"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

Predstavljena zbirka pjesama s. Dragice Ivkić

„U oblacima svijetle perspektive“ naslov je zbirke pjesama s. Dragice Ivkić, redovnice Milosrdnih sestara sv. Križa i defektologinje Dječjega vrtića Sunčev sjaj - Nazaret, koja je 2. listopada predstavljena u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa  u Đakovu. Prisutnim ljubiteljima lijepe riječi i poezije zbirka je prikazana na neuobičajen način, dijalogom pisca pogovora, doc. dr. sc. Ivice Raguža, profesora dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu, i autorice. Tim načinom predstavljanja pjesme se nisu zbile u pojmove, već se govorilo o onomu što zbirka pjesama uistinu jest – poezija, koja proizlazi iz dubine čovjekova bića.Postavljajući pitanja autorici, pisac pogovora izrazio je i svoj doživljaj njezina pjesništva. Ponavljajući stihove interpretirane pjesme Buđenje: „pjesmu nije lako napisati/ona spava u dubini/i treba je iskopati/a/na površini ima svega/(ponajviše praznih riječi)..“ Raguž je naglasio bit i muku pjesništva. U pjesmama s. Dragice izdvojio je patnju, rekavši kako mu se čini da su najbolje pjesme ove zbirke „ispaćene pjesme“. „Čak ni pjesme strogo religioznog smisla nemaju toliku snagu kao one, na prvi pogled nereligiozne, ali koje prenose patnju pjesnikinje i pjesništva.“ Stihove ove zbirke pisac pogovora nazvao je egzistencijalnima, a gotovo je iznenađujuće da jedna redovnica tako snažno i bez opterećenja uspijeva izreći svoju patnju istinskim pjesničkim riječima. „Pjesnici na neki način svim osjetilima doživljavaju stvarnost; znaju bolje ispatiti zbilju, ljude, sve ono što se događa, dok ostali ne primjećuju, ne samo patnje ljudi, nego prirodu, događanja, objekte. Mislim da pjesništvo s. Dragice Ivkić upravo to pokazuje“, rekao je Raguž. „Pjesme su dar samom pjesniku i ukoliko on uspije tu darovanost predati drugima našao je svoj smisao“, istaknula je autorica i opisala: „Za mene pjesništvo je način života - ići budan svijetom, svakodnevnicom, imati uključena sva osjetila, puštati zbilju da ponekad na silu, a ponekad neprimjetno uđe u mene. Puštati je da odzvanja i onda osluškivati, nositi tu zbilju, puštati da zrije i kada sazrije - nastane pjesma.“  Čovjek se sudara sa stvarnošću i postavlja si pitanje smisla prericanja zbilje, no, ukoliko nađe put i način prenošenja svoga doživljaja drugima, lakše se nosi s granicama. „Iako, pjesnik je zapravo nebitan, važna je pjesma koja će u nekomu odjeknuti“ naglasila je s. Dragica.Istinska pjesma proizlazi iz dubine i razotkriva čovjeka, a pjesme o patnji jače odjekuju jer patnja ostavlja najdublji trag u čovjeku, pa je takva pjesma autentičnija nego ona koja evocira nekakav površan ili lagan osjećaj. Patnju ponekad predstavlja i usuglašavanje redovništva i pjesništva, te je taj odnos autorica pojasnila mišlju da postavši redovnica nije prestala biti djevojčica koja je započela pisati pjesme, a potom djevojka i žena. „Čovjek obuče redovničko odijelo, ono pokrije njega cijelog, ali dovesti u suglasje sve što ja jesam stoji napora, često puta i patnje, i ne događa se spontano. Da bi pjesma uspjela odraziti dinamiku usuglašavanja onoga što čovjek po naravi jest, i onoga za što vjeruje da je pozvan postati, ili biti – stoji truda, pa i suza“, priznala je. Ukoliko redovništvo zahvaća cijelu osobu, utoliko je ono za mene povezivo s poezijom jer moje biti redovnica znači biti cijela, i ne može se samo tako odmisliti da sam redovnica, a isto tako je nemoguće odmisliti da imam dar koji se razvija kada sam okrenuta sebi i udubljena u svoju zbilju, pojasnila je pjesnikinja. Naslov zbirke „U oblacima svijetle perspektive“ mogao bi sugerirati da su pjesnici u oblacima, no pjesme s. Dragice svjedoče da ona čvrsto stoji na tlu. Proničući naslov istaknula je kako su veliki mistici kršćanske duhovnosti govorili o tamnoj noć, no ona osobno nema toga iskustva. Služeći se citatom pjesme upućene Isusu „još me nikada nisi ostavio u mraku tako gustom“ pojašnjava kako se u njezinu životu radi o oblacima koji se navuku, dođu i prođu. Ponekad ostave kišu milosti, ponekad kišu suza, no najveću tamu svoga života smješta ispred sebe i korača prema njoj poput Krista koji je išao svome Vazmu. Naslovnica zbirke s umjetničkim radom akademskog kipara Damira Mataušića – križem pod naslovom „Raspet, umro i uskrsnuo“, čini da taj kršćanski simbol izgleda poput prozora,  koji otvara svijetlu perspektivu. A „pjesme su svjedočanstvo da se svijetla perspektiva, koju nam je Krist otvorio mukom, smrću i uskrsnućem ne da poreći“ zaključila je autorica i pokazala svoju radost što će ova zbirka nekomu odzvoniti u uhu, pomoći da doživi ljepotu te nađe prijeki put do svoje nutrine. Program je moderirala s. Marija Stela Filipović, urednica zbirke i autorica predgovora, koja je istaknula kako je pjesme s. Dragice prvi puta čula u vrijeme priprave za redovnički poziv. Privlačna snaga njezine poezije skrivala se u onomu što pjesme znače, ali i u onomu kako zvuče. To nisu rime slične onima u vezanom stihu, ali ipak su neočekivane - čime cijela pjesma zazvoni i ostavlja trag, naglasila je. Tadašnja urednica glasila Milosrdnih sestara pod nazivom „U znaku križa“, s. Mariangela Žigrić, prepoznala je poetsku vrijednost pjesama s. Dragice te su njezini stihovi prvi put objavljeni upravo na tim stranicama, a njezino stvaranje od tada do danas sabrano je u njezinu prvu zbirku, rekla je s. Marija Stela. Tijekom predstavljanja odabrane pjesme interpretirale su  s. M. Suzana Babić i s. M. Gabrijela Lamešić, a za glazbeni dio programa zaslužne su Danijela Ciganović, učenica 2. razreda osnovne glazbene škole u Virovitici, koja je izvela dvije skladbe na klaviru, i s. M. Svjetlana Paljušević na flauti.

ĐAKOVO (TU) –  M. Kuveždanin

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3