"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

Oproštaj sa s. Editom u Đakovici

editav

Dati se do kraja

Sestra Edita (Ljubica) Zorić, rodom iz Gruda (Bosna i Hercegovina), živjela je i svjedočila 44 godine na Kosovu, u Đakovici, u bolnici. Godine 1966., odmah poslije Prvih zavjeta, uputila se u nepoznato, možemo reći u misije, izvan svoje Domovine, gdje je drugi narod i druga kultura. Ali brzo se snašla, zaposlila se u bolnici, na odjelu kirurgije, pa na odjelu pedijatrije do godine 1976. Tada je prešla na odjel transfuzije gdje je dočekala svoju mirovinu. Radila je sigurno, požrtvovno i savjesno. Sestra Edita puno je dala za naš narod. Trebamo se sjetiti vremena variole 1972. god., kada je dragovoljno odlazila u karantene, zatim godine 1990., kada je bilo trovanje na Kosovu, dala se na raspolaganje. Bolnicu je napustila 2. travnja 2010. god., otišavši u mirovinu. Na Duhove, 23. svibnja 2010. god., pripremili smo oproštajni objed u Franjevačkomu samostanu u Đakovici. Bile su pozvane sve naše sestre s Kosova. Drago nam je što smo smjeli ugostiti s. Francisku Molnar, provincijalnu poglavaricu i s. Rastislavu Ralbovsky. Troškove objeda preuzeo je sam župnik i gvardijan, fra Anton Nua. Zajednica braće franjevaca također je bila prisutna. Sestra Zoja i kandidatice pripravile su program i prikazale su život s. Edite u prezentaciji. Zahvalu je s. Editi uputila s. Franciska, zatim s. Smilja i fra Anton. U ime zajednice u Đakovici s. Berlinda sastavila je oproštajno pismo. Sve bi se moglo sažeti u jednu misao: „Kosovo ti kaže hvala!“ Jedna sestra nam odlazi s Kosova, a druga nam dolazi iz Đakova s položenim doživotnim zavjetima, a to je naša s. Jozefina Beriša, kojoj od srca čestitamo. Dao Bog Duha Svetoga s. Editi i s. Jozefini, i svima nama, da ga svjedočimo svojim životom.

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3