"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

DUHOVNE VJEŽBE

 

DUHOVNE VJEŽBE

 

Život u prisutnosti Božjoj vrlo je uspješno sredstvo

da uskladimo svoj nutarnji život i vanjski rad!

Bl. majka M. Terezija

– Duhovne vježbe i seminari

22. – 28. studenoga 2010. – Seminar posta, molitve i šutnje

13. – 16. siječnja 2011. – Duhovne vježbe za žene

17. – 20. veljače 2011. – Duhovne vježbe za žene

13. – 19. ožujka 2011. - Seminar posta, molitve i šutnje

 

 

 

DUHOVNE VJEŽBE ZA ŽENE

U organizaciji Doma duhovne pomoći Milosrdnih sestara sv. Križa od 11.-14. ožujka 2010. održane su duhovne vježbe za žene u Đakovu, u kući „Betanija“. Duhovne vježbe je vodila s. Ksenija Majstorović, sestra sv. Križa s motom: „Tko će naći ženu vrsnu?“ (Izr 31), a sudjelovalo je 25 do 30 sudionica iz slavonske regije i Srijema. Posebnost ovog susreta bila je prisutnost djece triju majki za koje je organizirana briga kako bi se majke mogle posvetiti praćenju programa duhovnih vježbi. Ovo se za budućnost pokazuje kao izazov kojemu se u Domu duhovne pomoći želi dati još više prigode.

Dani duhovnih vježbi, od četvrtka poslije podne do njedjelje poslije podne, pružaju vrijeme u kojem se žene mogu opustiti, doći do nutarnjeg mira i tako obnoviti svoje snage koje su im potrebne za njihovu često skrivenu, ali tako važnu zadaću žene i majke u kući i društvu. Molitva Časoslova, meditacije, razmatranja na temu, čitanje Božje Riječi, klanjanje, Križni put, krunica, a napose slavlje sakramenata Pomirenja i Euharistije predstavljaju duhovnu hranu koju sudionice primaju sa zahvalnošću. One koje su učestvovale prvi put, izrazile su žaljenje što nisu prije saznale za ovu mogućnost. Mnoge koje već imaju iskustvo ovakvih dana, dolaze svake godine, a uključuju se prema mogućnistima i u druge susrete koji se organiziraju u Domu duhovne pomoći. Razlozi oduševljenja ovakvom ponudom, specifičnom za žene, dolaze do izražaja napose u osvrtu na duhovne vježbe. U svakoj grupi doživljava se kako ovako izdvojeni dani u okruženju molitve i mira postaju prigoda za dublji susret s Bogom, a poseban dar je i međusobni susret, kad se dijele iskustva i pruža podrška jedna drugoj ne samo za vrijeme duhovnih vježbi nego i nakon njih. fotografije...

Ove godine navršava se deset godina otkako Sestre sv. Križa u novije vrijeme ponovno organiziraju duhovne vježbe za žene. To su, naime, činile vrlo uspješno već od 1923. godine sve do Drugog svjetskog rata kada je, dolaskom komunizma na vlast, takva djelatnost prekinuta. Plodovi takvih susreta ohrabruju da se nastavlja dalje, jer žene i majke to uistinu zaslužuju.

(R.R)

 

SEMINAR POSTA, MOLITVE I ŠUTNJE

U Domu duhovne pomoći sestara sv. Križa u Đakovu održan je seminer posta, molitve i šutnje od utorka do nedjelje, 16. - 21. veljače 2010. Sudjelovalo je između 25 i 45 osoba, oba spola, različite dobi i iz svih krajeva Slavonije: osim Đakova, bili su iz Osijeka, Sl. Broda, Požege, Vukovara, Vinkovaca, Ivankova, Gundinaca... i dr.

Post i šutnja kroz više dana bili su izazov za sve sudionike. To je bila prigoda otkriti kako su to izvanredna sredstva duhovnog čišćenja i jačanja nutarnjeg čovjeka. Voditeljica seminara, s. Ljilja Pehar, franjevka iz Mostara, pomagala nam je doći do iskustva kako je moguće živjeti s kruhom kroz duže vrijeme, kad se nauči kako se to čini. Zato su obroci trajali po pola sata uz meditaciju riječi, npr: „Moj Bog je kruh koji se lomi i daje“, s poticajem da „kruh pijemo a vodu jedemo“, tj. tako ga dugo jedemo dok se ne pretvori u vodu. Doživljaj kako je tada kruh sladak, dovodio nas je do punijeg doživljaja euharistijskog Kruha, što izražava molitva: „Kruh s neba dao si njima, koji svaku slast u sebi ima“. Sv. Misa i Pričest dobivali su novo značenje. Postiti na ovakav način pomaže također da naučimo jesti, što je u ovom užurbanom ritmu života od velike koristi za tjelesno zdravlje.

