DJEVOJKE
VRIJEDNE DIVLJENJA!
Nakon
napornog tjedna, vikend za susret s Bogom u trodnevnoj duhovnoj
obnovi za djevojke.
Od 24. do 26. 10. 2008. god.u našoj samostanskoj kući Betanija
u Đakovu, održana je duhovna obnova za djevojke SŠ. Okvirna
tema duhovnih obnova ove radne godine je Život i poruka
svetog Pavla u Godini svetog Pavla.
Na susret se odazvalo 26 djevojaka, među kojima su bile i tri
djevojke sa završenom srednjom školom. Budući da su skoro sve
djevojke polaznice 3. i 4. raz. SŠ, ozbiljno su shvatile što
je to duhovna obnova. Zauzeto su surađivale i sudjelovale u
programu. Većina od njih je već više puta bila na duhovnoj obnovi,
i stečenim iskustvom olakšala rad sebi i sestrama koje su ih
kroz rad vodile. Posebno se pokazalo dobrim što su shvatile
koliko je potreban noćni odmor da bi se moglo aktivno sudjelovati
u obnovi duha.
Ono što njih posebno veseli jest susret s kandidaticama koje
su njihove vršnjakinje, a zapravo izazov, jer su spremne sve
ostaviti i odazvati se pozivu koji im Bog upućuje.
A same djevojke vrijedne su divljenja! Lijepo je znati da, unatoč
mnoštva ponuda i izazova koji mlade ljude odvlače na sve strane,
ima i onih velikodušnih mladih bogotražitelja, koji su nakon
napornog tjedna u školi spremni svoj cijeli vikend posvetiti
susretu s Gospodinom. Neka ih On sve prati svojim blagoslovom!
s. Meri Gotovac
Neke
od slika
Trodnevna
duhovna obnova
Od petka 02. svibnja do
nedjelje 4. svibnja 2008. na duhovnu obnovu za djevojčice osmog
razreda u našoj kući «Betanija» okupilo se 28 sudionica 7. i
8. razreda iz različitih župnih zajednica naše biskupije: Gundinci,
Ivankovo, Lipovac, Tomašanci, Županja, Slavonski Brod, Vinkovci
i Marijanci.
Koliko god se izvana čini da je mladima zbog
utjecaja svega što ih okružuje i zarobljava teško doprijeti
do svoga središta, ipak njihovi dojmovi govore o tome da su
našli sebe i Boga. O tome kako im je bilo na duhovnoj obnovi
najbolje govore njihovi dojmovi:
«Ova tri dana smo se
super proveli. Sve je bilo odlično, a najbolja je bila subota
navečer kada su bile kandidatice. Upoznali smo nove prijateljice
i stvarno je sve naj, naj, naj. Sve u svemu veselimo se novom
dolasku jer znamo da će nam biti super. Vidimo se!» -
Martina Žgela, Marina Sambol, Matea Rahaček,
Sanela Rozić, Valentina Majpruz.
«Ova tri dana odlično
smo se proveli. Svi su nam bili super. Posebno nam se svidjela
subota navečer kada su bile kandidatice. Svaki nam je dan bio
po nečemu poseban. Doći ćemo i iduće godine sa veseljem.» Pozdravljaju
vas vaše Marijančanke:
Katarina Dorkić, Dolores Fabijančić, Jelena
Alšić i Patricija Crnčan.
«Ova trodnevna duhovna
obnova jako me iznenadila. Sve je bilo pozitivno, iznenađujuće.
Jako nam je drago što smo se odlučile doći i zbog toga nikad
se nećemo pokajati. Oprostite ako smo vam uznemirivali vaš red
i mir. Očekujte nas i na godinu!!! Neka vam Bog pomogne u vašim
planovima, vašim ciljevima. Od srca vam zahvaljujemo na gostoprimstvu.»
-
Ivana Kadić, Marina Mihić, Katarina Varzić,
Ivana Kadić, Matea Markotić, Katarina Kokanović.
