"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

S. M. GERTRUDA

Gertruda

Barbara MUTTER

 

Rođena:       20. travnja 1929.

Prvi zavjeti: 6. siječnja 1956.

Umrla:          25. travnja 2015.

 

Tko nije u Provinciji čuo za sestru Gertrudu! I tko se nije još više iznenadio viješću da se iznenada, gotovo hodajući preselila u vječnost u subotu, 25. travnja u 22,30! Uz spomen njezina imena lako možemo dodati pridjev dobra,  jer je zaista svojim nastupom, načinom ophođenja, riječju i uslugama odavala dobrotu - naravnu i stečenu. Zacijelo  je dobro upoznala svoju redovničku zaštitnicu sv. Gertrudu te je svoje srce pružala Isusu u svakom svom dobrom djelu a on njoj uzvraćao svojim dobrim Srcem te je kao Dobri Pastir uoči svoga blagdana  došao po svoju dobru Ovcu.

Sestra Gertruda potječe iz jedne od brojnih obitelji podunavskih Nijemaca koje su živjele već stoljećima širom Panonske ravnice uglavnom ratarskim životom i uvijek u  dobrim kršćanskim odnosima s domorodnim Hrvatima. U podravskom selu Radikovci mladi bračni par Josipa Mutter i Ane rođene Arnold sedam je godina molio od Gospodina blagoslov potomstva. I došla je prva djevojčica 20. travnja 1929. koja je isti dan krštena u župi sv. Joakima i Ane u Radikovcima i dobila ime Barbara. Stvoriteljeva darežljivost nije se tu zaustavila.  Iza nje se rodilo još petero braće i jedna sestra. Kršćanski odgoj djece resio je obitelj te je radosno djetinjstvo ostalo u sjećanju male Barbare. Baka je vodila brigu o redovitoj molitvi i pohađanju nedjeljne mise, zornica i krunice, a dječaci su ubrzo postali ministranti i zvonari. U našoj se kući pjevalo, molilo, igralo; mogu samo reći da si ljepše djetinjstvo ne bih mogla poželjeti, stoji u njezinu Životopisu. U selu je završila pučku školu i ostala u obitelji provodeći sretne dane bezbrižne mladosti. Ali je došao rat. Njihova je obitelj kao i mnoge druge bila pogođena partizanskom pljačkom cjelokupnog  imanja (jer su bili njemačkog porijekla),  cijela je obitelj otjerana u sabirni logor ali su se nakon nekog vremena vratili u Radikovce.  Odrasla do zrele dobi Barbara si je postavljala pitanja životnog zvanja. Svoju ljubav prema obitelji i privlačnost svijeta – voljela je društvo i fine zabave -  nadvladala je zahvaljujući revnom župniku, čiji su život i propovijedi utjecali na njezinu odluku.  Po njemu mi je Isus  šapnuo da ostavim svijet i da se njemu posvetim, zabilježila je u svojim sjećanjima. Nakon jednog neobaveznog posjeta Samostanu u Đakovu, donijela je odluku da pođe u Samostan. Kad je roditeljima otkrila svoju želju, saznala je od majke da ju je ona na dan rođenja obećala Gospo­dinu jer je od njega bila izmoljena, bude li dijete to htjelo. Tako su sada bili svi zajedno sretni. Tom se odlukom, naime udvostručila radost pobožnih roditelja, jer je mlađi brat Josip (Sepika) već bio otišao u sjemenište. Postao je svećenik i otišao na službu u Njemačku kamo je polako iz Hrvatske migrirala cijela obitelj.

Barbara je primljena u samostan 22.08.1951. i od prvog dana bila sretna i zadovoljna.   Njezina otvorenost i radost bili su poglavarima preporuka da odmah nadoknadi nedostatak u školovanju te u Đakovu privatno polaže osmogodišnju školu i dvogodišnju privatnu stručno-medicinsku školu Sestara sv. Križa. Zaokruživši izobrazbu bila je spremna 1955.  za ulazak u novicijat te je na oblačenju dobila ime sestra M. Gertruda. Upućena u duh i karizmu Družbe bila je radosno otvorena nakon položenih zavjeta 6.01.1956.  za službu milosrdne sestre sv. Križa, te ju je isti dan povela s. Olivija na Vojno-medicinsku akademiju (VMA) u Beograd na radno mjesto u operacionoj sali. Siromaštvo sestara koje je ondje zatekla nije je zbunilo - nisam imala ni svoj krevet, ali Isus je bio uza me. Nakon tri godine zamijenila je nakratko operacionu salu sa župskim apostolatom u župi Luč te još jednom kao sakristanka u katedrali u Đakovu. Od 1960. do 1970. vraća se ponovno milosrdnoj ljubavi i radi u laboratoriju u bolnici u Srijemskoj Mitrovici. Kada se 1970. god. otvarao novi djelokrug naše provincije – starački dom u Schifferstadtu lako su se poglavari za taj novi i zahtjevan posao sjetili sestre Gertrude, njezinih spremnosti za djela milosrđa. Na njihovu želju napušta ona rad u laboratoriju i polazi u službu starih i osamljenih ljudi. Vrlo je brzo i sa zanimanjem naučila njemački, jer se od djetinjstva sjećala njemačkog jezika na kojem su razgovarali s bakom. Tu je djelovala deset godina i vršila službu poglavarice u zajednici šest godina.

