"Ne smijemo računati na uspjeh,
moramo vršiti svoju dužnost."

Otac Teodozije 

PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU

PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU PROSLAVLJENO 8O GODINA ŽUPE SV. ĆIRILA I METODA NA SUŠAKU

U utorak, 30. siječnja 2018., župa Sv. Ćirila i Metoda na Sušaku, zahvaljivala je Bogu za svoju 80 godina dugu povijest. Za ovu proslavu pripremali su se župljani molitvom krunice; zahvalom za sve primljene milosti tijekom ovih godina, i prošnjom za daljnje vodstvo i pratnju. U znakovito okićenoj župnoj crkvi, svečano euharistijsko slavlje predslavio je u 18 sati župnik, vlč. Siniša Vujčić, a odrasli župljani su ukratko predstavili ne tako dugu, ali turbolentnu i bogatu povijest svoje župe. Djeca ove župe, ponajviše ovogodišnji prvopričesnici, uprizorili su s upaljenim uljanicama, vjeru koja se poput uljanice palila i koja je vodila njihove djedove, očeve i njih same kroz ovih 80 godina. Na misi je pjevao Mješoviti župni zbor, koji je ovoj proslavi dao pečat slavlja. Sve je pripremala i vodila s. Deodata Kočonda, uz suradnju ostalih sestara. Kao malo koja, ova župa ima u svojim temeljima župnika svjedoka vjere, mučenika komunizma vlč. Martina Bubnja; a krv mučenika sjeme je novih kršćana. U toj vjeri ova župa želi kročiti ne samo kroz godinu dana ovoga slavlja, već i nadalje.  

                                                                                     Marija Kasumović

Vidi dalje: Iz  Kronike župe sv. Ćirila i Metoda na Sušaku
  1. Dva znamenita župnika – dr. Andrija Rački i prof. Martin Bubanj - snažno su obilježila povijest nastanka ove župe. Kronika bilježi: Naporno i nespretno penjanje brojnim stubama na Trsat u župnu crkvu sv. Jurja bilo je povod da dr. Andrija Rački, trsatski župnik, 1918. godine osobno pokrene akciju oko gradnje nove župne crkve u Sušaku. Povijest ove crkve, pa i župe usko je povezana sa dolaskom Milosrdnih sestra sv. Križa iz Đakova u Sušak.

  2. Sestre ovamo dolaze 1905. godine na zemljište gdje su bile dvije kuće; u gornjoj su se sestre nastanile, a u donjoj, većoj zgradi, dozvolom Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu, otvorile su internat za djevojke i „zabavište za djecu”. Dekretom Biskupskoga ordinarijata u Senju jednu su prostoriju u zavodu osposobile za bogoslužje. Na obrede je dolazilo mnogo vjernika pa je to bio poticaj da se u vrtu sagradi kapela. Izgradnja kapele, budući da se na crkvu još nije moglo misliti, nakon dogovora i potrebnih dozvola počinje krajem 1909. godine. U prostrano svetište smješten je oltar s kipom Presvetoga Srca Isusova, kojemu je kapela i posvećena. Kronika navodi da se ovdje okuplja više od deset tisuća duša, a nema crkve, koja je potrebna i odgojnim zavodima i mnogim javnim službama. U rano proljeće 1931. godine donesena je konačna odluka da se kapela Presvetoga Srca Isusova proširi u pravi crkveni prostor. Ovu akciju, s dopuštenjem časnih sestara Sv. Križa, provodi u djelo Martin Bubanj, kateheta u sušačkoj gimnaziji. Dekretom senjskog biskupa Viktora Burića teritorij trsatske župe razdijeljen je na dva dijela, pa je 30. siječnja 1938. godine svečano otvorena nova župa sv. Ćirila i Metoda.
     