Šutnja je bila ozračje u kojem se odvijao cijeli seminar. Nutarnje sabiranje uvježbavali smo ponavljanjem u sebi odabranih riječi, npr: „Isuse, Sine Božji, smiluj se meni grešniku!“ Kad zašutimo pred tajnama vjere, tada naučimo pravo govoriti, što je u buci našeg vremena jako važno umijeće.

 

Šutnja je bila hranjena molitvom Časoslova, zajedničkim čitanjem Svetog Pisma – Lectio divina i razmatranjima, a cijelo vrijeme, danju i noću, bio je izložen Presveti Sakramenat. Posebno iskustvo predstavljala su noćna klanjanja, u kojem su se izmjenjivali svi sudionici koji su boravili u kući. Susret s Isusom „oči u oči“ imalo je u to doba posebno obilježje.

Mogućnost osobnog razgovora s voditeljicom i drugim sestrama, bila je za mnoge prigoda da se rasterete i da se priprave na dublji susret s Božjim milosrđem u sakramentu Ispovjedi.

Osvrt na kraju seminara bio je obilježen dojmljivim svjedočanstvima sudionika o tome što su doživjeli. Većina njih je svjedočila kako su iznenađeni da je moguće ono što im se činilo nemoguće (da se posti o kruhu više dana). Mnogi su izražavali zahvalnost Bogu što im je uspjelo organizirati si posao i obveze u kući, da su mogli doći uz suglasnost obitelji. Drugi su navodili kako im je seminar pomogao da nauče šutjeti, kako bi u svojoj obitelji mogli bolje čuti potrebe svojih ukućana. Više njih je svjedočilo, kako su kroz seminar potaknute učiniti nešto konkretno za ljude u potrebi, jer post oslobađa čovjeka iznutra od raznih navezanosti. Za neke je to bilo kao „inventura savjesti“ i mogućnost da se kroz suze nutrina očisti, rastereti i obnovi. Jedna je osoba naglasila kako je vrlo sretna što ju je sestra u razgovoru saslušala, jer da je to prvi puta da ju je netko tako saslušao. Druga je govorila o seminaru kao o školi života, gdje se uči raditi na sebi, i kako je ponovno otkrila snagu pučke mudrosti: „Moli se, bori se, Boga boj se i ne boj se!“

 

Zaključak osvrta na seminar bio je izražen u želji da se ovi seminari i dalje nastave. Uočilo se također da će trebati više termina, jer seminari ove vrste traže ograničen broj sudionika, a interes za ovakvu ponudu raste iz godine u godinu. R.R.

fotografije...

 

 

DUHOVNE VJEŽBE ZA ŽENE

U organizaciji Doma duhovne pomoći sestara sv. Križa od 7. do 10. siječnja 2010. održane su duhovne vježbe za žene u Đakovu u kući „Betanija“. Duhovne vježbe je vodila s. M. Hijacinta Hoblaj, sestra sv. Križa, na temu „Žena – svjetlo u kući“, a sudjelovalo je između 20 i 30 sudionica iz slavonske regije.

Susret je započeo u četvrtak poslije podne uvodom u duhovne vježbe i sudjelovanjem u Večernjim hvalama sa samostanskom zajednicom i klanjanjem pred Presvetim. Petak je obilježen postom o kruhu, što predstavlja posebno iskustvo priprave na Euharistijski kruh u sv. Misi. Velika važnost i dovoljno vremena posvećeno je u subotu susretu s Božjim milosrđem u sakramentu Ispovjedi.

Temu duhovnih vježbi obradila je voditeljica kroz biblijske likove Evu, Esteru, Lidiju, Martu i Mariju te Blaženu Djevicu Mariju. Svaki lik prikazan je pod određenim vidom: Eva kao nositeljica života, kraljica Estera - simbol kraljevskog dostojanstva žene, Marta i Marija - simboli akcije i kontemplacije, Lidija - simbol općeg svećeništva, a Blažena Djevica Marija - simbol preobrazbe života. Razmatranja, osobni rad i rad po skupinama odvijao se u ozračju tišine, koja je nužna za dublji susret sa samim sobom i s Bogom.

