"Marija - 

ona je Utemeljiteljica Instituta!
                                                                                                                                                                                                o. Teodozije

S. PAVLIMIRA

PavlimiraBarbara HANS

Rođena:     27. studenoga 1931.
Prvi zavjeti:  26. kolovoza 1954.
Umrla:       18. srpnja 2018.

U satu dana kada se spominjemo Isusove ljubavi i njegova beskrajnog milosrđa, u 15 sati, pozvao je Gospodin k sebi svoju vjernu zaručnicu, našu dragu sestru Pavlimiru.

Svoje zdravstvene teškoće, koje je imala u posljednje vrijeme, mirno i strpljivo je podnosila i prikazivala za našu Provinciju. Do zadnjega časa svojom je molitvom i pjesmom Majko Božja Bistrička slavila Gospodina.

Sestra Pavlimira rođena je u Ključu od kršćanskih roditelja, od oca Valenta i majke Marije rođ. Šafran. Imala je pet sestara i dva brata. Na krštenju je dobila ime Barbara. Još kao mala djevojčica voljela je ići u crkvu. Sa sedam godina pošla je u školu koju je jako voljela. Dva puta tjedno imali su u školi i vjeronauk koji je također rado pohađala i učila. Na blagdan sv. Alojzija primila je Prvu svetu Pričest. Toga je dana bila posebno sretna što je Isus došao u njezino srce. Završivši 4. razred nije više išla u školu, nego je pomagala mami kod kuće. Kada je odrasla, išla je raditi i u polje.

Već kao mala govorila je kako ona ne će ostati kod kuće, nego da će ići u časne sestre. Svi su joj se smijali, misleći kako je mala i ne zna što govori. Kada joj je bilo petnaest godina, otišla je njezina seka u naš Samostan. U njoj je još više rasla čežnja da i ona pođe tamo. Voljela je ona svoje roditelje, braću i sestre, ali je imala pred očima nešto više. Čula je u jednoj propovijedi kako je ovaj naš život samo put kroz suznu dolinu i da treba poći u vječnost. Sada je bila posve odlučna da pođe u samostan, misleći da će tamo najlakše sretno stići do vječnosti. 

Prije nego je došla u samostan dvije godine je radila u Domu trećoredica na Orlovcu, Ksaver, u Zagrebu gdje je radilo pet naših  sestara. Upraviteljica doma i poglavarica zajednice bila je s. Pelikana Galauner, a tu je radila i s. Pulherija Šantek, njezina sestrična.  Kako je bila veoma marljiva i požrtvovna s. Pelikana ju je što dulje htjela zadržati na poslu, pa joj je govorila da ima vremena ići u samostan. Kad je njezina rođena s. Pavica u Đakovu polagala prve zavjete nije Barbara mogla poći. Sestra joj je rekle: "Vi ćete napraviti žrtvicu i ostati u kuhinji!" No jednom je p. Leon došao ispovijedati i ona ga je išla pitati što će činiti. Kad ju je saslušao rekao joj je da odmah ide u samostan. Tako je sva sretna ušla u samostan 19. studenoga 1950. godine. 

Jako se obradovala kada je dobila pelerinu, svoje prvo redovničko odijelo. Za vrijeme kandidature radila je u šivaonici, jedno vrijeme u kuhinji, a dvorila je i goste. Tada je završila i osmoljetku. Kada je ušla u postulat, bila je sretna jer je znala da je jedan korak bliže svojemu cilju, da se potpuno preda Isusu. U to vrijeme radila je u praonici rublja i u kuhinji. Sve je to rado i s ljubavlju obavljala. Radosno je ušla u novicijat i dobila je ime sestra Pavlimira.

Položivši Prve svete zavjete 26. kolovoza 1954. godine, prvo radno mjesto bilo joj je u Beogradu, na Vojnoj medicinskoj akademiji, gdje je požrtvovno radila devet godina kao medicinska sestra, instrumentarka. Iz Beograda je pošla u Đakovicu, u bolnicu, gdje je 24 godine radila također kao instrumentarka. To je težak i iscrpljujući rad koji je zahtijevao spretnost i punu sabranost. Ona je radeći tiho, molila i svoj je mir prenosila na svoju okolinu. Operirane bolesnike pratila je i nakon liječenja, zanimajući se za njih i za njihove obitelji. Poštivala je svakog čovjeka, bez obzira na njegovo vjersko uvjerenje ili narodnost.

U Đakovici je šest godina bila i kućna poglavarica. I svoje susestre voljela je i prihvaćala s puno ljubavi i razumijevanja. U svakoj je sestri gledala darove kojima svaka na svoj način obogaćuje zajednicu. Iz Đakovice pošla je u Prištinu, u našu kuću, gdje je također tijekom šest godina bila kućna poglavarica. I sama je bila krhka zdravlja, ali se nije štedjela. Bila je pozorna na potrebe drugih. Kao poglavarica trudila se biti svojim susestrama dobra sestra i brižna majka. Iako je bila u mirovini, nije mirovala. Iz Prištine pošla je u Slavonski Brod, u našu kuću. Tu je godinama svaki dan odlazila u franjevački samostan i tu radila mnogo poslova - od kuhinje, do spremanja blagovaonice i drugih prostorija, na uslugu je bila sestri u kuhinji. Još danas je vjernici pamte po ljubaznosti i dobroti s kojom ih je primala i pomagala te pratila molitvom.Boraveći u toj zajednici proslavila je i svoj zlatni jubilej 2004. godine. Kada je imala Prve svete zavjete, 1954. godine, slavila se 100. obljetnica proglašenja dogme o Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, a 2004. godine, o zlatnom jubileju, slavila se 150. obljetnica iste dogme. Pod Marijinim okriljem započela je svoj redovnički život i Marija ju je pratila sve do zlatnoga jubileja. I dalje je nije napuštala jer joj se dnevno uvijek s puno ljubavi i povjerenja utjecala.

Godine 2010. došla je u Đakovo, na bolesničko odjeljenje. Ni ovdje nije mirovala, nego je u zajednici vršila male službe. Većinu vremena provodila je u molitvi, zahvaljujući Gospodinu za svoj redovnički život i za sve što joj je učinio. Vrlo se rijetko događa da se u istom samostanu nalaze četiri rođene sestre. Sestra Pavlimira imala je tu milost. To su sada već pokojne, sestra Pavica i sestra Danica, i još živuća naša sestra Danislava.

Sestru Pavlimiru pamtit ćemo kao dobru, tihu i jednostavnu sestru. Marljivo i savjesno obavljala je svaku dužnost. U zajednici je bila vedra i voljela je svoje sestre.

Zahvaljujemo Gospodinu za našu dragu sestru Pavlimiru. Svojim pravim redovničkim životom obogatila je našu zajednicu.

Tebi, draga sestro Pavlimira, hvala za svu ljubav i dobrotu koju si cijeli svoj život pokazivala svojim sestrama i svima koje si susretala na svojemu životnom putu. Vjerujemo da si sretno stigla u Očevu kuću gdje skupa sa svojim rođenim sestrama, i sa svim našim pokojnim susestrama, hvališ i slaviš Onoga koji te je na poseban način odabrao. Neka tvoj svijetli primjer bude poticaj mnogim djevojkama da pođu za Isusom u redovničkom staležu. Moli za nas koji smo još na putu, da i mi sretno stignemo u vječnost.

Neka te Gospodin nagradi za tvoj plemeniti život i udijeli ti svoj vječni mir!

s. Paskala Križan

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3