"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

BORAVAK CIPELA

BORAVAK CIPELA BORAVAK CIPELA BORAVAK CIPELA BORAVAK CIPELA BORAVAK CIPELA BORAVAK CIPELA BORAVAK CIPELA BORAVAK CIPELA BORAVAK CIPELA BORAVAK CIPELA BORAVAK CIPELA

Pohod cipela o. Teodozija Florentinija Hrvatskoj provinciji

Uz 150. obljetnicu smrti o. Teodozija, našega utemeljitelja, dio njegovih zemnih ostataka – njegove cipele - pohodit će sve zajednice Hrvatske provincije, te će se sve sestre moći na neki način „susresti“s ocem Teodozijem. Osim izražavanja zahvalnosti, radosti i poštovanja simbolu prisustnosti našega Utemeljitelja, prigoda je to za obnovu naše povezanosti u duhu s ocem Teodozijem, s našim blaženicama, s našim preminulim sestrama, kao i sa svim živućim sestrama po cijelom svijetu. Poticaj je to na molitvu da duh evanđelja, koji je prožimao naše utemeljitelje, prožme danas i svaku milosrdnu sestru sv. Križa.
U utorak 3. studenoga, u večernjim satima, stigle su cipele oca Teodozija u Đakovo, u sjedište Hrvatske provincije, a dočekala ih je na dvorištu samostana okupljena zajednica. Iz Slovačke su ih dovezle s. M. Amalija Kupčerić, prov. poglavarica i s. M. Augustina Dominković, prov. savjetnica, a vozila je s. Deodata Kočonda, kojoj je slovački materinski jezik.
Svečano, u pratnji sestara, novakinja i kandidatica, cipele oca Teodozija unesene su u procesiji u samostansku crkvu i položene pred oltar.
Uz svečano pjevanje i molitvu, sestre su svojega Utemeljitelja, preko ovih znakova, pozdravile i izrazile mu svoju zahvalnost za sve što je tijekom svojega bogatog života činio prepoznavajući u potrebama ljudi svojega vremena volju Božju, što je velik izazov i nama danas. Nakon kratkoga programa dobrodošlice, sestre su ostale moliti u šutnji.
U srijedu, u popodnevnim satima, cipele oca Teodozija posjetit će zajednicu sestara u Osijeku, a potom nastavljaju put po svim našim zajednicama.
Uoči Simpozija o ocu Teodoziju, koji će se održati 14. studenoga, kratko će se vratiti u Đakovo, a potom će nastaviti planirani put zajednicama Hrvatske provincije, sve do 27. studenoga, kada putuju u Besozzo, sjedište Talijanske provincije.

≈≈≈≈

OSIJEK: 4. studenoga  

06CipeleIMG 5168U srijedu, oko 16 sati, iz Đakova su s. Nikolina i s. M. Branka, u pratnji s. Meri Gotovac, dovezle dragocjenu ostavštinu našega utemeljitelja, oca Teodozija Florentinija, njegove cipele, a uz njih Putovnicu koju svaka zajednica popunjava stvarnim iskustvom i doživljajima s puta.
Dvorište u Krbavskoj, puno poslijepodnevnoga sunca, zablistalo je sjajem prisutnosti duha oca Utemeljitelja i ozarilo okupljenu zajednicu. Radosna pjesma: «S Bogom sam povezan dan i noć. U njemu hodam i živim» potvrdila je zajedništvo sa svim milosrdnim sestrama svetoga Križa po cijelom svijetu.
Sestre zajednice u Krbavskoj radosno su i s dubokim poštovanjem primile u svoje ruke ovaj simbol prisutnosti oca Teodozija, njegove cipele, koje su nekad bile u neposrednom dodiru s ovim velikim i svetim čovjekom.
U kućnoj kapelici sestre su, pod vodstvom s. Meri Gotovac, nastavile razmatrati nad životom i djelom Utemeljitelja. Pripremljene izreke oca Teodozija pretvorile su ovaj susret na neki način u egzortu koju je vodio otac Teodozije, pružajući svakoj sestri savjet, podršku, ohrabrenje, potičući svaku na obnavljanje prvotnoga žara.
Pod istim krovom s Utemeljiteljem, sestre su molile Večernje hvale, krunicu, sudjelovale u župnoj crkvi na svetoj misi, a poslije večere nastavile druženje gledanjem prezentacije i video prikaza o životu, radu i djelu oca Teodozija, završivši svoj dan u tišini i klanjanju u kapelici.
Na taj je način zajednica obnovila svoju prvu revnost i molila za još veću radost u službi Velikoga Kralja!
Cipele oca Teodozija iz Osijeka nastavljaju svoj put prema Donjem Miholjcu. (s. Franjica Faletar/s. Marija Stela Filipović)

