Katehezu Dobroga Pastira i uručila diplome novim odgojiteljima/icama u vjeri.

Riječi podrške i ohrabrenja novopromoviranima, uputio je mons. dr. sc. Đuro Hranić, pomoćni biskup Đakovačko-osječke nadbiskupije i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju, te dr. sc. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije.

Prof. Marija Ivanković, načelnica Odjela za predškolski odgoj pri Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa RH ukratko je upoznala odgojitelje/ice u vjeri o ustrojavanju programa Kateheze Dobroga Pastira unutar javnih predškolskih ustanova.

Na kraju promocije promovirane odgojitelji/ce su podijelili svoja iskustva stečena kroz formaciju, a s. M. Hijacinta Hoblaj, predsjednica Montessori društva u Zagrebu, izražavajući svoje čestitke poklonila je novu publiciranu knjigu prof. Milana Šimunovića: Kateheza prvenstvena zadaća Crkve, Identitet i perspektive hrvatske pokoncilske kateheze i katehetike. U obliku bilance, stručno-razvojnom centru pri Dječjem vrtiću Sunčev sjaj – Nazaret.
s. Karmela Dominković

{gallery}kdppromoc{/gallery}

„Kako pomoći svome djetetu?“ - to je potreba mnogih obitelji danas, što je pokazao iznenađujući odaziv na ponudu duhovnih vježbi za žene i majke s djecom, koje su ponovno organizirane u „Betaniji“, kući za duhovne obnove sestara sv. Križa u Đakovu, od 17. do 20. veljače ove godine.

 Organizirana skrb za djecu omogućila je i brojnim mladim majkama sudjelovanje na duhovnim vježbama. Kroz te dane vodila ih je Katarina Ralbovsky, odgojiteljica i teolog, s dugogodišnjim iskustvom rada hagioterapije i vođenjem seminara za roditelje u Zagrebu. Predavanja su obuhvaćala vrlo praktične upute s područja odgoja i prelazila na njihovu duhovnu dimenziju. Molitva Časoslova i Klanjanje, slavljenje sv. Mise i Ispovijed, sve je bilo popraćenjo produbljivanjem onoga što se čini, kako bi to postalo izvorom duhovne snage za vlastiti život, jer kad se pomogne sebi, lakše se pomaže drugome.

Paralelni program za djecu bio je dinamičan, zbog različite dobi djece. Uz s.Mariju Klaru Klarić, bilo je ovaj puta uključeno više volontera. Program je obuhvaćao likovne i glazbene radionice, igre i molitvu, a na Euharistijskim slavljima djeca su sudjelovala zajedno s majkama i ostalim sudionicima. Tu su dobivali posebni blagoslov od predslavitelja sv. Mise. Svećenici kao misnici i ispovjednici nesebično su pružili svoju duhovnu podršku ženama i majkama, ohrabrujući ih u njihovoj ne tako lakoj zadaći u obitelji, crkvi i društvu.

Potreba ovakvih susreta za žene i majke s djecom pokazala se i time što je porastao broj sudionica, tako da su kroz program ovog turnusa (djelomično ili u cijelosti) prošle 43 žene i 33 djece, od najmanjih sa 2,5 godine do osmog razreda. Također se proširio i raspon mjesta iz kojih su sudionice došle: od Zagreba, Samobora i Dugog Sela, preko Slavonije, sve do Šida u Srijemu.

U osvrtu na rad na kraju duhovnih vježbi sudionice su izražavale zahvalnost što su imale prigodu sve ovo čuti i doživjeti, nakon čega se spontano rodio zaključak, kako je potrebna ovakva obnova svake godine: nešto poput godišnje registracije auta, kada se vrši tehnički pregled i osigurava vozilo za daljnju sigurnu upotrebu. Na ovom osvrtu s interesom se zadržao i pomoćni biskup dr. Đuro Hranić. Njegova prisutnost, kao i ohrabrujuće riječi koje je uputio nazočnima, znak su zauzetosti naše đakovačko-osječke nadbiskupije za problematiku obitelji, što se posebno očituje u ovoj godini posvećenoj obitelji.

s. Rastislava

{gallery}dvjmajke{/gallery}

16-og ovog mjeseca, majci Mariji Tereziji su hodočastili i animirali misno slavlje mladi iz zajednice Cenacolo iz Šarengrada. Svetu misu predvodio je vlč. gosp. Krešimir Bulat. U crkvi ispunjenoj hodočasnicima i sestrama samostanske zajednice mladi su svjedočili o Božjem vodstvu na njihovom životnom putu iz tame u svjetlo.

Nakon sv. mise mladi su se zadržali u zajedničkom razgovoru i druženju oko stola sa samostanskom zajednicom.

{gallery}cenacolo11{/gallery}

Godišnje Konferencije kućnih poglavarica održane su od 12. – 14. veljače u samostanu u Đakovu na temu: „Osjetljive za potrebe vremena“, uz sudjelovanje tridesetosam kućnih poglavarica, članica provincijalnog vodstva i provincijalne ekonome.

Radom se započelo u subotu s predavanjem koje je održao prof. Vladimir Dugalić, na temu: Redovništvo pred izazovom današnjeg vremena. Predavač je ukazao na situaciju društva i svijeta u kojem se nalazimo i kojemu su naše zajednice pozvane konkretno djelovati. Ukazao je na potrebu obnove svijesti služenja današnjem čovjeku.

Nakon izlaganja i diskusije, sudionice su izvijestile o apostolatu u svojim zajednicama. Kroz rad u skupinama razmišljale su o konkretnim problemima i tražile načine za kvalitetnije djelovanje.

Kroz dva dana konferencija sudionice su pohodile mjesta pojedinih istaknutijih područja pastoralnog djelovanja, koje vode i organiziraju sestre. U subotu poslije podne posjetile su Centar Amadea, gdje je voditeljica Dnevnog boravka za starije i osamljene osobe, s. Natalija Fadiga, nakon poslužene kave i osvježenja, progovorila sudionicama o pozitivnom odjeku rada Centra, koji djeluje tek nekoliko mjeseci.

Nakon toga je s. Meri Gotovac, koja djeluje u Centru Amadea u prostorima drugoga kata, predstavila svoj rad s krizmanicima i njihovim obiteljima, te uvela sudionice konferencija u pripravu za nedjelju razradom liturgijskih čitanja.

Slijedećega dan tj. u nedjelju prije podne sestre su pohodile Dom Duhovne Pomoći (DDP) gdje su ih dočekale s. Rastislava Ralbovsky i s. Marija Klara Klarić, koje su ukratko prikazale rad doma s terapijskim radionicama. Potom su pohodile Dom za mlade u Betaniji, koji od početka godine vodi s. Gabrijela Tea Damjanović. Ona je sustavno progovorila o radu s mladima kao i s franjevačkom mladeži, što je poslužilo boljem upoznavanju cjelokupnog djelovanja.
Sudionice su nadalje pohodile prostore Mjesnog Bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda, odnosno Terezijina kruga kojeg vodi s. M. Karmela Dominković, duhovna asistentica Mjesnog bratstva FSR -a, koja je sudionicama  predstavila djelovanje i statut Bratstva. Slijedilo je razgledanje Misijskiog ureda, koji je proširen novim prostorom o čijem je plodnom djelovanju sudionice upoznala s. Ignacija Ribinski. Potom se krenulo u vrtić Sunčev sjaj Nazaret, koji je prije godinu dana proglašen Centrom izvrsnosti. Tu su nas u rad prema metodi Montessori, uvele s. Rahela Lacković, ravnateljica i s. Jelica Đuzel, voditeljica atrija, koja je protumačila ulogu i iskustvo vjerskog odgoja za cjelovitiji razvoj djeteta.

U nedjelju u popodnevnim satima, sudionice konferencija su, zajedno sa sestrama samostanskih zajednica, prisustvovale blagoslovu obnovljene samostanske knjižnice. Blagoslov je obavio dr. Ivo Đinić uz sudjelovanje preč. Antuna Čečatke. Samostanski zbor je popratio i uzveličao slavlje prigodnim pjesmama.

Završnom riječju zahvale, provincijalna poglavarica, s. Franciska Molnar, ukratko je ukazala na trud i rad oko priprave i uređenja ovog prostora, zahvalila voditelju blagoslova, svim sestrama za doprinos na sudjelovanje, te knjižničarki s. Domini Široki predala simboličnim riječima ključeve knjižnice. s. F.

