|
S
VAMA U:
Našim
izdanjima
Znaku
križa
Dječjim
vrtićima
Radu
s mladima
Domu
duhovne pomoći
Terezijinom krugu
Liturgiji
Župnoj
katehezi
Školama
Bolnicama
Domovima starih
Misijama
FRAMA
FSR
Nekrologiju
Najava
Vijesti
Arhiv
Početna
Karta
Hrvatske provincije
Karta
Družbe
Prisutni
u svijetu:linkovi
|
DOLAZIMO
U HRVATSKU
 Na
usrdnu molbu đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, majka
Marija Terezija Scherer u Đakovo šalje deset sestara koje su već
bile određene za polazak u Ameriku. Godine 1868. dana 7. lipnja
sretno su stigle na svoju novu postaju i od Biskupa bile srdačno
primljene.
Odmah po dolasku dvije sestre preuzimaju njegu bolesnika u maloj
vlastelinskoj bolnici. Marljivo uče hrvatski. Nakon dvije godine
sestre nastavnice počinju raditi u ženskoj pučkoj školi i u ženskoj
učiteljskoj školi.
Godine 1879, nakon ukinuća učiteljske škole (1875.) počinju radom
u novootvorenoj Višoj djevojačkoj školi. Prvih 15 godina sestre
rade samo u Đakovu, a onda se počinje širiti djelokrug njihova
rada.
Godine 1883. sestre preuzimaju rad u ubožnici na Velom Lošinju,
a godine 1884. na Visu. Godine 1888. preuzimaju njegu siromaha
i umobolnih u Malom Lošinju. Njegom bolesnika sestre počinju 1889.
u bolnici u Vukovaru, 1895. u bolnici u Gospicu i Vinkovcima,
1896. u Sisku, 1898. u Slavonskom Brodu i Pakracu, godine 1912.
u Četnoj bolnici u Zagrebu i dr. Kroz 135 godina naše provincije
sestre su djelovale u 44 bolnice i 8 lječilišta. Na poziv kotorskog
biskupa Uccellinia god. 1900. dolaze sestre u Dobrotu, kraj Kotora
za njegu siromaha.
Godine 1908. sagrađena je nova provincijalna kuća u Đakovu na
zemljištu koje je sestrama darovao biskup Strossmayer.
Sjećajući se rečenice svojih Konstitucija: "Svaki čovjek
koji trpi nevolju naš je bližnji..." (čl. 62.) sestre su
u vrijeme balkanskih ratova (1912.-1913.) njegovale teške ranjenike
u Crnoj Gori, na Cetinju i u Podgorici, te izvan granica Domovine,
u Bugarskoj. Gdje bi se god pojavila opasnost epidemije zaraznih
bolesti (kolera i tifus), sestre dragovoljno preuzimaju njegu
oboljelih (na Lošinju, u Dragi kod Sušaka, u Sofiji, Bugarska,
a u najnovije vrijeme na Kosovu u Đakovici u vrijeme epidemije
variole 1972. godine).
Uz samaritanski rad sestre rade i na širenju prosvjete. Rade u
školama u Đakovu, Donjem Miholjcu, Hercegnovom, Bosanskom Brodu
i u odgojnim zavodima i zabavištima u Osijeku, na Sušaku (u Rijeci),
u Hercegnovom, Bosanskom i Slavonskom Brodu, u Puli i drugim mjestima.
U svom radu sestre nisu pravile razlike s obzirom na narodnost
i vjeru. Kroz odgojne zavode prošla su djeca različitih vjeroispovjesti
i narodnosti, a sestre su djelovale u 37 škola raznih vrsta i
odgajale mladež u 9 odgojnih zavoda. Taj rad je prekinut 1945.
godine.
Nakon toga, vjerne načelu svoga Utemeljitelja: Potreba vremena
volja je Božja, sestre sv. Križa prve su od ženskih redovnickih
družbi koje su kod nas počele pastoralnim radom na župama. Već
godine 1946. preuzimaju crkveno pjevanje i sakristansku službu
u župi Drenovci, a zatim su slijedile i druge župe i nikada nije
bilo dosta sestara. S biskupom Bäuerleinom prve su započele s
katehizacijom djece u crkvenim prostorima nakon što je vjeronauk
u školama ukinut.
U provincijalnoj kući u Đakovu uvijek se mnogo pomagalo potrebnima.
Godine 1923. uređena je prostorija u kojoj je dnevno dobivalo
hranu 80 osoba, osim onih na prolazu.
Osim u Hrvatskoj sestre ove provincije danas djeluju u Crnoj Gori,
na Kosovu, u Makedoniji, Srbiji i Njemačkoj. Hrvatska je provincija
po svojim sestrama zastupljena i u misijama. Dvije sestre, koje
su radile niz godina u Indiji, danas počivaju na tamošnjem groblju
u Hazaribaghu. Danas jedna sestra služi u misijskom poslanju Crkve
u Brazilu.
|
|