Vrhunac susreta bilo je osobno predanje Bogu, kroz obnovu krsnog zavjeta, što je omogućilo sudionicama doživjeti blagdan Krštenja Isusova na osobni način. Pri tome su se stvorila tzv. duhovna kumstva, preko kojih sudionice ostaju povezane i nakon duhovnih vježbi.

Susret je završio uobičajenim slavljem rastanka, na kojem sudionice izražavaju svoje odluke i dojmove duhovnih vježbi.

Evo nekih od njih:

 

„Odlučila sam biti bolja, Tebi, Isuse, sebi i drugima. Eva, Estera, Marija i Marta, Lidija i Tvoja Majka Marija bit će mi uzori koje ću nastojati slijediti. Pomozi mi!(T.A)

 

„Nakon ovih duhovnih vježbi donijela sam odluku da se u potpunosti Isusu predajem, osluškujem njegovu riječ i s tom živom Riječi idem u svakodnevni život s mijenjanjem sebe, svojih djelatnika, okoline, obitelji. Isuse, tebi dajem prednost u obitelji, u mome poduzeću i mojoj okolini. Zajedno s tobom obnovit ćemo sve ono što je postalo kamen da se pretvori u život. Isuse, tebi vjerujem i već vidim preobrazbu u mome hodu s tobom. Hvala ti, Isuse.“ (Lj.A.)

 

„Želim moliti za sreću svoje djece i dalje služiti nemoćnima i potrebnima. Da budem ponosna ako netko zatreba moju ruku da ga podignem. Tada ću znati da sam nekome i dalje potrebna, ali sve uz volju Krista. Bit ću vijesnica DUHOVNE OBNOVE na svom radnom mjestu. (M.V.)

 

„Želim se izmijeniti i drugačije ponaštati prema članovima svoje obitelji i dogovarati se s njima u svojim odlukama...“ (A.J.)

 

„Kroz ove duhovne vježbe ... shvatila sam zapravo kako žena u svome poslanju može odigrati veliku ulogu u svom životu, u svojoj obitelji, u zajednici i u svim segmentima života... Želim prestati pušiti.“(K.K.)

 

„Donosim odluku: okupljat ću svoju obitelj više na molitvu, jer samo tako uz pomoć Božju može opstati kao takva. S obzirom na sadašnje stanje vjerujem u Boga Stvoritelja da će se promjena dogoditi sve na bolje, a ja kao žena u kući i majka moram pridonijeti da se to ostvari uz pomoć Božju. Svidio mi se pristup prema ženi koji sam čula, pa ću razmišljati o tome u budućnosti, o veličanstvu žene. (L.M.)

 

„Želim ujediniti Martu i Mariju u sebi, oživjeti vjeru u mojoj obitelji, jer vidjela sam da je oslabila... Želim da ne ostane tako... Spoznala sam da jest „žena svjetlo u kući“. (P.M.)

 

„Spoznaja: Žena je velika, ali toga često nije svjesna. Hvala Gospodinu što mi je omogućio da to spoznam. Odluka: Moram naučiti bolje slušati što mi drugi govori, ali i čuti Božji glas u svojoj nutrini, da bih znala kojim putem kroz život trebam ići i što mi je činiti.“ (R.S.)

 

„Zahvalna sam za spoznaju veličanstva žene, a time i veličine svakog, ama baš svakog čovjeka. Hvala za spoznaju da u svim životnim situacijama trebamo prvo ići Isusu i napuniti se njegovim mirom, toplinom, snagom, i da to možemo dati onima koji su u potrebi“. (M.G.)

 

Najmlađi sudionik, koji se dijelom priključio baki napisao je: „Želio bih više učit u školi u ovoj školskoj godini i da popravim vladanje na primjereno. Želio bih da mogu i muške osobe ići na ove prekrasne duhovne vježbe. I volio bih kad bi bar cijela moja obitelj išla na ove prekrasne duhovne vježbe“. (D.Ž., ministrant)

 

U osvrtu na duhovne vježbe uvijek iznova se očituje, kako ovakvi dani, provedeni u molitvi, šutnji, sabranosti, postu i dubljim susretom s Bogom kroz sakramente, daju ženama onu snagu koja im je neophodna u njihovim životnim zadaćama i problemima .

s. Rastislava Ralbovski

 

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3