{gallery}konferencije{/gallery}

Obilježavajući Dan života, a uoči Svjetskog dana braka, 12. veljače u župnoj dvorani đakovačke župe Svih svetih otvorena je 13. misijska izložba literarnih i likovnih radova pod naslovom „Obitelj – najveća pomoć djeci“.  Literarne i likovne radove pisala su i slikala djeca pet đakovačkih vrtića te dvije osnovne škole, a program su otvorile učenice sedmog razreda OŠ „Vladimir Nazor“ pričom o Josipu Egipatskom. Jedna sedmašica pročitala je sastav o tome kako je sa svoje tri sestre ustrajno molila za rođenje barem jednog brata, te veselje cijele obitelji kada im se brat i rodio. Mali suradnici misija izveli su prigodni igrokaz, a pjesmom je otvorenje obogatio zbor župe predvođen s. Jelenom Kovačević.Župnik župe Svih svetih i dekan Đakovačkog dekanata, preč. Tomislav Ćorluka istaknuo je kako je život najdragocjeniji dar koji imamo, no nažalost svjedočimo sve većem broj sprovoda, a učitelji u školama vide kako se razredi iz godine u godinu smanjuju. No, ne treba gubiti nadu već vjerovati i nastojati  da se situacija popravi. Naglašavajući važnost službe svećenika u misijama preč. Ćorluka podsjetio je da župa Svih svetih trenutno školuje 20 bogoslova, ali i 2 studenta medicine te preko dvije stotine djece. „Obitelji u Africi imaju puno djece, ali ne mogu ih niti prehraniti, a kamoli školovati. Puno je svećeničkih zvanja, a  nema ni objekata, ni sredstava, te je bez pomoći dobrih ljudi njihov život nemoguć. Stoga molimo pomoć za zrno riže koje je u misijama vrijedno i dragocjeno“ pozvao je župnik, ali i zahvalio svima onima koji daju za misije.
I ovu misijsku izložbu organizirala je s. Ignacija Ribinski, nadbiskupijska animatorica župnih misijskih skupina. „Veliki je dar živjeti u župi gdje jednako osjećamo za dar života, za kojega su odgovorni i roditelji i djeca, jer život treba omogućiti u cijeloj Crkvi. Oni koji se odluče raditi za misije uvijek su aktualni i uvijek imaju posla, a naš Bog zna za trud svakoga i sve nosi u svome Srcu, pa i nas koji smo raspoloženi da iz njegova srca crpimo snagu i ideju kako bismo pomogli jedni drugima“, rekla je s. Ignacija te istaknula potrebu prikupljanja novčanih sredstava za trojicu bogoslova koji su zatražili pomoć kako bi mogli nastaviti školovanje. „Svjesni smo da ni naši džepovi nisu puni, no ako se ujedinimo možemo pomoći zajedno“ poručila je s. Ignacija te prisutne ponukala da na izložbi mogu naći i pokoji darak za Valentinovo, razveseliti voljene, a pomoći misije. 
Na kraju programa otvorenja mali Pjevači betlehemske zvijezde primili su prigodni dar kao zahvalnost za ustrajan rad. Župnik Ćorluka zahvalio je  Ivani Leko, Josipi, Ivi i Marti Šola, Heleni i Josipi Bunarkić, Ana Mariji i Steli Lončarić, Tamari Kajtar, Luciji i Klari Hrehorović, Sari Samardžić, Luciji Labak, Ivančici Bodrožić i Ivanu Careviću, kao i njihovim roditeljima koji ih potiču na aktivnost u misijskoj skupini. M. Kuveždanin

{gallery}13misizlozba{/gallery}

U organizaciji Terezijinog kruga već šestu godinu za redom na blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika u kapelici Doma za starije i nemoćne osobe u Đakovu slavi se sveta misa. Tako je bilo i u petak, 11. veljače, kada je u prepunoj kapelici misno slavlje predvodio župnik đakovačke župe Svih svetih, Tomislav Ćorluka, u koncelebraciji vlč. Tomislava Radišića, dušobrižnika korisnika Doma, Bože Radoša, duhovnika đakovačkog Sjemeništa i Stjepana Radića, prefekta u Sjemeništu. Misi je prethodila pobožnost Gospi Lurdskoj koju je predvodila s. Karmela Dominković, voditeljica Terezijinog kruga u Đakovu, uz glazbenu pratnju s. Deodate Kočonda. Osim korisnika i djelatnika Doma, misi su nazočili članovi FSR-a, đakovački bogoslovi i Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova.
U svojoj homiliji župnik Ćorluka govorio je o Gospinu ukazanju u Lurdu i važnosti njezinih riječi upućenih Bernardici: „Ja sam bezgrešno začeće“, nazvavši te riječi istinom u koju svi vjerujemo. Podsjetio je da je Gospa između ostaloga pozvala na molitvu, napose za obraćenje grešnika, a svojim je ukazanjem željela poručiti da postoji vječni život, nagrada koju spominje i Sveto pismo. Podsjetio je na posljednje trenutke Isusova života, kada je Isus u smrtnim mukama apostolu Ivanu rekao ’Evo ti majke!’, a svojoj majci ’Ženo, evo ti sina!’ i posvijestio da je Ivan predstavnik svih nas te da nam je Isus svima poručio - Evo vam majke! „Zato, po Marijinom zagovoru možemo tražiti pomoć i zaštitu. Ona je ta koja privodi ljude Isusu, to je njezino poslanje“, rekao je propovjednik.
Stare i bolesne pozvao je da preko Gospe mole Isusa za duševno i tjelesno zdravlje, kao i ozdravljenje svoje vjere te da svoje bolesti i trpljenja prikazuju za razne potrebe – za svoje i sve ostale obitelji, svećenike, redovnike, redovnice, ljude na vlasti... Nakon mise članovi Terezijinog kruga osigurali su kratko druženje sa korisnicima Doma, uz zakusku i tople napitke, a praćeni svećenicima obišli su i one najbolesnije korisnike Doma, smještene u stacionaru te im pružili tople riječi utjehe. Anica Banović

{gallery}domGL{/gallery}

U nedjelju, 6. veljače u župi Kraljice sv. Krunice u Kuševcu održana je misijska izložba predmeta iz različitih misijskih zemalja. Osim predmeta izložena je i hrana koja se mogla kušati.

Dana 06. veljače tridesetak mladih okupilo se u dvorani crkve u Jarugama. Na susret pod temom „Posvećeni život- putokaz mladom čovjeku“  mladi su,  pod vodstvom s. Meri i kandidatica, bili animirani raznim pjesmama, igrama i meditacijama. Susret je prošao u poučnoj razmjeni iskustava i radosnoj i zabavnoj atmosferi, baš onako kako to mladi znaju! Man.

{gallery}jaruge{/gallery}

U četvrtak 3. veljače,  u vjerskoj emisiji Efata, obilježena je na Radio Đakovu  uz Dan života, prva godišnjica djelovanja Inicijative pro vita Đakovo. Iz naslova je vidljivo da je riječ o životu  i zaštiti nerođenih. 
Inicijativa je zaživjela spontano, nakon nekoliko zabrinjavajućih zapažanja i istodobno kvalitetnih i obvezujućih poticaja, da treba na tom planu nešto učiniti.  
Glavni pokretači Inicijative su dr. Antun Lisec, liječnik iz Požekog kraja,  đakovački župnik  preč gosp. Tomislav Ćorluka i gospođa Nada Milković, članica Mjesnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda bl. M. M. Terezije  Scherer. 
U emisiji Efata je sudjelovala dr. Mirjana Rubin, pročelnica ginekološkog odjela KBC Osijek, mons. Vladimir Dugalić i s. Karmela Dominković, voditeljica i koordinatorica aktivnosti ove, u Đakovu mlade inicijative.
U okviru obilježavanja Dana života, članice FSR-a su dijelile edukativno poticajne letke na nekoliko frekventnijih mjesta u Đakovu, kao i u Kuševcu, Punitovcima i Sikirevcima. K

Program Otvorenih vrata samostana zaključen je slavljem sv. Mise u 17 sati u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova. Na početku sv. Mise s. Meri Gotovac, organizator cjelokupnog programa, zajedno sa svojim suradnicama, predstavila je život i rad Milosrdnih sestara sv. Križa nazočnim vjernicima prigodnim riječima i prezentacijom. 
Po završetku sv. Mise prikazala je film o slobodi u Bogu posvećenom staležu, nakon čega su prisutni vjernici pohodili prostore samostana a sestre i kandidatice su ih pratile pjesmom i osvježile slatkišima. s. F.

{gallery}nedjeljaov{/gallery}

Uz blagdan Svijećnice, koji se u Crkvi slavi kao Dan osoba Bogu posvećenog života, zajednica Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, upriličila je DANE OTVORENIH VRATA samostana.