  3. Za prvog župnika postavljen je prof. Martin Bubanj. Onje bio iznimna osoba sušačkoga katoličkog pokreta, predsjednik seniorskog društva Domagoj i urednik tjednika Istina. U ovoj župi djelovao je samo 7 godina, jer mu je život nasilno oduzet. Njegovo je ime gotovo pola stoljeća bilo svjesno prešućivano, ali spomen-ploča, postavljena od župljana pokraj ulaza u župnu crkvu 27. travnja 1995., na pedesetu obljetnicu tragične smrti najviše govori. Opisuje ga kao “apostola Božje riječi, neumorna dobrotvora, istaknutog hrvatskog domoljuba i žrtvu komunističkog nasilja”. U povijesnim okolnostima u kojima je živio i djelovao, takav je ishod gotovo bio logičan, jer je u “olovnim vremenima” ovaj prvi župnik, gorljivi promicatelj vjere i nacije, mnogima koji su poricali pravo sušačkim Hrvatima na vjersku i nacionalnu pripadnost, smetao. Osim toga bio je “vrlo pametan i inteligentan, prijazan i dobar prema ljudima, tako da su ga svi voljeli. Pomagao je svima, čak je i partizane izvlačio iz zatvora. Usprkos dobru koje je činio, 21. travnja 1945. župnik Bubanj uhićen je, među prvima i odveden u školu u Kostreni, gdje je bio zadržan nekoliko dana. Strijeljan je i bačen u jamu „Bezdan” u Kostreni. Za sebe vlč. Martin Bubanj u potresnom svjedočanstvu među ostalim piše: “Ako stanem i poginem, znajte da je to zato što sam katolički svećenik koji sam propovijedao i branio svoju vjeru, koji nisam bio svećenik samo zato da misim, nego kada je trebalo ustati na obranu vjere, ustao sam neustrašivo. Drugo, zato što sam se uvijek osjećao Hrvatom, i što sam uvijek osjećao za hrvatski narod, i pomagao tome narodu, koliko god mi je to bilo moguće. Naškodio nisam nikome, zla nisam učinio nikome, radio sam samo za svoju vjeru i za svoj narod. Drugo sve neka bude u rukama Božjim!”

  4. Tragična smrt  Martina Bubnja utjecala je na prvotno raspoloženje i na stav Sušačana prema Crkvi, sve do dana današnjega.  Dugotrajno ponavljana laž, a osobito poluistine, ostavile su svoj trag i stvaraju iskrivljen mentalitet kojega se teško osloboditi.
    Poslije smrti vlč. Martina imenovan je upraviteljem župe vlč. Vladimir Kraljić, koji također doživljava neugodne situacije, čak i fizičke napade, tako da na Sušaku ostaje kraće vrijeme.

  5. Od 1952. do 1978. godine upravitelj župe je dr. Ljubomir Kučan, koji ostaje na Sušaku 26 godina. Tko bi mogao nabrojiti dobra djela koja je kao župnik ove župe činio? Jedno je ostavio ne samo ovoj župi, nego i Katoličkoj crkvi u Hrvata a to je pučka misa. Njegovom smrću župa ostaje i bez stana za župnika, jer je on imao stanarsko pravo u Vrazovom prijelazu. Čak se mislilo, jedno vrijeme, utrnuti župu.  

  6. Ipak je imenovan za novog župnika dr. Josip Manjgotić, koji, kao podstanar boravi u župnoj kući župe sv. Jurja na Trsatu skoro 5 godina, zatim u kući župe Uznesenja Marijina kod Kosog tornja, a 1989. g. seli se u još nedovršenu novu župnu kuću na Bulevardu, sagrađenu u vrtu sestara sv. Križa. Do tada, tj. 11 godina župni ured bio je smješten u prostoru crkvenog tornja, na tzv. „koriću“ crkve Presvetog Srca Isusova. Župnik Josip se nakon 32 godine plodnog službovanja u ovoj župi zahvalio 8. kolovoza 2010. g.

  7. Velečasni Miroslav Pergl dolazi u župu 2010. godine, kao mladi svećenik, te mu je župa na Sušaku prva župa povjerena kao župniku. U župu unosi radost svojom pristupačnošću i blizinom, a po novim pastoralnim metodama župa živi u punom zamahu. U ovoj župi vlč. Pergl ostaje 4 godine. Od 10. kolovoza 2014. vlč. Miroslav ima na brizi župu Hreljin-Zlobin.

  8. 24. kolovoza 2014. službeno je preuzeo ovu župu sadašnji župnik, vlč. Siniša Vujčić. Za njegova župnikovanja po prvi put u povijesti župe svetog Ćirila i Metoda, crkva Srca Isusova postaje župna crkva u vlasništvu župe, dok se u budućnosti ne podigne crkva titularnim zaštitnicima, na odgovarajućem mjestu u  Sušaku. Uz pomoć sestara Svetoga Križa župnik, velečasni Siniša, zalaže se oko obnove prvotnoga duha župe, kada je crkva bila ispunjena svojim župljanima. Pripremila: s. Deodata Kočonda
София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3