 ≈≈≈≈

DONJI MIHOLJAC: 5. i 6. studenoga

dMiholjac COTKroz ova dva dana snažno smo doživljavale posebnu prisutnost među nama našeg Utemeljitelja, oca Teodozija. U četvrtak, 5. studenoga, imale smo program dočeka cipela i putovnice, a u petak dan Obnove duha da bismo u miru i tišini mogle doživjeti njegovu prisutnost. Duboko smo zahvalne što pripadamo Družbi koju je on osnovao, za njegovu viziju naše Družbe, za duh karizme koju je Bog po njemu zapalio, za njegovu predanost i vjeru u Božju providnost, za njegovo povjerenje u Boga i ljude, i za njegovu velikodušnost. Nadahnute njegovim primjerom ne bojimo se i mi danas i sutra poći putovima ovoga svijeta tražeći i vršeći volju Božju. Snažno smo na poseban način doživjele istinu koju nam je o. Teodozije posvjestio: "Kad umrem bit ću uvijek s vama!" Zato hrabro krećemo naprijed!
Kroz ovu prisutnost oca Teodozija osjećamo se povezane sa svim našim sestrama širom svijeta. Sestre iz Donjeg Miholjca

≈≈≈≈

SLAVONSKI BROD: 6. - 7. studenoga

OT SB1U petak oko 19:00 sati s. Ankica, u pratnji s. Meri Gotovac, dovezla je relikvije, cipele, našega utemeljitelja, oca Teodozija Florentinija i Putovnicu u koju svaka zajednica upisuje svoj doživljaj susreta s dragocjenom ostavštinom našega Utemeljitelja.

Sestre naše zajednice, u iščekivanju dolaska relikvija, brzo i radosno su se okupile u našu kućnu kapelicu i s posebnim raspoloženjem primile u svoju zajednicu cipele našega Utemeljitelja. Nakon kratke šutnje i poklona svoju dobrodošlicu ocu Teodoziju i svoju vjeru u njegovu prisutnost među nama izrazile smo njegovom molitvom: „U srce Marijino i u Isusove rane preporučamo se sada i u sve dane“ i radosnim pjevanjem njegove izreke: „S Bogom sam povezan dan i noć. U njemu hodam i živim“.

Duhovni program prijema cipela u našu zajednicu započeli smo pod vodstvom sestre Meri Gotovac, koja nam je u pozdravnom dijelu prizvala u svijest da je po cipelama našega utemeljitelja među nas došao sam otac Teodozije u želji  da svaku osobno čuje, ohrabri i potakne na revnost i  ljubav prema karizmi koju nam je predao. Putovnica, koja je prošla kroz tolike naše zajednice od Ugande, Taiwana, Indije, Amerike i tolikih zajednica po Europi povezuje nas sa svim zajednicama Milosrdnih sestara po cijelom svijetu. Lijepo je osjetiti da nismo same na putu već da su s nama tolike sestre koje nadahnjuje isti Duh milosrdne ljubavi.