Posudionica i radionica narodnih nošnji, Zagreb, organizirala je programe povodom manifestacije Noć muzeja 2011. Naša s. Patricija Pavić sudjelovala je u sklopu Radionice tradicijskog tkanja,

Ljubav je darežljiva!
 U nedjeljno poslije podne, 23. siječnja o. g., petnaestak žena Zajednice KARITAS, koje aktivno djeluju u svojoj župi Bezgrešog Srca Marijina u Slavonskom Brodu, posjetilo je, predvođeno našom s. Ankicom Tomas, centar Amadea. Među njima je bio i jedan muškarac, suprug jedne od prisutnih žena, također aktivni član u župi BSM.  Na poticaj svoga župnika vlč. Andrije Đakovića i s. Ankice Tomas članovi zajednice Karitas su zajedno s ostalim župljanima skupljali  milodare za „Dnevni boravak starih“ u Đakovu. U znak zahvalnosti voditeljica Dnevnog boravka, s. Natalija Fadiga, pozvala ih je na duhovno-rekreativno druženje, koje je pripremila s. Meri Gotovac. Razmišljajući na temu: „Živi što jesi“, žene su najprije kroz međusobni razgovor otkrivale svoje kvalitete žene i majke, a zatim su kroz kratko izlaganje s. Meri o ženi i majci, bile potaknute na molitvu. Budući da se dobro poznaju, slobodno su govorile o sebi, o svojoj ulozi žene, supruge, majke i suradnice u župskoj zajednici. Kroz druženje, pjesmu, smijeh i šalu članovi zajednice Karitas, na čas su zaboravili na svoje svagdanje brige i obveze. Iz njihovih zahvala moglo se čuti da im je taj susret dobro došao i da su se dobro osjećali. Trudeći se da druge obraduju, sami su se obradovali. Neka umnožena ljubav slavi Gospodina i neka se širi među svim ljudima! s. Meri Gotovac

I ove godine Pjevači Betlehemske zvijezde pohodili su, u predvečerje Bogojavljenja, naš samostan u Đakovu u pratnji s. M. Ignacije Ribinski.

Redovnička obitelj Milosrdnih sestara sv. Križa okupila se na badnju večer u samostanskoj crkvi na svečanu molitvu Večernje kojoj je prethodilo kraće liturgijsko bdijenje obilježeno čitanjem

Božićni susret za osobe s invaliditetom u Đakovu, 18.XII.2010. 
Tajna božićne radosti je otkriće živog Isusa, Emanuela, Boga s nama. Na božićnom susretu za osobe s invaliditetom,

Hrvatsko pjevačko društvo „Lipa“ Osijek, održalo je u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova BOŽIĆNI KONCERT – Svome gradu za blagdane -, u nedjelju 19. prosinca u organizaciji

Svoj tradicionalni božićni koncert održala je 17. prosinca 2010. g. klapa "Slavonica" u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu.  
Uz klapu u programu je nastupio i tamburaški sastav "Zvonari", te gosp. Domagoj Pavić na gajdama i samici.

U programu su izvedene slijedeće božićne pjesme:
1. Zdravo, Djevice – Cithara Octochorda
2. Coventry Carol – anon., Engleska, 16. st.
3. Nova radist stala – anon., Ukrajina
4. O Tannenbaum – anon., Njemačka, 19. st.
5. Kingsbridge – anon., Engleska, 1760.
6. Veličaj – Franjo Serafin Vilhar
7. Božićni intermezzo – Vedran Novoselac, izvodi: tamburaški sastav „Zvonari“
8. Travnikom ravnim – anon., Hrvatska
9. O pastiri vjerni čuvari – Hrvatski crkveni kantual, tekst: V. Rožman(uz tamburaški sastav „Zvonari“)
10. Veseli se Majko Božja – anon., Dalmacija, arr. I. Andrić(samica – Domagoj Pavić)
11. O slavna Betlemska – anon., Hrvatska(gajde – Domagoj Pavić)
12. Adeste fideles – napjev: gregorijanski koral, arr. Ryan Juhl(uz tamburaški sastav „Zvonari“)

Božićnu čestitku prisutnima, sestrama sv. Križa i građanima Đakova koji su ispunili crkvu, uputila je u ime Klape gosp. Ivana Lozić - djelatnica Radio Đakova. Tekst čestitke...

{gallery}slavonica{/gallery}

Kao uvod u božićno slavlje, u predvečerje 3. nedjelje Došašća i ujedno nedjelje Caritasa – dana djelotvorne ljubavi, 11. prosinca 2010., održan je u Samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, glazbeni koncert gimnazijalaca. Koncert je održan u vrijeme priprave na svetkovine Božića i Bogojavljenja i vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena.
Već tradicionalni drugi po redu zajednički koncert  pod nazivom „Gimnazijski božićni ugođaj“, izveo je Mješoviti pjevački zbor Gimnazije A. G. Matoša iz Đakova, pod ravnanjem prof. sestre Svjetlane Paljušević i IV. Gimnazije Marka Marulića iz Splita, pod ravnanjem prof. Tomislava Veršića.
Na programu su bila poznata glazbena djela. Najprije su nastupili gosti iz Splita. Njihova izvedba pjesme „Tiha noć“, jedne od najpoznatijih božićnih pjesama koju je baš na Badnjak 1818. napisao u Oberndorfu kod Salzburga pastor Joseph Mohr i uglazbio Franz Xaver Gruber, zasluženo je dobila najviše aplauza. Ne samo zbog svoje izvedbe koja je bila savršena već i zbog posebnog predbožićnog ugođaja, radosnog i povjerljivog čekanja, vjerno dočaravši Tihu noć-Svetu noć!
Od 2006. godine do danas, ovaj je splitski Zbor pet puta uzastopce nastupio na Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži, natjecanju sa sada već 53-godišnjom tradicijom, osvajajući redovito zlatnu plaketu i 1. mjesto u kategoriji četveroglasnih zborova srednjih škola te tako učvršćujući titulu najboljeg zbora te vrste u Hrvatskoj. Dok je njihov profesor Tomislav Veršić diplomirao glazbenu kulturu 1991. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U IV. gimnaziji predaje glazbenu umjetnost, a vodi i klapu „Šušur“ i mješoviti pjevački zbor Sveučilišta u Splitu „Vox animae“ s kojim je nedavno osvojio 1. nagradu na 43. Susretu hrvatskih pjevačkih zborova. Uz ranije spomenute vokalne sastave, osnovao je i vodio splitske klape FESB i Reful. Značajne rezultate ostvario je i kao umjetnički voditelj HPD-a „Svpetrvs“, a vodio je i pjevački zbor splitske crkve svetog Roka. Zatim su pod ravnanjem prof. Svjetlane Paljušević  i orguljašku pratnju mo. Vinka Sitarića, maestra crkvene glazbe, nastupili domaćini iz Đakova. Na repertoaru su imali niz glazbenih djela, te svoj veoma uspio nastup završili pjesmom koja se nalazi u svim pjesmaricama Hrvatskih božićnih pjesama, božićnim pastoralom „Sad pastiri“, Ivana pl. Zajca. Dok je njihova profesorica Svjetlana Paljušević (1944.), glazbu studirala u Zagrebu i Regensburgu. Profesorica je glazbene kulture na gimnaziji i organistica samostanske crkve Presvetog Srca Isusova u Đakovu. Kao voditeljica i dirigentica mješovitog pjevačkog zbora učenika Gimnazije A. G. Matoša iz Đakova, redovito sudjeluje u Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži u Varaždinu. Na tim je nastupima glazbeni i umjetnički rad Zbora, šest puta ocijenjen zlatnom a četiri puta srebrnom medaljom.
Teodor Horvat