« Dani 2., 3.
i 4. svibnja 2008. godine bili su naj, najbolji dani u mojem
životu. Zašto? Zato jer sam opet bila na trodnevnoj duhovnoj
obnovi. Sve je bilo prekrasno lijepo i predivno. Sestre su vesele,
pozitivne, zabavne i jednostavno odlične. Pozdrav svim sestrama
i kandidaticama. Puno vas volim. Doći ću opet!“
Vaša Nikolina Barić.
Duhovna
obnova za djevojke srednjih škola
U nizu duhovnih obnova u «Betaniji» od 04.-06.
travnja 2008. održana je duhovna obnova za djevojke srednjih
škola, s iznimkom, što je ovaj puta od subote ujutro do završetka
u nedjelju, sudjelovalo i pet mladića, članova zbora mladih
iz župe Ivankovo.
Mladi su zauzeto sudjelovali u radu, molitvi, pjesmi, igri,
te u pripremi i slavljenju euharistije. Na prvu subotu, kad
se obično u našoj đakovačkoj katedrali slavi sv. Misa za svećenička
i redovnička zvanja na kojoj sudjeluju bogoslovi i njihovi poglavari,
te samostanska i župska zajednica, mladi su poslije pričesti
zajedno otpjevali pjesmu Moj Isus.
Nedjeljnu euharistiju koju su sami pripremali i obogatili pjesmom,
molitvama i zahvalama, predvodio je vlč. Krešo Bulat. Svojom
homilijom sve prisutne je izazvao na promišljanje o bitnim znakovima
u kojima možemo prepoznati Boga, a to su Božja riječ- Biblija
i Euharistija.
s. Meri Gotovac
Ovdje je jako lijepo.
Mjesto gdje se odmori duh, duša i tijelo. Svakom bih preporučila
da dođe ovdje, da bolje upozna sebe, da lakše shvati druge ljude
i da skupi snage za daljnji život.
Sestre su super i uvijek im se možeš povjerit i zatražiti savjet,
rado će pomoći. Mislim da bi mladima bilo jako korisno doći
ovdje, pogotovo ako još uvijek ne znaju svoj put.
Marina, Anamarija, Veronika,Josipa
i Barbara Tenja
Ovdje smo već po stoti
put i svaki put nam je sve bolje i bolje! Dolazimo ovdje od
osnovne škole, a sad smo maturantice, ali nadamo se da ćemo
i dalje dolaziti i sve više trenutaka posvećivati druženju s
ovim divnim curama i uz Boga! Posebno nas je nadahnula naša
s. Meri koja je svakim danom sve veselija i vedrija! Isto tako
veliki utjecaj na nas imaju krasne kandidatice i bogoslovi koji
su odlučili cijeli svoj život posvetiti vjeri i Bogu!
Puno vas vole i pozdravljaju Ivana,
Marijana i Nikolina! Ivankovo i
Nuštar
Trodnevna
duhovna obnova
U
našoj kući Betanija bila je trodnevna duhovna obnova za
studentice, studente i radničku mladež od 29.02.do 02.
03. 2008. Tema obnove: Božja riječ - škola obiteljskog
zajedništva.
Voditelji: vlč. Krešo Bulat, i Ana Mlinarić, dipl. teologinja
u oragnizaciji s. Meri Gotovac. Odazvalo se 15-ero mladih.
Donosimo jedan osvrt.
Mir,
tišina, dom ispunjen ljubavlju koji je stvoren s jednim
ciljem - okupiti nas mlade i upoznati ih s velikim srcem
Gospodina koje kuca za sve nas...(nastavak)
NIKADA
NISAM BIO TOLIKO SRETAN!
