"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

Stručni skup za odgojiteljice u vjeri

jseminkdp

U prostorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, 23. listopada održan je u organizaciji Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek, stručni skup za odgojiteljice u vjeri djece predškolskog uzrasta. 
Nazočnim odgojiteljicama obratio se pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić iznoseći zadovoljstvo, ali i svjesnost problematike djelovanja kako u katoličkim, tako i u društvenim vrtićima. Kako bi se predškolski vjerski odgoj što bolje organizirao poštujući zakonske procedure, biskup je najavio organiziranje povjerenstva za ovo područje, te istaknuo odgojiteljicu Zdenku Beker koja će biti kontakt osoba budućeg povjerenstva. Naglasio je i važnost prezentiranja mogućnosti odgoja u vjeri u dječjim vrtićima, jer se čini paradoksalno da veliku većinu djece roditelji u osnovnoj školi upisuju na vjeronauk, a da u vrtiću nisu zainteresirani za vjerski odgoj. U ime Agencije za odgoj i obrazovanje odgojiteljice je pozdravila viša savjetnica za vjeronauk, Ankica Mlinarić. Istaknula je da predškolski odgoj s vjerskog područja otvara prostore i nudi mogućnosti još veće suradnje, te će to jačati i još više zaživjeti. „Sve ono što vi ponudite djeci jesu temelji koji u osnovnoj i srednjoj školi omogućuju učiteljima i nastavnicima da ih dalje odgajaju", naglasila je odgojiteljicama savjetnica Mlinarić.
„Duhovnost odgajatelja u vjeri – pitanje identiteta" bila je tema prvog izlaganja prof. dr. sc. Vladimira Dugalića, prodekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i profesora moralne teologije. Na temelju djela „Odgojitelj" Klementa Aleksandrijskog te Dokumenata II. Vatikanskog sabora Dugalić je naglasio kako je vlastiti odgoj u duhovnosti prvotno umijeće, a tek onda može biti uspješan odgoj drugoga. Kao neizbježno, postavio je pitanje identiteta i naglasio da duhovnost današnjeg čovjeka i odgojitelja u vjeri treba biti utemeljena u Kristu Raspetome i istinskoj kršćanskoj ljubavi koja proizlazi iz križa, a koju treba komunicirati. Duhovnost nije bijeg od odgovornosti, zahtjevnosti, to nisu samo emocije, već logika križa, duboka uronjenost i spremnost odricanja od vlastite komotnost, kako bi se osobna sloboda ispunila služenjem, solidarnošću i kršćanskom ljubavlju po Kristovoj logici života. Nužno je jedinstvo uvjerenja i življenja jer raspeti Krist iznutra motivira, a to treba svjedočiti i društveno djelovati. Kristocentričnu duhovnosti ne možemo graditi vlastitim snagama, rekao je Dugalić, naglašavajući Božju milost koja kroz liturgijsko-sakramentalni život učvršćuje i oblikuje sliku Boga u odgajatelju, a koju on potom prenosi djeci.
S. Jelica Đuzel, dipl. kateheta specijalista izlagala je na temu „Odnos odgojitelja u vjeri i djeteta" i istaknula zadaće odgojitelja te put poniznosti kao nužnost pripreme za rad s djecom. Citirajući Mariju Montessori kateheta je pojasnila kako odgojitelj kroz rad dublje spoznaje djetinjstvo i treba steći odgojni stav koji se naziva ljubavlju, što će ga promijeniti. „Novi odgajatelj bi umjesto riječi trebao naučiti šutnju; umjesto da poučava, treba promatrati; umjesto ponosnog dostojanstva i želje da se pokaže nepogrešivim treba obući odjeću poniznosti." Ovakvo ponašanje pravilno je i potrebno na svakom području odgoja, a posebno na religioznom području. U religioznom odgoju nama odraslima ne pripada ništa: ni dječja duša, niti sadržaj koji prenosimo; sve pripada Bogu koji nas po svojoj dobroti daruje, zaključila je kateheta Đuzel.
Izlaganja su potaknula raspravu i iznošenje iskustava odgojiteljica. Potom su uslijedile pedagoške radionice „Odgojitelj – beskorisni sluga iz evanđelja" pod vodstvom s. Đuzel te „Djetetu možemo darovati samo ono što imamo" pod vodstvom odgojiteljice savjetnice Jasne Puljić. Skup je zaključen završnim vrednovanjem i osvrtom.  M. Kuveždanin


София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3