SUSRET OSOBA S POSEBNIM POTREBAMA S DONATORIMA POVODOM PROSLAVE SV. NIKOLE  
Đakovo, 7. prosinca 2010. 
Terapijska Radionica sv. Josipa za osobe s posebnim potrebama ove je godine proslavila dan Sv. Nikole na poseban način. Vesela družina okupila se u Centru Amadea zajedno s korisnicima Dnevnog boravka i njihovim volonterima. Razlog je bio posjet predstavnika Hrvatskog Telekoma, koji je ove godine svoju donaciju dodijelio našem Samostanu za rad s osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. 
Naime, Hrvatski Telekom je 2010 godine proveo svoj 5. tradicionalni natječaj za dodjelu donacija Zajedno smo jači, u kojemu aktivno sudjeluju zaposlenici HT-a iz svih dijelova Hrvatske. Prepoznavši izazove i poteškoće vremena u kojem živimo, zaposlenici HT-a su predložili čak 198 projekata iz svog okruženja koji nastoje pomoći onima kojima je ta pomoć najnužnija od onih najmlađih pa do najstarijih.  
O dodjeli novčanih sredstava odlučivalo je Povjerenstvo, sastavljeno od zaposlenika iz svih dijelova kompanije, vođeno kriterijima prema kojima sadržaji projekata moraju biti humanitarne inicijative od trajne vrijednosti i važnosti za društvo, te u koje će, izravno ili neizravno, biti uključen što veći broj korisnika. Odabrano je 27 projekata za koje je HT izdvojio novčana sredstva u visini od milijun kuna. Najveći broj predloženih projekata pokriva područja kao što su rad s djecom, starije osobe, socijalno ugrožene skupine i skupine s posebnim potrebama različitih dobi te projekata vezanih uz zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, čime su zaposlenici pokazali iznimnu senzibiliziranost za pomoć onima kojima je to najpotrebnije.
Uvijek nam je drago kada možemo pomoći onima kojima je to najpotrebnije, posebice u ovim teškim vremenima. Naša kompanija već niz godina potvrđuje svoju društvenu odgovornost i osjetljivost sudjelujući u brojnim humanitarnim aktivnostima te inicirajući akcije poput ovog našeg tradicionalnog donacijskog natječaja „Zajedno smo jači“. Upravo smo kroz ovaj natječaj pomogli ostvarenju brojnih vrijednih projekata u lokalnim zajednicama u kojima živimo i radimo. A posebno smo ponosni na činjenicu što je riječ o zajedničkoj inicijativi kompanije i njenih zaposlenika koji prepoznaju potrebe svojih lokalnih zajednica i predlažu projekte kojima ćemo donirati sredstva. Ove smo godine natječaj usmjerili prema humanitarnim projektima te ćemo pružiti potporu udrugama i ustanovama koje brinu o djeci s posebnim potrebama, invalidnim osobama, starijim građanima i onima slabijeg imovnog statusa, izjavio je Ivica Mudrinić, predsjednik Uprave Hrvatskog Telekoma.
Novčana su sredstva darovana nizu udruga i ustanova među kojima je i naš Samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu kojem je Hrvatski Telekom donirao 42.000 kuna financijske potpore za rad s osobama s invaliditetom i njihovih obitelji. Sve se to dogodilo na inicijativu gospodina Maria Šimića koji je prepoznao potrebe našeg Samostana i predložio ga za donaciju.
Sredstva su utrošena za opremanje namještajem novih prostorija, za terapijska pomagala i ostalu opremu potrebnu za ovakav rad. To nam omogućava proširenje ove djelatnosti, kao i kvalitetniji rad, napose u terapijskim radionicama, gdje osobe s invaliditetom doživljavaju potvrdu vlastite vrijednosti kao i integraciju u širu društvenu zajednicu. Radionice su stoga važne što prodajom rukotvorina, koje oni sami izrađuju, pomažemo im u njihovim potrebama prema poznatom načelu: Pomozi mi da si pomognem!
Ova donacija nam puno znači, jer to pokazuje kako i društvene institucije prepoznaju humanost ovog rada. Ujedno nam je to i radost, jer se ispunja smisao akcije Zajedno smo jači. Uz pomoć ove donacije jača je naša zauzetost za osobe koje imaju, doduše, većih teškoća i većih potreba, ali one svojom zahvalnom ljubavlju i radošću ujedno obogaćuju svoje darovatelje.
Ovaj hvalevrijedan pothvat Hrvatskog Telekoma može biti poticaj i drugim ustanovama ili pojedincima da se prema svojim mogućnostima pridruže ovoj plemenitoj inicijativi. 
(s. Rastislava Ralbovsky)

{gallery}WebNIKOLA{/gallery}

Od 3. - 5. prosinca održan je susret sestara juniorki u centru Amadea u Đakovu.
Susret je svojim razmišljanjem i predavanjima pratio vl. Zvonimir Badurina Dudić iz Krčke biskupije uz s. Finku Tomas, voditeljicu juniorata. U zajedničkom radu razmišljale smo na temu „Sloboda redovništva u društvu koje ga okružuje“. U osobnim susretima izmijenile smo svoja razmišljanja i iskustva o tome što je sloboda za mene i kako ju ja doživljavam u svom redovničkom pozivu i službi na kojoj se nalazim. U zajedničkoj molitvi i klanjanju zahvaljivale smo Bogu za ovaj susret i zajedno provedeno vrijeme te poželjele više ovakvih susreta koji doprinose rastu zajedničkog života kojeg smo odabrale.  s. Luca Dabić

SEMINAR POSTA, MOLITVE I ŠUTNJE, Đakovo, 22. do 28.studenog 2010.
Post kao život s kruhom i put do euharistijskog Kruha, a ne gladovanje, to je bio izazov za sudionike seminara posta, molitve i šutnje, koji se već po četvrti put organizira u „Betaniji“, kući Milosrdnih sestara sv. Križa za duhovne obnove u Đakovu. Sudjelovalo je između 20 i 30 sudionika. Voditeljica je bila s. Ljilja Pehar, franjevka iz Mostara. Ona je svojim dugogodišnjim iskustvom, stečenim uz pokojnog fra Slavka Barbarića, uvodila sudionike u smisao kršćanskog posta, pomažući im i praktično kako će tjedan dana živjeti s kruhom. Moto seminara bio je: „Naša budućnost s Tobom sja!“, a sadražaj je bio povezivanje posta, molitve i djela milosrđa. 
Post i molitva usko su povezani. Kad postimo, naše tijelo slavi, jer post odmara tijelo. A kad mi slavimo, tijelo se namuči. Postom i tijelo uključujemo u molitvu, jer je post molitva tijela. Molitva vodi u post, a plod molitve i posta su djela milosrđa. Stoga je jedan dan tijekom seminara bio posvećen djelima milosrđa. S. Ignacija Ribinski, voditeljica nadbiskupijskog Ureda za misije, približila je sudionicima stvarnost čovjeka koji ne zna što je kruh i posvijestila misijsko poslanje crkve. Sudionici su tako imali prigodu konkretno osmisliti svoj post pomažući najpotrebnijima u misijama.  
Ozračje šutnje omogućavalo je dublji susret s Bogom, ali je to ujedno i vježba za konkretni život, kako naučiti slušati druge i pravo govoriti. Sudionici su imali prigode za razgovor s voditeljicom, što su oni rado koristili.
Trajno izloženi Presveti Sakramenat  i post o kruhu sačinjavali su jedinstvo, koje je svoj vrhunac imalo u Euharistijskim slavljima. Noćna Klanjanja u kojima su se sudionici izmjenjivali, bila su osobito plodna.  
Obroci koji su trajali po pola sata odvijali su se u ozračju mira i zajedništva. U današnjem užurbanosti i rastrganosti obiteljskog života, ovo iskustvo puno znači. 
Post pomaže ne samo čišćenju tijela, nego i čišćenju srca, omogućavajući jasniju spoznaju sebe i Boga. Tomu je pridonosila i molitva Časoslova, čitanje i dijeljenje Božje Riječi, kao i Ispovjed. Tako se moglo usvajati temeljni stav koji je potreban u ovakvom seminaru, a to je poniznost. Voditeljica je upozoravala na opasnost duhovne oholosti, kako se ne bi smatrali boljim kršćanima od drugih, zato što postimo ili činimo ovo ili ono. Najbolje svjedočenje o doživljaju seminara je osobni primjer djelotvorne ljubavi u svojoj životnoj sredini. 
(s. Rastislava Ralbovsky)
{gallery}semina-posta{/gallery} 

U povodu prve obljetnice smrti mons. dr. Alde Starića, profesora na KBF-u u Zagrebu i glavnog urednika Kršćanske sadašnjosti, u srijedu, 17. studenoga misu zadušnicu u samostanskoj kapeli sestara sv. Križa na Vrhovcu u Zagrebu predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak.
U koncelebraciji su bili direktor KS-a dr. Željko Tanjić, nekadašnji direktor KS-a dr. Adalbert Rebić, mons. Vladimir Stanković, više profesora KBF-a te svećenici suradnici i prijatelji dr. Starića. 
U prigodnoj homiliji biskup Mrzljak rekao je kako je dr. Starić bio "hodajući teološki priručnik". "Kad god bismo nešto trebali razjasniti znali smo otići Aldi i postaviti pitanje. Nije se moglo postaviti pitanje iz teologije na koje on ne bi znao, možda ne odgovor do kraja, ali u kojem ne bi znao uputiti kojim smjerom treba ići, kako bi to trebalo živjeti svoju vjeru", rekao je biskup te istaknuo kako dr. Starića možemo i moramo smjestiti u kontekst teologije i vjere koju je on ne samo tumačio, nego je to živio. "Bila je uvijek radost susresti se s njime, čuti njegova razmišljanja, njegove savjete, jer nije bio samo teoretičar, već praktičar, posebno u onim prvim danima u župi sv. Terezije u Miramarskoj kada smo se znali tamo sastajati, razgovarati o nedjeljnim propovijedima. On je bio izuzetan poznavatelj ne samo teoloških razmišljanja, nego i društvene stvarnosti. Živio je u svom vremenu, pratio mnoge stvari i upravo u tim stvarima pokušao je dokučiti što se događa u društvu, kako Crkva treba odgovoriti, što treba činiti", rekao je biskup. 
Na kraju mise riječ zahvale na poticajnim riječima kojima je iznova približio lik dr. Starića izrekao je dr. Tanjić. Zahvalio je i sestrama sv. Križa što kroz molitvu i sjećanje čuvaju uspomenu na pokojnog profesora i glavnog urednika KS-a. Pjevanje tijekom mise animirale su sestre sv. Križa uz pratnju s. Cecilije Pleše.
Preuzeto iz IKE

Na blagdan sv. Elizabete Ugarske, zaštitnice Franjevačkoga reda, započele su kandidaturu naše četiri kandidatice: Manuela Jerković, iz Zagreba, Rafaela Jozić, iz Slavonskog Broda, Vesna Stojanović, iz Babine Grede i Josipa Jakić, iz Jaruga. Za taj korak pripravljale su se duhovnom obnovom, koju je predvodio vlč. Grgo Grbešić, profesor na KBF-u u Đakovu i župnik u Đak. Selcima. U nazočnosti uže sestarske zajednice kandidatice su primile iz ruku provincijalne poglavarice, s. Franciske Molnar, znak Tau kao potvrdu  da žele započeti naš način života ukorijenjen u franjevačkom duhu i poslanju.