U samom programu sve sestre su rado sudjelovale pjesmom, čitanjem i glasnim razmišljanjem nad izrekama našega Utemeljitelja. Cjelokupni program pomogao nam je doživjeti prisutnost, duh i riječ našeg Utemeljitelja. Svoje druženje s našim ocem Teodozijem završile smo zajedničkim povečerjem.

S nama pod istim krovom proveo je noć i skoro cijeli dan. Živo smo mogli osjetiti da je tu, da nas gleda i čuje. Ujutro prije nego što smo pošli na misu i na časoslov u franjevačku crkvu sestre su navratile u kapelu pozdraviti Isusa i svoga oca. I preko dana sestre su rado navraćale u kapelu da u tišini osluškuju svoga oca.

Oko 16:00 sati sestra Monika Hančić je došla po cipele oca Teodozija da nastave svoj put u pratnji s. Meri  u  zajednicu sestara u Vinkovce.

Naš čuveni pjesnik i svećenik dr. Ivan Golub je napisao: „Ima događaja od kojih se živi.“ Zasigurno i nama sestrama, u kući sv. Ane u Slavonskom Brodu, ovaj događaj bit će nadahnuće da u radosti i ljubavi slijedimo poziv svoga Utemeljitelja: „Trebam sestre koje razumiju Križ, s njima ću postići sve.“  Sestre iz Slavonskog Broda

≈≈≈≈

VINKOVCI: 7. - 8. studenoga

U istočnoj Slavoniji naših pet zajednica u popodnevnim satima okupilo se u Vinkovcima proslaviti dolazak cipela oca Teodozija. Sve su se zajednice na vrijeme okupile radosne i pomalo znatiželjne: iz Iloka, Vukovara, Bošnjaka, Županje i Vinkovaca.
Sestra Monika dovezla je iz Slavonskog Broda sestru Meri sa iščekivanim cipelama oca Teodozija.
Ispod križa bijela i crvena svila simboli su putovanja svake od nas do Krista raspetoga, do svakog čovjeka. Bijelo cvijeće na oltaru znak je predanja Bogu, iskrena i čista srca.
Sestra Meri vodila je obred dolaska cipela Teodozija. Nakon pročitanih izreka Teodozija, u kraćoj šutnji molile smo, a nakon toga izrekle svoje poticaje duha.
U blagovaonici smo imale prezentaciju o obrazovnom djelovanju oca Teodozija i film o njegovim izrekama.
Večernje hvale molile smo u kućnoj kapelici. Nas sedamnaest složile smo se u molitvi hvalbenoj i zahvalnoj.
Zajednička večera, susret sa sestrama s raznih putova od Dunava do Save i Bosuta… Odjednom smo bile kao jedna otvorena knjiga, kao „ŽIVO EVANĐELJE“ koje se otvara jer se sve poznajemo na jednom putu SVETOG ZVANJA po KARIZMI oca Teodozija koji ju je osluhnuo i živio. Susret nas je obogatio jer smo osjetile vrijednost dobrote, darivanja i sebedarja… Hvala, oče Teodozije, jer si nas ohrabrio, sjedinio i razveselio… Bdij nad nama, da su nam putovi jasni, ravni i ustrajni…

