"Samo put križa vodi u nebo!"

                                                                                                                                                                 bl. m. M. Terezija

S. SILVERIJA

s.SilverijaKatarina SADORSKI

Rođena 1. lipnja 1927.

Prvi zavjeti 26. travnja 1951.

Umrla 30. srpnja 2019.

U Svetom pismu čitamo i riječi proroka Izaije: "Misli moje nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti!" (Iz 55, 8) Bog za svakog čovjeka ima njegov vlastiti put i svakog On vodi. Našu sestru Silveriju pozvao je na ovozemaljski put preko njezinih roditelja koji su, sudjelujući s Božjom milošću, dali joj život 1. lipnja 1927. godine.

Rođena je u mjestu Trnjani, nedaleko od Slavonskoga Broda. Otac Petar bio je po zanimanju kolar i poljoprivrednik, a majka Marija rođ. Terepa vrijedna i marljiva domaćica. Osim Katice podarili su život još jednomu sinu. Istoga dana, 1. lipnja, krstili su djevojčicu u župnoj crkvi sv. Marka, u kojoj je primila i sakramente Prve Pričesti 17. travnja 1936. i Potvrde 28. svibnja 1946. godine.

Trnjani su selo u kojem su u slozi živjeli katolici, katolici istočnoga obreda i pravoslavci. No, to nije nikomu predstavljalo problem. Roditelji su svoju djecu odgojili u pravoj vjeri, pobožnosti, poštenju i radinosti. Kako je otac bio kolar, učinio je suseljanima bezbroj usluga i pomagao im je na različite načine. Osobito je bio privržen župi i župniku te je i tu učinio puno usluga. Od njega je Katica baštinila vedrinu koja ju je nosila kroz život.

U selu je Katica završila četiri razreda osnovne škole koju je veoma revno i rado pohađala te se trsila biti prva u učenju. Kad bi dobila dobre ocjene, roditelji su je znali nagraditi lijepom knjigom, čemu se ona osobito veselila. Kao i svako dijete na selu, za vrijeme školskih praznika čuvala je stoku i tako bila na pomoć roditeljima, a pazila je i na mlađega brata.

Često je imala priliku susretati redovnice i u njoj se budila želja i pitanje bi li i ona mogla poći u samostan. Čini se da to nije baš bilo jednostavno i lako ostvariti jer je kao katolkinja istočnoga obreda trebala dobiti dopuštenje Biskupskoga ordinarijata - i iz Križevaca, i iz Đakova. Kad su te nejasnoće bile otklonjene, stupila je u samostan Milosrdnih sestara sv. križa u Đakovo 15. rujna 1947. godine. Svjedočanstvo za ulazak potpisao joj je Ćiril Kos, tadašnji upravitelj župe Trnjani, na što je ona bila veoma ponosna, a župnik je bio osobito rado viđen u njihovoj kući i bio je veliki prijatelj s njezinim ocem. Tijekom kandidature sestre poglavarice slale su Katicu na razna mjesta i povjeravale su joj razne poslove kako bi provjerile stalnost njezina poziva. Tako je bila u Trnavi, Đakovu, Zagrebu, Lipiku. Svuda se pokazala veoma revnom i savjesnom u poslovima koje je obavljala - u kuhinji, vrtu, praonici, vinogradu.

Na oblačenju 25. ožujka 1950. godine dobiva ime sestra Silverija. Poslije Prvih sv. zavjeta, koje je položila 26. travnja 1951. godine, poslana je u Gorjane gdje tri godine obavlja različite poslove. Zatim odlazi u Donji Miholjac, pa na Sušak, a onda u Đakovo.

Već od početka redovničkoga života Bog je sestru Silveriju poveo svojim putem, putem križa. Zdravlje joj je bilo slabo te je već 1959. godine došla u Zagreb, na Vrhovac, gdje je 13 godina obavljala najrazličitije poslove - brinula se za goste, radila u kuhinji, vrtu, praonici. Uvijek su to bili poslovi koji su bili povezani s puno žrtve i samozataje. Sestra Silverija uvijek ih je veselo i zauzeto obavljala. Godine 1972. prešla je u zajednicu Marijin dom. Odatle je, kada je poslušnost zvala, uvijek rado odlazila na različita mjesta ispomagati sestrama. Tu je prolazila školu trpljenja i bolesti. Svake je godine odlazila u kupke u Lipik i tako je uspijevala i dalje strpljivo nositi križ bolesti i podnositi boli.

Kako je cijeli život bila "sprijateljena" s bolešću, tako je dane starosti nosila strpljivo i predano u volju Božju, prikazujući svoje patnje na različite nakane, osobito za potrebe Provincije, sestara poglavarica i Domovine.

Uvijek se veselila posjetima sestara, zanimala se za njihove potrebe, a nije zaboravljala ni preporuke mnogih bolesnika, kao i druge nakane. Dok je mogla, hodočastila je Majci Božjoj na Kamenita vrata i na grob blaženoga kardinala Stepinca, u zagrebačku katedralu. Od tih je pohoda živjela i lakše je nosila svoje životne tegobe. Bila je za nju velika žrtva kad više nije mogla hodočastiti na svoja omiljena mjesta. To je nadoknađivala slušanjem programa Radio Marije.

I posljednjih dana njezina mukotrpnog života Gospodin joj je pokazao svoju brigu i ljubav. Iako se posljednjih godina kretala pomoću hodalice, trudila se što manje biti na teret drugima.

Nekoliko dana prije prijelaza u vječnost, zbog opće klonulosti, anemije i visoke temperature, morala je u bolnicu. Prevezli su je u bolnicu na Sv. Duh. Nakon bolničke obrade i primljene doze transfuzije, izgledalo je kako se malo oporavila. Čeznula je za dolaskom u provincijalnu kuću, ali Gospodin je drugačije odredio. Našao ju je spremnu da pođe u Njegovu kuću. 

Draga sestro Silverija, hvala ti za sav rad, žrtvu, molitvu i trpljenje koje si, poput blažene sestre Zdenke, prikazivala na mnogo nakana. Njoj si se utjecala u svojim potrebama i ona je došla po tebe na svoj blagdan!

Zajedno s njom i sa svim našim sestrama izmoli nam novih zvanja. Počivaj u miru!

s. M. Estera Radičević

Facebook likebox