"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

S. ANICETA, Marija CINDORI

AnicetaRođena: 28. srpnja 1931.
Prvi zavjeti: 8. rujna 1953.
Umrla 24. travnja 2013. 

 

U mjesecu kada se sve budi na novi život prestalo je kucati srce naše drage s. Anicete, da bi nastavilo živjeti u vječnom proljeću na nebesima.
Mjesto Remetinec diči se ne malim brojem svećeničkih i redovničkih zvanja. U pobožnim i brojnim obiteljima mogao je Gospodar života izabrati pokoje dijete i u svoju službu. Tako je iz obitelji Cindori dvoje djece pošlo slijediti Isusa. Prvo izabranje bila je Marija, koja je rođena 28. srpnja 1931. god. u Remetincu, od oca Đure i majke Terezije, kao treće od desetero djece, a potom je i mlađi brat, Lovro, krenuo putem svećeništva.
Kao djevojčica bila je često boležljiva i upućena na liječnike. Unatoč tomu bila je uvijek vesele naravi, spremna na igru i druženje s vršnjacima. Odrastala je u brojnoj obitelji, okružena ljubavlju i odgajana u kršćanskom duhu. Prvu sv. Pričest primila je 21. 6. 1942. god. U svojemu životopisu sjeća se da su joj dani priprave za sv. Pričest bili dragi i sveti. Kao djevojčica bila je upisana u Društvo Srca Isusova, koje je duhovno pratio župnik, te je s ostalim djevojčicama odrastala i počela ozbiljno razmišljati o samostanskom životu. To svoje razmišljanje nije nikomu rekla do svoje 15 godine života.

U samostan je stupila 1948. godine, gdje ju je već na ulazu dočekalo Srce Isusovo raširenih ruku. Pobožnost koju je gajila prema Srcu Isusovu samo je dalje nastavila produbljivati s većim žarom i upornošću. Bila su to teška poratna vremena, kada je siromaštvo bilo veliko, a naša Provincija proživljavala svoje teške dane. Iako upoznata s teškoćama, Marija se čvrsto držala svojega uvjerenja da baš u ovoj Družbi treba slijediti Krista. Revna i skromna, kakva je odmalena bila, Marija je prošla svoju formaciju, postulat i novicijat, te je 8. rujna 1953. god. položila Prve zavjete.
Nakon toga radila je kao bolničarka neko vrijeme u Vinkovcima. Zatim na Šalati, u Zagrebu, u mliječnoj kuhinji. U Stari Bar premještena je 1954. godine, gdje je radila u velikoj kuhinji za odrasle pacijente. Sposobna i odgovorna, kakva je uvijek bila, 1958. god. dodijeljena je u mliječnu kuhinju na dječji odjel, gdje je kuhala za bolesnu djecu, sve do 1984. god.

Nakon što se razboljela, liječena je na Rebru, a zatim je došla u našu kuću na Vrhovcu, u Marijin Dom i tu je bila raspoloživa za razne poslove i potrebe zajednice. Sve do 2009. god. bila je u Marijinu domu, radeći sve što je potrebno u jednoj zajednici, a potom, sve bolesnija, prinosila je Bogu svoja trpljenja i boli, neumorna u molitvi i klanjanju pred Presvetim.
Uvijek raspoložena, tiha i skromna živjela je naša s. Aniceta svoje dane u stalnoj povezanosti s Isusom kojemu je sve darovala. Njeni su dani bili ispunjeni zahvalnošću dobromu Bogu za sva doživljena dobročinstva u životu, no isto tako zahvaljivala je i svojim sestrama s kojima je živjela, za svako, pa i najmanje djelo koje su joj učinile kako bi joj teret godina i bolesti bio lakši.

Blagoslov Božji zazivala je na svako Božje stvorenje, a posebno je blagoslivljala našu Družbu i u njoj svaku sestru s kojom su je vezali redovnički dani. Sve slabija, osjećala je i sama da se bliže zadnji dani njezina ovozemaljskog života te je s iznimnom zahvalnošću sestri poglavarici bezbroj puta izrekla riječi zahvale.
Živjela je skromno, jednostavno, bez velikih potreba i želja, uvijek spremna ne opteretiti druge. Gospodin Isus pozvao je nenadano našu s. Anicetu u jutarnjim satima, dok su je sestre pripremale za Jutarnju molitvu. Sestre koje su bile kraj nje, mogle su samo reći: O blažene li smrti…, jer je s. Aniceta jednostavno samo usnula. Vjerujemo da uživa u vječnom zajedništvu s Bogom kojega je toliko ljubila i sve mu darovala.

Draga naša sestro Aniceta, hvala vam za svaki dobar primjer uzornoga vjerničkog i redovničkog života. Hvala što ste bili uvijek raspoloženi svjedočiti svoje iskustvo Ljubljenoga Boga koji je bio sva vaša sreća. Vjerujemo da ćete nam biti zagovornica kod Boga i da ćemo jednom vječno uživati u Očevu kraljevstvu.

s. M. Helena Šajbl


София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3