"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

Juniorski susret, Porat 07. - 15.08.2010.

Kao i svake godine, i ove godine je održan ljetni tjedni susret za sestre juniorke naše provincije. Susret je održan u našoj kući na Portu, a organizirala ga je voditeljica juniorata, s. Finka Tomas, koja nas je svojim izlaganjima poticala na razmjenu iskustava i razmišljanja. Dvjema od nas to je bio prvi juniorski, te smo uživale svaki trenutak vremena za dublje upoznavanje „starijih“ juniorki. Dojmovi su vrlo pozitivni: rad, molitva, more, sunce i svjež zrak pratili su nas kroz te blagoslovljene dane. Svaki dan bila je predviđena određena tema o kojoj smo taj dan imali predavanja i razmišljanja. Počeli smo s temom; Susrećem, zatim su uslijedili slijedeći dani s temama: Upoznajem, Dijelim, Molim, Priznajem i Suosjećam, da bi sve bilo okrunjeno temom zadnjega dana: Slavim. U nedjelju, drugi dan našega dolaska smo posjetili otok Košljun, gdje smo se susreli s braćom frnjevcima Trećoredcima. Oni su nas bratski primili i ugostili te upoznali s kulturnim bogatstvima koje čuva njihov samostan: muzej, obnovljena crkva Navještenja, dragocjene pronađene slike, zatim stropovi koji sežu iz 16. stoljeća i sl. Obogatili smo se zajedništvom s njima i ponijeli lijepe dojmove koji će nas pratiti. Pri povratku smo posjetili naše sestre u Krku koje rade u biskupiji.U srijedu i u četvrtak s nama je bio vlč. Zvonimir Badurina Dudić koji je imao izlaganje na temu „Zajednišvo“. Vrlo nas se dojmio njegov pristup molitvi, posebno moljenju časoslova i slavljenje Euharistije, kao i njegova pristupačnost, otvorenost i vedrina. Imali smo i priliku za osobni susret s njime, a potom smo se rastali u želji da se naši susreti nastave.Petak je bio kišan, ali smo unatoč tome išli do Križa obavljajući križni put na Portu. Molili smo postaje na način da svaka od nas kaže koji citat ili rečenicu zahvale ili molbe Gospodinu u skladu s postajom. To je bilo vrlo lijepo iskustvo, makar nas je pomalo rastresala kiša koja nije prestajala. Subota je bila u duhu razmišljanja o temi Slavljenja koje smo unosili u sve što je toga dana još trebalo učiniti: spremanje, pakiranje, kupanje, zajedničko roštiljanje sa sestrama ferijašicama, da bismo u Nedjelju, na Veliku Gospu, krenuli put Trsata gdje smo hodočastili Gospi Trsatskoj. Bilo je to u duhu zahvalnosti za protekle dane i molitvi za sve one kojima se vraćamo u svoje zajednice, kako bismo mogle zračiti i širiti radost, obnovljenim snagama duha i srca.

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3