"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

Oproštajno pismo s. Berlinde

pismoDošao je trenutak Vašega oproštaja sa zajednicom u kojoj ste proveli 44 godine, služeći bolesnima najprije za kratko vrijeme na kirurgiji, a onda se pokazala potreba na dječjem odjelu, pa ste prešli kod malih pacijenata na pedijatriju gdje ste ostali do 1976. god. Zatim ste prešli u transfuziju i ostali tamo sve do sada.Sigurno se sjećate svojega dolaska u Đakovicu 23. svibnja 1966. god. Kao da je bilo jučer. Sigurno zahvaljujete Bogu za sve milosti i dobročinstva koja Vam je udijelio tijekom ovoga razdoblja. Svi znamo kako ste se u bolnici brinuli za bolesnike, a osobito kad Vam se netko obratio za pomoć ili za posredovanje. Posebno ste se zauzimali za osamljene i teže slučajeve. Nemoguće nam je sada nabrajati sve ono dobro koja ste učinili u ovoj službi. Neka Vam ove naše riječi budu znak naše iskrene zahvalnosti za svu Vašu brigu i požrtvovnost u našoj zajednici i u našemu narodu. Koliko znanih i neznanih žrtava sadrže 44 godine! Tko će izbrojiti koliko ste medicinskih usluga učinili za vrijeme rada: neumorno ste obilazili pacijente koji su Vam se javili da se nalaze u bolnici. Ne smijemo zaboraviti i vrijeme variole u proljeće 1972. god. kada ste, ujutro rano, vi i s. Berlinda, otišle s velikom odvažnošću i bez straha u bolnicu, u pratnji s. Nede. Izdržale ste! Hvala vam. Spomenut ćemo i vrijeme trovanja na Kosovu, 1990. god., kad ste cijele noći neumorno pružali pomoć i tješili pogođene. Naša je zajednica osiromašena Vašim odlaskom jer ostajemo sada samo nas tri. Predosjećamo da nam ne će biti lako jer smo svjesne što su značile za nas Vaše molitve i žrtve. Priskočili ste svuda. Bili ste vrijedni kao mrav. Radili ste u domaćinstvu, imali ste oko za sve. Prava domaćica! Obrađivali ste vrt, voljeli ste uzgajati cvijeće. U zadnje vrijeme počeli ste se baviti prirodnim lijekovima, prema uputama drugih, i zanimali ste se za recepte. Koliko zahvaljuju Vašoj ljubavi oni kojima ste pripravljali napitke kod anemija, razne masti i čajeve.Sve ono što bi trebalo reći, ne stane na ovaj papir, ali sve to sigurno je upisano u knjigu života kod Gospodina.Koliko vidljivih i nevidljivih žrtava sadrže ove 44 godine Vašega redovničkog života! To zna samo Gospodin koji će Vas obilno nagraditi. I tko da nabroji sve zgode gdje ćete nam nedostajati. Osoblje transfuzije, želeći pokazati kako Vas cijene, Vama u čast priredilo je objed, uručivši Vam svoj zajednički poklon. Šefica transfuzije, dr. Melihate Vula, zahvalila Vam je na dobroj suradnji. Ona je rekla za Vas da ste bili savjesni i požrtvovni, da ste vršili svoju dužnost i da su bili bez brige kada ste Vi bili među njima. Rekla je kako ste ostavili neizbrisiv trag svojega požrtvovnoga i humanoga rada. Također i glavni tehničar, Januz Bakalli, koji je bio nekada Vaš učenik, rekao je kako bi se mnogo toga moglo reći o Vama kao o dobroj medicinskoj djelatnici i kako Vam svi duguju veliku zahvalnost.A na kraju mi, kao zajednica, zahvaljujemo za sve što ste za ovu zajednicu i za naš narod učinili. Zahvaljujemo za svaku Vašu uslugu, žrtvu i molitvu. Zaboravite i oprostite sve što nije bilo dobro i čime smo Vas povrijedile, a ponesite sa sobom sve ono dobro što ste u ovoj zajednici primili. Hvala za sve i Bog neka Vam plati!Neka Vas prati Božji blagoslov na svim stazama vašega budućeg života.

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3