Kad je naša Provincija preuzela novi karitasov dom u Germeringu 1980, premještena je sestra Gertruda onamo te su i u tom domu tijekom  22 godine štićenici imali u njoj blagu njegova­teljicu, spretnu voditeljicu doma (17 godina) i nadasve ljubaznu osobu koja je imala za svakog dobru i blagu riječ. Ni jedna joj osoba nije bila manje važna i svakoj se obraćala svijetleći blagonaklonošću. Bila je i poglavarica zajednice u Germeringu četiri mandata (12 godina), što također svjedoči da je bila prihvaćena od sestara i da su sestre imale u nju povjerenja. Bila mi je stup sigurnosti i povjerljivosti ...i samo sam uz nju mogla prihvatiti tu dužnost u stranoj zemlji znajući da će mi ona pomoći; znala je mudro savjetovati ali i prihvatiti mišljenja drugih; nju nitko nije ugrožavao, svjedoči o njoj jedna od brojnih sestara kojima je pomagala i hrabrila ih u službi siromaha staračkog doma. Rodbina  štićenika doma kao i gradske vlasti koje su prigodno posjećivale dom uočavali su osobnosti voditeljice doma. Dobrota sa zdravom dozom razboritosti… zacijelo je nadarenost osobe kojom sestra Gertruda pristupa ljudima, tako su je prosudile München-ske novine Merkur prikazujući rad sestara u Domu u Germeringu. Posebnu naklonost osjećala je prema štićenicima doma koji su porijeklom iz bivše Jugoslavije, a bili su protjerani od partizana. U starosti nisu imali ondje nikoga svoga, pa su najčešće završavali svoj život u staračkim domovima, a ovdje su našli sućutno srce. Neki su još nešto znali hrvatski.

Sa svojim roditeljima, braćom, napose s bratom svećenikom i sestrom bila je srdačno povezna i suosjećala s njima u patnji napose kada su napuštali staro ognjište u Podravini i pošli graditi novo u Njemačku.

Nakon svoga umirovljenja 1997. ostaje još pet godina u Germeringu vršeći pomoćne dužnosti a potom 2002. dolazi u Đakovo.  Rado se vraćam kući koju sam prije 41 godinu ostavila, u duši sretna sada kao i onda. Bogu hvala,  napisala je provincijalnoj poglavarici. Iako je već u penziji, još ne može u mirovinu. Budući da je dobro znala, kako se postupa sa starima i bolesnima, prispjela je kao dobar duh u zajednicu bolesnih sestara u Đakovu te o njoj kao poglavarica vodila brigu šest godina. Svojom blagom i tihom naravi blagotvorno djeluje na bolesne i starije sestre te je mnoge otpratila u vječnost. Mirnim, vedrim nastupom djeluje kao sunčana zraka koja osvjetljava i grije sve koji je okružuju.  Kako je to činila starcima u domu, tako je i ovdje znala sestrama  prirediti blagdansko iznenađenje i malim znakovima pažnje olakšati im dane starosti i bolesti. Lako su ovdje sestre prevele značenje njezina prezimena i vrlo je često oslovljavale njime: Mutter! Majko! Nakon šestogodišnje službe poglavarice prešla je 2008. u Trnavu gdje uz oporavak preuzima razne kućne poslove. Pobolijevala je te se 2009. vratila u bolesnički odjel u Đakovu i vršila ovdje male službice u zajednici.

Dva dana prije prelaska u vječnost, posjetili su je: brat i nećak zajedno sa suprugama iz Njemačke te je s njima još jednom otišla u Radikovce pogledati kuću i selo svoga djetinjstva, crkvu svoga krštenja, posjetiti grobove svojih predaka i poneke znance i rodbinu te se gotovo sa svima oprostila ne sluteći tako brzi konačni odlazak.

Samo nekoliko sati prije smrti učinila je zadnju uslugu sestrama uredivši stolove za nedjeljni doručak, a nju je Gospodin iste večeri pozvao za Stol vječne gozbe. Odjelom bolesničkog kata šaptalo se: Nema više Majke!

Draga naša sestra Gertruda, ono što o Vašem Bogu darovanom životu, nismo ovdje ni približno mogli zabilježiti, zapisano je u Knjizi Života. Zahvaljujući Gospodinu što Vas je stvorio, nadario i nama dao, zahvaljujemo i Vama za Vaše služenje, primjer i dobrotu kojom ste svjedočili svoju vjeru i ljubav.

Isuse, Dobri Pastiru koji poznaješ svoje vjerujemo da si našu dragu sestru Gertrudu prepoznao po dobroti koja joj je pala u dio po ljubavi tvoga Božanskog Srca. Daruj nam po njezinu zagovoru dobrih i plemenitih sestara i novih zvanja.

Udijeli joj u svojoj radosti vječni pokoj!

S. M. Blaženka

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3