"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

DUHOVNE VJEŽBE U SVAKODNEVICI

dsc_7297

U ponedjeljak 18. travnja ove godine već tradicionalno po deveti puta započele su osmotjedne Duhovne vježbe u svakodnevici na temu: Kruh razlomljen za život svijeta, kao priprema za blagdan bl. M. M. Terezije Scherer 16. lipnja i na slavlje Obećanja evanđeoskog života članova Mjesnoga bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda M. M. Terezije pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Voditeljica duhovnih vježbi je bila s. Karmela Dominković, duhovna asistentica. I ove godine duhovne vježbe je obavilo sedamdesetak sudionika. Ako je suditi po iskazima sudionika, ovaj stil duhovnih vježbi sam za sebe svjedoči svoju izvrsnost na putu do Boga i obnove krsnih obećanja.

Iako je zadnji susret - sedmi po redu - bio je u ponedjeljak 30. svibnja, ovogodišnji Dan zajedničkog života u nedjelju 05. lipnja sudinici duhovnih vježbi će zasigrno čuvati u svojim srcima kao istinski dar punog zajedništva življen: Zajedno u Kristu s papom Bendiktom. ( K)

Nekoliko svjedočnstava:

-  Otkrivam ljepotu vjere. Saznajem puno toga što nisam znala, a zanimam me.

-  Osjećam Božju prisutnost i to mi daje snagu u mojim poteškoćama.

-  Ja sam jednostavno sretna što sam ovdje. Radosna sam jer sve to doživljavam u svojem životu prvi puta.

-  Ne znam što bi bilo sa mnom da se nisam našao ovdje... Osjećam veliko ispunjenje i puno dublje sudjelujem u sv. Misi.

-  Kad uđemo u samostan osjetim kako na sve nas djeluje tišina. I svi smo nekako drugačiji.

-   S duhovnim vježbama sam više nego zadovoljan. Ulazak u bratsvo mi je otvorio mnogo puteva. Meni je to jedna velika radost i neočekivani dar. Imam priliku biti među normalnim ljudima. Korz Oratorij sv. Križa i napose kroz duhovne vježbe otvaraju se teme o kojima možemo svakdonevno razmišljati, taman da više ništa ne čujemo do idućih ...

Za ovaj program je potreban samo zdrav duh, nije presudna razina obrazovanja, jer život pokazuje da i obrazovan čovjek može živjeti i djelovati inficirano.

Zato Franjo Asiški i jeste na neki način bio suzdražan u odnosu na stjecanje znanja, jer ako znanje čovjek ne kritički usvaja u njemu raste u stvari oholost jer počinje misliti da je zbog stečenog znanja vrijedniji od drugih, a ne shvaća da mu je stečeno znanje dar Božji – darovan da pomogne drugima.

Problem je u tome što se ne znamo nositi sa stečenim znanjima i što ono što znamo ne uspjevamo pretakati u svakodnevni život.

Mislio sam da sam svojoj djeci prenio prave vrijednosti. Učio sam ih dobroti i poštivanju, ali to nije sada vidim bilo dosta, jer u tome svemu nije bilo Boga. Nije bilo zajedništva i tako nije moglo biti niti ljubavi.

Ovo je tragična istina svih nas, samo što to ljudi neće priznati jer je to njihov vlastiti neuspjeh. Bježe od sebe i kriju to, kao zmija noge. I ja sam to godinama znao i sam sam tako bježao.

Ali tu nema drugog puta za izlazak nego se suočiti sam sa sobom i razotkriti se sam sebi i susresti se s Isusom. Ako bi to razgoličenje napravio svaki član obitelji bila bi to u stvari velika obiteljska katarza - jedno pročišćavanje - i jedan veliki novi početak života u istini i ljubavi.

Isus je rekao: Istina će vas osloboditi. A što god je Isus rekao su zapravo jednostavne stvari, koje mi iskomliciramo i tako ih učinimo sebi neprihvatljivima.

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3