s.Berhmana Katić

≈≈≈≈

PRIVLAKA 8. - 9. studenoga

Na svom putovanju kroz Hrvatsku, u nedjelju u poslijepodnevnim satima, stigle su cipele našeg Utemeljitelja i u našu zajednicu u Privlaci. Sestra M. Emanuela Kvesić, kućna poglavarica ih je preuzela od vinkovačke zajednice. A u njihovoj pratnji došla je i s. Meri Gotovac. Cipele našeg oca Teodozija izložili smo na pripremljeno mjesto u našem dnevnom boravku. Zadržale smo se u tišini i divljenju da je po tom znaku među nama prisutan naš Utemeljitelj. Netko od sestara je primjetio kako je lijepo da je došao sestri Graciji čestitati imendan. Stoga smo u njegovoj prisutnosti najprije zapjevale sestri i ostale u kratkom zajedništvu. Uz sestre naše zajednice bila je prisutna i sestra Paskala iz Bošnjaka.
Sestra Meri nas je s nekoliko riječi pripremila za svečani događaj boravka Utemeljiteljevih cipela među nama. Sam program smo započele s pjesmom: „Ovo je dan što ga stvori Bog“ i njegovom molitvom „U srce Marijino i u Isusove rane…“. U molitvenom programu,koji je predvodila s. Meri, svaka od nas imala je priliku sudjelovati čitanjem, razmišljanjem, izmjenom iskustava i pjesmom.
Nakon molitvenog dijela pogledali smo prezentaciju i film o ocu Teodoziju. Program smo završili molitvom: „Zahvala za milost zvanja“.
Iza kratke pauze, u prisutnosti našega Utemeljitelja, slijedile su večernje hvale u kojima smo također molile da u nama i među nama i nadalje živi njegov duh. Budući smo znale da će sljedećeg jutra oko 9 sati sestra Josipa iz Đakova doći po cipele, bile smo sretne da relikvije našeg Utemeljitelja barem jednu noć možemo imati u našoj zajednici. Nama sestrama je to bio veliki događaj imati u svojoj sredini oca koji nas razumije, tješi i hrabri. Iako je bio kratko s nama, ostavio je dubok trag u našim srcima. Darovao nam je novu snagu da ga slijedimo na putovima ovoga svijeta i blagoslov da kao Milosrdne sestre svetoga Križa živimo danas njegovu karizmu. Sestre iz Privlake

≈≈≈≈

LIPIK: 9. - 10. studenoga

Prije podne 9. studenoga čekala je naša zajednica veliki duhovni dar - relikvije oca Teodozija Florentinija uz Putovnicu koja prati ovu dragocjenu ostavštinu našega utemeljitelja. Oko 12.30 sati stigle su s. Josipa i s. Meri s cipelama našeg Utemeljitelja koje su već prošle kroz nekoliko naših zajednica u Hrvatskoj. Sestre naše zajednice radosno su ih dočekale. Sestra Meri nam je predala kutiju, koju smo s posebnim raspoloženjem unijele u našu kapelu. Tu smo već pripremile mjesto gdje ćemo izložiti očekivane relikvije. U kratkoj šutnji i molitvom našeg oca Teodozija: “U srce Marijino…“ izrazile smo dobrodošlicu našem ocu Teodoziju. Molitveni program prijema cipela započele smo u 15.15 sati u našoj kapeli. Vođene odabranim tekstom pod vodstvom s. Meri bile smo proniknute duhom oca Teodozija. Svaka je sestra sudjelovala u tom malom programu čitanjem tekstova, pjevanjem njegovih izreka i molitvenim izričajem zahvale za ovaj trenutak boravka našega Utemeljitelja među nama. Na kraju molitvenog programa pogledali smo prezentaciju o ocu Teodoziju i film na temu: „Na putovima ovoga svijeta“.
Nakon našega internog programa pošli smo u župnu crkvu na zajedničku krunicu i na sv. misu. Nama je bila posebna radost što je toga dana misna nakana bila za sve pokojne svećenike i sestre koji su djelovale na župi u Lipiku. To nam je bila potvrda da kod Boga nema slučaja jer uz ovaj dan s nama su bile i naše pokojne sestre. Poslije svete mise uslijedila je naša Večernja molitva na koju nam se pridružio naš župnik vlč. Jozo Zorić. U njegovoj prisutnosti molili smo oca Teodozija za naše djelovanje na ovoj župi. U tom raspoloženju prisutnosti našega Utemeljitelja među nama, župnik je ostao s nama i na večeri.
U utorak, 10. studenog, svaka od nas uz svoju redovnu dužnost našla je slobodne trenutke biti u osluškivanju pred relikvijama našega Utemeljitelja. Oko 10,00 sati našle smo se zajedno u našoj kapeli gdje smo molile i razmišljale nad izrekama oca Teodozija oprostile se s dragom ostavštinom našega Utemeljitelja. Njegov boravak među nama smo doživjele kao osvježenje za hod k ljudima kojima nas Gospodin šalje i hod jedne prema drugoj. Sestre iz Lipika, s. Mirela Štraub