Razmišljam što bih mogao napisati,
ali ne pronalazim prve riječi koje bi mogle stvoriti sliku onoga
što sam doživio. Mir, tišina, dom ispunjen ljubavlju koji je
stvoren s jednim ciljem - okupiti nas mlade i upoznati ih s
velikim srcem Gospodina koje kuca za sve nas. Veliko HVALA Gospodinu
što je izabrao baš nas na ovome putu, putu koji ćemo uvijek
pamtiti i put na koji ćemo se uvijek poželjeti vratiti. Svi
oni koji su se odazvali na Njegov poziv, i koji su otvorili
svoja srca mogli su doživjeti susret Boga i čovjeka - licem
u lice. U ruke Njegove smo mogli predati naše molitve i naše
zahvale znajući da će ih on uslišati i da će nas odvesti u jedan
sasvim drugi svijet. Na trenutak sam mogao osjetiti Njegovu
prisutnost i osjećao sam se ispunjeno - jednostavno nisam znao
otići. Želio sam ostati - slušati tišinu, zaklopiti oči i baciti
se u Njegovo naručje. Nikada nisam bio toliko blizu Bogu. Nikada
nisam osjetio toliko toplinu, ljubav koja je zračila ovim prostorijama.
Nikada nisam bio toliko sretan jer sam mogao s drugima graditi
jedan zid povjerenja, ljubavi koji nitko nikada neće moći srušiti.
Imam osjećaj da smo svi mi koji smo bili u ovome domu, na jedan
poseban način ostali povezani - molitvama i najljepšim sjećanjima.
Nikada neću zaboraviti i uvijek ću se poželjeti vratiti. Uvijek
iznova ću željeti graditi dalje i svaki kamen koji stavim imat
će svoje značenje i veliku želju da i drugi prepoznaju vrijednost
svega ovoga, te da i oni jednoga dana nastave graditi ono što
smo mi započeli.
Hvala sestrama, jer su pokazale veliku ljubav i jer su se trudile
da se u ovome domu osjećamo onako koje je to Krist zamislio.
Hvala svima koji su ovaj susret upotpunili svojom prisutnošću
i djelovanjem. Hvala svima koji su otvorili svoje srce nama
i čitavoj ovoj zajednici.
Neka vas Bog blagoslovi i čuva. Uvijek ćete živjeti u mojim
molitvama.
02. ožujka Žućo, Goran iz Borova Naselja
Neki
od dojmova sa trodnevne duhovne obnove za srednjoškolke:
«Kao i mnogo puta do sada, ovo je jako lijepo iskustvo… Mnogo
novih lica, ali i stara poznanstva. Pronašle smo svoj mir i
uživale u društvu sestara i kandidatica. Ovaj vikend je bio
pun smijeha, veselja, razgovora. Rijetko tko od nas toliko provede
veliki dio dana s Isusom u molitvi. Ovo je prilika da pronađemo
sami sebe, da preispitamo svoju savjest, da se, ako ništa drugo,
žrtvujemo…»: Maja, Marija, Alisa, Ivona i
Martina.(Stari Jankovci i Vinkovci)
«Kad bi
sad sve pisala što sam proživjela ovdje, sigurno ne bi sve stalo
na ovaj list. Ovo je jedno prekrasno iskustvo, nezaboravno…
Druženje sa sestrama, s drugim curama, ali i samim Bogom. Ovdje
svatko ima pravo glasa. Naše sestre za svaku posebno nađu vremena.
Cijeli vikend posvetimo Bogu, molitvi i miru. Naravno, imamo
vremena i za druženje, ma ovdje je sve super.»: Antonela
Vrdoljak, Ivana Begonja, Tihana Kurjaković, Maja Jankić (Vinkovci)
« Prvi
put smo bile na trodnevnoj duhovnoj obnovi i bilo nam je prekrasno.
Upoznale smo nove djevojke i kandidatice, koje su nas se posebno
dojmile. Sestre lijepo rade s mladima i odlično vode obnovu.
Produbile smo svoju duhovnost i želja nam je to prenijeti na
druge. Nadamo se skorom susretu.»: Ivana,
Ana, Lucija i Ružica - Osijek, Isusovačka
klasična gimnazija, 4.b, generacija maturanata 2007./2008.
