"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

S. HELMA, Jelisava LENIĆ



helmaRođena: 8. lipnja 1936.
Prvi zavjeti: 12. svibnja 1961.
Umrla: 30. travnja 2012.

„Ja sutra idem kući i spremna sam za susret s Gospodinom“, bile su riječi s. Helme sestrama koje su večer prije smrti bile uz njezinu bolesničku postelju u bolnici. Kad su odlazile, rekla im je liječnica: Sada će i sestri biti lakše kada ste je posjetili. Sljedećega jutra, dok su kod sv. mise odzvanjale riječi evanđelja: „Ja sam Vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se“, nitko nije slutio, da se one upravo ispunjavaju našoj s. Helmi.
Preminula je rano ujutro u Kliničkoj bolnici Osijek, na Internoj klinici, u 76. godini života i u 51. godini sv. zavjeta.
Već na spomen imena s. Helme odzvanja nam u ušima njezin glas koji je velikodušno i ponosno poklanjala u liturgijskom pjevanju cijeli svoj život, počevši od djetinjstva. Njezino raspjevano djetinjstvo započelo je u selu Bošnjaci, u obitelji Antuna Lenića i majke Bare rođ. Staničić, kada je kao osmo dijete, usred dvanaestero svoje braće i sestara, 8. lipnja 1936. g. rođena djevojčica, koja je na krštenju u župnoj crkvi sv. Martina, 9. lipnja iste godine, dobila ime Jelisava.
U zemljoradničkoj obitelji vladao je kršćanski duh: molitva i rad. Svi su se uključivali u posao koji im je pristajao. Tako je već prije polaska u školu mala Jelisava čuvala stado. U Bošnjacima je završila četiri razreda osnovne škole i istom kasnije polazila je stručnu školu, ali ju je zbog zdravstvenih tegoba napustila. Otac je dosta rano prešao u vječnost pa je sav ratarski posao ostao na majci i braći. Sestre su također pomagale u polju i u kućnim poslovima te su radile ručni rad. Majka se dobro snalazila u svim poslovima i prednjačila je primjerom svojoj djeci.
U župi su već djelovale Milosrdne sestre sv. Križa pa je misao na život u samostanu često dolazila maloj Jelisavi na pamet. Tako je ona više puta s nekom od časnih sestara posjetila Đakovo i izrazila svoju želju da pođe u samostan. Zbog slaboga zdravlja morala je još pričekati neko vrijeme da tu želju ostvari. Odlazila je često u crkvu i rado je pjevala. Napokon je dobila poziv iz Đakova da se pridruži kandidaticama, 21. lipnja 1957. godine. Priprema za redovnički život i zavjete trajala je tri godine te je 28. travnja 1960. g. ušla u novicijat i dobila redovničko ime s. Helma. Unatoč slabomu zdravlju položila je prve zavjete i krenula putem milosrdne sestre sv. Križa. Za njom je kasnije došla u samostan i njezina starija sestra Rozalija, naša sestra Slavoja, koja je prešla u vječnost prije s. Helme. Smisao s. Helme za ručni rad odmah je bio uočen pa je punih trinaest godina, nakon prvih zavjeta, vezla u paramentu Samostana u Đakovu. U provincijalnoj kući uočili su i njezinu sposobnost za pjevanje te je u slobodno vrijeme učila svirati harmonij. Svoju učiteljicu, s. Rafaelu Franc, pratila je rado na večernje vježbe pjevanja s katedralnim zborom. S tom je svojom sposobnošću mogla ispomagati na filijalama, kada se za to pokazala potreba. Prva župa, koja je bila i prvi premještaj iz provincijalne kuće, bila je župa Jovanovac kod Osijeka (danas Ivanovac), gdje je od 1974. do 1982. g. vršila službu sviračice i sakristanke. Tri godine ujedno je vodila brigu za malu zajednicu sestara u toj župi.
Kao sakristanka puno je važnosti polagala na čistoću crkvenoga rublja i urednost molitvenoga prostora; imala je dara za ukrašavanje. U susretu s ljudima bila je ugodna i vedra. Znala je mnoge ohrabriti i potaknuti da s jakom vjerom prebrode svoje poteškoće. Po naravi je bila spontana i dobrodušna. Bez obzira na to kako se sama osjećala, znala je širiti ugodno raspoloženje oko sebe.
Nakon zatvaranja filijale u Ivanovcu, sestra Helma pošla je u Lipik, gdje je opet do 1984. g. vodila crkveno pjevanje. Iste je godine došla u Đakovo i uključila se u izradu crkvenoga ruha te je pojačala svojim glasom sestarski samostanski zbor. Još je kratko vrijeme radila kao sviračica i sakristanka u Franjevačkom samostanu u Vinkovcima i u župi na Visu, gdje je ujedno pokušala liječiti svoju reumu i artritis.
Od 1988. do 1996. g. opet je s. Helma u Đakovu, gdje marljivo veze slavonske vezove na misnicama, koje su vrlo cijenjene, a nedjeljom odlazi u župu Piškorevci da svojim sviranjem i pjevanjem uljepša liturgiju. Nju nije žalostilo ako pjevači nisu došli. Ona je imala glas koji može „napuniti“ crkvu. Njezino posljednje mjesto djelovanja bio je Pakrac, kamo je odlazila iz zajednice u Lipiku. Nakon četiri godine djelovanja zdravlje joj se vrlo pogoršalo te je 2006. g. došla u Đakovo, u zajednicu bolesnih sestara. Svoju ljubav i sposobnost za crkveno pjevanje i sviranje opet je mogla i ovdje darovati u kapelici bolesnih sestara, što je rado i činila. Kao i u mladosti, ostala je uvijek dinamična, društvena i vesela. Pomagala je u zajednici kolikogod su joj sile dopuštale: predmolila Časoslov, svirala, pjevala, osobito prigodom svečanosti u zajednici. Bilo joj je stalo do toga da drugima uljepša život. Znala je među sestrama stvoriti dobro raspoloženje, pjesmom ih razveseliti i tako razbiti monotoniju ili napetost.
Prije godinu dana proslavila je i zlatni jubilej svojih zavjeta.
Ipak, bolest je napredovala i s. Helma morala je sve češće u bolnicu. Tamo je svojom dobrohotnošću i neposrednošću u komunikaciji mnogima bila pravi lijek. Svojom vedrinom hrabrila ih je i oduševila da zajedno s njom mole i povjeravaju svoje teškoće Bogu. Nakon zadnje teške operacije kuka, brzo se vratila među svoje sestre, ali je zbog pogoršanja opet morala natrag u bolnicu. U njoj je polagano sazrijevala svijest da je neizostavno bolničko liječenje, unatoč njezinoj želji da se vrati na liječenje u samostan. Tako je u ozračju blagdana Dobroga Pastira, a uoči početka mjeseca svibnja, posvećenoga Mariji, pošla u nebo gdje će svoju nebesku Kraljicu trajno slaviti.
Draga naša s. Helma, dok zahvaljujemo Gospodinu za vaš život i radosno služenje njemu, unatoč patnji i bolesti kroz koju ste prolazili, molimo ga da vas nagradi vječnim životom na nebesima. Kao što ste neumorno svojim pjevanjem slavili Gospodina i njegovu Majku, nastavite to i u nebeskoj liturgiji. Molite Gospodina da nam pošalje novih revnih i dobrih članova.

Gospodine, uključi je u zbor nebeske liturgije!

s. Blaženka Perković

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3