"Tko hoće učiniti nešto izvanredno,

ne smije misliti da je to nemoguće.

                                                                                                                                                                  o. Teodozije

PROSLAVA 20. OBLJETNICE ISUSOVAČKE KLASIČNE GIMNAZIJE U OSIJEKU

Na blagdan sv. Josipa, zaštitnika Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku, 20. ožujka 2018. godine, proslavljena je 20. obljetnica njezina postojanja.

Proslava je započela svečanom svetom misom, koju je u crvki sv. Mihaela, u osječkoj Tvrđi, predvodio mons. dr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru. U koncelebraciji su, uz provincijala Hrvatske provincije Družbe Isusove, o. Dalibora Renića, bili: o. Sebastian Šujević, sadašnji ravnatelj Škole, o. Pero Mijić Barišić, ravnatelj Škole u osnivanju, dakle na samom početku, o. Ivan Matić i o. Ivica Musa, bivši ravnatelji Škole, o. Zdravko Knežević, superior Rezidencije u Osijeku, vlč. Ivan Vidaković, župnik domaćin, o. Stipo Balatinac, bivši vjeroučitelj Škole, a sada magistar novaka u Splitu.

Nadbiskup je u propovijedi stavio svima za uzor sv. Josipa, čovjeka vjere, čovjeka raspoloživosti, čovjeka pravedna, čovjeka koji nas uči kako prihvatiti nepredviđene sudare Boga s našim životom. Potaknuo je roditelje i nastavnike na slogu u procesu odgajanja.

Nakon svete mise slijedili su govori. Prvi je govor održala bivša učenica, Željka Beker, sada Migić, koja se prisjetila početaka, jer ona pripada prvoj generaciji učenika upisanih u našu Školu. Prikazala je upis njih, 23 avanturista, koji nisu znali što ih čeka, kao put u Obećanu zemlju. Jer, biti prvi, rekla je, ujedno je i blagoslov, i teret, odgovornost. Dodajmo da je među njima, među tim učenicima prve generacije, i naša s. Marta Kovačić, sada vjeroučiteljica u Privlaci, a kasnije su Školu pohađale i završile s. Marija Pia Tadijanov i s. Gita Klobučar.

Slijedio je govor s. Marije Stele Filipović, koja je od prvoga dana djelatnica ove Škole, kao nastavnica predmeta Hrvatski jezik. Na početku s. Marija Stela pozdravila je provincijalnu poglavaricu s. M. Amaliju Kupčerić, asistenticu s. Finku Tomas i sestre koje su došle proslaviti ovu obljetnicu: s. M. Imakulatu Konjuh, s. Nikolinu Nikolić i s. M. Branku Čutura, zahvalivši sestrama na molitvenoj i sestrinskoj podršci. Govor donosimo u cijelosti:

«Dragi prijatelji, ovih dana intenzivno proučavam povijest Hrvatske provincije Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, budući da ove godine slavimo jubilej, 150 godina dolaska prvih sestara iz Švicarske u Đakovo. Često sam u starim kronikama naišla na podatak da se gimnazija u nekim našim krajevima zvala licej, tako se primjerice zvala i biskupijska škola u Đakovu. Licej se zove jer je posvećena Apolonu Likejskom, a to znači da je posvećena lijepom, posvećena je lijepom oblikovanju duha i tijela, u skladu je s božanskom ljepotom.

Gimnazija, naša katolička gimnazija, preuzima tu ideju oblikovanja duha i tijela prema kršćanskim načelima, a to znači da se u katoličkoj gimnaziji uči, podučava, misli i radi, dakle sve to se čini kako bi tijelo i duh bili oblikovani Božjom ljepotom, Božjom slavom u Isusu Kristu. Stoga osobe, koje izlaze iz ove gimnazije, trebaju izići „lijepe“, lijepo oblikovane.

Forma, kojom se izriče ljepota u predmetu koji ja predajem, svakako je ljepota riječi, ljepota hrvatskoga jezika. Svake godine na ovom mjestu ponovim rečenicu: Hrvatski se voli znanjem. Želim njome uvijek istaknuti ljubav prema hrvatskom jeziku, koja mora imati cijenu, a to je trud koji ulažemo u znanje, njegovanje, čuvanje od stranih utjecaja, lijepo izražavanje, ulaženje u dubinu značenja riječi, jer tamo se krije ljepota. To potvrđuje i pjesnik Drago Ivanišević, kada kaže: Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda, / Hrvatska je riječ koju naučih od majke / i ono u riječi mnogo dublje od riječi…

Tako i svoje poslanje u ovoj Školi, u ovom zvanju, shvaćam kao njegovanje ljepote izražavanja, kao „strahopočitanje“ (izraz prvoga ravnatelja naše Škole, o. Petra Galaunera) prema riječi, kao njegovanje lijepa govora u vremenu prostačenja i blebetanja.

Da zaključim, Bogu sam zahvalna za 20 godina naše Škole, za 20 godina svojega rada u njoj, za 20 godina bavljenja lijepim i nastojanja da svojim životom i radom unesem u ovaj grad Kristovu ljepotu.»

Slijedio je govor o. Ivana Matića, bivšega ravnatelja, koji je rekao da su dani u IKG-u bili sretni dani u njegovu svećeničkom i redovničkom životu, potaknuvši nadalje sve na entuzijazam u stvaranju novoga.

Proslava je završila domjenkom u potkrovlju Škole, uz koji su bili pripravljeni plakati s fotografijama iz života Škole, a sve je bilo popraćeno slavonskom pjesmom i tamburaškom glazbom. s. Marija Stela Filipović

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3