Štitarušama
se ovdje jako svidjelo. Iako nemamo puno vremena, šaljemo vam
pozdrav.»: Marija, Matea i Mandica (Štitar)
Ovo je
samo nekoliko zapisanih dojmova koje su izrekle djevojke srednjih
škola koje su od 25.do 27. siječnja 2008. godine sudjelovale
na trodnevnoj duhovnoj obnovi u našoj kući «Betanija».
Okvirna tema duhovne bonove bila je «Obitelj». Na tu temu djevojke
su osobno i zajednički promišljale, diskutirale i molile. Da
im je obitelj nešto vrlo važno i do čega nam je najviše stalo,
pokazale su i same djevojke svojim kreativnim i zauzetim sudjelovanjem
u svim točkama dnevnoga reda. Naime, cilj nam je da i kroz ovakve
oblike susreta mladih sudjelujemo u zajedničkom programu naše
Đakovačke i Srijemske biskupije obnove naših obitelji.s.
Meri Gotovac
"Uvijek ću se vraćati ovoj oazi mira...."
U
slijedu duhovnih obnova koje nudimo u našoj kući "Betanija"
u Đakovu, od 09. do 11. ožujka 2007. god. održana je duhovna
obnova za studente i radničku mladež. U njezin program bio je
uključen i Križni put za mlade Đakovačke i Srijemske biskupije,
u subotu 10. ožujka-hod od Đakova do Vođinaca. U nedjelju 11.
ožujka program je vodio o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, misionar
Duha sv. iz Poljske i povjerenik za pastoral sveučilištaraca.
Na završetku duhovne obnove, s dr. Ivom Đinićem, prof. pastoralne
teologije na KBF-u u Đakovu, predvodio je misno slavlje. Većina
sudionika duhovne obnove ostalo je u radosnom druženju i razgovoru
sve do večernjih sati.
Evo nekoliko dojmova koje su zabilježili u Spomenici
Kuće Betanija:
"Definitivno jedna od najljepših obnova
na kojima sam bila, posebno zbog mog 'dana pustinje'."
Tea Čulo iz Osijeka, 3. god. KBF-a Đakovu.
" Hvala, Gospodine, na s. Meri i na duhovnim
vježbama!!! Križni put Đakovo - Vođinci dao mi je odgovore na
mnoga pitanja!" Dunja Kasač iz Osijeka, apsolvent fizike
i matematike.
"Uvijek ću se vraćati ovoj oazi mira i nadam
se da će iz godine u godinu biti punija i veća. Hvala na svemu!"
Jelena Rašić iz Osijeka, apsolvent ekonomije.
" Ova duhovna obnova bila mi je od velike
pomoći. Osvježila mi je korizmeno vrijeme i pomogla mi riješiti
neke unutarnje nesuglasice. Trebamo zahvaliti Isusu što smo
u njegovo Ime bili sabrani, toliko različiti, a po tome toliko
slični!" Mihalela Jakuš iz Šarengrada, 3. god.KBF-a u Đakovu.
" Bilo je lijepo kao i uvijek. Osjećala
sam se kao kod kuće. Hvala Vam na svemu! Pater Arek nas je sve
oduševio. Hvala Vam što nam pružate priliku da se skupimo u
ovakvoj atmosferi:"
Dragana Čengić iz Vinkovaca, 3. god. KBF-a u Đakovu.
Kuća "Betanija"
Doći
će dan kad čovjek više neće
biti zagledan u programe,
nego u ljude koji mu navještaju Božji program života.
Listajući časopis jedne župske zajednice naišla
sam na citirani tekst koji svojom porukom izaziva razmišljanje.
Sestre svetoga Križa u tom tekstu lako će prepoznati karizmu
svoje zajednice.
Naši su Utemeljitelji prepoznali u potrebi vremena Božji poziv.
Pouzdavajući se neograničeno u njegovu svemoć i očinsku dobrotu,
otvarali su se nevoljama ljudi, bili su odvažni u zalaganju
i postojani u vjernosti. Njihov nam je život poticaj i primjer
kako ići Kristovim stopama. (Konstitucije sestara sv. Križa,
Član 5.)