{gallery}Kand2{/gallery}

Na spomen bl. majke M. Terezije, 16. studenoga,  hodočastila je veća grupa štovatelja iz Lipika, Pakraca, Gaja, Dobrovca i Donjeg Čaglića, predvođena župnikom iz Gaja, vlč. gosp. Željkom Strnakom, koji je predslavio hodočasničku sv. misu. Uz brojne vjernike iz Đakova i samostnsku zajednicu, sv. misu je uzveličao svojim pjevanjem zbor pjevača iz župe Lipik pod ravnanjem s. Mirele Štraub. Nakon mise hodočasnici su se susreli u zajedničkom druženju oko stola.

{gallery}hodlipik{/gallery}

U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, obilježen je 27. listopada, dan molitve za mir u Duhu Asiza. Na molitveno bdijenje okupila se zajednica sestara, mladi iz Frame Đakovo i članovi mjesnoga bratstva FSR –a bl. majke Marije Terezije Scherer. 
Na početku molitvenog susreta sudionici ulazne procesije su položili svijeće pred Križ iz sv. Damjana u obliku riječi MIR. Uz molitvu i pjesmu, koju su predvodile sestre i kandidatice, sudjelovali su čitanjem tekstova nazočni Framaši i članovi FSR-a, što je doprinijelo svijesti jedinstva velike franjevačke obitelji ujedinjenoj u molitvi za mir.

U prostorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, 23. listopada održan je u organizaciji Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek, stručni skup za odgojiteljice u vjeri djece predškolskog uzrasta. 
Nazočnim odgojiteljicama obratio se pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić iznoseći zadovoljstvo, ali i svjesnost problematike djelovanja kako u katoličkim, tako i u društvenim vrtićima. Kako bi se predškolski vjerski odgoj što bolje organizirao poštujući zakonske procedure, biskup je najavio organiziranje povjerenstva za ovo područje, te istaknuo odgojiteljicu Zdenku Beker koja će biti kontakt osoba budućeg povjerenstva. Naglasio je i važnost prezentiranja mogućnosti odgoja u vjeri u dječjim vrtićima, jer se čini paradoksalno da veliku većinu djece roditelji u osnovnoj školi upisuju na vjeronauk, a da u vrtiću nisu zainteresirani za vjerski odgoj. U ime Agencije za odgoj i obrazovanje odgojiteljice je pozdravila viša savjetnica za vjeronauk, Ankica Mlinarić. Istaknula je da predškolski odgoj s vjerskog područja otvara prostore i nudi mogućnosti još veće suradnje, te će to jačati i još više zaživjeti. „Sve ono što vi ponudite djeci jesu temelji koji u osnovnoj i srednjoj školi omogućuju učiteljima i nastavnicima da ih dalje odgajaju", naglasila je odgojiteljicama savjetnica Mlinarić.
„Duhovnost odgajatelja u vjeri – pitanje identiteta" bila je tema prvog izlaganja prof. dr. sc. Vladimira Dugalića, prodekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i profesora moralne teologije. Na temelju djela „Odgojitelj" Klementa Aleksandrijskog te Dokumenata II. Vatikanskog sabora Dugalić je naglasio kako je vlastiti odgoj u duhovnosti prvotno umijeće, a tek onda može biti uspješan odgoj drugoga. Kao neizbježno, postavio je pitanje identiteta i naglasio da duhovnost današnjeg čovjeka i odgojitelja u vjeri treba biti utemeljena u Kristu Raspetome i istinskoj kršćanskoj ljubavi koja proizlazi iz križa, a koju treba komunicirati. Duhovnost nije bijeg od odgovornosti, zahtjevnosti, to nisu samo emocije, već logika križa, duboka uronjenost i spremnost odricanja od vlastite komotnost, kako bi se osobna sloboda ispunila služenjem, solidarnošću i kršćanskom ljubavlju po Kristovoj logici života. Nužno je jedinstvo uvjerenja i življenja jer raspeti Krist iznutra motivira, a to treba svjedočiti i društveno djelovati. Kristocentričnu duhovnosti ne možemo graditi vlastitim snagama, rekao je Dugalić, naglašavajući Božju milost koja kroz liturgijsko-sakramentalni život učvršćuje i oblikuje sliku Boga u odgajatelju, a koju on potom prenosi djeci.
S. Jelica Đuzel, dipl. kateheta specijalista izlagala je na temu „Odnos odgojitelja u vjeri i djeteta" i istaknula zadaće odgojitelja te put poniznosti kao nužnost pripreme za rad s djecom. Citirajući Mariju Montessori kateheta je pojasnila kako odgojitelj kroz rad dublje spoznaje djetinjstvo i treba steći odgojni stav koji se naziva ljubavlju, što će ga promijeniti. „Novi odgajatelj bi umjesto riječi trebao naučiti šutnju; umjesto da poučava, treba promatrati; umjesto ponosnog dostojanstva i želje da se pokaže nepogrešivim treba obući odjeću poniznosti." Ovakvo ponašanje pravilno je i potrebno na svakom području odgoja, a posebno na religioznom području. U religioznom odgoju nama odraslima ne pripada ništa: ni dječja duša, niti sadržaj koji prenosimo; sve pripada Bogu koji nas po svojoj dobroti daruje, zaključila je kateheta Đuzel.
Izlaganja su potaknula raspravu i iznošenje iskustava odgojiteljica. Potom su uslijedile pedagoške radionice „Odgojitelj – beskorisni sluga iz evanđelja" pod vodstvom s. Đuzel te „Djetetu možemo darovati samo ono što imamo" pod vodstvom odgojiteljice savjetnice Jasne Puljić. Skup je zaključen završnim vrednovanjem i osvrtom.  M. Kuveždanin

{gallery}strucni_skup{/gallery}

Seminar za medicinske sestre, na kojemu su sudjelovale i naše sestre: s. Melita Tabaček, s. Valerija Široki, s. Franjica Faletar, s. M. Mirjana Tomašević, s. Margareta Marija Kovačević i s. Anđela Sudar, održan je od petka 15. do nedjelje 17. listopada u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. Voditelj je bio fra Robert Perišić, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Tema seminara bila je „Iz susreta s Isusom prema bližnjemu“. Sudjelovalo je šezdeset sestara iz raznih redovničkih zajednica s područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Austrije i Njemačke.
U izlaganjima predavač je govorio o primjerima susreta Isusa i ljudi. Jedan od njih je i susret Isusa i Zakeja (Lk 19, 1-10).  Premalo je „znati o Isusu“, treba „znati Isusa“, poznavati ga, jer je oko nas previše «informacija», a premalo osobnoga iskustva istinskoga susreta s Bogom. Zakej će otkriti „tko je Isus“ u Isusovu pogledu koji je usmjeren prema njemu: kad vidi-doživi kako ga Bog gleda. Spasenje se događa u susretu tih dvaju pogleda. Tako je Zakej doživio da je od Boga ljubljen. To se događa „danas“, sada, istaknuo je predavač i dodao da Isus danas želi boraviti utvojoj kući. Budi spremna na njegove dolaske; u noćnoj službi, kapeli, zajednici, susretima s bližnjima. Ono što radite može raditi bilo tko na svijetu, ali nitko onako kako vi to radite, jer radite kao Bogu posvećene osobe. Redovnica u bolnici može i mora biti Isusovo lice, ruke, noge. Pored stručnosti u poslu, vrlo je bitno svjedočenje; donošenje Isusa drugima. Treba dopustiti Bogu da bude Bog u našem životu, da se pokaže Spasiteljem i Gospodinom, prihvatiti svoju malenost ... radi koje smo dobili tako velikoga Spasitelja, poručio je fra Perišić. 
Zadnjega dana seminara pohodila nas je s. Marija-Ana Kustura,  predsjednica  HUVRP-a. Tom prigodom istaknula je da o kvaliteti našega susreta s Bogom ovisi kvaliteta susreta s bližnjima. Susret s čovjekom pokraj nas projekcija je susreta koji smo doživjeli s Gospodinom. Zahvalila je sestrama na svjedočanstvu vjere, dobrote i ljubavi po kojima na svojim radnim mjestima predstavljaju sve redovnice hrvatskoga naroda. 
Mi, sudionice seminara, zahvaljujemo s. Mariji-Ani Kustura na razumijevanju i pomoći.  (V. Š.)

