"Ne smijemo računati na uspjeh,

moramo vršiti svoju dužnost."

Otac Teodozije 

S. AGNETA PILAJ

Agneta

 

 

      Rođena: 28. srpnja 1928.

      Prvi zavjeti: 28. svibnja 1960.

      Umrla: 13. svibnja 2017.

Na vigiliju V. vazmene nedjelje kada se zajednica priprema za nedjeljnu liturgiju promišljajući Božju Riječ, našu sestru Agnetu pozvao je Gospodin, da tu Riječ doslovno ispuni. „Neka se ne uznemiruje srce vaše. …Idem pripraviti vam mjesto. Ponovno ću doći i uzeti vas k sebi“. Nakon nekoliko dana tjelesne slabosti, osjetila je s. Agneta da se bliži Isusov dolazak da ju povede na mjesto, koje joj je pripravio. Vjerovala je cijeli život u tu Isusovu riječ, pa nije bila uznemirena nego nas  je mirno i predano iznenadila, iako u 89. godini života, svojim brzim odlaskom u subotu, 13. svibnja 2017.  

Put u Samostan iz dalekog Međimurja iako dug nije joj bio nepoznat. Uporno ga je i dugo otkrivala.

Međimurje naše dalo je našoj provinciji brojna zvanja, jer su u vjeri čvrste obitelji bile brojne djecom. Ni siromaštvo ih nije odvratilo od vjere i vjernosti unatoč povijesnim neprilikama koje su ih tlačile. Tako je u vjerničkim obiteljima Bog pozivao u svoju službu i više nego samo jedno dijete.

Obitelj  Gabrijela Pilaj i Marije r. Pintarić podarila je  Bogu tri svoje kćeri od osmero svoje djece. Helena je kao treće dijete ugledala svjetlo dana 28. srpnja 1928. godine u selu Dragoslavec, a istoga dana krštena u župnoj crkvi svete Katarine u Gornjem Mihaljevcu. Svetu potvrdu primila je Helena u istoj župi 1946. g. Prispjevši za školu završila je četiri razreda osnovne škole u Gornjem Mihaljevcu.

Siromaštvo ratarskih obitelji onoga vremena učilo je djecu već od malena radu i služenju. Tako su Helenu s dvanaest godina roditelji poslali u dobrostojeću obitelj susjednog sela da služeći uči sve kućanske poslove i već tada sama sebi priskrbi za „jelo i odijelo“. Njezina starija sestra (sada već pokojna  s. Anka) našla je drugačiji put za svoj život i pošla u Samostan sestara sv. Križa u Đakovu. Helena ju je pratila do stanice, obećala da će doći za njom i vratila se u započetu službu u raznim dobrostojećim obiteljima te tako dospjela sve do Maribora, gdje je uz dobru gospođu imala puno prilike ići u crkvu i primati sakramente. Dok je ona zasluživala za sebe i obitelj, najmlađa sestra je pronašla svoj put u život i pošla za starijom sestrom u samostan u Đakovo (sada pokojna s. Iluminata). Helena je s majkom pošla na svečanost njezinih prvih zavjeta i tu je konačno pala odluka u srcu Helene, da se pridruži svojim dvjema sestrama. Bila je tada već 29 godina stara pa je za konačnu odluku trebalo snage odozgor koju je potražila kod svete Majke Marije na Trsatu. Potrebna pomoć je stigla i ona je pokucala na vrata samo­stana, ali nije bila odmah primljena. Njezina je dob je bila tomu zaprjeka a i zvanje se još trebalo iskušati. Primite me, sve ću raditi što god se od mene bude tražilo“, molila je nadležne poglavare.  Molba joj je uslišana i želja ostvarena 28. kolovoza 1957. godine. Svome je obećanju ostala vjerna do konca. Tada je počeo moj novi život i ja sam svakim danom bila sve sretnija, piše ona. Bližu pripremu na zavjete – započela je 1959. Tada piše opis svoga života koji završava riječima: Djetinjom se odanošću  stavljam pod okrilje i zaštitu drage Majke Marije da me ona  štiti, vodi i jača kroz cijeli moj život.