Odlučno zalaganje naših Utemeljitelja,
da ublažuju ljudske nevolje svake vrste, ostaje osobita zadaća
naše zajednice. Ona nas obvezuje da budemo spremne na promjene
i ovorene potrebama vremena. (Konstitucije sestara sv. Križa,
clan 6.)
Nasljedujući
primjer i poticaj svojih Utemeljitelja sestre svetoga Križa
u potrebi vremena otkrivaju Božji poziv i ljude koji im naviještaju
Božji program života. Otvorene potrebama ljudi utrli su mnogobrojne
puteve apostolata po kojima ljudi mogu doći k nama i mi k njima.
Središnje mjesto u našem apostolatu imaju djeca i mladi. Upravo
put ljubavi i brige za kršcanski odgoj djece i mladih doveo
je sestre sv. Križa iz Ingebohla u Švicarskoj u Đakovo. U pozivu
biskupa J. J. Strossmayera da dodu u Đakovo i odgajaju u katoličkom
duhu našu hrvatsku mladež, prepoznale su potrebu vremena i otvorene
volji Božjoj rado su se odazvale i stavile u službu kršćanskog
odgoja djece i mladih. Sjeme ljubavi koje je po sestrama zasijano
u plodno tlo slavonske ravnice, ubrzo je urodilo plodom diljem
cijele Hrvatske, a posebno na području naše Đakovačko - Srijemske
biskupije. To sjeme i danas donosi plodoveljubavi i razumijevanja
prema mladima koji traže Boga i svoj životni put.
Pouzdavajući
se neograničeno u Božju svemoć i očinsku dobrotu, u zgodno i
nezgodno vrijeme, otvarale su se nevoljama ljudi, bile su odvažne
u zalaganju i postojane u svojoj vjernosti Bogu (Usp. Konst.
Cl. 5.). Do danas u sestrama svetoga Križa živi duh naših Utemeljitelja
kako ići Kristovim stopama i svojim primjerom u duhu Evanđelja
dovoditi mlade Kristu. Na to smo svojim posvećenim životom i
pozvani. Papa Ivan Pavao II. će reći: U svakom mjestu i situaciji,
posvećene osobe trebaju biti gorljivi navjestitelji Gospodina
Isusa spremne da evanđeoskom mudrošću odgovore na pitanja što
ih danas postavlja nemir ljudskoga srca i njegovih hitnih potreba"(VC,br.81).
Kako se to očitovalo u radu s mladima i za mlade kroz povijest
naše provincije i danas?
U
pastoralu s djecom i mladima sestre su kroz dugi niz godina
radile najprije u dječjim vrtićima i školama, koje su same vodile.
Tu su radile kao odgajateljice, učiteljice i vjeroučiteljice.
Nakon II. svjetskog rata, kada su sestrama oduzete škole i vrtići,
sestre su svu svoju aktivnost prema djeci i mladima usmjerile
samo na vjerski odgoj, jer im je sve drugo bilo zabranjeno.
U vremenu komunizma, kada roditelji nisu mogli ni smjeli svjedočiti
mladima prave kršćanske i duhovne vrednote, sve više dolazi
do izražaja nedostatak duhovnih sadržaja i u tome su sestre
prepoznale novu potrebu vremena.
Na evangelizatorskom polju rada preuzimaju potrebne službe odgoja
i obrazovanja: vjeronauk u župi, animiranje liturgijskih slavlja
vođenjem pjevačkih zborova, liturgijskih i molitvenih grupa,
organiziranjem hodočašća, organiziranjem i vođenjem duhovnih
vježbi i duhovnih obnova u našim samostanskim kućama i po župama.
U ovakvim evangelizatorskim službama danas radi oko dvadesetak
sestara.
