"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

OTVORENJE MISIJSKOG CENTRA U ĐAKOVU

Pod vodstvom s. Ignacije Ribinski, nadbiskupijske povjerenice i animatorice župnih misijskih skupina, 12. listopada u dvorani Župe Svih svetih u Đakovu održan je 12. seminar za animatore i članove misijskih skupina u župama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Tijekom programa otvoren je i novi Misijski centar u Đakovu. Župna dvorana s više od sto sjedećih mjesta bila je premalena da bi primila sve sudionike. Nakon pozdrava domaćina, župnika Tomislava Ćorluke, s. Ignacija predstavila je dragog gosta, don Danka Litrića, misionara u Ruandi koji je u Đakovo došao po četvrti puta. Nazočile su i misionarke s. Maristela Galić i s. Adeline Hufon iz Benina koja je drugi puta na seminaru.

Predavanje mr. Vrančića 

"Misijska zajednica u okrilju župe" bila je tema prvog predavanja koje je održao mr. sc. Josip Vrančić s KBF-a u Đakovu. „Od trenutka krštenja svi smo misionari“, naglasio je vlč. Vrančić potrebu misijske odgovornosti jer „ako nećemo pomoći onome tko je pokraj nas, nećemo se sjetiti kako je naša dužnost brinuti za ljude u potrebi“. Potrebno je, kao što je to činio sv. Ignacije Antiohijski, „usaditi negdje Crkvu kao malu biljku koja će rasti i brinuti se za nju“, pojasnio je i rekao kako se misijska svijest izgrađuje u Župi kao ispravno shvaćanje riječi da Bog želi da se svi ljudi spase. „Misije pripadaju našoj duhovnosti, ali ako se ona zatvori u sebe javlja se duhovna oholost i čovjek ne shvaća kako su drugi ljudi u potrebi te da bitna oznaka života trebaju biti trajanje, prenošenje, spoznaja, dijeljenje...“, iznio je vlč. Vrančić i završio svoje izlaganje riječima pape Pavla II. koji kaže kako kao katolici moramo pomagati misije, ali i misionare jer „naša ljubav je podrška onima koji se odluče ići u misije.“

Blagoslov i otvorenje novog Misijskog centra 

Novi Misijski centar Đakovačko-osječke nadbiskupije uredila je Misijska skupina đakovačke župe Svih svetih u dvorišnim prostorijama župe. Prostor je blagoslovio župnik Ćorluka, uz sudioništvo don Danka Litrića, s. Ignacije, s. Jelene Kovačević i župnoga vikara, vlč. Josipa Levakovića. Samom činu, usprkos brojnim obvezama, pridružio se i đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić koji je pozdravio nazočne i uputio riječi zahvale za misijski rad župnih skupina.

 „Hvala na svemu što činite u župnim zajednicama, hvala župniku Ćorluki koji je čitav ovaj prostor velikodušno dao Misijskoj skupini. U Đakovu sada postoje dva prekrasna prostora s izlošcima iz različitih dijelova svijeta koji nas povezuju s vjernicima u različitim zemljama svijeta, u različitim dijelovima Katoličke crkve. Ovdje će biti ne samo župni, već i Nadbiskupijski misijski ured jer je prostor bliže ostalim nadbiskupijskim uredima.“ Nadbiskup Hranić s posebnom je radošću pozdravio don Danka Litrića.

Zahvalila je i s. Ignacija te župnik Ćorluka, a don Danko Litrić je istaknuo kako je „uvijek sretan što može doći među one koji rade za sve misionare iz Hrvatske kako bi oni mogli izvršiti svoje poslanje među onima kojima ih je Bog poslao.“ Sudionici seminara su obišli prostor Misijskoga centra u kojem je ured, a u ostalim prostorijama izloženi su predmeti i brojne rukotvorine kako Misijske skupine, tako i iz misija u dalekim zemljama Afrike, Azije i Južne Amerike, koji su ponuđeni na prodaju radi prikupljanja priloga za misije i misionare.

Posjetitelje je posebno oduševila „afrička soba“ - mala prostorija između dvaju zgrada u dvorištu, koju je s. Ignacija sa suradnicima uredila u afričkom stilu: drvene klupe i stol od oblutaka, drvene posude za jelo, na podu krpeni ležaj, drvena škrinja za stvari koja je služila misionarima na putu umjesto kovčega, zidovi obloženi trskom, a cijelom prostorijom dominira veliki drveni križ. Tako su sudionici seminara, ali i sam don Danko te nadbiskup Hranić osjetili dašak daleke Afrike u župi u centru Đakova.

Veliki apostol Kine 

O misionaru Matteu Ricciju, velikom apostolu Kine, govorio je o. Shtjefen Dodes, koji je naglasio kako prisutnost Katoličke crkve u Kini počinje upravo s njim. Već prije njega su misionari pokušali evangelizirati Kineze, ali bezuspješno. On je u tome uspio jer je, po uzoru na sv. Pavla, „s Kinezima bio Kinez - mislio je kao Kinez, ponašao se kao Kinez, čak se i oblačio kao Kinez, kako bi uspio doprijeti do kineskoga naroda“, pojasnio je o. Dodes i naglasio kako je pojam Boga od početka Kineze zanimao više od svih drevnih naroda jer su oni bili najreligiozniji. Nakon Riccijeve smrti u Kini je bilo 25.000 kršćana, a samo na dvoru kineskoga cara je bilo 200 pokrštenih osoba. On je dokazao kako se kršćanstvo među narodima koji se ponose svojom kulturom može širiti samo ako provodimo sustav formalne prilagodbe i na taj način ga prikažemo univerzalnom vjerom. Ipak, tek nakon 300 godina ovaj će misionar dočekati proglašenje blaženim jer zbog svojeg „neuobičajenog“ načina evangeliziranja prije nije bio baš omiljen. Tek papa Pio XII. odobrio je način evangelizacije kakav je provodio Ricci. No, kao što je posvijestila s. Ignacija, „svatko ipak dobije nagradu za svoj trud, ma kako se to ponekad činilo nemogućim jer što je Božje ne može propasti.“

Rad don Danka Litrića 

Po četvrti puta na nadbiskupijskom misijskom seminaru dragi gost je bio don Danko Litrić, misionar koji je već 32 godine u Ruandi. „Jedan misionar može učiniti čudesa, ako je potpomognut prijateljima“, posvijestio je don Danko i rekao kako se njegova braća iz Belgije, koji su s njim u Ruandi, čude kako toliki novac dolazi iz Hrvatske. „Ove godine imamo jednog mladomisnika i jednog đakona kojima sam pomogao, a da nije bilo vas ne bih mogao“, rekao je don Danko i oduševio prisutne u dvorani, te pojasnio da donacije troši ponajviše za lijekove, hranu i školovanje djece. Sanja Rogoz-Šola

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3