"Što god Bog pripušta, za mene je spasonosno."

Otac Teodozije 

HODOČAŠĆE OSOBA S INVALIDITETOM U MEĐUGORJE 2011.

medjhod11Hodočašće osoba s posebnim potrebama iz Đakova u Međugorje, našoj Kraljici mira, postalo je već tradicionalno. Djeca, roditelji i prijatelji s duhovnom pratnjom s. Rastislave, s. Marije Klare i s. Kriste, boravili su u Međugorju 17. i 18. rujna 2011. godine. Na hodočašću su sudjelovali članovi terapijske Radionice sv. Josipa za hendikepirane iz Đakova, a uključili su se i osobe s  invaliditetom iz Vukovara i Osijeka.

U subotu do podne svi koji su mogli hrabro su se penjali na Križevac pomažući jedni drugima. Poslije podne, u Majčinu selu, održan je susret za osobe s poteškoćama u razvoju na koji smo pozvali i djecu i roditelje iz Međugorja i okoline. Susret je započeo u 14 sati u Vrtu sv. Franje, gdje smo se, uživajući u ljepoti vrta, međusobno upoznavali. Drago nam je bilo što su se uključila djeca iz Majčinog sela i što se ovaj put odazvao veći broj  osoba s posebim potrebama, napose iz udruge „Susret“ iz Čitluka, pod vodstvom gđe. Jasne Vasilj, kao i udruge „Afriel“ koja okuplja mlade volontere za rad s ovakvom djecom. Nakon toga u dvorani Majčinog sela imali smo Euharistijsko slavlje, koje je predslavio vlč. Tomislav Radišić. Misa je bila praćena pjesmama uz geste, a prikazni darovi izrazili su snagu vjere i  ljubavi u životu s osobama s invaliditetom. Slijedila je zatim priredba s pjesmama i dramatizacijom nedjeljnog evanđeoskog izvještaja o radnicima poslljednjeg sata, koju su spontano i zorno izvela djeca Radionice sv. Josipa iz Đakova, uključivši i ostalu prisutnu djecu. Rekreativni dio i zakuska bili su ispunjeni pjesmama i plesom, u koji su se uključivali i zdravi i bolesni, mladi i stariji. Radosnom raspoloženju doprinio je g. Željko Zmaić sviranjem harmonike. Susret je završio sa željom, da se na godinu opet nađemo zajedno kod naše Majke,  i da se pokuša organizirati zajednički termnin za sve hodočasničke grupe koje dovode ovamo osobe s posebnim potrebama. To bi sigurno bio lijep i snažan doživljaj.

U nedjelju, nakon jutarnje sv. Mise, uslijedio je najljepši dio našeg hodočašća: penjanje na Podbrdo. To su uvijek posebni doživljaji Gospine blizine i ljubavi u vjeri da su joj ovi „najmanji“ posebno na srcu. Svjedočanstva na povratku kući govore o tome, kako je ovo hodočašće izvor radosti za djecu, a roditelji, uživajući u radosti svoje djece, dobivaju nove snage, ljubavi i milosti za svakodnevno mukotrpno služenje ovoj svojoj djeci.

s. Rastislava Ralbovsky

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3