NADA
URONJENA U REDOVITOST
*uz godinu slavlja i zhvalnosti*
U
ovogodišnjoj 'Godišnjoj želji " sestra Louise Henri Kolly
nas potiče da ova jubilarna godina bude godina slavlja, zahvalnosti,
pomirenja, dijeljenja, obraćenja, godina nade.
Nada je ona krjepost koja vidi što će biti i koja nas povlači
naprijed na putu u novo nebo i novu zemlju. (usp. Godišnja
želja, 2006.)
Nada svoj temelj nalazi u velikom, nečuvenom silasku Ljubavi Božje.
Kao što je nada pokazivala put našim utemeljiteljima i prethodnicima,
tako se i mi danas želimo u ovoj jubilarnoj godini otvoriti toj
božanskoj krjeposti, iznova je primiti i dati joj priliku da djeluje
u nama i po nama. (usp. isto)
Živimo u vremenu kada čovjek često besciljno luta i vjeruje da
će suvremenim dostignućima tehnike i uživalačkih težnji ovladati
sadašnjošću i budućnošću i svoju budućnost uzeti u svoje ruke.
Naši utemeljitelji prepoznali su u potrebama svoga vremena Božji
poziv. Pouzdavali su se neograničeno u njegovu svemoć i očinsku
dobrotu, otvarali su se nevoljama ljudi, bili su odvažni u zalaganju
i postojani u svojoj vjernosti. Njihov nam je život i danas primjer,
poziv i poticaj kako ići Kristovim stopama. (usp. Konstitucije,
čl. 5.)
Zajednica u Domu majke Marije Terezije ove će godine, 20. ožujka,
pod sv. misom zahvale, obilježiti svojih pet godina samostalnoga
djelovanja. Tako se ubrajamo među najmlađe!
Apostolsko djelovanje zajednice raznoliko je i bogato. Djelovanje
zahvaća i širi se od umjetničke izrade crkvenoga ruha, preko šivanja
potrebnoga, domaćinskih poslova i odgojnoga djelovanja u Montessori
dječjemu vrtiću, privatne pouke u glazbi i matematici, do pastorala
odraslih u zajednici Franjevačkoga svjetovnog reda Mjesnoga bratstva
bl. majke M. Terezije, Uredništva našega glasila "U znaku
Križa", te rada u školi i pomoći u župskome pastoralu. Promišljajući
zajednički i osobno izričemo svoje poruke nade, oslanjajući se
na Riječ nade.
s.
Ivana Topić
UČIM
KORAČATI
„Nedavno
smo suprug i ja bili na svadbi. Ženio se sin našeg prijatelja.
Moj muž malo je više popio i postao je sjetan. Plakao je pred
četiri stotine ljudi: 'Našem se prijatelju ispunila velika želja:
dočekao je sinovu ženidbu. Meni moj sin nikada ne će ispuniti
tu želju: Šutjela sam. Kad je sve prošlo i kad smo došli kući,
kazala sam mu:
'Da, ti imaš jednu veliku želju koju ti naš sin nikada ne će moći
ispuniti. Ali zato on ima mnogo malih želja. Ti si prvi koji ih
s lakoćom možeš zadovoljiti. Vjeruj mi, njemu će to biti dosta
za sreću.'
Ovo je iskustvo majke jednoga dječaka s mentalnom retardacijom.
Njezino majčinstvo naučilo ju je da svoj pogled ne zadržava na
svojim željama i istovremeno osposobilo za uočavanje želja i potreba
drugoga. Proširilo je njezino srce. Produbilo joj dušu. Učinilo
je strpljivom prevoditeljicom i postojanom odvjetnicom njezina
djeteta.
Tako je puno situacija u kojima se uvijek iznova mora suočavati
s pritiskom okruženja koje - manje ili više svjesno - očekuje
da se njezino dijete prilagodi, umjesto da ono odlučnim korakom
pođe ususret slabijemu. Da mu pruži ruku, prilagodi svoj hod njegovu
i uvede ga u ono što svatko od nas smatra po sebi razumljivim:
jednakopravno zajedništvo s drugima. Uvijek me se duboko doimaju
ovakvi trenutci. Oni su poput otkrivenja. Poput proplamsaja ljepote
zapretanoga blaga koje se kroz godine prihvaćane i nošene patnje
talilo u duši. To je ljepota koja osvaja. Od nje je moguće živjeti.
I onome koji je nosi i onima koji opažaju njezin sjaj. Koji prihvaćaju
činjenicu da su upravo oni prvi. Koji slute da ne biti prvi uz
malenoga u određenomu trenutku života, znači uopće ne biti. Koji
i prvenstvo ne prebacuju na institucije društva ili Crkve. Koji
ne pitaju koliko su želje malenoga ostvarive ni kolika je cijena
koju oni trebaju platiti. Koji su jednostavno tu: koračaju s malenima.
S vremenom opažaju da više nije baš jasno tko koga vodi, tko koga
nosi. Oni malene ili maleni njih. Svejedno. Zajedno koračaju.
I to im je dosta za sreću.
Moja djelatnost? Učim. Učim tako koračati.
Naše služenje ljudima sastoji se konačno u tome da djevičanski,
siromašno i predano volji Božjoj - budemo uz njih i koračamo s
njima kroz život. Živeći po duhu Evanđelja ispunjavamo svoj zadatak
u svijetu i time proslavljujemo Trojednoga Boga. (Konstitucije,
član 69.)
s.
Dragica Ivkić