Od 15.-17. Listopada, u Domu mladih-Betanija, održana je duhovna obnova za djevojke 8. razreda na temu Ljepota odrastanja, pod vodstvom s. Gabrijele Tee Damjanović, s. Luce Dabić i s. Marije Pie Tadijanov. Sudjelovale su 52 djevojke iz različitih mjesta: Vinkovaca, Bizovca, Ivanovaca, Slavonskog Broda, Donjih Andijevaca, Soljana, Gundinaca, Retkovaca i Sibinja. Obnova je završila sa sv. Misom koju je koncelebrirao vlč. Ivo Đinić, a animirali su je đakovački framaši i kandidatice.

S. G.

{gallery}dje{/gallery}

U nedjelju 17. listopada 2010. godine u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa okupili su se roditelji, braća, sestre, bake i djedovi kandidatica. Druženje je započelo svečanim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Ivo Džinić, profesor na KBF-u u Đakovu i nadbiskupijski povjerenik za pastoral braka i obitelji. Radost oko oltara Gospodnjeg dijelile su djevojke osmih razreda koje su se okupile na duhovne vježbe koje je vodila s. Gabrijela Tea Damjanović u Betaniji, uz pomoć framaša koji su animirali sviranje i pjevanje. Nakon sv. mise, druženje roditelja i rodbine s kandidaticama i sestrama se nastavilo uz zajednički ručak i razgledavanje samostana. Bogu hvala za ovaj divni dar zajedništva u nadi ponovnog susreta.

Kand.G.

U samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, u dvorani Florentini, održana su dva susreta trajne formacije za sestre. Prvi od 15. – 17. listopada za sestre od 35.- 41. godine zavjeta, drugi od 19.-21. listopada za sestre od 42.- 45. godine zavjeta. Na prvom susretu bile su prisutne 62 sestre a na drugom 55. Pod vodstvom voditeljice susreta, sestre Hanne Schulz, iz Njemačke (Zajednica Blaženstva) i prevoditeljica: s. Rastislave Ralbovsky i s. M. Blaženke Perković, sestre su razmišljale i izmjenjivale iskustva na temu „Zrelost kao izazov“. Prva grupa sestara je na dan 16. listopada, hodočasnički dan bl. majke Marije Terezije Scherer, aktivno sudjelovala u liturgiji večernje sv. mise, na kojoj su uz hodočasnike bile prisutne i djevojčice osmog razreda, njih preko 50, koje su obavljale trodnevne duh. vježbe u kući za mlade, Betaniji. Obadvije grupe sestara su se razišle zadovoljne jer su imale mogućnost, upravo kao generacija, zajedno dijeliti iskustva i gledati u budućnost. Poželjele su nastavak takvih susreta. s.S.

{gallery}trajna1{/gallery}

Sedmi u nizu seminar Kateheze Dobroga Pastira održan je 09. rujna 2010. u Stručno-razvojnom centru Sunčev sjaj – Nazaret, u Đakovu. Predavači su bili: doc. dr. sc. Ivica Raguž, prof. Dogmatske teologija na KBF-u u Đakovu i s. Jelica Đuzel, voditeljica doškolovanja odgojitelja/ica u vjeri.

{gallery}katdp{/gallery}

Od 6. do 16. listopada 2010., održava se u kući matici u Ingenbohlu, (Švicarska) kongres Provincijalnih i vikarijatskih poglavarica. Na tom internacionalnom susretu sudjeluju članice Generalnog vodstva s generalnom poglavaricom, sestrom Marijom Brizar, zatim 15 provincijalnih i vikarijatskih poglavarica s jednom od svojih savjetnica. Sudionice dolaze s četiri kontinenta i zastupaju 11 službenih jezika. Iz Hrvatske provincije prisutna je s. Franciska Molnar, provincijalna poglavarica, s. Amalija Kupčerić, prov. asistentica i s. Blaženka Perković u službi prevoditeljice njemačkog jezika.

Kongres se odvija pod motom: Oblikovati zajednički život nasljedujući Krista, siromašnog i raspetog.

Sudionice se posvećuju razmišljaju o životu u redovničkoj zajednici i življenju povjerene karizme danas, analizirajući socijalni kontekst našega vremena kao i druge datosti koje utječu na redovnički život, njegovo oblikovanje i kvalitetu življenja.

Originalni bračni vikend, dvanaesti po redu u slavonskoj Regiji, održan je od 8. do 10. listopada u "Betaniji", kući Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu. Vikendu je pristupilo trinaest bračnih parova iz Bošnjaka, Čepina, Đakova, Osijeka, Otoka, Rokovaca i Županje, te dva svećenika: vlč. Krunoslav Karas i vlč. Ivica Martić. Program vikenda vodio je vlč. Tomislav Ćorluka i bračni parovi Fureš i Klemenčić te po prvi puta i bračni par Šokčić iz Subotice.

Završno misno slavlje predvodio je Đakovačko-osječki pomoćni biskup, mons. dr. Đuro Hranić u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova uz trojicu prisutnih svećenika.

Osim trinaest parova koji su prošli kroz bračni vikend, u misnom slavlju je sudjelovalo i četrdesetak parova, članova Zajednice bračnih susreta, koji su sa svojim obiteljima došli obnoviti bračne zavjete i u zajednici s novim članovima slaviti Gospodina, te veći broj sestara samostanske zajednice. U svojoj završnoj riječi Mons. Hranić je izrazio želju da zajednica Slavonske regije u što skorije vrijeme obuči parove voditelje kako bi što više parova moglo proći kroz bračni vikend, pristupiti Zajednici i dati doprinos u radu pastorala obitelji. Misno slavlje pjesmom je obogatio VIS Coronata iz Kuševca, pod vodstvom s. Natanaele Palić i kantautora Daria Balekića. Nakon sv. Mise, bračni parovi organizatori priredili su domjenak i druženje za sve nazočne u dvorištu „Betanije", što je bila prilika i za međusobno upoznavanje osobito novih i starih članova Zajednice bračnih susreta. s.F.

{gallery}bracnivik{/gallery}

U četvrtak 07. listopada ove godine uz blagdan Kraljice krunice u novootvorenom Dnevnom boravku  Centra Amadea  održan je u organizaciji Terezijinog kruga i Doma za starije i nemoćne osobe Đakovo, peti po redu susret starijih i nemoćnih osoba.Ukupno je u susretu  sudjelovalo oko pedeset sudionika. Preko 30 štićenika Đakovačkoga Doma za starije, starije bolesne  i  nemoćne redovnice zajedno s  nekoliko simpatizera i korisnika  Dnevnog boravka. Susret su animirale s. Karmela Dominković i s. Natalija Fadiga, a svojom zauzetošću podržali članovi Mjesnog bratstva FSR – a bl. M. M. Terezije i volonteri Dnevnog boravka. ( k )

Nakon što je u Centru Amadea u nedjelju blagoslovljena kapela posvećena sv. Križu, u srijedu, 6. listopada u 10,30 sati održano po prvi puta Euharistijsko slavlje, koje je predvodio župnik, vlč. Tomislav Ćorluka. Sudjelovali su korisnici Dnevnog boravka, i drugih programa Centra, kao i sestre i volonteri. Dirljivo je bilo doživljeti kako u ovoj bivšoj vojnoj zgradi odjekuju molitve i pohvale Bogu. Nakon sv. Mise, Presveti Sakramenat je svečano pohranjen u kapeli i ostao izložen za klanjanje, na kojem su se izmjenjivali korisnici i djelatnici Centra. U 15 sati članovi terapijske „Radionice sv. Josipa“ slavili su Euharistijsku prisutnost Gospodinovu u Centru pjesmama i spontanim molitvama, nakon čega je slijedila zakuska i druženje.