≈≈≈≈

ĐAKOVO: 10. - 14. studenoga

Djakovo10 1411Prigodom Simpozija o ocu Teodoziju, njegove cipele su ponovno donesene iz Lipika u Đakovo, u utorak 10. studenoga. Zajednice su se navečer okupile na molitvu Povečerja, koje je pripravljeno prema izrekama našega utemeljitelja, oca Teodozija.
Drugoga dana tj. u srijedu tijekom dana sestre su se zadržavale u tihoj molitvi i razgovoru s ocem Teodozijem. U večernjim satima upriličen je molitveno-meditativni program posebno pripravljen za tu prigodu. Isti taj program održava se u svakoj pojedinoj zajednici prilikom dolaska cipela o. Utemeljitelja.
U četvrtak se zajednica okupila na posebno pripremljenu molitvu Večernje. Vođene činjenicom da su se mnoge sestre u kući Matici u staroj crkvi zavjetovale na grobu oca Utemeljitelja, sestre su bile pozvane, da svaka osobno izgovarajući svoje ime, pred simboličnom prisutnošću Utemeljitelja, obnove svoje zavjete.
Nakon Večernje molitve predala je s. M. Amalija Kupčerić, provincijalna poglavarica, cipele o. Teodozija sestrama iz zajednice Doma sv. Josipa (bolesnih sestara). One su ostale kod njih to petka navečer a tada su prenesene u dvoranu Florentini kako bi bile prisutne za vrijeme održavanja Simpozija.
U nedjelju poslije podne sestre iz Regije Kosovo predvođene regionalnom poglavaricom s. Franciskom Molnar, ponijele su cipele na Kosovo u zajednice koje pripadaju Regiji. s.A.

≈≈≈≈

PRIŠTINA: 15. - 16. studenoga

Po završetku Simpozija i juniorskog susreta u Đakovu, 15. studenoga cipele oca Teodozija predala je s. M. Amalija Kupčerić, prov. poglavarica s. Franciski Molnar, poglavarici Regije Kosovo. Na putu preko Srbije za  Prištinu u pratnji su još bile s. Hana Nikollaj i sestre juniorke: s. Niketa Krasniqi i s. Gjoana Bisaku.

Sutradan, u ponedjeljak 16. studenoga, u Prištini na slavlju prisutnosti cipela o. Teodozija bile su uz Prištinsku zajednicu i sestre iz dviju zajednica iz Đakovice.

U molitvi i pjesmi, meditaciji i šutnji osjetile smo da smo povezane s cijelom Družbom i da se u nama učvršćuje  izvorna Karizma našega oca Teodozija. Za vrijeme objeda sestre koje su sudjelovale na Simpoziju prenijele su nam nešto od bogatstva toga događaja.

Kako geslo oca Teodozija Potreba vremena, volja je Božja već duže od sedam godina okuplja u Prištini grupu mladih, Mrežu mladih Milosrdnih sestara sv. Križa, u večernjim satima s njima je nastavljeno slavlje. Uz prezentaciju mladih o ocu Teodoziju, slijedila je prezentacija dviju djevojaka koje su kao predstavnice sudjelovale na Simpoziju. Kroz sliku i riječ iznijele su svoje doživljaje dvodnevnog boravka u Đakovu. Vrhunac  susreta bio je kada su cipele o. Teodozija iz sestarske kapele  prenesene u dvoranu Konvikta.

