"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

POLAGANJE ZAVJETA U SAMOSTANSKOJ CRKVI

fvm_1065

U subotu 14. svibnja ove godine, na blagdan sv. Matije apostola, nakon stečenog iskustva tijekom uvođenja u redovnički život, u samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, četiri mlade redovnice: s. Dijana Lončarek iz Gornje Pačetine, župa sv. Križ – Začretje i s. Marta Kovačić iz Tomašanaca, župa Gorjani, položile su u nazočnosti cijele redovničke zajednice, roditelja, rodbine, prijatelja i uzvanika svoje Prve redovničke zavjete, a svoje doživotno predanje Bogu obećale su iz Regije Kosovo: s. Leona Gjini iz Kusara, župa Pjetrošan i s. Hana Nikollaj, iz mjesta Gramačel – Dečani, župa Novo Selo.

Zavjetovanjem su se ucijepile u ovu redovničku obitelj s obećanjem da će slijediti Krista Raspetoga prema pravilu Trećega samostanskoga reda sv. Franje i vlastitim Konstitucijama.

Zavjetni obrazac primila je s. Franciska Molnar, provincijalna poglavarica. Svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu s mons. dr. Đurom Hranić, pomoćnim biskupom đakovačko osječkim i voditeljem duhovnih vježbi fra Vukom Buljan, slavilo je još 15 svećenika.  

Obraćajući se zavjetovanicama i okupljenoj zajednici u svojoj homiliji biskup je između ostaloga rekao:

Draga braćo i sestre, nisu li ove četiri djevojke snažan proročki glas?! Može li se pred njima, pred njihovim izborom i zavjetima poslušnosti, čistoće i siromaštva ostati ravnodušan?! ...

Spasenje koje Vam Isus nudi, dalje je nastavio biskup, nije spasenje "od" ovoga svijeta i njegovih slabosti i zala, nego naprotiv spasenje "za" ovaj svijet i za njegove potrebe, za liječenje njegovih rana i za služenje ovome svijetu, za svjedočanstvo zdrave kršćanske alternative. To nije spasenje za strogo obdržavanje redovničkog dnevnog reda (čiju važnost ne treba omalovažiti), nego je to sloboda za velikodušno i nesebično služenje, za kreposti i vrednote koje je Isus unio u ovaj svijet, za programe karitativne ljubavi koji ozdravljaju patnje i bolesti ovoga svijeta i društva te za pastoralni rad koji diže i prožima ovaj svijet i ovo društvo Isusovom dobrotom i ljubavlju.

Isus veli: „Postavih Vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane, te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.“...

Redovnički život je poziv na ono polagano i mukotrpno suočavanje sa svim onim što je nedostojno čovjeka, što je u njemu slabo, poziv na prožimanje svijeta i društva vrednotama kraljevstva Božjega. To je poziv na pretvaranje ljudske povijesti u povijest spasenja, ludo vjerujući da se isplati živjeti kao Krist i onda kada se drugi podsmjehuju i kada se stari čovjek buni u nama. To je poziv na: „Biti u svijetu a ne biti od svijeta“, nego od Boga – to je poziv: „biti Božji“.

Obred zavjetovanja i misno slavlje skladnim pjevanjem pratio je samostanski zbor, a poslije su za slavljenice i sudionike uslijedili radosni trenuci čestitanja, međusobnog dijeljenja života i vjere za zajedničkim svečarskim stolom u dvorani Florentini.

s. Karmela Dominković


София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3