S. Rastislava Ralbovsky

„U oblacima svijetle perspektive“ naslov je zbirke pjesama s. Dragice Ivkić, redovnice Milosrdnih sestara sv. Križa i defektologinje Dječjega vrtića Sunčev sjaj - Nazaret, koja je 2. listopada predstavljena u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa  u Đakovu. Prisutnim ljubiteljima lijepe riječi i poezije zbirka je prikazana na neuobičajen način, dijalogom pisca pogovora, doc. dr. sc. Ivice Raguža, profesora dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu, i autorice. Tim načinom predstavljanja pjesme se nisu zbile u pojmove, već se govorilo o onomu što zbirka pjesama uistinu jest – poezija, koja proizlazi iz dubine čovjekova bića.Postavljajući pitanja autorici, pisac pogovora izrazio je i svoj doživljaj njezina pjesništva. Ponavljajući stihove interpretirane pjesme Buđenje: „pjesmu nije lako napisati/ona spava u dubini/i treba je iskopati/a/na površini ima svega/(ponajviše praznih riječi)..“ Raguž je naglasio bit i muku pjesništva. U pjesmama s. Dragice izdvojio je patnju, rekavši kako mu se čini da su najbolje pjesme ove zbirke „ispaćene pjesme“. „Čak ni pjesme strogo religioznog smisla nemaju toliku snagu kao one, na prvi pogled nereligiozne, ali koje prenose patnju pjesnikinje i pjesništva.“ Stihove ove zbirke pisac pogovora nazvao je egzistencijalnima, a gotovo je iznenađujuće da jedna redovnica tako snažno i bez opterećenja uspijeva izreći svoju patnju istinskim pjesničkim riječima. „Pjesnici na neki način svim osjetilima doživljavaju stvarnost; znaju bolje ispatiti zbilju, ljude, sve ono što se događa, dok ostali ne primjećuju, ne samo patnje ljudi, nego prirodu, događanja, objekte. Mislim da pjesništvo s. Dragice Ivkić upravo to pokazuje“, rekao je Raguž. „Pjesme su dar samom pjesniku i ukoliko on uspije tu darovanost predati drugima našao je svoj smisao“, istaknula je autorica i opisala: „Za mene pjesništvo je način života - ići budan svijetom, svakodnevnicom, imati uključena sva osjetila, puštati zbilju da ponekad na silu, a ponekad neprimjetno uđe u mene. Puštati je da odzvanja i onda osluškivati, nositi tu zbilju, puštati da zrije i kada sazrije - nastane pjesma.“  Čovjek se sudara sa stvarnošću i postavlja si pitanje smisla prericanja zbilje, no, ukoliko nađe put i način prenošenja svoga doživljaja drugima, lakše se nosi s granicama. „Iako, pjesnik je zapravo nebitan, važna je pjesma koja će u nekomu odjeknuti“ naglasila je s. Dragica.Istinska pjesma proizlazi iz dubine i razotkriva čovjeka, a pjesme o patnji jače odjekuju jer patnja ostavlja najdublji trag u čovjeku, pa je takva pjesma autentičnija nego ona koja evocira nekakav površan ili lagan osjećaj. Patnju ponekad predstavlja i usuglašavanje redovništva i pjesništva, te je taj odnos autorica pojasnila mišlju da postavši redovnica nije prestala biti djevojčica koja je započela pisati pjesme, a potom djevojka i žena. „Čovjek obuče redovničko odijelo, ono pokrije njega cijelog, ali dovesti u suglasje sve što ja jesam stoji napora, često puta i patnje, i ne događa se spontano. Da bi pjesma uspjela odraziti dinamiku usuglašavanja onoga što čovjek po naravi jest, i onoga za što vjeruje da je pozvan postati, ili biti – stoji truda, pa i suza“, priznala je. Ukoliko redovništvo zahvaća cijelu osobu, utoliko je ono za mene povezivo s poezijom jer moje biti redovnica znači biti cijela, i ne može se samo tako odmisliti da sam redovnica, a isto tako je nemoguće odmisliti da imam dar koji se razvija kada sam okrenuta sebi i udubljena u svoju zbilju, pojasnila je pjesnikinja. Naslov zbirke „U oblacima svijetle perspektive“ mogao bi sugerirati da su pjesnici u oblacima, no pjesme s. Dragice svjedoče da ona čvrsto stoji na tlu. Proničući naslov istaknula je kako su veliki mistici kršćanske duhovnosti govorili o tamnoj noć, no ona osobno nema toga iskustva. Služeći se citatom pjesme upućene Isusu „još me nikada nisi ostavio u mraku tako gustom“ pojašnjava kako se u njezinu životu radi o oblacima koji se navuku, dođu i prođu. Ponekad ostave kišu milosti, ponekad kišu suza, no najveću tamu svoga života smješta ispred sebe i korača prema njoj poput Krista koji je išao svome Vazmu. Naslovnica zbirke s umjetničkim radom akademskog kipara Damira Mataušića – križem pod naslovom „Raspet, umro i uskrsnuo“, čini da taj kršćanski simbol izgleda poput prozora,  koji otvara svijetlu perspektivu. A „pjesme su svjedočanstvo da se svijetla perspektiva, koju nam je Krist otvorio mukom, smrću i uskrsnućem ne da poreći“ zaključila je autorica i pokazala svoju radost što će ova zbirka nekomu odzvoniti u uhu, pomoći da doživi ljepotu te nađe prijeki put do svoje nutrine. Program je moderirala s. Marija Stela Filipović, urednica zbirke i autorica predgovora, koja je istaknula kako je pjesme s. Dragice prvi puta čula u vrijeme priprave za redovnički poziv. Privlačna snaga njezine poezije skrivala se u onomu što pjesme znače, ali i u onomu kako zvuče. To nisu rime slične onima u vezanom stihu, ali ipak su neočekivane - čime cijela pjesma zazvoni i ostavlja trag, naglasila je. Tadašnja urednica glasila Milosrdnih sestara pod nazivom „U znaku križa“, s. Mariangela Žigrić, prepoznala je poetsku vrijednost pjesama s. Dragice te su njezini stihovi prvi put objavljeni upravo na tim stranicama, a njezino stvaranje od tada do danas sabrano je u njezinu prvu zbirku, rekla je s. Marija Stela. Tijekom predstavljanja odabrane pjesme interpretirale su  s. M. Suzana Babić i s. M. Gabrijela Lamešić, a za glazbeni dio programa zaslužne su Danijela Ciganović, učenica 2. razreda osnovne glazbene škole u Virovitici, koja je izvela dvije skladbe na klaviru, i s. M. Svjetlana Paljušević na flauti.

ĐAKOVO (TU) –  M. Kuveždanin

U organizaciji Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Balkanološkog instituta Bugarske akademije nauka, 23. i 24. rujna u Zagrebu, Đakovu i Našicama održan je VIII. međunarodni znanstveni skup "Hrvati i Bugari kroz stoljeća: povijest, kultura, umjetnost i jezik". U dvorani knjižnice HAZU u Zagrebu predstavilo se 23. rujna 19 predavača iz Hrvatske i Bugarske. Na otvorenju simpozija prisutni su minutom šutnje odali počast akademiku Daliboru Brozoviću, istaknutom prijatelju Bugarske i duše dosadašnjih simpozija o hrvatsko-bugarskim kulturnim vezama. Pozdravne riječi uz predstavnika Bugarskog veleposlanstva u Hrvatskoj, uputili su akademik Josip Bratulić, dr. Ante Gulin i dr. Svetozar Eldarov. U radu simpozija bilo je riječi i o religijskoj tematici. S. Estera Radičević, članica Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova, obradila je djelovanje sestara sv. Križa na području zdravstva u Bugarskoj. Na zanimljiv način predstavila je javnosti djelovanje sestara sv. Križa u bolnicama u Sofiji, Varni te jednom sanatoriju za djecu i njihov doprinos do sredine 20. stoljeća kada su formalno morale prestati sa svojim radom u toj djelatnosti u Bugarskoj. Irina Ognjanova se u predavanju "Reakcija Katoličke Crkve na komunistički pritisak u Hrvatskoj u prvim poslijeratnim godinama (1945. – 1953.)" između ostaloga osvrnula na djelovanje tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, istaknuvši kako je poglavito u poslijeratnoj zbilji dao primjer ustrajnosti u vjeri i vjernosti Kristu i papi. Dr. Svetozar Eldarov osvrnuo se na hrvatski apostolat sv. Ćirila i Metoda i Bugare u razdoblju 1910. - 1919. Na simpoziju je pročitan rad "Stvaranje Hrvatske pravoslavne Crkve u 1942. godini i Bugari", koji je pripremio Nikolaj Kočankov. Na skupu je obrađena i tema u kojoj je Krešimir Belošević prikazao put dr. Ive Hengstera u Bugarsku godine 1939., koji je posjetio katoličku bolnicu u Plovdivu u kojoj su djelovale zagrebačke milosrdnice. Tako se na posredan način došlo do povijesnih zanimljivosti, u prvoj polovici 20. st. uz sestre sv. Križa iz Đakova u Bugarskoj su djelovale i milosrdnice Zagrebačke provincije. Drugog dana skupa sudionici su posjetili Đakovo, tamošnji nadbiskupski dvor, katedralu, samostan i crkvu Sv. Križa. Posjetili su i Đakovačku ergelu te Našice gdje su u dvorcu i perivoju Pejačevića bili upoznati s hrvatskim dijelom povijesti obitelj Pejačević koja je s bugarskoga područja doselila u Slavoniju. (IKA)

Članovi terapijske Radionice sv. Josipa Doma duhovne pomoći, koja svake srijede okuplja osobe s poteškoćama u razvoju, njihove roditelje i prijatelje hodočastili su Kraljici mira u Međugorje od 24. do 26. rujna o.g. jednim autobusom sa 50 osoba. Kao duhovna pratnja išle su s. Marija Klara Klarić i s. Rastislava Ralbovsky. Iako je u Međugorju padala jaka kiša, dio hodočasnika uspio se popeti na Križevac, a i na Podbrdo. U subotu, 25. rujna, održan je susret za osobe s posebnim potrebama u Majčinom selu u Međugorju, na koji su pozvane i osobe s poteškoćama u razvoju iz Međugorja i okoline. Susret je započeo sv. Misom, nakon koje je slijedila dramatizacija evanđeoskog izvještaja o Bogatašu i siromašnom Lazaru. Iza toga priređena je zakuska i druženje uz pjesmu i ples, a radosnom raspoloženju doprinijela je harmonika Željka Zmaića, prijatelja  đakovačke zajednice Vjere i Svjetla. Sudionici se cijele godine pripremaju na ovaj milosni događaj, koji je osobito djeci poseban doživljaj. Iako je put naporan i dug, oni sve dobro podnesu, a njihova presretna lica na povratku kući pokazuju koliko je vrijedno priuštiti im tu radost. R.R.

