"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

S. IVANICA

IvanicaEVA MARUŠIĆ

Rođena: 28. rujna 1927.
Prvi zavjeti: 11. svibnja 1958.
Umrla: 13. ožujka 2016.

Dok je samostanska zajednica slavila nedjeljnu liturgiju, V. korizmene nedjelje, a hramom odjekivao pripjevni psalam: Išli su išli plačući, noseći sjeme sjetveno; vraćat će s pjesmom noseći snoplje svoje, naša je sestra Ivanica doslovno ispunila taj redak Psalma 126. i pošla u zemlju obećanja - u vječnost, noseći plodove svojega marnog redovničkog života.

Sestra Ivanica potječe iz brojne katoličke obitelji Bože i Marije rođ. Šušak, koja se nastanila u Širokom Polju. Plodna slavonska zemlja nudila je mladomu rataru puno posla, ali i sigurnu opskrbu obitelji. Kao prvo od sedmero djece došla je na svijet Eva, koja je ubrzo potom ušla i u Božju obitelj na krštenju u župi Punitovci. Kako su pridolazila mlađa braća i sestre, uključivala se u čuvanje mlađih i u sitne kućne poslove. Budući da je uz školu trebala biti i na pomoć majci, bilo je njezino  školovanje završeno već u četvrtom razredu osnovne škole. Sada se sigurnije upućivala u kuhanje i spremanje u kući, a majka je više mogla pomagati ocu na polju. Očeva strogost nije dopuštala da se Eva prerano uključi u seoske zabave, a kada joj je došla dvadeseta godina, one je više nisu privlačile. Nisam si mogla zamisliti da ostanem u svijetu, sjeća se ona svoje mladosti. Možda je protivljenje roditelja bila tek provjera ozbiljnosti njezine želje da pođe u samostan. Svaki sam se dan molila Majci Božjoj da me ona vodi kako će biti najbolje za mene i za spas moje duše, piše ona u Životopisu. Bolest majke i odlazak braće u vojsku bili su razlozi njezina ostanka kod kuće do dvadeset osme godine života. Česti odlasci u Đakovo na pjevanu misu učvršćivasli su je u uvjerenju da je tu mjesto njezina trajnog boravka. Roditelji su se protivili toj namjeri, iako je iz majčine obitelji Šušak već bilo jedno zvanje u Đakovu – naša pokojna s. Krizina, a iz očeve fra Milivoj Marušić i daljnji rođak fra Ivica Jagodić kod franjevaca na Kaptolu.  Ona je to shvaćala kao kušnju zvanja pa se unatoč poodmaklim godinama javila u Samostan kada je pobijedila sve prigovore i zapreke te je bila 1955. godine primljena među kandidatice u svojoj 28. godini. Bila sam tada sva sretna, piše ona.

Nakon kratkog upućivanja u samostanski život, ušla je 1957. godine u novicijat i dobila ime sestra M. Ivanica te je, položivši Prve svete zavjete 1958. godine, bila spremna poći onamo kamo je najpotrebnije. Poslije Prvih zavjeta učila je najprije u samostanskoj privatnoj školi njegu bolesnika. Njezina spretnost i spremnost za rad u kućnim poslovima dobro je došla, jer su tada mnoge filijale na župama tražile takvu osobu. Tako je ona u poslušnosti i spremnosti prolazila mnogim mjestima od Skopja do Krapine, od D. Miholjca do Iloka, od Osijeka do Sušaka. Svuda ju je pratio glas dobre domaćice i vrsne kuharice. Kamo je god došla sestra Ivanica, sestre su se iskreno obradovale njezinu dolasku. Svima je bila poznata njezina pedantnost u priređivanju hrane, njezina urednost i čistoća na sebi i oko sebe. Strogo je pazila na sveto siromaštvo te je svaki i najmanji ostatak hrane znala dobro iskoristiti, da ništa ne propadne. Pritom ipak nije bila škrta. Rado je dijelila i, kako je sama rekla, što je više dala, više je imala. Tišina, koja je vladala u njezinoj kuhinji i u vrijeme najvećega posla, odavala je njezinu sabranost i život s Bogom, u čemu je slijedila pouku naše blažene majke M. Terezije, koja je učila djevojčice u školi da imaju „ruke kod posla, a srce kod Boga“. Tako je i nakon teškoga posla njezino mjesto bilo u kapelici i na klanjanju. Nije se nikada pokazala preumornom da za molitvu ne bi imala snage ili vremena.

To joj je davalo snagu da na toj teškoj dužnosti radi požrtvovno gotovo do prijelaza u bolesnički kat.

Neke su kuhinje bile posebno zahtjevne, kao primjerice u Krapini (1960.-1967.) i Iloku (1971.-1977.), zbog čestih gostiju koji su dolazili nenajavljeni. Očuvala je svoj mir i u takvim prilikama te je u duhu vjere podnosila teškoće koje služenje u kuhinji sa sobom donosi. Kad je trebalo nešto neočekivano učiniti, zaboravila bi na sebe i na za to potrebno vrijeme te bi točno i dobrohotno ispunila molbu. Posebno joj je drago bilo kuhati za sestre i „vrtić“ u Donjem Miholjcu (1977.-1988.), gdje joj je radost dječice često bila potvrda da se isplatilo umoriti se.

Ipak, dužnost na Sušaku ostala joj je posebno pri srcu, jer joj je morski zrak činio dobro, a omiljelo svetište Majke Božje Trsatske bilo je tako blizu! U vrijeme Domovinskoga rata - krunica u ruci bilo je njezino oružje - vjerovala je u Božju pomoć i zaštitu te je izdržala i najteže ratne dane u Osijeku (1988.-1992.), gdje su uzbune i zračni napadi bili svakodnevni, a pravoga skloništa u blizini nije bilo.

U više navrata kuhala je u Provincijalnoj kući, gdje je ostavila svoje zadnje sile pripremajući slastice za prigodne svečanosti. Svoje zdravstvene teškoće, koje su se povremeno jače ili slabije javljale, podnosila je u duhu vjere. Bila je srčani bolesnik, a u zadnjim mjesecima i druge su joj slabosti sve više nadolazile te je 2013. godine prešla u zajednicu sv. Josipa, u bolesnički kat, kada je mogla reći sa sv. Pavlom „došlo je vrijeme moga odlaska“, svjesna da je dobar boj bila i trku dovršila. Tako je u 89. godini napunila dob svojega boravka na zemlji i svoje pripreme za vječnost te je 13. ožujka u 7,45 sati prešla prag nade.

Draga naša sestro Ivanice, dok ti zahvaljujemo za sve što si svojom molitvom, radom i trpljenjem darovala našoj zajednici, pratimo te u vjeri da s tobom na susret s Milosrdnim Ocem idu svi koje si obradovala i razveselila, vodeći se Isusovim blaženstvima te da je tvoj Uskrs već počeo, jer svjedoči sv. Atanazije u današnjoj Službi čitanja Božanskoga časoslova: „Oni su se slobodno odlučili za sveti život i sada na nebu svetkuju blagdan, veseleći se zbog svojega nekadašnjeg napornog života na zemlji.“

Milosrdni Isuse, daj da ugleda Tvoje milosrdno Lice te uđe u vječni život s Tvojim blaženima i svetima!

s. M. Blaženka Perković

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3