Otvorene potrebama vremena, između mnogih, prvenstveno smo se
posvetile duhovnoj izgradnji djevojčica i djevojaka. Prvo što
nam je bilo jasno, da u našim pastoralnim ponudama treba ići
za stvaranjem odgovarajućih sadržaja i ambijenta, gdje će mlada
osoba moći ući u iskustvo Boga. Zato smo 1987. godine pristupili
izgradnji potkrovlja naše kuće Betanija koje smo uredili i osposobili
za duhovne susrete. U tom prostoru, za koji mnogi rekoše da
je izvanredan za ovakve susrete, svake godine imamo redovite
jednodnevne ili trodnevne duhovne obnove za djevojčice viših
razreda osnovne škole, djevojke srednjih škola, studentice i
za djevojke sa završenom srednjom školom.Djevojčice osnovne
škole dolaze rado i u velikom broju. Za srednjoškolke i studentice
važno je naći odgovarajući termin. Nije ih uvijek lako motivirati
jer puno je toga što ih vuče na drugu stranu. One koje su iskusile
što znači sudjelovati na duhovnim vježbama dolaze rado i redovito.
O
čemu je zapravo rijec?
To su duhovno-kreativni susreti, drukčiji susreti sa sobom,
s Bogom i s drugima, susreti u kojima se otkrivaju nove dimenzije
vjere i kršćanskog zajedništva, koje se u vjeronaučnom i školskom
ambijentu teže mogu ostvariti i doživjeti.
U tim se susretima proširuju i produbljuju vidici molitve; tu
se razgovara i sluša o raznim aktualnim temama vjere i morala,
priprema za istinski sakramentalni susret s Kristom u sakramentu
pomirenja i euharistije. Ima prostora za osobni, grupni i zajednički
rad, za razgovor sa sestrama i svećenikom, za kreativne radionice,
rekreaciju te svakako za osobnu i zajedničku molitvu i meditaciju.
Iz zapisanih dojmova pojedinih sudionica može se vidjeti vrednovanje
tih susreta. Oni su za njih prostor iskustva vjere u osobnog
Boga, vrijeme istinskog i intenzivnijeg medusobnog zajedništva,
mira, radosti, prostor gdje u slobodi mogu razmišljati, razgovarati
i odlučivati se za prave vrednote kršćanskog života te stvarati
prava prijateljstva.
- Svaki put kada dođem ovamo, steknem neko novo
znanje i iskustvo. Tako je bilo i ovaj put, a nadam se da će
biti i slijedeći.
- Ovdje je divno i dolazit ću koliko god budem mogla. Ovo mjesto
odiše životom i osjeća se živi Krist. Hvala!
- Ovdje sam peti puta i mogu reći da se izvrsno osjećam. Na
svakom novom susretu steknem i ponešto novo tj. duhovno se obnovim.
Volim se družiti s ljudima sebi sličnim, sa ljudima koji znaju
što je vjera. Zahvaljujem se sestrama na daru svjetlosti i ljubavi.
-
Ovdje sam prvi put i doista mi se sviđa. Pomaže mi da bar na
trenutak zaboravim na svoje patnje. Ovdje pronalazim mir i tišinu
koji su mi u ovom trenutku potrebni. Uvijek kad budem mogla,
dolazit ću ovdje.
- Ovdje je uvijek dobro. Nemam riječi. Ne zato što je loše već
zato što se ne može opisati riječima ono što možeš ovdje postići
i doživjeti ali i spoznati nešto novo o životu.
- Ovo je nešto što me stvarno oduševljava i ovako nešto vrijedi
doživjeti. Bilo mi je jako zanimljivo, tema je bila interesantna.
Uglavnom bilo je super! Nema ništa ljepše od Boga!
- Sa sobom kući nosim puno ljubavi, prijateljstva i razmišljanja.
Iz tih nekoliko ispisanih dojmova može se lako uočiti poreba
mladih za ovakvim oblikom susreta s Bogom, sa sobom i međusobno.
To nas neprestano potiče i nuka da tražimo nove oblike rada
i nove putove kako pomoći mladima da ih što više iskusi sve
ovo što su djevojke gore izrekle i napisale u svojim dojmovima
o susretima na kojima su sudjelovale.