Zahvalne smo Gospodinu na milostima koje nam je udijelio prigodom izuzetne prisutnosti duha oca Teodozija među nama. Sestre iz Prištine

≈≈≈≈

STARI BAR:17. - 19. studenoga

1BarU utorak navečer, 17.11.2015. stigle su iz Prištine cipele našeg utemeljitelja, oca Teodozija Florentini, i njegova putovnica, po rukama sestre Edite Zorić, sr. Veritas Labaš i sr. M. Lindite Dedaj, u zajednicu Milosrdnih sestara svetoga Križa u Stari Bar, u Crnoj Gori.
Dočekale smo ih radosno i uz pjesmu u našoj kapelici. Velečasni Ludwig Westermeier iz Njemačke, koji nam je bio u posjeti, na kraju večernje molitve udijelio nam je svečani blagoslov.
U srijedu, 18.11.2015. cipele su proboravile u srcu našeg samostana, i naša su srca boravila s ocem Teodozijem po njima. Zajedničko klanjanje povezale smo s molitvom, zahvalom i pjesmom uz predivan pripremljeni materijal, koji smo dobile za ovu povijesnu svečanost. Jedinstvenost ovoga događaja podijelile smo s djecom i tetama našeg vrtića “TEO” koji nosi skraćeno ime oca Teodozija. Oni su crtali cipele i lik oca Teodozija i u kapelici slušali o njegovom životu i putovanjima. Po ovim slikama želimo podijeliti svoj doživljaj i radost sa svim sestrama naše Provincije i naše Družbe.
U četvrtak, 19.11.2015. cipele oca Teodozija krenule su u pratnji s. Irene Pitaqi, na put k našim sestrama u Vis. Sestre iz St. Bara

≈≈≈≈

VIS i KOMIŽA: 19. - 20. studenoga

vis coTNaša zajednica u Visu pomno prati događanja u Kongregaciji i Provinciji u ovoj jubilarnoj godini -150. obljetnici smrti našega oca Teodozija. Čitajući njegov životopis i razmišljajući o njegovim idejama i idealima, dočekale smo 19. 11. cipele u kojima je o. Teodozije hodao, tražeći putove kako bi odgovorio na poticaje ljubavi prema čovjeku u potrebi. Svaki poticaj ljubavi za njega je bio Božji poziv. Naša zajednica je osvježila ideale koji ju vežu uz duh o. Teodozija. Radosne smo da su njegove cipele bile i u ovom kutu hrvatske zemlje. Oče Teodozije, moli za nas!  Sestre iz Visa

≈≈≈≈

SUŠAK: 22. studenoga

Nakon posjeta otoku Visu, preko Splita, kroz kišu i mećavu, u subotu, 21. studenoga, stigle su cipele o. Teodozija u Rijeku, na Sušak. Ovdje su se, 22. studenoga na Svetkovinu Krista Kralja, okupile sestre iz četiri zajednice: Rijeka - Sušak; Rijeka - Trsat; Porat i Veli Lošinj. Na licima sestara odražavala se radost zbog prisutnosti Utemeljitelja po njegovim cipelama. Ta radost zajedništva očitovala se i u zajedničkom molitveno-meditativnom susretu. Nakon molitvenog dijela i gledanja kratkog filma sestre su iznijele svoja razmišljanja i izrazile zahvalnost. Svijest da smo pozvane i poslane biti dionice karizme oca Teodozija izazov je da neumorno hodamo naprijed ovim svijetom, preko svih zapreka i granica donoseći drugima Radost spasenja. s. A.

≈≈≈≈

ZAGREB, 23. – 24. studenoga

Zagreb coTDana 23. studenoga stigle su iz Rijeke cipele našega Utemeljitelja u Zagreb, na vrhovečki brežuljak. Oko njegova lika i njegovih cipela okupljale su se kroz dva dana sestre iz obiju zajednica na Vrhovcu kao i sestre s Rebra,  iz HBK i Krapine. Zbog velikog broja sestara molitveno-meditativni program imali smo u dvije skupine. U ostalo vrijeme sestre su se izmjenjivale pred simboličnom prisutnošću Utemeljitelja u tihom razgovoru s njim, zahvaćene njegovom požrtvovnošću i odvažnošću kojom je sve činio jer ga je ljubav Kristova gonila. Svi njegovi pothvati bili su usmjereni samo na jedno: ublažiti mnogovrsnu ljudsku bijedu.