Od 7. do 11. rujna ove godine u Minsku i Glybokayei u Bjelorusiji održao se Međunarodni katolički festival kršćanskog filma "Magnificat". Na tom festivalu sudjelovala je naša kandidatica Marija - Margarita Klobučar kao redateljica filma "Ni žene ni plača", koji govori o mladenačkom shvaćanju celibata i seksualnosti općenito. Film je nastao 2009. godine kao projekt filmske skupine Semper in motu, koju sačinjavaju učenici Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku. Festival "Magnificat" nastao je pod pokroviteljstvom i potporom Bjeloruske biskupske konferencije. Film "Ni žene ni plača" nagrađen je kao najbolji debitantski film na festivalu.

Naslovna svetkovina Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa

Blagdan Uzvišenja sv. Križa obilježen je u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu svečanom Euharistijom na koju se okupila zajednica sestara zajedno s vjernicima. Sv. misu uz prigodnu homiliju predvodio je mons. dr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, u koncelebraciji vlč. Roberta Jugovića, tajnika i vlč. Zdenka Ilića, pomoćnika rektora samostanske crkve. Slavlje je uzveličao samostanski zbor pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević uz orguljski pratnju mo. Vinka Sitarića. s.F.

Kao i svake godine, i ove godine je održan ljetni tjedni susret za sestre juniorke naše provincije. Susret je održan u našoj kući na Portu, a organizirala ga je voditeljica juniorata, s. Finka Tomas, koja nas je svojim izlaganjima poticala na razmjenu iskustava i razmišljanja. Dvjema od nas to je bio prvi juniorski, te smo uživale svaki trenutak vremena za dublje upoznavanje „starijih“ juniorki. Dojmovi su vrlo pozitivni: rad, molitva, more, sunce i svjež zrak pratili su nas kroz te blagoslovljene dane. Svaki dan bila je predviđena određena tema o kojoj smo taj dan imali predavanja i razmišljanja. Počeli smo s temom; Susrećem, zatim su uslijedili slijedeći dani s temama: Upoznajem, Dijelim, Molim, Priznajem i Suosjećam, da bi sve bilo okrunjeno temom zadnjega dana: Slavim. U nedjelju, drugi dan našega dolaska smo posjetili otok Košljun, gdje smo se susreli s braćom frnjevcima Trećoredcima. Oni su nas bratski primili i ugostili te upoznali s kulturnim bogatstvima koje čuva njihov samostan: muzej, obnovljena crkva Navještenja, dragocjene pronađene slike, zatim stropovi koji sežu iz 16. stoljeća i sl. Obogatili smo se zajedništvom s njima i ponijeli lijepe dojmove koji će nas pratiti. Pri povratku smo posjetili naše sestre u Krku koje rade u biskupiji.U srijedu i u četvrtak s nama je bio vlč. Zvonimir Badurina Dudić koji je imao izlaganje na temu „Zajednišvo“. Vrlo nas se dojmio njegov pristup molitvi, posebno moljenju časoslova i slavljenje Euharistije, kao i njegova pristupačnost, otvorenost i vedrina. Imali smo i priliku za osobni susret s njime, a potom smo se rastali u želji da se naši susreti nastave.Petak je bio kišan, ali smo unatoč tome išli do Križa obavljajući križni put na Portu. Molili smo postaje na način da svaka od nas kaže koji citat ili rečenicu zahvale ili molbe Gospodinu u skladu s postajom. To je bilo vrlo lijepo iskustvo, makar nas je pomalo rastresala kiša koja nije prestajala. Subota je bila u duhu razmišljanja o temi Slavljenja koje smo unosili u sve što je toga dana još trebalo učiniti: spremanje, pakiranje, kupanje, zajedničko roštiljanje sa sestrama ferijašicama, da bismo u Nedjelju, na Veliku Gospu, krenuli put Trsata gdje smo hodočastili Gospi Trsatskoj. Bilo je to u duhu zahvalnosti za protekle dane i molitvi za sve one kojima se vraćamo u svoje zajednice, kako bismo mogle zračiti i širiti radost, obnovljenim snagama duha i srca.

Navečer su slavili sv. misu u 19. sati u župnoj crkvi, gdje su ih dočekale i pozdravile sestre sv. Križa iz Đakova na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Franciskom Molnar, koja im je na kraju sv. mise uputila svoju riječ podrške.

Nakon sv. mise sestre su ostale s mladima, braćom Franjevcima - duhovnim asistentima i sestrama - duhovnim asistenticama u zajedničkom druženju kod stola. S.F.

Susretom u župnoj crkvi sv. Ilije proroka u Bosanskom Brodu, obilježeno je sjećanje na rad Milosrdnih sestara sv. Križa u ovom gradu od 1909.-1949. Kratka predavanja o odgojno-prosvjetnom djelovanju sestara i o životu katolika ovoga kraja održali su predavači: dr. Andrija Zirdum, mr. Ivan Medved, prof. s. Estera Radičević i dr. s. Finka Tomas. Nakon predavanja euharistijsko slavlje predvodio je uz prigodnu homiliju dr. Pero Pranjić, generalni vikar vrhbosanske nadbiskupije, iz Sarajeva a pjevao je zbor sestara. fotografije...

Uz s. Francisku Molnar, provincijalnu poglavaricu, bile su prisutne sestre iz Đakova i Slavonskoga Broda te vjernici iz Bosanskoga Broda i okolice. S.F

Nakon tri godine studija s. Gabrijela Tea Damjanović, vratila se 2. srpnja 2010. iz Rima, gdje je na Papinskom sveučilištu Antonianumu završila postdiplomski studij iz Teologije sa specijalizacijom iz duhovnosti. Napisala je magistarski rad pod naslovom Duhovnost Franjevačke mladeži u Hrvatskoj (1992-2008). Povijesno–kritička analiza zakonodavnih izvora, pod vodstvom profesora W. Blocka, M. Marasca i L. Temperini, te ga obranila i položila tezarij 23. veljače 2010. Iste akademske godine, studirala je i Master iz odgoja u franjevačkoj perspektivi, te završila s diplomskim radom: Vanjski i unutarnji ambijent i njegove funkcije u službi franjevačkom bratstvu mladih. Predložena struktura za duhovno-odgojni pristup.

Povodom 44. Đakovačkih vezova održano je 2 srpnja u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu Pučko crkveno pjevanje. U programu je sudjelovalo šest ženskih kulturno-umjetničkih skupina iz slijedećih mjesta: Viškovaca, Vukovara, Podvinja, Podgorača, Semeljaca i Strizivojne. Program je vodio gosp. Željko Vurm, a na kraju programa uručene su zahvalnice svim sudionicima kao i našem samostanu. s. S.

Predstavnici Franjevačke mladeži iz 18 župa Regionalnog bratstva Bosne Srebrene okupili su se 25. lipnja 2010. godine u Ramskom samostanu, točnije u Kući Mira na dvodnevni duhovni kapitul. Program kapitula održavao se pod geslom "Pođi za mnom!", a program su osmislile i animirale s. Branimira Bedeničić i s. Doroteja Krešić na poziv fra Mate Topića, regionalnog duhovnog asistenta Frame Bosne Srebrene.

Svečanost obilježavanja zlatnih zavjeta u Đakovu 26. lipnja 2010.

Svoj zlatni jubilej vjernosti Gospodinu kroz 50 godina življenja redovničkih zavjeta proslavile su u subotu 26. lipnja ove godine u samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu:

s. Gracijela Sučić, s. Melanija Ivanović, s. Marija Jelica Bijelonić, s. Anastazija Mišanec, s. Heliana Kodba, s. Margita Tot, s. Agneta Pilaj i s. Egidija Miličić koja radi bolesti nije nazočila. fotografije...

DUHOVNE VJEŽBE

Život u prisutnosti Božjoj vrlo je uspješno sredstvo

da uskladimo svoj nutarnji život i vanjski rad!

Bl. majka M. Terezija

– Duhovne vježbe i seminari

22. – 28. studenoga 2010. – Seminar posta, molitve i šutnje

13. – 16. siječnja 2011. – Duhovne vježbe za žene

17. – 20. veljače 2011. – Duhovne vježbe za žene

13. – 19. ožujka 2011. - Seminar posta, molitve i šutnje