"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

PREDSTAVLJANJE USKRSNOG ČASOSLOVA U OSIJEKU

img_7471

U crkvi sv. Josipa Radnika u Osijeku predstavljen je 22. svibnja 2011. uskrsni časoslov - Jutarnje i Večernje hvale. Sestre iz Đakova, zajedno sa sestrama iz zajednice u Krbavskoj, sudjelovale su u oblikovanju liturgijskoga pjevanja na sv. misi koju je predvodio vlč. Robert Kicrhofer, župni vikar. Nakon sv. mise kratki nagovor o moljenju Božanskoga časoslova održala je s. Marija Stela Filipović, kućna poglavarica zajednice u Krbavskoj.

O moljenju Božanskoga časoslova
Govoriti u ovoj zajednici vjernika o Božanskom časoslovu nije teško jer je ovo zajednica koja Časoslov moli svake subote.

Poznato je da je Časoslov molitva naroda Božjega. Liturgijom časova posvećuje se dan. Bitnu sastavnicu Časoslova čine psalmi. U njima je sadržana sva ljudska egzistencija. Sve dolazi do izražaja: radost, tuga, bijes, nevolja, traganje žudnja, ljubav... Netko se može pitati zašto psalmi govore o srdžbi, bijesu... Ali sve se to stavlja pred Boga, tako da ono radosno postaje još radosnije, a ono tužno i teško zacjeljuje... Kršćanin tako moleći psalme sebe samoga stavlja pred Boga, njegov život biva promijenjen prema onomu što moli.

Sveti Benedikt u svom Pravilu kaže: „Mens nostra concordet voci nostrae.“ – „Naš duh mora biti u suglasju s našim glasom.“ Papa Benedikt XVI. na tu temu nastavlja: „Redovito misao prethodi riječi, traži i oblikuje riječ. No, u molitvi psalama, u liturgijskoj molitvi općenito, posve je obrnuto. Riječ, glas nas pretječe i naš se duh mora prilagoditi ovomu glasu. Jer mi, ljudi, sami ne znamo 'što da molimo, kako valja' (Rim 8,26) – predaleko smo od Boga, on je za nas odveć tajanstven i velik. Stoga nam je Bog pritekao u pomoć: on sam nam predlaže riječi molitve koje od njega dolaze.“ (Isus iz Nazareta I., 143.-144.)

No, drugi najvažniji razlog za molitvu psalama jest Isus Krist. Evanđelje nam govori da je Isus molio psalme. „Otpjevavši hvalospjeve zaputiše se prema Maslinskoj gori“ (Mt 26,30; Mk 14,26). I tu nas papa Benedikt XVI. poučava: „Isus sa svojim učenicima moli Izraelove psalme: to je s jedne strane temeljni događaj za razumijevanje Isusova lika, ali s druge strane i za razumijevanje samih psalama koji u njemu (…) dobivaju nov način prisutnosti i istodobno proširenje Izraela prema univerzalnosti.“ (…) „U kanonskom psaltiru Davida se smatra glavnim sastavljačem psalama. On se tako pojavljuje kao Izraelov predmolitelj, koji sažima sve patnje i nade Izraela, nosi ih u sebi i preobražava se u molitvi. (…) U Crkvi, koja je nastajala, Isusa se ubrzo počelo promatrati kao novoga, istinskoga Davida, i tako se psalme moglo bez prekida, ali ipak nanovo, moliti kao molitvu u zajedništvu s Isusom.“ (Isus iz Nazareta, Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnuća, str. 144.)

Stoga, kako veli sv. Augustin, u psalmima uvijek govori Krist – jednom kao glava, jednom kao tijelo, a to je Crkva. Dakle, onaj tko moli psalme, pjeva ih, razmatra nad njima, suobličuje se s Kristom i njegovim Tijelom, Crkvom....

Poslušajmo sada Hvalospjev iz Knjige Otkrivenja koji nosi naziv „Svadba Jaganjčeva“. Središte toga hvalospjeva predstavlja redak: „Jer dođe svadba Jaganjčeva! Opremila se Zaručnica njegova!“ Radost, svadba. Bog želi slaviti i radovati se nama. Mi smo njegova Zaručnica... I sami znamo kakva je radost biti na svadbi. Tako će biti, i još radosnije, u vječnosti. Mi, redovnice, želimo to na poseban način posvijestiti Crkvi...

„Krist i Crkva, Jaganjac i Zaručnica, u dubokom su zajedništvu ljubavi.“ Sveti Efrem, veliki otac sirske Crkve, koji je živio u 4. stoljeću, pokazao je sjaj ovoga mističnog zaručništva poetskim izričajem:

„Skupa s gostima svojim zahvalit ću, jer si prosudio da sam dostojna pozvati ga:
Njega – nebeskog Zaručnika, koji je sašao i pozvao sve,
a i ja sam pozvana ući na čistu njegovu svadbu.
Pred narodima priznat ću ga Zaručnikom, nema drugih poput njega.
Njegova je ložnica pripravljena odvijeka,
njegova je ložnica pripravljena bogatstvima i ništa joj ne nedostaje.
(…)
Duša je zaručnica tvoja, tijelo je ložnica njena,
uzvanici su ti sjetila i misli.
A gdje je samo jedno tijelo, tu je tvoja svadba,
Crkva sva tvoja je svadbena gozba.“

(Psalmi Večernje, Večernja molitva s Crkvom, KS, Zagreb, 200., 44.-45)

Nakon nagovora, slijedilo je pjevanje Hvalospjeva s antifonom, zatim Cantate Domino i na kraju svečani Jubilate Deo. Sestrama je u ime cijele župne zajednice zahvalio vlč. Robert, a u ime sestara župnoj zajednice i sestrama zahvalila je s. Finka Tomas, provincijalna savjetnica, čestitajući jubilej 50. obljetnice Župe i zajednice sestara u Krbavskoj.

Posebno srdačno pozdravljena je s. Mirta Andreković, prva kućna poglavarica zajednice u Krbavskoj. Dirljiv je bio susret s. Mirte sa župljanima koji su je prepoznali. Neki i po instrukcijama iz matematike, a većina kao voditeljicu crkvenoga zbora. Bio je ovo radostan uvod u bližu pripravu proslave zlatnoga jubileja Župe i zajednice sestara u Krbavskoj.
 s. Marija Stela Filipović


София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3