"Budite strpljive, izdržite, molite i uzdajte se u dragoga Boga."

                                                                                                                                         bl. majka M. Terezija Scherer

Jozefina Bakhita – prva afrička svetica

Danas, 8. veljače, Spomendan  je sv. Bakite, Međunarodni dan molitve i promišljanja u svrhu suzbijanja trgovine ljudima.

Za ovogodišnji Spomen ističemo dvije crtice iz njezina života bogatog trpljenjem, ali i pouzdanjem koje je rađalo radošću u njezinu srcu i vedrinom koja je odsijevala s njezina lica:

  • Božja ljubav jača od svake patnje, i
  • Bog – jedini pravi Gospodar svakog čovjeka

Kad je imala sedam, osam godina oteli su je trgovci robljem. Zbog traumatičnog iskustva otmice koje je doživjela kao djevojčica zaboravila je svoje ime. Trgovac robljem ju je nazvao: „Bakita“ što na arapskom znači „sretnica.“ Razlog tomu je bio jer je uvijek bila vedra.

Nevjerojatno! Život joj je od malena, odnosno od trenutka otmice, bio ispunjen neizmjernim trpljenjem, a uvijek je bila nasmijana.

Nije se radilo o namještenom osmijehu, a još manje o podsmijehu, nego o čudesnom pouzdanju prisutnu u njezinu srcu, koje je rađalo radošću koju joj nikakvo trpljenje ni zlostavljanje nije moglo oduzeti.

Možda smo koji put u životu pomislile: „Da nemam vjere, ne znam kako bih se nosila s ovom ili onom teškoćom, nepravdom, trpljenjem.“ Zahvalne smo Bogu što nam je prvo dao vjeru, a onda ove ili one teškoće života.

Vjerojatno je bilo naših suputnika - koji su gledajući naše prihvaćanje patnje u vjeri - i sami došli koji korak bliže vjeri, bliže Bogu i Crkvi.

Sveta Bakita najprije se susrela s trpljenjem bez mjere, a tek kasnije upoznala kršćanstvo.

Posljednji koji ju je kupio, talijanski konzul, C. Legnani, bio je prvi od vlasnika koji je prema njoj pokazao poštovanje, čak toliko da joj je povjerio kćer da je odgaja. To je bio njegov plan. Božji je pak plan bio dovesti Bakitu u dodir s kršćanstvom. Dolazak iz Afrike u Italiju, tako je za Bakitu ujedno bio i prvi susret s kršćanskom vjerom. Vodeći brigu za povjerenu joj konzulovu kćer, susrela se s redovnicama sestara Družbe Kćeri Milosrđa sv. Magdalene od Canossa. Bakita je zaželjela da je sestre pouče o kršćanskoj vjeri.

Tu je doživjela Božju ljubav. Godine 1890. zatražila je krštenje, a za krsno ime izabrala je ime „Josipa.“

Kad se našla tako u blizini sestara redovnica, promatrajući njihov život i rad, njihove odnose s drugima i međusobno, shvatila je da je Bog, a ne čovjek, istinski Gospodar svakog čovjeka.

Tu opet vidimo koliko joj je njezino strašno iskustvo robovanja gospodarima koji su je zlostavljali i iskorištavali, pomoglo upoznati i prepoznati Boga, pravog Gospodara, i to u pravom smislu dobrog Gospodara.

Za Bakitu je to bilo toliko važna životna spoznaja, toliko duboka, da je zahvatila cijelo njezino biće. Kad ju je sud konačno oslobodio ropstva, a tad je već bila i punoljetna, i po prvi put mogla samostalno odlučivati o svom životu, htjela je postati redovnica. Narednih 50 godina živjela je vjerno svoje predanje Bogu, pravom Gospodaru čovjeka. Pokazala je da je Božja ljubav jača od bilo kakvog poniženja i trpljenja.

Unatoč zdravstvenim poteškoćama uvijek je kroz svoj dugi redovnički život ostala vedra i nasmijana, te u strpljivosti dočekala smrt 8. veljače 1947. g.

Neka sv. Bakita zagovara sve žrtve trgovanja ljudima, čija je zaštitnica!

Neka i nas nadahnjuje u trpljenju i pouzdanju!

Neka nam izmoli radosno svjedočiti Božju ljubav jaču od svakog poniženja, nepravdi i teškoća, da sve dublje shvaćamo tko je jedini pravi Gospodar svakog čovjeka, te sve više rastemo u istinskoj slobodi i zauzimamo se za druge, za zarobljenu braću i sestre da svi živimo kao radosna i slobodna Božja djeca.

Pomolimo se:

Oče nebeski, u svom velikom milosrđu oslobodio si sv. Josipu Bakitu, djevicu,

od ropstva kako bi je vodio dostojanstvu tvoga djeteta i učinio je Kristovom zaručnicom.

Daruj nam milost nasljedovati njezinu veliku ljubav prema Isusu raspetom 

i ustrajati u životu ljubavi i praštanja. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Pripremila: s. Viktorija Šimić

Facebook likebox