"Potrebne su mi sestre
koje razumiju Križ.

                                                                                                                                                                                                o. Teodozije

S. RAJKA

s. Rajka Liza ĐURINAC

Rođena:   4. lipnja 1937.

Prvi zavjeti: 28. travnja 1964.

Umrla: 7. rujna 2018.

 

U predvečerje blagdana rođenja naše Nebeske Majke, Male Gospe, u 19 sati, Gospodin je pozvao k sebi našu dragu sestru Rajku. U samostanskoj crkvi upravo smo u to vrijeme svečano molile Povečerje tijekom kojega su primljene u novicijat tri postulantice. Vjerujemo da se Gospodin obradovao odzivu na njegov poziv, kako odazivu sestara novakinja, tako i odazivu sestre Rajke.

U brodskom Posavlju nalazi se malo selo Oprisavci. Tu je 4. lipnja 1937. godine, od oca Marka i majke Marije rođ. Biondić, rođena sestra Rajka, kao treće od četvero djece. Na krštenju je dobila ime Liza. Otac joj je bio zanatlija, kovač, a majka domaćica. Skromno su živjeli od rada svojih marljivih ruku. Djeci su u srce usađivali živu vjeru i odanost Crkvi. Već odmalena vodili su ih u crkvu. Otac je u obitelji čitao Bibliju, a majka, koja nije imala prilike pohađati školu, naučila je od svoje djece čitati i pisati. Liza je već kao malena od majke naučila da se u crkvi treba moliti i šutjeti. Uz školu redovito je pohađala i vjeronauk. Prvu svetu Pričest  primila je na blagdan Uzašašća, kada je išla u drugi razred osnovne škole, a tri godine kasnije primila je sakrament svete Potvrde.

U obitelji se uvijek zajednički molilo. U kući su češće znali govoriti o duhovnom pozivu. Majka je priželjkivala neko od svoje djece darovati Bogu, ali na Lizu nije pomišljala jer je ona odmalena bila jako živa. Jednoga je dana Liza posjetila katedralu, u vrijeme đakonskoga ređenja, a poslije toga navratila je u samostan, upravo kada su sestre molile Časoslov, i to na latinskom jeziku. Ono što je tada doživjela, duboko se dojmilo male Lize i budila se u njoj želja da i ona postane časna sestra. Sada je postala ozbiljnija, počela je čitati životopis sv. Franje Asiškoga i sv. Terezije od Djeteta Isusa. Kada je navršila šesnaest godina, pokucala je na samostanska vrata. Nakon razgovora sa sestrom odgojiteljicom, dobila je u pisanom obliku što sve treba kod dolaska u samostan donijeti. Započela je moliti se Majci Božjoj da joj pomogne i da upozna svoj pravi put. Čitajući živote svetaca, vidjela je da i oni nisu odmah bili sveti, i to ju je ohrabrilo. Nakon dvije godine borbe, donijela je konačnu odluku i odlučila je poći u samostan.

U samostan je primljena 1957. godine. Kao kandidatica bila je na filijali u Trnavi. Tijekom toga vremena završila je sedmi i osmi razred osnovne škole, jer je kod kuće završila samo šest razreda. U Zagrebu je završila bolničku školu. Zdravlje joj je bilo narušeno i utekla se za pomoć našoj utemeljiteljici, sada bl. majci Mariji Tereziji. Osjetila je njezin moćni zagovor jer joj se zdravlje popravilo. Od tada je mnogima preporučivala da se utječu majci M. Tereziji za pomoć.

Spremna i radosna ušla je u postulat i kasnije  u novicijat, dobivši ime sestra Rajka.

Prve svete zavjete položila je 28. travnja 1964. godine. Istoga je dana sa sestrama pošla u Zagreb na tečaj za mliječnu kuhinju, kako bi se osposobila za rad na Kosovu, u Đakovici, da može pripremati hranu za novorođenčad. Tamo je petnaest godina s ljubavlju služila malenima. Uz posao u Đakovici završila je Srednju medicinsku školu i tečaj za transfuziju. Nakon toga tečaja prešla je raditi u transfuziju i tu je ostala sljedećih petnaest godina, do kraja svojega radnog vijeka. Kada se 1972. godine u Đakovici pojavila zarazna bolest – variola – koja je odnijela dosta ljudskih života, sestra Rajka među prvima se javila za dvorbu tih bolesnika, ušavši hrabro s ostalim sestrama u karantenu. S ljubavlju je dvorila te teške bolesnike  i uz Božju pomoć nije se zarazila. Za taj svoj rad dobila je od predsjednika države „Medalju zasluge za narod“, 10. srpnja 1972. godine.

Iz Đakovice je premještena u Srijemsku Mitrovicu i tamo je četiri godine obavljala kućne poslove. Potom je došla u Đakovo na bolesnički kat i od 1998. do 2000. godine njegovala je bolesne sestre, a i sama se liječila. Kada se oporavila, pošla je u Trnavu gdje je četiri godine, do 2014., bila sakristanka i obavljala kućne poslove. Od 2014. godine sestra Rajka bila je u Đakovu, u Domu sv. Josipa, kao bolesnica.

Naša sestra Rajka znala je raditi prekrasne ručne radove. I kapelicu u Trnavi, i kapelicu bolesničkoga kata kao i samostansku crkvu krase oltarnici koje je izradila sestra Rajka - od takozvane „sunčane čipke“. Hvala joj!

Gospodin je našu sestru Rajku obdario vedrom naravi. Bez obzira kako je njoj bilo, ona je uvijek bila raspoložena i radosna, strpljivo i predano noseći životne križeve. Svakoga je s ljubavlju i rado susretala. Radovala se s radosnima, a plakala je s tužnima. Rado se zanimala za sestre i znala je reći pravu riječ u pravo vrijeme. Imala je srce djeteta, i to je zadržala cijeli svoj život.

Hvala ti, draga naša sestro Rajka, za tvoju ljubav i radost koju si nesebično dijelila s nama. Hvala ti za tvoje dobrohotno srce koje nas je uvijek rado susretalo i razveselilo. Susreti s tobom unosili su u nas radost i ulijevali hrabrost za prihvaćanje svega što nam Gospodin šalje. Vjerujemo da se sada, u društvu nebesnika, zajedno raduješ i slaviš svojega Zaručnika, kojemu si vjerno služila i do kraja ustrajala. Moli se za nas da budemo svete i izmoli nam novih, svetih duhovnih zvanja.

Počivaj u miru Božjemu!

s. Paskala Križan

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3