U radu s djecom i mladima uočili smo da dječaci i mladići takoder
žele doći i sudjelovati na duhovnim susretima pa smo na jednodnevne
susrete počeli uključivati dječake i mladiće.
Da
bi što više djece i mladih upoznalo ovakav način duhovnih susreta,
kroz proteklu školsku godinu u suradnji sa dekanima i svećenicima,
organizirali smo jednodnevnu duhovnu obnovu za krizmanike iz
svih dekanata Đakovačke biskupije. Na pojedini susret dolazilo
je do 150 krizmanika, koji su snažno doživjeli to za njih novo
iskustvo susreta s Kristom i međusobno. Svi su odlazili s pitanjem:
Hoće li opet biti ovakvih susreta?
Iz gore navedenog može se vidjeti da mladi koliko god ih smatrali
nezainteresiranima za vjeru ipak nose u sebi potrebu za mirom,
za susretom s Bogom, za duhovnim vrijednostima i za smislom
života.
Unatoč svemu, nažalost, moramo konstatirati da je za mnoge česta
zapreka nedolaska na ovakve susrete novčana strana. Premda se
uvijek iznova naglašava, da ako netko ne može novčano sudjelovati,
a želi poći na duhovnu obnovu, to ne bi trebala biti zapreka
da ne dođe na susret. Slijedeći poticaje svojih Utemeljitelja,
da se otvaramo potrebama ljudi i u potrebi vremena otkrivamo
volju Božju, kao i smjernice II. vatikanskog koncila koji u
svom dekretu Perfectae caritatis ističe: Neka se ustanove zalažu
da njihovi članovi steknu primjereno poznavanje prilika ljudi
i vremena kao i potrebe Crkve, tako da u svjetlu vjere s razumijevanjem
prosuđuju okolnosti suvremenog svijeta te goreći apostolskim
žarom uzmognu što uspješnije ljudima pritjecati u pomoć, pozvani
smo tražiti nove putove do mladih koji su pred nama sa svojim
očekivanjima i bezbrojnim pitanjima. Sva njihova pitanja, tjeskobe,
strahove možemo sažeti u jedno temeljno pitanje koje mladi uporno
ponavljaju: Koji je smisao ljudskog života danas?
Pred nama je traženje novih oblika i novih ponuda za mlade.
Karizma Sestara sv. Križa je i karizma franjevačkog reda, jer
Sestre sv. Križa osnovao je kapucin i dao im Pravila III. samostanskog
reda sv. Franje. To je bio izazov da se u duhu sv. Franje počne
raditi s mladima, te su se sestre od početka pokreta mladih
– Frama – uključile najprije kao medicinska pratnja i pomoć
na svim susretima mladih, a u posljednje vrijeme ponuđen je
i susret za mlade u duhu sv. Franje, po programu Franjevačke
mladeži.
Svjesne činjenice da su pred nama tisuće mladih tražitelja sreće,
Boga, smisla života, svoju budućnost rada s mladima, uz ovaj
dosadašnji oblik, vidimo u odlasku na župe. Novi oblik rada
traži dobru organizaciju, sadržaj i način rada kako bi ih se
uspjelo okupiti, zainteresirati i dati odgovor na njihova traženja.
Na kraju svega treba naglasiti ovo: uza sve planove i želje
mora nam biti jedno jasno: Pred nama su mladi koji čekaju da
im obrazložimo nadu koja je u nama (usp. 1 Pt 3,15). Jesmo li
im spremni dati takvo svjedočanstvo života, koje će biti alternativa
suvremene kulture, koja im nudi slobodu bez odgovornosti, egocentrizam,
konzumizam bez ograničenja, hedonizam i život bez moralnih normi?
Naši Utemeljitelji daju nam ohrabrenje i odgovor:
"Potrebne su mi sestre koje razumiju Križ. S njima ću postići
sve." Otac Teodozije
"Potpuno Raspetome stoga potpuno bližnjemu, zastupnica
Kristove ljubavi". Majka M. Terezija Scherer
