"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

HOMILIJA 16. listopada 2013.

Draga braćo i sestre!

Tko nam je važniji od Isusa?

Ta, Njegova je osoba središte svega svijeta: Po njemu je i za njega sve stvorenosve stoji u njemu, on je Glava i Početak, na njegovo će se ime prignuti svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.

On je najdublje središte i našeg ljudskog života i tek pred njim, gledajući njega, nama postaje istinski jasno ono što smo i tko smo mi…

Prepoznajemo da su naši dani tkani od jutra i večeri, od bezbroj iskustava, čas lijepih i radosnih, čas teških i mučnih. Prepoznajemo da smo nestalni kao trava što se jutrom zeleni, a uvečer se suši i vene. …

No, u Isusu  prepoznajemo da je naš ljudski život kao slika i prilika Božjega života. Iako smo ranjeni grijehom čeznemo, naslućujemo i barem djelomično  spoznajemo istinu da smo ljubljena Božja djeca, da je naš život dar po kojem  smo  uzdignuti na dostojanstvo Božjih sinova i kćeri i da smo po  darovanom dostojanstvu  svi međusobno braća i sestre i s toga  Boga smijemo zvati svojim Ocem, a u Isusu prepoznajemo brata koji se utjelovio u naš ljudski život. Isus je  nama u svemu jedak osim u grijehu i kako nas poučava apostol Pavao nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego ponizi sam sebe do smrti na Križu…On je uskrsnuo kako bi sve ljude privukao k sebi i uveo u svoj i naš  besmrtni život.

Sve su to istine koje nam rasvjetljuje Božja Riječ. temeljne su to kršćanske  istine  koje mi nazivamo ekonomijom spasenja. I dosita je riječ o razmjeni dobara.

Bog nam je u svojem Sinu Isusu Kristu darovao svoju ljubav i pozvao nas da mu odgovorimo najdubljom zahvalnošću i nasljedovanjem njegove ljubavi.

Zato bi u našem životu uvijek trebao biti  u središtu susret s Isusom Kristom. S toga se i u današnjem svečanom okupljanju želimo zagrijati njegovom blizinom i nahraniti se riječju što izlazi iz Božjih usta.

Vjeruje da ste otvorena srca primili Riječ sv. Pisma što smo je netom pobožno i svečano proglasili:

  •          Škola Božje riječi uvijek je mudra i sveobuhvatna.
  •          Tako nam i današnja čitanja daju jasan putokaz!

       Pavlov hvalospjev ljubavi ( 1Kor, 13 ) Kad ljubavi ne bih imao – s Pavlom možemo razumjeti s jedne strane ljubav, a s druge sve ostalo …

Kad ljubavi ne bih imao ništa mi ne bi koristilo, bilo što… Kad bih sve imao, kad bih bio u mnogočemu najbolji, najveći, kad bih se činilo da sam ….

Pavao poučava zajednicu u Korintu kako živjeti nasljedujući Krista i kako izgrađivati

društvo, kao i zajednicu Crkve.

  • Pavao odmah i odgovara jasno i kratko: Evo vam puta najizvrsnijega – ljubav!

Zatim pavao nabraja oznake i opisuje kakva je ljubav: Ljubav je velikodušna

S tim opisom ponovno dolazimo do isusa i njegova primjera  i njegove zapovijedi:

             Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio!

            Možemo mi ljubiti i drugačije.

            Možemo oduzeti neka svojstva pravoj i istinskoj ljubavi, ali se brzo pokaže o čemu

            svjedoče iskustva mnogih, kako ne uspijevamo odoljeti izazovima sebičnosti, pa se  

            vrtimo oko sebe bez plodova istinske ljubavi na koju nas Isus poziva.

            I to osjećamo u svim porama života, bilo da smo u braku ili redovničkom ili

            svećeničkom staležu.

            Tko nam je važniji od Isusa'

             Ima onih koji nam svojim životnim svjedočanstvom tako jasno ukazuju na Isusa i čiji

             je sav život svjedočanstvo o Isusu. I zato nam je, upravo radi Isusa važno

             svjedočanstvo i primjer svetih.

