"Križ neka ti bude prva i najdraža slika."
                                                                                                                                                                 o. Teodozije Florentini

S. M. ANITA

M.AnitaLiza ZIMAJ

Rođena: 19. srpnja 1945.
Prvi zavjeti: 22. travnja 1972.
Umrla: 23. kolovoza 2019.

Našu dragu sestru M. Anitu pozvao je Gospodin u svoj nebeski dom upravo na dan kada se sjećamo njegove muke i smrti. U trenutcima prijelaza u vječnost bila je okružena sestrama koje su je pratile svojom molitvom.

Sestra M. Anita rođena je u selu Ranoc-Peć, na Kosovu, u kršćanskoj obitelji, od oca Gjina i majke Tone rođene Përgjokaj. Krštena je 20. srpnja 1945. godine u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Zlokučanima, i dobila je ime Liza. Bilo ih je devetero djece, ona je bila četvrta po starini. Svoje djetinjstvo provela je s dragim roditeljima, braćom i sestrama. Roditelji su vjerski odgajali svoju djecu, ali nije mogla ići redovito na svetu misu jer je crkva bila daleko. Zbog toga je Prvu svetu Pričest primila u dvanaestoj godini, a svetu Potvrdu godinu dana kasnije.

Osnovnu školu završila je u Peći, a stanovala je kod strica. To je bilo bezbožno komunističko vrijeme, kada se javno ismijavalo one koji su živjeli po vjeri, pa je tako prolazila i Liza.

Iz Peći se vratila u rodno selo Ranoc. Počela je razmišljati o svojem budućem životu. Jednom je na ispovijedi rekla svećeniku da se želi posvetiti Bogu. Uputio ju je da pođe Milosrdnim sestrama sv. Križa, koje su djelovale u Đakovici. Kod sestara u Đakovici bila je dva tjedna, a onda je došla u Đakovo s molbom da bude primljena u kandidaturu. Dobila je potvrdan odgovor te je 12. lipnja 1966. godine stupila u đakovački samostan.

Na početku joj je bilo teško zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskoga jezika, jer je kod kuće govorila samo albanski, ali se brzo snašla jer se trudila naučiti hrvatski jezik. U kandidaturi je najprije tri mjeseca bila u praonici rublja, a potom je pošla u Zagreb, gdje je dvije godine također pomagala u praonici rublja. Iz Zagreba je pošla u Donji Miholjac, gdje je kod jedne gospođe radila u slastičarnici te naučila pripravljati vrlo lijepe i ukusne slastice, koje je kasnije rado pripremala za sestre. Iz Miholjca je bila pozvana u postulat, a potom je 1970. god ušla u novicijat i dobila ime sestra Marija Anita. Radovala se tomu razdoblju većega upoznavanja redovničkoga života, jedino je još uvijek imala malih poteškoća s hrvatskim jezikom. Prve sv. zavjete položila je 22. travnja 1972. godine.

Nakon Prvih svetih zavjeta dobila je dužnost kuharice u Lipiku. Tamo je dvije godine vrlo marljivo i ukusno kuhala za sestre. Iz Lipika je premještena u Đakovo, u provincijalnu kuću, gdje je ostala jednu godinu. Zatim je premještena u veliku kuhinju u Bogoslovno sjemenište i tu je djelovala pune 24 godine, najveći dio svojega redovničkog života. Pokazala je svoju ljubav prema poslu i prema onima za koje je pripremala obroke. Mnogi svećenici, kao i bogoslovi, rado su je susretali i cijenili njezin požrtvovni rad. Iz Sjemeništa pošla je u Osijek, u zajednicu sestara u Krbavskoj ulici, gdje je godinu dana požrtvovno i s ljubavlju kuhala za sestre. Nakon Osijeka bila je godinu dana u Slavonskom Brodu, u Franjevačkom samostanu. Životni put ju je potom odveo u rodni zavičaj, u Đakovicu, i tamo je tijekom 16 godina kuhala za sestre i franjevačku zajednicu. Uza svoju dužnost, ondje je obnašala i službu kućne poglavarice.

Životni put sestre M. Anite bio je obilježen uglavnom radom u kuhinji. Sestra M. Anita cijenila je svoje redovničko zvanje i nastojala je odgovoriti tomu uzvišenomu pozivu. Revno je molila i plodove molitve unosila u svagdašnjicu. U svojim molitvama nije zaboravljala svoje rođene sestre i braću te domovinu iz koje je potekla. Bila je vrlo draga sestra, otvorena za pomoć i svi smo je rado imali u blizini.

Radeći tolike godine na teškoj dužnosti, u kuhinji, zdravlje joj je bilo narušeno. Kratko vrijeme bila je u Prištini, a 2017. godine došla je u Đakovo, u Dom svetog Josipa, na liječenje.

Zdravlje se postupno sve više pogoršavalo i sile su slabile. Gospodin joj je svojom snagom pomagao te je strpljivo podnosila svoju nemoć koja ju pripravila na konačni susret s Kristom.

Draga sestro M. Anita, odmaraj se u krilu Očevu i pomozi nam da i mi sretno stignemo u luku Vječnosti. Hvala Ti za sve!

Izmoli sebi zamjenu među današnjim naraštajem. Neka mlade djevojke osjete ljepotu služenja iz ljubavi za Ljubav.

Počivala u miru Onoga koji te je k sebi pozvao!

s. Paskala Križan

Facebook likebox