Naše tri sestre Pilaj u sreći svoga poziva zacijelo su molile da Gospodin i nadalje poziva u svoju službu mlađe naraštaje iz njihove obitelji. Njihova je radost bio njihov nećak Mirko, koji je prihvatio svećenički poziv. S njim su bile srdačno povezane.

Nakon novicijata položila je svoje prve zavjete kao sestra M. Agneta. Vična svim domaćinskim poslovima bila je raspoložena za sve potrebe poglavara, a one su bile brojne i mnogolike. Tako je pošla na prvu  dužnost u kuhinju na Vrhovec a zatim su se redala mjesta njezina djelovanja: Đakovo, St. Bar, Drenovci, Štitar i 1977. Srijemska Mitrovica, gdje je ostala deset godina. Potom je župu Osijek I. posluživala sestra Agneta do 1992. Tu ju je zatekla prva godina domovinskog rata i ona je osjetila u Osijeku njegovu razornost i nemile udarce na dragu katedralu. U tim opasnim okolnostima ostala je s još jednom sestrom i usluživala izbjeglice i branitelje, nakon pada Vukovara. Božić branitelja nije smio proći bez kolača! Ona se nije se štedjela da im i na taj način obilježi blagdan i svojom žrtvom izrazi zahvalnost za njihovu žrtvu.

Tada je već počela pobolijevati te je došla na liječenje i predah u Đakovo gdje također pomaže u kuhinji spremna poći na ispomoć kamo je trebalo. Tako je bila na zamjenama u Krapini, u Sv. Vidu, Osijeku-Tvrđa i u Trnavi.

Naša sestra Agneta ima za sobom život prepun žrtve na koju je bila spremna od mladosti, svjesno je prihvaćala svaku teškoću i savjesno je svladavala. Okusila je ona i dužnost kućne poglavarice u župi Drenovci od 1969. do 1976. godine. Samo je Gospodinu poznato, koliko je tereta prešlo preko njezinih ruku u vođenju domaćinstva u župama u ondašnjim prilikama života i rada. Nije se znala štedjeti pa se nije ni tužila na umor ili množinu posla.

Iscrpljena i oslabljenog zdravlja dolazi 2005. u Dom sv. Josipa u Đakovo. Ali tu više nije bilo njezinih rođenih sestara. Obadvije su je pretekle odlaskom u nebo.  Odmah se uključila u pomoć kod podjele hrane i bila spremna na usluge slabijima i starijima od sebe. Ni brisanje prašine nije smatrala nebitnim, jer je u nj ugrađivala ljubav koju je dnevno crpila u Euharistiji. Bila je pobožna duša, zapažale su sestre.  Kada je i sama bila potrebna tuđe pomoći,  primala je sve sa zahvalnim smiješkom. Iznenadno pogoršanje njezina zdravstvenog stanja bilo je za nju znak blizine njezina odlaska. Ja sam potpuno spremna ići Gospodinu, rekla je poglavarici koja joj  je uputila riječ ohrabrenja dva dana prije smrti. S. Agneta nije tom prigodom zaboravila ni zamoliti oproštenje i blagoslov za sretan put kojemu se očito nadala.

S Majkom Marijom pronašla je s. Agneta svoj životni put, u pobožnosti prema dragoj Gospi koračala njime,  a Marija ju je dočekala na kraju puta upravo na blagdan Gospe Fatimske u subotu, 13. svibnja, na 100. obljetnicu fatimskih ukazanja.

Kraljice mira, otvori joj vrata nebeska i dovedi je namjesto koje joj je tvoj Sin pripravio u društvu nebesnika!

s. Blaženka Perković

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3