Dragi naš oče Teodozije, hvala ti za tvoju prisutnost među nama po cipelama u kojima si hodio čineći dobro.  Ohrabrene tvojim riječima: Idite i činite što je u vašoj moći, iako oslabljenim koracima  hrabro kročimo, srca puna ljubavi prepoznavajući potrebe današnjeg vremena. Zagovaraj nas da se ne umorimo, vršiti volju Božju na putovima ovoga svijeta. Tvoje sestre iz Zagreba.

≈≈≈≈

OPROŠTAJ S CIPELAMA OCA TEODOZIJA
oprostajKroz puna četiri dana cipele o. Teodozija bile su u provincijalnoj kući u Đakovu. Simbolična prisutnost Utemeljitelja pretvorila se u pravo duhovno slavlje. Pripravljena i oblikovana zajednička molitva tome je uvelike doprinijela. Sestre su imale priliku i za osobnu molitvu i na taj način za osobni susret s onim čije nadahnuće slijede na putu nasljedovanju Krista.
Ispraćaj cipela organiziran je u petak 27. studenoga kada se zajednica okupila u samostanskoj crkvi zajedno sa sestrama Provincije Italija: s. Hildegard Burger, provincijalnom poglavaricom i s. Gracijom Vittigni, zamjenicom, na svečanu molitvu Večernje.
Tom prilikom, po završetku molitve, cipele su predane sestrama Provincije Italija, uz popratne riječi provincijalne poglavarice s. M. Amalije Kupčerić. Na kraju je Samostanski zbor otpjevao pjesmu ocu Teodoziju: Plemeniti svećeniče, koja je za tu prigodu sastavljena i uglazbljena. Sutradan su cipele oca Teodozija po rukama dviju sestara „otputovale“ u Italiju. s. M.J.

≈≈≈≈

PUT CIPELA O. TEODOZIJA PO PROVINCIJAMA

U Jubilarnoj godini oca Teodozija – 150. obljetnici njegove smrti, ostatci njegovih cipela, koje su prešle gotovo cijelu ondašnju Europu, u želji o. Teodozija da pomogne mnogoj braći u potrebi, pohodit će naše provincije i vikarijate širom svijeta. Ovdje donosimo raspored zemalja u kojima se Provincije nalaze i boravka u svakoj pojedinoj. Njihov pohod simbolični je znak njegova dolaska i u one krajeve, gdje za života nije došao.   

U Hrvatskoj provinciji bit će od 3. do 27. studenoga 2015.

  Provincija / Vikarijat Vrijeme
  Uganda Do 16. veljače 2015.
  Južna Indija Od 26. veljače. do 22. ožujka 2015.
  Centralna Indija Od 23. ožujka do 21. travnja 2015.
  Indien - Nord-Ost Od  22. travnja do  20. svibnja 2015.
  Taiwan Od  21. do 28. svibnja 2015.
  USA Od 8. do 16. lipnja 2015.
  Brazil Od  27. lipnja do 12. srpnja 2015.
  Srednja Europa Od 03. kolovoza do 21. rujna 2015.
  Češka Od 22. rujna do 10. listopada 2015.
  Slovačka Od 11. listopada do 2. studenoga 2015.
  Hrvatska Od 3. do 27. studenoga 2015.
  Italija Od 28. studenoga  do 11. prosinca 2015.
  Baden - Württemberg Od 12. prosinca do 4. siječnja 2016.
  Zapadna Švicarska Od 5. do 19. siječnja 2016.
  Matična provincija Od 20. siječnja do 15. veljače 2016.
София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3