             Blažena Majka Marija Terezija Scherer čiji primjer posebno ističemo ovoga 16. u

             mjesecu i kroz čitavu godinu jubileja 125. obljetnice njezine smrti i uz nju bl. Ulrike

             Nisch, o 100. obljetnici njezine smrti tako životno svjedoče da se uvijek može

             prihvaćati i nasljedovati Isusov zakon ljubavi u svakom vremenu i svim prilikama.

             Ove nam blaženice pokazuju kako je kršćanski put uvijek put utjelovljenja.

             Kršćanski put nije put nekih  dalekih ideala, lijepo sročenih pravila koja opravdavaju    

             naše pravedno postupanje, a nije niti neka romantična idila koja nas uvlači u neko

              sanjarenje o životu bez križeva i poteškoća…

             Koji puta dolazimo u napast da svoj kršćanski poziv zavijemo u nešto daleko i

             beživotno, kao da nam Bog već sada nije blizu, zaboravljajući da on već sada

             sada rasvjetljuje naše korake i nadahnjuje naša dobra djela.

             Koji puta smo zaneseni željom za kršćanskom savršenošću koja se može samo

             zamišljati, ali ne i izvršavati, a koji puta o kršćanskoj savršenosti radije dajemo samo

             pouke, nego li je provodimo u djelo.

             Upravo je to suprotnost kršćanskome životu na koji nas upućuje Krist Gospodin: Bog

             želi da budemo vjerni u malim stvarima što ih os stavlja na dohvat naših mogućnosti.

             Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti, ožednjeh i napojiste me, stranac bijah i primiste me,

             gol i zaodjenuste me, oboljeh i pohodiste me, u tamnici bijah i dođoste k meni – riječi

             su to današnjeg evanđelja u kojima se otkriva Isus kojemu svojim djelima ljubavi

             trebamo služiti potrebitima, prepoznavajući Isusa u bližnjima i potrebama koje je Bog

              stavio na naš životni put.

             … Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!

             To prepoznavanje Krista u potrebitima prepoznala je u svome vremenu naša Blaženica

              zazivajući za svoje korake, koji uvijek ostaju ljudski i po tome krhki  ograničeni, ali

              se hrane za stolom Božje snage.

              To nadahnuće pretočila je bl. M. Marija Terezija   u usklik: Božje dobrota nema

               granica.   

               To isto nadahnuće u našem vremenu snažno naglašava papa Franjo kad veli:

Za susret sa živim Bogom potrebno je nježno poljubiti Isusove rane na našoj gladnoj, siromašnoj, bolesnoj, utamničenoj braći…( srijeda 3. srpnja 2013. ) Ono, što Crkvi danas najviše treba, kaže papa je sposobnost da liječi rane i grije srca …  ( Intervju, 2013. )

Draga sestre! Dragi hodočasnici!

Primjerom bl. M. Terezije i bl. Ulrike osnažimo se na životnome putu rasvijetljeni vjerom i Kristovim pozivom. Obnovimo istinski kršćanski pristup našem životu i pozivu:

  •     Toliko toga možemo i trebamo učiniti mi u našem današnjem svijetu, jer nema ljubavi i dobrote bez nas samih…
  •        Nadahnjujmo se na poniznom stavu vjernika pouzdavajući se u  bezgraničnu Božju dobrotu … Ne zaboravimo  da  je sve ono  nemoguće ljudima, Bogu  moguće

Taj i takav stav u nama nadahnjuje da molimo snagu Duha Svetoga da blagoslivlje naše sadašnje korake i djela i da nas jednoć privede proslavljenoj Crkvi svetih, ondje

gdje je punina života i ljubavi, tamo kamo je smjerao sav život bl. M. M. Terezije kada je na kraju svoga ovozemaljskoga života izrazila vjeru u istinu Božjega spasenja, zazivajući: Nebo! Nebo!. Amen. 

mons. Ivan Ćurić,
generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3