"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

S. MANUELA

ManuelaVilma Augustini Guga

 

Rođena:    21. studenoga 1941.

Prvi zavjeti:   15. svibnja 1965.

Umrla:         19. prosinca 2015.

Iako je naša s. Manuela već duže vrijeme bila teško bolesna, kao da je čekala zornicu zadnje subote u došašću te je malo prije nje - u 5,30 - pohitala na vječnu zornicu, gdje će nastaviti zajedno s Marijom pjevati kao nova, otkupljena mladica iz panja Jesejeva („O“ antifona dana).

U ovozemaljskom životu bila je ukorijenjena u albanskom narodu na Kosovu. Unatoč povijesnim neprilikama, napose unatoč višestoljetnoj patnji pod turskom vlašću i prisilnoj islamizaciji s jedne strane, te bliskom nametanju pravoslavlja s druge, ostalo je vjerno malo katoličko stado u narodu albanskom, na jugu Balkanskoga poluotoka. U tom je stadu i bračni par Filipa Augustini Guga i Mane rođ. Simoni savio svoje obiteljsko gnijezdo u Prizrenu i prihvatio  iz stvarateljske ruke Božje šestero djece, brižno im prenoseći vjeru otaca te ih upućujući u život po pravilima katoličkoga nauka. Kao peto dijete rodila se djevojčica, 21. XI. 1941. godine, i već 26. XI. na krštenju upisana u Knjigu života s imenom Vilma.

Uz braću i sestre provela je sretno djetinjstvo, ali joj društva nikad nije bilo dosta pa je rado na ulici skupljala mlađe od sebe i igrala se. Bila sam umiljata i svi su me voljeli, zapisala je o svom djetinjstvu. Posao u vlastitoj zlatarnici, koju je otvorio u Vršcu, odveo je oca i dva brata daleko od kuće. Ta je činjenica pomutila radost njezina djetinjstva, koje se odvijalo između čekanja očeva povratka i ponovnoga rastanka, boraveći uglavnom uz majku prema kojoj je usmjerila svu djetinju ljubav. Otac je preminuo u Vršcu, a majka se kasnije preselila onamo k braći.

Vedrinom svoje naravi nadvladavala je dječje teškoće i pohađala školu „do male mature“.  Primanje Prve svete Pričesti bio je za nju novi početak pa je svakim danom polazila u crkvu i pokazala se, zajedno s drugim djevojčicama, spremnom uljepšavati „kuću Božju“. Da postoje časne sestre, saznala je od sakristana i odmah u sebi pomislila: „Idi i ti!“ Odgovaranje župnika shvatila je kao kušnju, a mamino neslaganje s tim prevladala je svojom odlučnošću. U Đakovo je došla 28. ožujka 1960. godine i najprije je posluživala goste, a potom je pohađala i završila katehetsku školu te je učila svirati harmonij. Već je kao kandidatica ispomagala u vjeronauku u župi Štitar, a na Kosovu je u ljetu 1963. godine, u selu Smuć, pripravila djecu albanskoga jezika na Prvu sv. Pričest. Na povratku pohodila je svoju sestru u Skopju i doživjela ondje razorni potres i u njemu Božju zaštitu. Upoznavši izbliza život milosrdne sestre sv. Križa, spremno je i odlučno započela u Đakovu novicijat s redovničkim imenom s. Manuela. Prve je zavjete položila 1965. godine. Majka Marija bila je u središtu njezina odnosa prema prema Isusu kojega je naviještala. Marijin dan – subotu - obilježavala je posebnim odricanjem.

Kao mlada sestra, u poslušnosti prihvatila je već prokušanu dužnost katehistice te je najprije pošla među svoj narod, na Kosovo, u Đakovicu (1965.-1969.), gdje je u toj dužnosti bila rado dočekana i od vjernika, i od braće franjevaca. Četiri godine potom djeluje u Skopju, a zatim ponovno u Đakovici, od 1973. do 1978. godine. Priština je bilo sljedeće mjesto njezina apostolata tijekom deset godina. Nakon Prištine po treći put došla je u Đakovicu, u Franjevački samostan gdje je boravila od 1998. do 2004. godine. Tu je vršila i službu kućne poglavarice te je, uz katehizaciju, vodila i crkveno pjevanje kao i brigu o sakristiji. Posvuda katehizirajući i vodeći crkveno pjevanje, provela je najveći dio svojega aktivnog života. Njezinu ljubav uživala su posebice siromašna djeca iz okolnih zaseoka Đakovice i Prištine. A djeca su voljela nju i radovali su se njezinu dolasku k njima.

Proživjela je sa svojim narodom sve strahote rata u odvajanju Kosova od Srbije, nakon raspada Jugoslavije.Njezina ljubav prema njezinu narodu pokazala se napose kada je i u Albaniji „pao“ komunizam. U njoj se javila velika želja da tamo posluži Crkvi. Kad sam čula kako čeznu za Bogom, a nemaju nikakva vjerskog znanja, osjetila sam jak poziv da tom narodu pomognem, jer mu je sada najpotrebnije navješćivanje vjere, piše ona i stavlja se poglavarima na raspolaganje, ako Družba uvidi potrebu i mogućnosti da ondje pošalje sestre sv. Križa.

No znakovi opake podmukle bolesti najavili su kraj njezina apostolata naviještanja vjere i početak njezina apostolata potpune žrtve. Zacijelo se već i prije to dvoje zajedno ispreplitalo tijekom njezina dugog katehetskoga rada u siromašnim uvjetima na Kosovu pa se predano i mirno podvrgnula operaciji tumora na mozgu i došla 2012. godine u Đakovo, u bolesnički kat.

Po naravi bila je spontana, umiljata, privržena, osjećana i radosna, kako su je ocijenili njezini prvi redovnički odgojitelji, stoga je tako dugo i uspješno obnašala ne laku zadaću poučavanja djece u vjeri. Takva je ostala cijeloga života, sve do bolesničkih dana. O njoj nisam čula ni jednu lošu riječ, posvjedočila je o njoj sestra koja ju je posluživala u zadnjim danima njezina života.

Tiho, predano i nenametljivo nosila je svoje tegobe u zajednici bolesnih sestara i prihvaćala danomice trpljenja koja su joj pala u dio, dok se polagano gasila vedrina njezina pogleda. Zbog vidljiva pogoršanja zdravlja, prevezena je u Osijek, u bolnicu, gdje je 19. prosinca, dok su vjernici hitali na zornicu, u 5,30 sati, prešla u vječnost.

Draga naša sestro Manuela, zahvaljujemo ti za tvoj život među nama i za tvoj rad u naviještanju evanđelja. Povezujući tvoj odlazak s današnjim evanđeljem, u kojem je Zaharija zamuknuo pred navještenim čudom Božjim, vjerujemo da su tvoj dah i tvoja riječ zaustavljeni pred čudom vječnosti u koju te je uveo Gospodin i pridružio te nebeskom zboru, gdje tvoja pjesma zamuknuti ne će. Jer „umnici će blistati kao sjajan nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde na vijeke, u svu vječnost“ (Dn 12, 3).

Gospodine Isuse, ispuni na njoj riječi Proroka i udijeli joj svoj pokoj!

s. M. Blaženka Perković

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3